Poslovni broj: UsI-366/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, Hrvatskih velikana 49, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi posebnog poreza na motorna vozila, 30. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/21- 01/48, URBROJ: 513-04-23-2, od 21. prosinca 2023. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/21-01/48, URBROJ: 513-04-23-2, od 21. prosinca 2023. godine, odbijena je žalba AJ (ovdje tužitelja) izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Dubrovnik, KLASA: UP/I-410-02/21-09/28, UBROJ: 513-02- 8039/5-21-2, od 04. veljače 2021. godine kojim mu je za osobni automobil marke Audi AA limuzina 8V, broj šasije: [broj šasije], sa dizelskim motorom zapremnine 1.598 ccm, snage motora 81 kW, godine proizvodnje 2015, BiH registarskih oznaka [registarska oznaka], emisije C02 88 g/km, s prijeđenih 196.690 km, određeno da je na ime preostalog posebnog poreza na motorna vozila dužan platiti iznos od 1.803,14 kn i kamate u iznosu od 23,57 kn.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 07. veljače 2024. godine tužitelji je naveo da je rezident BiH i njen državljanin, te da ima pravo na privremeni uvoz vozila države BiH na teritorij RH. Smatra da je dokazao da u BiH ima kuću u kojoj živi sa obitelji, te da je u vrijeme carinske kontrole upravljao vozilom one države u kojoj je zaposlen. Stoga, da nije dužan platiti predmetni porez na motorna vozila. Istaknuo je da se paralelno vodi postupak po osnovi carine za predmetno vozilo, te prekršajni postupak koji je obustavljen, a koja obustava bi značila da ima pravo na privremeni uvoz i da nije povrijedio carinsko zakonodavstvo EU. Naveo je da u ovoj upravnoj stvari posebnog poreza na motorna vozila nije obrazloženo na koji način je utvrđen dug, da predmetno vozilo uopće nije pregledano, da nije utvrđena njegova carinska vrijednost, niti je o tome sastavljen bilo kakav zapisnik, odnosno da mu takav zapisnik nikada nije dostavljen. Drži da je evidentno da je rješenjem tuženika povrijeđen zakon, kao i međunarodni odnosi u cjelini, gdje se zauzima stajalište koje može dovesti do nesagledivih posljedica u praksi, te da se u konkretnom slučaju stječe dojam da se problem javlja kada dolaze osobe s istoka, dok osobama koje dolaze iz npr. SAD-a ne naplaćuje carinski dug. Tužitelj je predložio da se poništi rješenje tuženika, te da mu tuženik naknadi troškove spora u iznosu od 500,00 eura.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Podneskom koji je zaprimljen pred ovim sudom 12. ožujka 2025. godine tužitelj je naveo da su navodi tuženika iz odgovora na tužbu površni i neargumentirani. Korigirao je zahtjev za naknadu troškova spora na način da je predložio da mu se naknadi iznos od 1.000,00 eura, uvećano za 25% PDV-a.

5. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 24. travnja 2025. godine stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Člankom 5. stavkom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ broj 15/13, 108/13, 115/16, 127/17 i 121/19; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da su predmet oporezivanja motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima.

10. Člankom 6. stavkom 1. točkom 3. Zakona određeno je da je obveznik plaćanja posebnog poreza osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.

11. Člankom 7. stavkom 1. točkom 2. Zakona propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. Zakona nastaje kad pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u [adresa] te trgovac rabljenim motornim vozilima unese ili uveze motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj.

12. Člankom 8. stavkom 1. Zakona određeno je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske. Stavkom 2. točkom 2. istog članka propisano je da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim Zakonom, nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj. Stavkom 3. tog članka određeno je da se u smislu Zakona smatra da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske.

13. Člankom 10. stavkom 1. Zakona propisano je da se posebni porez utvrđuje na temelju emisije ugljičnog dioksida (CO2 ) izražene u gramima po kilometru, prodajne cijene motornog vozila, snage motora u kilovatima, obujma motora u kubičnim centimetrima i razine emisije ispušnih plinova.

14. Člankom 12. stavkom 1. Zakona određeno je da se posebni porez na motorna vozila iz članka 5. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona te druga motorna vozila prenamijenjena u takva motorna vozila plaća prema prosječnoj emisiji ugljičnog dioksida (CO2 ), ovisno o vrsti goriva koje vozilo koristi za pogon i prodajnoj cijeni motornog vozila.

15. Iz spisa tijela državne uprave proizlazi da je zapisnikom o obavljenom očevidu Graničnog carinskog ureda Karasovići, RGP Zaton Doli, od 15. studenoga 2020. godine, utvrđeno da je toga dana na graničnom prijelazu Zaton Doli na ulazu u RH pristupio tužitelj sa osobnim automobilom marke Audi, BiH registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je u vlasništvu njegove majke PJ. Nakon razgovora sa tužiteljem, ustanovljeno je da on ima prijavljeno prebivalište u [adresa], da je zaposlen u društvu Metus d.o.o. Zagreb, da putuje djevojci u Dubrovnik, da je izvanredni student sveučilišta u Mostaru, te da je predmetno vozilo u vlasništvu njegove majke koja mu ga daje na korištenje prema njegovim potrebama. Tužitelj je upozoren da ga se tereti da je sa privremeno uvezenom robom postupao protivno propisima. Navedeni zapisnik tužitelj je potpisao, te na njega nije imao primjedbi. U upravnom postupku je pribavljen dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 25. studenoga 2020. godine u kojem stoji da tužitelj ima status osigurane osobe zavoda od 09. studenoga 2017. godine kao osoba s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u RH. Pribavljeno je i uvjerenje o prebivalištu Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske od 26. studenoga 2020. godine iz kojeg proizlazi da je tužitelj od 24. studenoga 2016. do 16. studenoga 2020. godine imao prebivalište u [adresa] na adresi [adresa]. U spisu tuženika se nalazi preslik osobne iskaznice tužitelja sa istom adresom prebivališta u [adresa], te potpisana izjava tužitelja u kojoj stoji da ima prebivalište na toj adresi u [adresa]. Prvostupanjsko tijelo je carinsku vrijednost predmetnog automobila utvrdilo u zapisniku od 14. siječnja 2021. godine i izračunu. S obzirom da je tužitelj osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske, istom je, sukladno odredbi iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona, te ostalih relevantnih odredbi Zakona, određeno da je za predmetni osobni automobil marke Audi AA na ime preostalog posebnog poreza na motorna vozila dužan plati iznos od 1.803,14 kn i kamate u iznosu od 23,57 kn, a što je sve utvrđeno u rješenju prvostupanjskog tijela od 04. siječnja 2021. godine. Povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv tog prvostupanjskog rješenja, tuženik je rješenjem od 21. prosinca 2023. godine istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

16. Nije točna tvrdnja tužitelja da je on rezident BiH i njen državljanin, da ima pravo na privremeni uvoz vozila države BiH na teritorij RH, da je dokazao da u BiH ima kuću u kojoj živi sa obitelji, da je u vrijeme carinske kontrole upravljao vozilom one države u kojoj je zaposlen, pa da nije dužan platiti predmetni porez na motorna vozila. Upravo suprotno, iz isprava koje se nalaze u spisu tuženika je utvrđeno da je tužitelj rezident Republike Hrvatske, odnosno da je na području Republike Hrvatske u 2020. godini stvarno boravio više od 185 dana. To proizlazi iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 25. studenoga 2020. godine, uvjerenja o prebivalištu Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske od 26. studenoga 2020. godine, te preslika osobne iskaznice tužitelja. Napominje se da je tužitelj potpisao izjavu u kojoj stoji da ima prebivalište na adresi u [adresa].

17. U spisu tuženika se nalazi zapisnik o utvrđivanju carinske vrijednosti robe od 14. siječnja 2021. godine, te izračun, a u kojim ispravama je detaljno navedeno na koji način je utvrđen posebni porez na motorna vozila.

18. To da se paralelno vodi postupak po osnovi carine za predmetno vozilo, te prekršajni postupak koji je obustavljen, nije ni od kakvog utjecaja na ovu upravnu stvar posebnog poreza na motorna vozila. Naime, taj postupak carine i prekršajni postupak nisu isti postupci, već su samostalni i neovisni o postupku posebnog poreza na motorna vozila. U prekršajnom postupku se na temelju utvrđene prekršajne odgovornosti i krivnje počinitelja prekršajnog djela izriče kazna, dok se u carinskom postupku utvrđuje iznos carine kojeg je stranka dužna platiti, a to su postupci koji su različiti od postupka posebnog poreza na motorna vozila.

19. Ni ostali tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

20. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

21. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

22. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude 23. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelji nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelj naknadi troškove upravnog spora koje je popisao u tužbi, odnosno podneskom koji je zaprimljen pred ovim sudom 12. ožujka 2025. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 30. travnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ