REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-1335/2024-8
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojeg zastupa AC, službena osoba, radi invalidske mirovine, 30. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/24- 01/03388186445, URBROJ: 341-99-05/3-24-3651 od 19. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24- 01/03388186445, URBROJ: 341-99-05/3-24-3651 od 19. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 141-02/23-01/03388186445, URBROJ: 341- 17-05/3-23-12558, broj spisa: 44750 od 11. lipnja 2024.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. je tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom uzrokovan 30% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 70% bolešću izvan ratnih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 18. travnja 2024. u svoti od 476,41 eura mjesečno. Umjesto te mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 538,22 eura mjesečno. Određeno je da isplata mirovine pripada od 18. travnja 2024. i da će je isplaćivati Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Riješeno je i da će se svota mirovine određena ovim rješenjem obračunati sa svotama mirovina isplaćenih na temelju rješenja Područnog ureda Zavoda u Požegi broj: 44750 od 4. ožujka 2022. koje se mijenja ovim rješenjem. Kontrolni pregled nije potreban. Pod točkom II. riješeno je da se obustavlja isplata invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti s danom 17. travnja 2024. Žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja (točka III.).
2. Tužitelj u tužbi navodi da iz obrazloženja osporavanog rješenja ne proizlazi po kojoj Točki i Listi koja dijagnoza nosi invaliditet te da dano mišljenje nije utemeljeno na Pravilniku i Listi oštećenja. Poziva se na Listu oštećenja organizma te prigovara da „slabe i nikakve“ dijagnoze nose omjer od 70% te da vještaci nisu naveli pojedinačne dijagnoze i postotak oštećenja po svakoj. Navodi da dijagnoza pod šifrom MKB10 i DSM4 uopće ne uzrokuju radnu nesposobnost niti nose postotak oštećenja u obliku koji je kod njega te citira kod njega utvrđene dijagnoze, odnosno oboljenja. Smatra kako su vještaci morali napisati po kojoj točno točki je utvrđeno oštećenje od 30%, a po kojoj 70%, a da je samo prepisan postotak od priznatog statusa Hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI). Predlaže poništavanje osporavanog rješenja tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što je u skladu s odredbom članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), te da osporavano rješenje sadrži sve obvezne sastavne dijelove propisane člankom 98.
ZUP-a. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. U provedenom dokazom postupku Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka i isprave koje su priložene u istome, a dana 16. travnja 2025. je održana i javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je prema članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana u odsutnosti tužitelja koji je svoj nedolazak opravdao podneskom od 11. veljače 2025. u kojem je ponovio tužbene navode, a u prisutnosti opunomoćenice tuženika koja je ostala pri svim dotadašnjim navodima.
5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka i u sve isprave priložene istima te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut na zahtjev osiguranika podnesen 21. studenoga 2023.
7. U upravnom postupku je kao nesporno utvrđeno da je tužitelj rođen **.**.1968. i da je do dana nastanka trajnog gubitka radne sposobnosti navršio 55 godina života, mirovinski staž iznosi 16 godina, 00 mjeseci i 15 dana, radni vijek iznosi 35 godina, ima utvrđen status HRVI i bio je dragovoljac Domovinskog rata.
7.1 Nesporno je i da je tužitelj u invalidskoj mirovini radi profesionalne nesposobnosti za rad od 3. rujna 2007. prema rješenju Područne službe Zavoda u Požegi KLASA: 141-02/07-01 OB. 03388186445, URBROJ: 341-17-05/3-07-15735 od 18. lipnja 2008., a prema rješenju istog tijela KLASA: UP/I 141-02/21-01/03388186445, URBROJ: 341-17-05/3-21-9064 od 4. ožujka 2022. kod istoga je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica bolesti 20% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 80% kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti, te mu je pravomoćno priznato pravo na invalidsku mirovinu s navedenim omjerom uzroka. Navedenu ocjenu je 2. veljače 2022. potvrdilo Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja prema članku 53. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR).
7.2. Tužitelj navedene podatke i izračun invalidske mirovine na temelju istih ne spori, već isključivo osporava omjer utvrđenih uzroka njegove radne nesposobnosti utvrđen osporavanim rješenjima. Smatra da su vještaci trebali navesti pojedinačne dijagnoze i postotak oštećenja po svakoj dijagnozi te koje uzrokuju utvrđeno oštećenje od 30%, a koje 70%, a da je samo prepisan postotak od priznatog statusa V.
8. Prema nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Osijek, Izdvojeno mjesto rada Požega, evidencijski broj vještačenja: 1031828 od 18. travnja 2024., proizlazi da kod tužitelja postoje dijagnoze od utjecaja na radnu sposobnost Dysfunctio post accidentum traumaticum (V – F43.1.), Dysfunctio personae, non signata (V –F.431), Hypertesia arterialis essentialis (IX- I10), Druga stanja nakon operacija (XXI – Z98), Hyperlipidaemia mixta (IV –E78.2) i Dorsaglia inferior (XIII – M54.5). Ne postoje oštećenja organizma prema Listi oštećenja. Navedeno je da je umirovljen prema Zakonu o mirovinskom osiguranju radi profesionalne nesposobnosti za rad od 3. rujna 2007. zbog psiholoških poteškoća, ima priznati HRVI s osnove bolesti PTSP od 20% od 19. rujna 2021., te mu je profesionalna nesposobnost za rad utvrđena s omjerom uzroka 20% bolest u svezi s ZOHBDR i 80% izvan tih okolnosti, što je potvrdilo i Povjerenstvo za reviziju ocjena invalidnosti Ministarstva hrvatskih branitelja. Od ranijeg vještačenja redovito se liječi po psihijatru, hospitaliziran je, a s obzirom na dugotrajnost liječenja od 1999., godine i težinu simptoma postoji potpuni gubitak radne sposobnosti s primijenjenim uzrokom od 30% bolest u svezi s ZOHBDR-a i 70% izvan tih okolnosti.
9. Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti prema članku 53. ZOHBDR obavilo je reviziju navedenog nalaza i mišljenja 29. svibnja 2024., KLASA: 141-02/07-01/5339, URBROJ: 522-4/4-24-5 i dalo suglasnost na danu ocjenu.
10. Slijedom navedenoga, tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu radi potpunog gubitka radne sposobnosti s promijenjenim uzrokom invalidnosti, povećanim u korist sudjelovanja u Domovinskom ratu.
11. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 1103332 od 27. kolovoza 2024. proizlazi da je ocjena iz prvog stupnja pravilna te je u cijelosti potvrđuju uz napomenu da je datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti 18. travnja 2024., kao datum pregleda vijeća vještaka.
12. Slijedom takvog stručnog nalaza i mišljenja, tuženik je osporavanim rješenjem od 19. studenoga 2024. odbio žalbu tužitelja.
13. S obzirom da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu, na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti, težina njegovog zdravstvenog stanja koja uvjetuje invalidnost nije sporna, ali je tužitelj nezadovoljan jer smatra da je uzrok njegove radne nesposobnosti u većem omjeru od utvrđenog sudjelovanjem u Domovinskom ratu, odnosno sporan je utvrđeni omjer uzroka, 30% bolest u svezi ZOHBDR-a i 70% bolesti bez sveze.
14. Odredbom članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), propisano je da smanjenje radne sposobnosti postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 1.). Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.). Uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest (stavak 5.).
15. Uvidom u podatke spisa te medicinsku dokumentaciju i stručne nalaze i mišljenja, Sud je utvrdio da su ista dana u skladu sa medicinskim nalazima tužitelja, a i sam postupak ocjene radne sposobnosti je proveden prema odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/23., dalje. Uredba) i Zakona o mirovinskom osiguranju.
16. Nadalje, nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka je prihvatljivo obrazložen navođenjem svih dijagnoza od utjecaja na radnu sposobnost, te s obzirom na pravomoćno priznatu profesionalnu nesposobnost za rad s uzrokom 20% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 80% kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti i obrazloženjem da se tužitelj redovito liječi po psihijatru i hospitaliziran je, a s obzirom na dugotrajnost liječenja od 1999., godine i težinu simptoma da je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti te za tužitelja povoljno povećanim te promijenjenim uzrokom od 30% bolest u svezi s ZOHBDR-a i 70% izvan tih okolnosti.
16.1. Tužitelj se osim paušalnog osporavanja utvrđenog ne poziva na nikakav konkretni nalaz ili medicinsku dokumentaciju koja je bila predmetom vještačenja, a koja bi govorila u prilog drugačijem određivanju omjera uzroka njegove potpune nesposobnosti za rad već tvrdi da s obzirom na ostvareni status V je isti isključivo od utjecaja na radnu nesposobnost, pri čemu neosnovano tvrdi da je postotak, odnosno priznati status HRVI od 20% samo „prenesen“ na invalidnost. Tužitelj pri tome zanemaruje činjenicu da je prethodno ostvario profesionalnu nesposobnost za rad na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju i oboljenja koja nisu u svezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te je u invalidskoj mirovini radi profesionalne nesposobnosti za rad od 3. rujna 2007., a od 4. ožujka 2022. kod istoga je pravomoćno utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti sa omjerom uzroka koji tada nije osporavao. Ujedno, suprotno tvrdnji tužitelja nije predviđena Uredbom obveza nadležnih stručnih tijela da pojedinačno navode koje oboljenje tužitelja uzrokuje koji postotak invalidnosti.
17. Uz sve navedeno, tužitelj nije predložio provođenje medicinskog vještačenja tijekom ovog upravnog spora, pa Sud nije imao mogućnost utvrditi stručnim vještačenjem činjenice koje bi eventualno dovele u sumnju pravilnost i zakonitost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom upravnog postupka, odnosno činjenice koje bi eventualno dovele u sumnju zakonitost pobijanih rješenja. Budući da Sud nema stručno, medicinsko znanje potrebno za tumačenje spornih medicinskih činjenica i analizu medicinskih nalaza, a nalazi i mišljenja dani po stručnim tijelima i to po tri stručna tijela, prihvatljivo su i jasno obrazloženi, pogotovo s obzirom na činjenicu da je kod tužitelja utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti i sporan je samo omjer uzroka, Sud nije imao razloga iste ne prihvatiti pravilnima.
18. Slijedom iznesenoga, prigovori tužitelja nisu osnovani, a uzimajući u obzir nalaze i mišljenja nadležnih stručnih tijela koje tužitelj navodima tužbe nije doveo u sumnju, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a i odlučio kao u izreci presude.
Osijeku 30. travnja 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
