REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-20/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537 (kao pravni slijednik društva PBZ-NEKRETNINE d.o.o.), zastupan po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika BARBIŠ d.o.o., Malinska, Lina Bolmarčića 27, OIB: 90957529655, zastupan po punomoćniku Hrvoju Demu, odvjetniku u Krku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te zastupnika po zakonu tuženika uz punomoćnika tuženika, 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Crikvenici posl.br. Ovrv-112/2021 od 7. ožujka 2024., u kojem je tuženiku BARBIŠ d.o.o., Malinska, Lina Bolmarčića 27, OIB: 90957529655, naloženo isplatiti tužitelju PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537, iznos od 3.750,00 kn/497,71 EUR[1] , zajedno s troškovima te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537, naknaditi tuženiku BARBIŠ d.o.o., Malinska, Lina Bolmarčića 27, OIB: 90957529655, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.219,32 kn/560,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj 12. listopada 2021. podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to računa broj 79-2020- 3162 u iznosu od 1.875,00 kn te računa br. 107-2020-3162 u iznosu od 1.875,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama te troškovima iz razloga što tuženik nije podmirio dugovanje po izdanim računima. Općinski sud u Crikvenici donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-112/2021 od 7. ožujka 2024., radi isplate iznosa od 3.750,00 kn, a po prigovoru tuženika, postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi sadržajno osporava osnov i visinu tražbine te navodi da je sva potraživanja podmirio pa tako i potraživanje po utuženom račun br. 79-2020-3162 od 30. ožujka 2020. (nadzor za ožujak 2020.), kao i po utuženom računu br. 107-2020-3162 od 6. svibnja 2020. (nadzor za travanj 2020.), podmireni u cijelosti još 2020., slijedom čega u spis dostavlja izvode po transakcijskom računu. Glede navoda tužitelja, kojim isti smatra da iako se tuženik prilikom uplata izvršenih u travnju i svibnju 2020. pozvao na plaćanje utuženih računa, da je navedenim uplatama zapravo podmirio ranije račune i to račun br. 488-2-1 od 29. studenog 2019. i račun br. 532-2-1 od 23. prosinca 2019., ističe da izneseni navod ne odgovara činjeničnom stanju. Također, tuženik navodi i da je račun br. 488-2-1 od 29. studenog 2019., kao i račun br. 532-2-1 od 23. prosinca 2019., u cijelosti podmirio još 2019./2020. te je u prilog svojih tvrdnji dostavio izvode po transakcijskom računu. Slijedom iznijetog, tuženik predlaže uvažiti prigovor te pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ukinuti u cijelosti te tužitelju naložiti da mu naknadi prouzročeni trošak.

3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Povrv–18/2024 od 27. prosinca 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Crikvenici, posl.br. Ovrv-112/2021-16 od 7. ožujka 2024., ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Točkom III. izreke predmetnog rješenja, Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, oglasio se stvarno nenadležnim te je isti ustupio stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

4. Ovaj sud je rješenjem posl.br. P-20/2025 od 11. veljače 2025. pozvao tužitelja da se u roku od 15 dana očituje na navode protivne stranke, kao i tuženika da se u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska očituje na navode iz tog podneska, sve sukladno odredbi čl. 299.a st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP).

5. Podneskom od 14. ožujka 2025. tužitelj je naveo da dostavljeni izvatci po transakcijskim računima ne predstavljaju valjani dokaz koji bi išao u prilog tuženiku, navodeći da isti nije podmirio dva računa od ukupno izdanih šest, slijedom čega je i pokrenuo predmetni postupak. Istaknuo je kako je društvo PBZ- NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 42, OIB: 61474106125, temeljem Ugovora o pripajanju od 13. prosinca 2019. pripojen tužitelju, a što je razvidno iz sudskog registra. Tuženik da je kao naručitelj s tužiteljem kao izvršiteljem 16. studenog 2018. sklopio Ugovor o praćenju realizacije investicije (interni financijski nadzor), br.: FN-125/2018, u izgradnji i opremanju apart-hotela u Malinskoj, Otok Krk. Odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora da je ugovorena naknada za nadzor i način plaćanja u visini od 1.500,0 0kn mjesečno uz PDV, dok je čl. 4. istog ugovoreno kako se naručitelj obvezuje isplatiti definiranu naknadu u roku od 8 dana od dana ispostavljenog računa od strane tužitelja. Nadalje, je naveo kako je za predmetni nadzor nad projektom izdao sveukupno šest računa, a da se tuženik prilikom uplata izvršenih u travnju i svibnju 2020., pozvao na plaćanje računa br. 79-2020-3162 od 30. ožujka 2020. i računa br. 107-2020-3162 od 28. travnja 2020., međutim da je navedenim uplatama zapravo podmiren račun br. 488-2-1 od 29. studenog 2019. i račun br. 42-2-1 od 23. prosinca 2019. Tužitelj sve navedeno obrazlaže iz razloga jer prethodno navedeni računi nisu podmireni te su stariji od utuženih računa za koje tuženik smatra da ih je podmirio.

6. Podneskom od 21. ožujka 2025., tuženik se očitovao na navode tužitelja iz podneska od 14. ožujka 2025. te se pozvao na odredbu čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. S tim u svezi, tuženik je ukazao kako je utužene račune tužitelja i to konkretno račun br. 79-2020-3162 od 30. ožujka 2020. u iznosu od 1.875,00 kn, podmirio 17. travnja 2020., kao i da je račun br. 107-2020-3162 od 6. svibnja 2020. podmirio 17. svibnja 2020., a što u konačnici da tužitelj uopće niti ne osporava.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 3.750,00 kn s osnove utuženih računa i to broj 79-2020-3162 izdanog 30. ožujka 2020. i računa br. 107-2020-3162 izdanog 28. travnja 2020. na ime tuženika i to za uslugu nadzora objekta za ožujak i travanj 2020., (izgradnja i opremanje apart-hotela u Malinskoj, otok Krk).

8. Među strankama nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o praćenju, realizaciji investicije u izgradnji i opremanju apart-hotela u Malinskoj, zaključenog 16. studenog 2018., a na temelju kojeg je tužitelj vršio mjesečno praćenje projekta te na temelju kojeg su izdani utuženi računi. Nije sporno niti da je tuženik podmirio utužene račune. Međutim, sporna je osnovanost osnove, odnosno je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos, obzirom da isti tvrdi da je potraživanje tužitelja uredno podmirio.

9. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

10. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to račun br. 79-2020-3162 izdanog 30. ožujka 2020., račun br. 107-2020- 3162 izdanog 28. travnja 2020., izvadak iz sudskog registra, izvadak br. 38 po transakcijskom računu PBZ-a od 17. travnja i izvadak br. 49 po transakcijskom računu PBZ-a od 17. svibnja 2020., Ugovor o praćenju realizacije i investicije (interni financijski nadzor) br. FN-125/2018, 1. mjesečno redovno izvješće financijskog nadzora, 4. mjesečno izvješće financijskog nadzora, 5. mjesečno izvješće financijskog nadzora, 6. mjesečno izvješće financijskog nadzora, zatim u račun br. 532-2-1 od 23. prosinca 2019., račun br. 488-2-1 od 29. studenog 2019., račun br. 47-2020-3162 od 28. veljače 2020., račun br. 79-2020-3162 od 30. ožujka 2020., račun br. 107-2020-3162 od 28. travnja 2020., račun br. 12-2020-3162 od 30. siječnja 2020., Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom zaključen između tužitelja kao kreditora i tuženika kao korisnika kredita, te uvidom u izvadak po transakcijskom računu PBZ-a br. 66 od 11. prosinca 2019. i izvadak po transakcijskom računu PBZ-a br. 10 od 3. veljače 2020.

11. Uvidom u sudski registar tužitelja (list 240-243 spisa), sud je utvrdio da se tužitelju pripojilo društvo PBZ-NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 42, koje je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu MBS: 080272777, OIB: 61474106123 temeljem Ugovora o pripajanju od 12. prosinca 2019.

12. Uvidom u izvadak po transakcijskom računu PBZ-a br. 38 od 17. travnja 2020., (list 266 spisa), razvidno je da je na račun tužitelja, tuženik uplatio ukupan iznos od 1.875,00 kn i to 17. travnja 2020., te da je u opisu plaćanja naveden nadzor objekta za ožujak 2020.

13. Uvidom u izvadak po transakcijskom računu PBZ-a br. 49 od 17. svibnja 2020., (list 267 spisa), razvidno je da je na račun tužitelja, tuženik uplatio ukupan iznos od 1.875,00 kn i to 17. svibnja 2020. te da je u opisu plaćanja navedeno nadzor objekata za travanj 2020.

14. Uvidom u izvadak po transakcijskom računu PBZ–a br. 66 od 11. prosinca 2019., (list 268-269 spisa), razvidno je da je na račun tužitelja, tuženik uplatio iznos od 1.875,00 kn i to 11. prosinca 2019. te da je pod opis plaćanja navedeno nadzor objekata za studeni 2019.

15. Uvidom u izvadak po transakcijskom računu PBZ-a br. 10 od 3. veljače 2020., (list 270-271 spisa), razvidno je da je na račun tužitelja tuženik uplatio iznos od 1.875,00 kn i to 13. veljače 2020. te da je pod opis plaćanja naveden nadzor objekata za prosinac 2019.

16. Odredbom čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO), propisano je da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Stavkom 2. istog članka nadalje je propisano da kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

17. Slijedom iznijetog, sud je tvrdnju tužitelja da je tuženik navedenim uplatama i to po utuženim računima zapravo podmirio starije račune, konkretno račun broj 488- 2-1 od 29. studenog 2019. i račun broj 42-2-1 od 23. prosinca 2019., ocijenio neosnovanom u cijelosti. Iz dostavljene materijalne dokumentacije jasno proizlazi koju je obvezu tuženik podmirio, slijedom čega će se uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik, najkasnije prilikom ispunjenja, tj. prilikom plaćanja. Stoga, kako je tuženik prilikom ispunjenja obveze, tj. plaćanja naznakom u opisu plaćanja, odredio što točno uplaćuje te time odredio redoslijed u konkretnom slučaju se ne primjenjuje odredba čl. 171. st. 2. ZOO-a. Ujedno, usput valja istaći da iz dostavljenih izvadaka bi proizlazilo da je tuženik podmirio i ranije izdane račune.

18. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su dostavljene od strane parničnih stranaka te je nedvojbeno utvrdio kako je tuženik podmirio utuženo potraživanje i to iznos od 1.875,00 kn temeljem računa broj 79-2020-3162 izdanog 30. ožujka 2020., kao i iznos od 1.875,00 kn temeljem računa broj10-2020-3162 izdanog 6. svibnja 2020. za uslugu nadzora objekta (izgradnja i opremanje apart-hotela u Malinskoj za ožujak i travanj 2020.).

19. Na ročištu održanom 24. ožujka 2025. tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i svih navoda iznijetih tijekom postupka. Kako je isti u podnesku od 23. veljače 2024. predlagao da se u daljnjem tijeku postupka provede dokaz saslušanjem svjedoka NV i GV i to na okolnost izvršenja obveze od strane izvršitelja nadzora temeljem ugovora, kao i da se provede građevinsko vještačenje na okolnost utvrđenja činjenice je li izvršitelj obavio radnje temeljem ugovora, kao i financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine potraživanja, ovaj sud je raspravnim rješenjem predložene dokaza odbio, kao suvišne, smatrajući činjenično stanje predmetnog postupka dovoljno utvrđenim, slijedom čega je na istom ročištu zaključio prethodni postupak, održao te zaključio glavnu raspravu, sve sukladno odredbi čl. 292.a st. 2. ZPP-a.

20. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl.10. ZPP- a).

21. Cijeneći izvedene dokaze, sud je utvrdio da je utuženo potraživanje prestalo i prije podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno tužbe. Stoga, kako tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, sud je temeljem odredbi čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 7. st. 1. ZPP-a, odbio isti kao neosnovan te je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP- a, u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika te odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

22. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tuženik u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; u nastavku teksta: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora te zatraženom trošku. Tuženiku je priznat opravdan i stvarno nastali troška postupka i to za sastav prigovora od 13. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 EUR, (Tbr. 11. toč. 1. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 8. veljače 2024. i 21. ožujka 2025., svaki u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), trošak pristupa na ročište održanog 24. ožujka 2025. u iznosu od , trošak prijevoza (relacija Krk-Rijeka-Krk, 120 kmx0,50 EUR) u iznosu od 60,00 EUR (Tbr. 49.) te trošak izbivanja iz pisarnice u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 39.), što sveukupno iznosi 560,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude. Tuženiku nisu dosuđene zatezne kamate na iznos dosuđenog troška parničnog postupka, s obzirom da iste nije zatražio.

Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 30. travnja 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).