REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-29/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi prava na obnovu opremanje u ratu oštećene stambene zgrade, 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-01/21-05/08, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 9. studenog 2023. i rješenje Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeka za zaštitu okoliša, stambeno zbrinjavanje i procjenu vrijednosti pokretnina KLASA: UP/I-361-02/01-01/464, URBROJ: 2125/1-06-01/7-21-54 od 31. svibnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-01/21-05/08, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 9. studenog 2023. odbijena je žalba ovdje tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeka za zaštitu okoliša, stambeno zbrinjavanje i procjenu vrijednosti pokretnina KLASA: UP/I-361-02/01-01/464, URBROJ: 2125/1- 06-01/7-21-54 od 31. svibnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za obnovu i opremanje u ratu oštećene stambene zgrade na adresi [adresa] kao neosnovan.

2. Osporavajući rješenje tuženika, kao i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu ovom sudu u kojoj prvenstveno ukazuje kako predmetni postupak traje gotovo već 22 godine u kojem periodu je drugostupanjsko tijelo u pet navrata poništilo rješenje prvostupanjskog upravnog tijela. Iz pobijanog rješenja razvidno je da je Komisija za popis i procjenu ratne štete u Ličko- Senjskoj županiji u svom očitovanju od 7. studenog 2013. navela da se ne može sa sigurnošću utvrditi način nastanka štete i da se oštećenja na objektu ne mogu sa sigurnošću kategorizirati kao ratna, što u nastavku ne sprječava tuženika da izričito zaključi da šteta na objektu nije nastala uslijed ratnih djelovanja ili kao posljedica tih djelovanja, već da se ovdje radi o objektu u izgradnji. Komisija za popis i procjenu ratne štete u Ličko-Senjskoj županiji je izašla na teren nakon 12 godina od podnošenja Zahtjeva za obnovu predmetnog objekta, odnosno 20 godina od nastanka oštećenja na objektu. Nečinjenje i odugovlačenje Ureda državne uprave Ličko-Senjske županije glede procjene ratne štete na predmetnoj zgradi dovelo ju je u nepovoljnu poziciju jer se ratna šteta utvrđuje nakon značajnog protoka vremena (nakon 20 godina), kada su materijalni dokazi u velikoj mjeri uništeni, a što ne bi bio slučaj da je ratna šteta procijenjena u vrijeme podnošenja zahtjeva, što je nadležni ured državne uprave u županiji bio dužan učiniti. Iako je Ured državne uprave u Ličko-Senjskoj županiji nadležan za poslove obnove u svom zahtjevu za dopunu predmeta KLASA: 361-01/03- 01/227, URBROJ: 2125-05-02-03-02 od 26.ožujka 2003. između ostalog naveo da će na predmetnoj kući izvršiti procjenu ratne štete u najkraćem roku, kako vidimo to je učinio tek nakon pritužbe tužiteljice na rad tijela državne uprave Uredu Pučkog pravobranitelja. Napominje da nije bila obaviještena o datumu izlaska Komisije na teren niti je pozvana prisustvovati radu Komisije gdje bi mogla ukazati na licu mjesta na tragove oštećenja na objektu nastalih kao posljedica ratnih djelovanja, a isto tako nikada joj nije ni predočen nalaz Komisije, već se o okolnosti ratne štete izjašnjavala na osnovu sadržaja rješenja tijela uprave ili zahtjeva za očitovanje. Komisija za popis i procjenu ratne štete u svom očitovanju od 7. studenog 2013. ne navodi nikakva oštećenja na objektu koja su nastala kao posljedica ratnih djelovanja, osim sto je navela da je šteta nastala uslijed požara na krovištu i krovu objekta. Komisija je u svom radu mogla utvrditi i druga oštećenja koja su nastala kao posljedica ratnih djelovanja, kao što su: povijene balkonske istake na kući nastale padom pročelja kuće kao posljedica eksplozije projektila u potkrovlju kuće, oštećenja ciglenih blokova vanjskog zapadnog zida kuće nastala uslijed požara na montažnoj kući susjeda udaljenoj svega 4 do 5 metara, koja je izgorjela do temelja. Umjesto ovih oštećenja vidljivih i danas Komisija je fotografirala predmetni objekt izvana i iznutra (što dokazuje stupanj devastiranja i opseg pljačke objekta u prethodnih 20 godina, do datuma izlaska Komisije na teren) te na temelju tih fotografija i konstatacije da na objektu nije uočila tragove pogodaka iz lakog ili teškog oružja, zaključila da na objektu nema ratne štete, već da se radi o nedovršenom objektu u izgradnji. U svezi sa prednjim navodi da je u toku postupka drugostupanjsko tijelo državne uprave davalo smjernice prvostupanjskom tijelu u pogledu vođenja ponovnog postupka, između ostalog: da treba utvrditi stupanj ratne štete na predmetnom objektu, da po službenoj dužnosti od nadležne policijske postaje pribavi podatke o požaru na predmetnom objektu ako ih ima te da pribavi podatke Ministarstva obrane o ratnim operacijama na predmetnom području. U očitovanju Policijske uprave Ličko-senjske, Policijske postaje Gospić od 17. veljače 2017. navodi se da na predmetnom objektu nije vršen očevid niti je od strane policijskih službenika vršeno postupanje u svezi oštećenja objekta, no pored toga navodi se da je tijekom rujna 1991. godine [adresa], u kojoj je i njena kuća, za koju se traži obnova, bila pod nadzorom pobunjeničkih snaga i da su se na navedenom području odvijala neposredna ratna djelovanja te da je od rujna 1991. godine pa sve do kolovoza 1995. godine navedeno područje bilo pod stalnim djelovanjem neprijateljske artiljerije. U izvješćima općinskog Kriznog štaba navodi se da je do sredine studenog 1991. godine uništeno preko 70% stambenih i gospodarskih objekata zbog čega je [adresa], poslije Vukovara, najrazrušeniji grad u Hrvatskoj. Iz navedenog vidljivo je da su se tokom rujna 1991. godine i dalje u [adresa] koja je bila crta bojišnice vodile žestoke i opsežne ratne operacije između snaga Republike Hrvatske i pobunjenih Z. Sve prethodno izneseno ukazuje da navedena Komisija nije istinito i objektivno, a niti u dobroj namjeri utvrdila okolnosti nastanka ratne štete na objektu, kao niti stupanj ratne štete, te da tijelo državne uprave na osnovu nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja Komisije, u daljnjem upravnom postupku nije utvrdilo pravo stanje stvari i sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje tužiteljičinog zahtjeva, donoseći nepravilan zaključak da na predmetnom objektu nema ratne štete. Neistinita je i potpuno izmišljena tvrdnja navedena u osporenom rješenju tijela državne uprave u svezi sa nalazom i mišljenjem Komisije za popis i procjenu ratne štete od 4. rujna 2020. iz kojeg proizlazi da je ista izvršila očevid na objektu u [adresa], da je očevidu nazočila podnositeljica zahtjeva. Tužiteljica izjavljuje da na taj dan nije nazočila nikakvom očevidu navedene Komisije, štoviše da nije niti obaviještena niti pozvana da nazoči radu Komisije tog datuma te je na taj način onemogućena da sudjeluje u postupku i izjašnjavanju o važnim činjenicama. Iz osporenog rješenja tijela državne uprave razvidno je da je Komisija za popis i procjenu ratne štete u svom nalazu i mišljenju od 4. rujna 2020. potvrdila očitovanje Komisije od 7. studenog 2013. ne iznoseći nikakve nove dokaze na okolnosti nastanka ratne štete na predmetnom objektu osim što je navela da se ne može izjasniti o nastanku štete na susjednim objektima jer vlasnici nisu prisutni. Tužiteljica postavlja pitanje da li je potrebno prisustvo vlasnika objekata, koji su sada samo gomila šute (razvidno iz priložene preslike fotografije u spisu) da bi se zaključilo da je to posljedica ratnih djelovanja. Nadalje, tužiteljica navodi da je uvidom u zapisnike o saslušanju svjedoka, sudski ovjerene izjave ZV i AV, kao i preslike fotografije priložene u predmetu, razvidno da je kuća bila u visokom stupnju izgrađenosti (pod krovom, sa ugrađenom kompletnom vanjskom stolarijom i dr.) te da su njezina obitelj i ona prije izbijanja oružanih sukoba 1991. godine, prebivali u osposobljenom dijelu nedovršene stambene zgrade, s namjerom stalnog nastanjenja i ostvarivanja u istom svakodnevnih stambenih i drugih životnih potreba. Ističe da je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije u rješenju od 14. ožujka 2013. donesenim u drugostupanjskom postupku, a glede prebivanja u predmetnoj kući, cijenilo da u slučaju kada je predmet zahtjeva za obnovu stambeni objekat koji je prije početka ratnih operacija bio u izgradnji i pred useljenjem, a za koji je ishođena građevinska dozvola, kao u konkretnom slučaju, a podnositelj zahtjeva je sa članovima obitelji prebivao u istom mjestu prebivališta u kojem se nalazi taj objekat, ne može se smatrati da na strani podnositelja zahtjeva nije ostvaren uvjet prijeratnog prebivanja u objektu koji je predmet zahtjeva. Tužiteljica ima pravo na obnovu i opremanje predmetne obiteljske kuće pod pretpostavkom da udovoljava ostalim uvjetima iz Zakona o obnovi, čak i u slučaju da sa obitelji nije uselila i prebivala u predmetnoj kući prije početka ratnih operacija, a s obzirom da je kuća bila pred useljenjem, a tužiteljica je sa obitelji prebivala u susjednoj kući na adresi na kojoj su ona i članovi njene obitelji imali prijavljeno prebivalište u [adresa]. Nadalje, u praksi sudova Republike Hrvatske glede prebivanja u objektu za koji se traži obnova potvrđen je prethodni stav i kaže se da prebivanje u susjednoj (očevoj) kući zato što njihova kuća, koju su gradili s namjerom da u njoj žive, nije bila u potpunosti dovršena treba izjednačiti sa prebivanjem u nedovršenoj kući za koju se zahtjeva pravo na obnovu (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Uzz-14/2006-2 od 24. listopada 2007.). Stoga ne stoji činjenica navedena u pobijanom rješenju da je upitno i prebivanje tužiteljice u objektu za koji se traži obnova.

3. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donijeti odluku kojom će poništiti rješenje tuženika i usvojiti zahtjev za obnovu predmetne obiteljske kuće.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti ostao kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja slijedom čega je predloženo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Pri tome je naglašeno kako tuženik smatra da je u postupku nesporno utvrđeno da iz opisa štete danog po Komisiji proizlazi da se radi o objektu koji je prije početka ratnih operacija 1991. godine bio u izgradnji i na kojem je šteta nastala uslijed otuđenja i podmetnutog požara, da na objektu nije postojala građevinska stolarija, da unutrašnjost objekta nije bila ožbukana, da nema tragova električnih niti vodovodnih instalacija, da s vanjske strane nije bilo žbuke ni fasade te da na objektu nema vidljivih tragova pogodaka iz lakog ili teškog oružja. Komisija je uvidom u stanje objekta i u raniji zapisnik potvrdila da na istom nije bilo niti nema ratne štete. Iz fotografija priloženih očitovanju Komisije vidljivo je da je objekt slikan izvana i iznutra te iz istih proizlazi stanje kakvo je i Komisija opisala (objekt bez postavljene stolarije, bez unutarnjih instalacija, oštećene i devastirane unutrašnjosti). Dakle, iz opisa štete danog po Komisiji proizlazi da je objekt devastiran i oštećen djelovanjem atmosferskih prilika i podmetanja požara, odnosno da na istom nema ratne štete, slijedom čega se navodi tužiteljice u cijelosti cijene neosnovanim.

5. Sud je održao ročište za raspravu 9. travnja 2025. čime je omogućeno strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Nakon izvedenih dokaza, uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da istom prileži zahtjev tužiteljice, zaprimljen pri Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu 31. prosinca 2001., za obnovu i opremanje obiteljske kuće u [adresa], u kojem je, kao članove obiteljskog domaćinstva s kojima će se vratiti i prebivati u objektu nakon njegove obnove, navela supruga IV, kćerku A i sina I. Iz navoda tužiteljice tijekom postupka proizlazi da je sadašnja adresa predmetnog objekta [adresa]. Pri tome iz potvrde o kućnom broju Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar proizlazi da se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi zgrada u [adresa], pri čemu iz izjava i navoda žaliteljice tijekom provedenog postupka proizlazi da se predmetna kuća nalazi na navedenoj katastarskoj čestici.

8. Pravo na obnovu ratom oštećene ili uništene obiteljske kuće ili stana, prema odredbi čl. 4. st. 1. vezano za čl. 5. te čl. 16. st. 2. Zakona o obnovi („Narodne novine“ broj 24/96, 54/96, 87/96, 57/00, 38/09, 45/11, 51/13, 98/19, dalje: Zakon o obnovi) može ostvariti vlasnik ili suvlasnik te kuće ili stana, zaštićeni najmoprimac u stanu, ako je na objektu utvrđen odgovarajući stupanj oštećenja, ako je u objektu prebivao sa članovima svoje obitelji do početka ratnih operacija na tom području, ako izjavi da će se vratiti i prebivati u obnovljenom objektu sa poimence navedenim članovima obitelji, o čemu prilaže ovjerenu pisanu izjavu danu pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, ako nije koristio sredstva kredita prema ranijim propisima o kreditiranju obnove niti je obnovio objekt donacijskim sredstvima, ako nije ostvario pravo na stan ili kuću u mjestu prebivališta ili drugom mjestu u [adresa] te ako u mjestu prebivališta nema drugu useljivu kuću ili stan.

9. Iz uvjerenja o prebivalištu koja prileže dokazima spisa proizlazi da su tužiteljica i članovi njezinog obiteljskog domaćinstva koje je navela u predmetnom zahtjevu do početka ratnih operacija imali prijavljeno prebivalište u [adresa]. Iz izjava tužiteljice u zapisnik od 21. veljače 2011. i 14. srpnja 2011. proizlazi da su ona i suprug, kada su se vjenčali, prvo živjeli u [adresa], a negdje 1979. godine da su došli u [adresa] gdje su prvo bili podstanari, a zatim su kod tate u dvorištu uredili dvorišnu zgradu i u njoj živjeli te su počeli s izgradnjom vlastite kuće odmah do te dvorišne zgrade, a izgradnju su trebali završiti u ljeto 1991. godine, do 4. mjeseca 1991. godine prebivali su u dvorišnoj kućici koja je bila vlasništvo njezinog oca, a u 4. ili 5. mjesecu su, kako je izjavila, uselili u predmetnu kuću, budući susjednu sobu osposobili za život, te su njoj prebivali do 9. mjeseca 1991. Iz izjava svjedoka koji su saslušani u postupku proizlazi da je tužiteljica pred rat osposobila neke prostorije u predmetnoj kući te je u istoj živjela sa suprugom i djecom u jednoj sobi, a do tada da su živjeli u dvorišnoj zgradi. Pri tome iz izjave svjedokinje GV proizlazi da je tužiteljica u predmetnoj kući, odnosno jednoj prostoriji, koju je u njoj osposobila za život, sama uselila, dok su djeca spavala kod njezine majke.

10. Ovdje valja reći, kao što je to pravilno navedeno od strane tuženik tijekom prethodećeg upravnog postupka, da bi tužiteljica imala pravo na obnovu i opremanje predmetne obiteljske kuće pod pretpostavkom da udovoljava ostalim uvjetima iz Zakona o obnovi, čak i u slučaju da s obitelji nije uselila i prebivala u predmetnoj kući prije početka ratnih operacija, s obzirom da je ta kuća, kako to proizlazi iz dokaza spisa, bila pred useljenjem, a tužiteljica je prije toga, odnosno do 4./5. mjeseca 1991. godine, kada je, kako je izjavila uselila u predmetnu kuću, s obitelji prebivala u susjednoj kući na adresi na kojoj su ona i članovi njezine obitelji imali prijavljeno prebivalište, u [adresa], odnosno kako tužiteljica navodi i kako proizlazi iz preslika osobnih karti, u [adresa]. Naime, u slučaju kada je predmet zahtjeva stambeni objekt koji je prije početka ratnih operacija bio u izgradnji i pred useljenjem, a za kojeg je ishođena građevinska dozvola, kao u konkretnom slučaju, a podnositelj zahtjeva je sa članovima obiteljskog domaćinstva prebivao u istom mjestu prebivališta u kojem se nalazi taj objekt, ne može se cijeniti da na strani podnositelja zahtjeva nije ostvaren uvjet prijeratnog prebivanja u objektu koji je predmet zahtjeva.

11. U vezi s ranije navedenim valja ukazati na stajalište izneseno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Uzz 14/06-2 od 24. listopada 2007., a na koju tužiteljica ukazuje u tužbi: „Cilj Zakona o obnovi je osigurati u granicama mogućnosti društva obnovu u ratu porušenih objekata, tako da se omogući živjeti na području obnove svima onima koji su živjeli na tom području (čl. 5. Zakona o obnovi). Pri utvrđenoj činjenici da su tužitelji živjeli na području gdje se nalazi u ratu njihova porušena kuća i to u susjednoj kući svoga oca na adresi [adresa] kao članovi porodičnog domaćinstva oca, jer obiteljska kuća koju su gradili nije bila u potpunosti dovršena, i po ocjeni ovog suda daje tužiteljima pravo na traženje obnove porušene obiteljske kuće u [adresa]. Naime, tužitelji nisu mogli živjeti u kući u kojoj su očito imali namjeru živjeti jer su je gradili kao suvlasnici, a iz razloga što ta kuća nije bila u potpunosti dovršena. Stoga u konkretnom slučaju treba izjednačiti prebivanje tužitelja u susjednoj kući svoga oca do završetka izgradnje njihove obiteljske kuće kao prebivanje u obiteljskoj kući koja još nije bila dovršena, obnovu koje traže. Na ovaj način se i ostvaruje svrha Zakona o obnovi cilj kojeg je omogućiti onima koji su živjeli na određenom području gdje se nalaze ratom porušeni objekti da na tom području ostanu živjeti, a što se postiže pored ostalog rješavanjem njihovih stambenih problema.“

12. Slijedom navedenog sud zaključuje kako je na strani tužiteljice ostvaren uvjet iz odredbe čl. 5. st. 1. t. 3. Zakona o obnovi.

13. Nadalje, iz spisa upravnog postupka proizlazi kako je u postupku pribavljen nalaz i mišljenje Komisije za popis i procjenu ratne štete koja u svom očitovanju od 7. studenog 2013. navodi da je 23. travnja 2013. izišla na teren popisati ratnu štetu na predmetnom objektu, da se radi o nedovršenom objektu u izgradnji na kojem da je šteta nastala otuđenjem i požarom na krovištu i krovu objekta, da na objektu nije postavljena građevinska stolarija, da unutrašnjost objekta niti sa vanjske strane nije bila ožbukana, da nema tragova električnih niti vodovodnih instalacija u objektu, da se oštećenje ne može sa sigurnošću kategorizirati kao ratno, jer se ne može utvrditi način nastanka štete, da je isti vjerojatno nastao otuđenjem dijela krovnog krovišta što je vidljivo po prepilanim dijelovima drvene građe i ostatku građe koji je sagorio.

Očitovanju prileže preslike fotografija objekta.

14. Nadalje, u upravnom postupku službenim putem pribavljeno je od nadležne policijske postaje očitovanje o tome ima li ista evidentirane podatke o požaru na predmetnoj kući, odnosno krovištu iste, budući i Komisija za popis i procjenu ratne štete u očitovanju navodi da je šteta nastala uslijed požara na krovištu i krovu objekta te su pribavljeni podatci Ministarstva obrane o ratnim operacijama na predmetnom području.

15. Iz očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko- senjske, Policijske postaje Gospić od 17. veljače 2017. proizlazi da na kući RV, koja se nalazi na adresi [adresa] (ranije [adresa] G [adresa]), nije vršen očevid niti je od strane policijskih službenika vršeno postupanje u vezi oštećenja objekta; da je tijekom rujna 1991. godine [adresa], pa samim tim i navedena obiteljska kuća, bila pod nadzorom pobunjeničkih snaga kojom prilikom su se u rujnu 1991. godine na navedenom području odvijala neposredna ratna djelovanja, odnosno borbe između pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske i snaga pobunjenih Z, nakon čega da je od rujna 1991. godine pa sve do kolovoza 1995. godine navedeno područje bilo pod stalnim neprijateljskim djelovanjem artiljerije, te da službenici navedene policijske postaje ne raspolažu saznanjima o okolnosti uništavanja obiteljske kuće tužiteljice.

16. Nadalje, prvostupanjsko je tijelo pribavilo izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić od 25. srpnja 2017., iz kojeg proizlazi da su na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kojoj je prema podacima Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Gospić dana adresa i kućni broj [adresa]) upisani kao suvlasnici RV i IV (svaki u 1/2 suvlasničkog dijela). Pribavilo je i izvadak iz zemljišne knjige s povijesnim pregledom prava vlasništva prema kojem je kao vlasnik (1/1) k. č. br. [katastarska čestica] (kuće broj 4 i gospodarske zgrade, dvorište i oranica) k. o. [katastarska općina] upisan BV; suvlasnici iste k.č.br. su temeljem rješenja o nasljeđivanju od 17. kolovoza 2011. postali VV, RV i ŽV te je temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina 8. studenog 2011. vlasnik iste postao KV. Iz preslike rješenja Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove KLASE: UP/I-361-02/00-01/195, URBROJ: 2125-05-02-03- 02 od 21. svibnja 2003. proizlazi da je OV utvrđeno pravo na obnovu kuće na navedenoj k.č.br. te je kao član njegove obitelji utvrđena supruga ŠV.

17. S obzirom da iz očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko-senjske, Policijske postaje Gospić od 17. veljače 2017. proizlazi da su se području predmetne kuće (u [adresa]) odvijala neposredna ratna djelovanja, pribavljeno je očitovanje Komisije za popis i procjenu ratne štete o postojanju ratne štete na susjednim objektima.

18. Dopisom od 4. rujna 2020. Komisija za popis i procjenu ratne štete očitovala se da je dana 3. rujna 2020. Komisija izašla na teren i izvršila očevid na stambenom objektu u [adresa]. Očevidu nije nazočila podnositeljica zahtjeva RV. Utvrđeno je kako se radi o nedovršenom objektu koji je bio u izgradnji na kojem je šteta nastala otuđenjem i požarom na krovištu objekta. Na objektu nije bila postavljena građevinska stolarija, unutrašnjost objekta nije bila ožbukana, nema tragova električnih i vodovodnih instalacija, također sa vanjske strane nije bilo žbuke odnosno fasade. Na objektu nema vidljivih tragova pogodaka iz lakog ili teškog oružja. Komisija nije utvrdila eventualno postojanje ratne štete na predmetnom objektu, budući su sva oštećenja nastala uslijed eventualnog otuđenja od strane nepoznatih osoba i utjecaja atmosferilija tijekom proteka godina. Utvrđeno je kako na predmetnom objektu nema oštećenja, sukladno zakonu za utvrđivanje ratne štete i kako je Komisija za popis i procjenu ratne štetu u Ličko-senjskoj županiji, svojim zapisnikom od 7. studenog 2013., stručno i pravilno izvršila procjenu predmetnog objekta, utvrdivši kako na kući nema oštećenja koja bi se mogla okarakterizirati kao posljedica ratnih (vojnih) djelovanja. Nadalje, u navedenom dopisu se navodi kako Komisija nije u mogućnosti očitovati se o postojanju ratne štete na susjednim objektima, budući su predmetni objekti ili prazni/ne useljeni, vlasnici žive izvan Republike Hrvatske ili su ih prodali.

19. Slijedom iznesenih utvrđenja, kao i utvrđenja koja će sud naknadno iznijeti, ocijenjeno je kako je u upravnom postupku pogrešno utvrđeno neispunjenje uvjeta postojanja ratne štete na objektu tužiteljice, odnosno utvrđeno je da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 4. st. 1. i čl. 5. st. 1. t. 1. Zakona o obnovi.

20. Naime, činjenica da iz opisa štete danog po Komisiji proizlazi da se radi o objektu koji je prije početka ratnih operacija 1991. godine bio u izgradnji nije odlučna za utvrđenje prava sukladno podnesenom zahtjevu tužiteljice. Ono što je odlučno u konkretnom slučaju je činjenica utvrđenja da je šteta na objektu nastala uslijed požara. Iz fotografija koje prileže spisu upravnog postupka razvidno je da je predmetni objekt imao krovište, za koje je očevidom 7. studenog 2013. i 3. rujna 2020. od strane Komisije za popis i procjenu ratne štete utvrđeno da je izgorio u požaru, što predstavlja štetu na objektu. Vezano za navedenu štetu, sud smatra kako iz dostavljenih dokaza proizlazi da se radi upravo o ratnoj šteti. Naime, da se navedeni štetni događaj – požar na krovištu objekta uslijed kojeg je izgorio krov, dogodio poslije rata nadležna policijska postaja imala bi evidentiran navedeni požar u svojim evidencijama jer se radi o kući u naseljenom dijelu grada, u ulici u kojoj se nalaze kuće u nizu [adresa], s time da se sa suprotne dvorišne strane navedene kuće (sjeverne) nalaze brojne druge građevine u [adresa]. Obzirom da se radi o naseljenom području s brojnim objektima, požar tako velikog razmjera u kojem je izgorjelo krovište ne bi mogao proći bez službene intervencije policije. Stoga, primjenom argumentum a contrario sud nalazi da se navedeni štetni događaj i šteta njime prouzročena ima okarakterizirati kao ratna šteta.

21. Tim više što u konkretnom slučaju iz očitovanja Komisije od 23. travnja 2013. proizlazi da se „oštećenje ne može sa sigurnošću okarakterizirati kao ratno jer se ne može utvrditi način nastanka štete“. Dakle u nedostatku izričitog dokaza koji bi ukazivao na štetu (nesporno postojeću) nastalu u mirnodopskom razdoblju, potrebno je postupati in favorem stranke. U konkretnom slučaju osporenim rješenjima upravna tijela nisu opravdanim razlozima isključila mogućnost da je šteta nastala ratnim djelovanjem. Ovo osobito cijeneći činjenice navedene u očitovanju Ministarstva unutarnjih poslova od 17. veljače 2017. da je tijekom rujna 1991. godine [adresa], pa samim time i navedena obiteljska kuća, bila pod nadzorom pobunjeničkih snaga, kojom prilikom su se u rujnu 1991. godine na navedenom području odvijala neposredna ratna djelovanja.

22. Prema Uputi za primjenu Zakona o utvrđivanju ratne štete ratnom štetom su obuhvaćeni svi gubici nastali kao rezultat ratnih (vojnih) djelovanja ili njihovih posljedica, djelovanja neprijateljskih, vojnih i paravojnih formacija ili po njima kontroliranih ili podržavanih terorističkih i drugih jedinica, dok je čl. 1. Zakona o obnovi propisano da se tim Zakonom uređuje obnova uništenih ili oštećenih materijalnih dobara u Republici Hrvatskoj koja su bila izložena razornim djelovanjima i posljedicama tih djelovanja od početka velikosrpske agresije pa tijekom Domovinskog rata, do završetka mirne reintegracije.

23. Nastavno, kao dokaz navedene činjenice ratne štete na objektu tužiteljice, valja ukazati i na postojanje ratne štete na susjednom objektu, o čemu dokaz prileži spisu upravnog postupka, iako ga upravna tijela nisu cijenila. Naime, kuća tužiteljice, koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa sjeverne dvorišne strane dijeli među sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – na kojoj se nalaze nekretnine u Vukovarskoj ulici 43. Upravo za obiteljsku kuću u [adresa] na adresi [adresa] utvrđeno je temeljem Zakona o obnovi pravo na obnovu obiteljske kuće sa utvrđenim 4. stupnjem oštećenja za korist BV – oca ovdje tužiteljice.

24. Stoga je, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo usvojiti i odlučiti kao pod toč. I izreke.

25. Sukladno odredbi čl. 151. ZUS-a u ponovnom postupku upravna tijela vezana su pravnim shvaćanjem i primjedbama ovog suda.

26. Pri tome se napominje kako je protiv ove presude, iznimno od st. 1. čl. 127. ZUS-a, žalba dopuštena iako je presudom predmet prvi put vraćen na ponovni postupak jer je obrazloženjem ove presude naloženo donošenje sadržajno određene odluke.

Rijeci 30. travnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjerka u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici za primanje pismena GV, [adresa]

- Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20