Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-163/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske-Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po ODO u Karlovcu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave dovršene dana 08. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi od 30. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju LJ (u nom. LJ), na ime neisplaćenih dodatka na plaću, isplati bruto iznos od 25.764,62 EUR (slovima: dvadeset pet tisuća sedamsto šezdeset četiri eura i šezdeset dva centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 127,94 EUR od 15.06.2006. godine

- na iznos od 625,29 EUR od 15.07.2006. godine

- na iznos od 409,85 EUR od 15.08.2006. godine

- na iznos od 1.420,09 EUR od 15.09.2006. godine

- na iznos od 1.134,97 EUR od 15.10.2006. godine

- na iznos od 814,21 EUR od 15.11.2006. godine

- na iznos od 183,91 EUR od 15.12.2006. godine

- na iznos od 850,32 EUR od 15.01.2007. godine

- na iznos od 876,39 EUR od 15.02.2007. godine

- na iznos od 717,39 EUR od 15.03.2007. godine

- na iznos od 432,42 EUR od 15.04.2007. godine

- na iznos od 666,52 EUR od 15.05.2007. godine

- na iznos od 1.018,48 EUR od 15.06.2007. godine

- na iznos od 759,20 EUR od 15.07.2007. godine

- na iznos od 89,03 EUR od 15.08.2007. godine

- na iznos od 839,65 EUR od 15.09.2007. godine

- na iznos od 458,32 EUR od 15.10.2007. godine

- na iznos od 599,51 EUR od 15.11.2007. godine

- na iznos od 895,62 EUR od 15.12.2007. godine

- na iznos od 895,70 EUR od 15.01.2008. godine

- na iznos od 765,46 EUR od 15.02.2008. godine

- na iznos od 413,25 EUR od 15.03.2008. godine

- na iznos od 945,14 EUR od 15.04.2008. godine

- na iznos od 497,53 EUR od 15.05.2008. godine

- na iznos od 22,67 EUR od 15.06.2008. godine

- na iznos od 463,17 EUR od 15.07.2008. godine

- na iznos od 572,77 EUR od 15.08.2008. godine

- na iznos od 953,80 EUR od 15.09.2008. godine

- na iznos od 133,56 EUR od 15.10.2008. godine

- na iznos od 647,29 EUR od 15.11.2008. godine

- na iznos od 1.427,56 EUR od 15.12.2008. godine

- na iznos od 336,29 EUR od 15.01.2009. godine

- na iznos od 1.529,02 EUR od 15.02.2009. godine

- na iznos od 438,65 EUR od 15.03.2009. godine

- na iznos od 1.316,66 EUR od 15.04.2009. godine

- na iznos od 1.486,99 EUR od 15.05.2009. godine

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 7.378,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 30. travnja 2025. pa do isplate, a sve to isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.“

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je bio djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika u Gardijskoj oklopno-mehaniziranoj brigadi u Našicama na poslovima djelatne vojne osobe, da je u vremenskom razdoblju unatrag tri godine kontinuirano bio angažiran na službenim poslovima i zadacima prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a za što mu dodatke na plaću tužena nije isplatila. Stoga tužitelj smatra da je zbog takovog postupanja tužene oštećen time da je svoje konačno potraživanje, a nakon provedenog ponovljenog postupka, prema tuženoj specificirao podneskom od 7. veljače 2025. (list 599-601) te na ime neisplaćenih dodataka na plaću potražuje ukupan brutto iznos od 25.764,62 EUR, specificirano po mjesecima te na svaki dospjeli neisplaćeni mjesečni iznos poreza i prireza) potražuje i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća pa do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu parničnih troškova.

U odgovoru na tužbu (list 11-12) i dalje tijekom postupka tužena se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu te obrazlaže da Zakon o službi u oružanim snagama RH u čl. 3 navodi da su pripadnici oružanih snaga vojne osobe te državni službenici i namještenici što znači da razlikuje vojne osobe od službenika i namještenika. Dalje obrazlaže da je u čl. l0 Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN 23/95, 33/95, l05/95 i l28/99) kao i u čl. važećeg Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN 33/02) određeno da se o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju ovog Zakona, primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicama, Opći propisi o radu odnosno Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, a što znači da i prijašnji i sadašnji Zakon razlikuje vojne osobe od državnih službenika i namještenika te se ne mogu supsidijarno primijeniti u pogledu plaća vojnih osoba propisi o državnim službenicima i namještenicima. Tužena se poziva i na Službovnik oružanih snaga koji se primjenjuje na djelatne vojne osobe kao lex specialis koji pod točkom l28 izričito određuje da dežurstvo u pravilu traje 24 sata te se osoba koja je predala dužnost dežurnog oslobađa svih obveza slijedeća 24 sata. Službovnik ne pravi razliku dežurstva u dane blagdana, noću, subotom i nedjeljom već određuje 24 sata dežurstva-24 sata slobodna što znači da je djelatnik u ta 24 sata oslobođen radnih obveza, a za slobodan dan isplaćuje mu se naknada u visini plaće njegovog radnog mjesta. Tužena se nadalje poziva na Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga RH (NN 6/03) prema kojemu se određuju prava na dodatke na plaću za djelatne vojne osobe. Tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti i potražuje naknadu parničnih troškova.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u rješenja tuženika te dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka dipl. oec. Mirjane Dobrović, te uz nalaz i mišljenje vještaka dipl. oec. Daria Janković.

Nesporno je da je tužitelj djelatna vojna osoba i zaposlenik tuženice, te da je kroz rad u službi izvršavao i obavljao službu dežurstva i straže, subotom, nedjeljom i blagdanom te da mu tuženica za obavljeni rad nije osigurala dovoljan broj slobodnih dana, a niti isplatila plaću za obavljeni prekovremeni rad, rad u dežurstvu i straži u utuženom vremenskom razdoblju, a što tužena i sama priznaje podneskom kojim tek djelomično priznaje tužbeni zahtjev (list 52 spisa).

No, obzirom da u preostalom dijelu tužena osporava tužbeni zahtjev to je ovaj sud našao za shodno utvrđivati visinu tužbenog zahtjeva za obavljeni rad za koji nije osigurala dovoljan broj slobodnih dana, a niti isplatila plaću za obavljeni prekovremeni rad, rad u dežurstvu i straži u utuženom vremenskom razdoblju.

Vještak D&S d.o.o. Karlovac je u okviru zadatka temeljem priležeće dokumentacije o radnoj angažiranosti tužitelja u utuženom razdoblju dao svoj nalaz i mišljenje i naveo da je:

a) u varijanti A (u kojoj se prekovremeni rad u radu koji traje 16 sati dnevno, dakle s odbitkom dnevnog odmora od 8 sati, umanjuje za sate rada po slobodnim danima): - tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od 22. svibnja 2006. do 30. travnja 2009. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 186.043,84 kune.

b) u varijanti B (u kojoj se prekovremeni rad u radu na dežurstvu koji traje 24 sata dnevno te prekovremeni rad u radu na straži koji traje 16 sati dnevno, dakle s odbitkom dnevnog odmora od 8 sati, umanjuje za sate rada po slobodnim danima): - tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od 22. svibnja 2006. do 30. travnja 2009. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 194.123,51 kune.

c) u varijanti C (u kojoj se prekovremeni rad u radu na dežurstvu koji traje 24 sata dnevno, prekovremeni rad u radu na straži koji traje 16 sati dnevno, te obračunom dnevnog odmora od 8 sati po satnici redovnog rada, umanjuje za sate rada po slobodnim danima): - tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od 22. svibnja 2006. do 30. travnja 2009. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 276.160,61 kune.

Da bi se određeno razdoblje smatralo radnim vremenom moraju biti ispunjene određene pretpostavke; 1) radnik se mora nalaziti na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ( ili drugom mjestu koje odredi poslodavac), 2) radnik mora biti obvezan u tom razdoblju obavljati poslove i 3) radnik mora biti spreman – raspoloživ obavljati poslove prema uputama poslodavca, odnosno mora biti na raspolaganju poslodavcu u slučaju da se ukaže potreba za obavljanjem određenog posla. Specifičnost službe tužitelja, kada odrađuje poslove straže i dežurstva, ispunjava sve naprijed navedene pretpostavke.

Ovaj sud je stava da u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže i kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada (jer ga nije niti mogao napustiti) - životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor - i to po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme (od tih osam sati dnevno u kojemu se odmarao), unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada, ne može se (budući da ga nije proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta) smatrati prekovremenim radom tužitelja - jer ne odgovara prirodi prekovremenog rada, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta u trajanju od 24 sata. Takvo pravno shvaćanje (prema kojem se dnevni odmor u trajanju od osam sati dnevno ne može prilikom isplate plaće tretirati sastavnim dijelom rada u neprekidnom trajanju od 24 sata i prekovremenim radom djelatne vojne osobe na službi dežurstva i stražarskoj službi samo osnovom činjenice što ta osoba ne može napustiti područje rada - pa taj dnevni odmor ostvaruje na tome području, a ne doma), a koje polazi od činjeničnog zaključka - da nije niti životnim i razumnim prihvatiti da bi ijedan djelatnik rad obavljao kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od sedam dana uzastopno.

Imajući prethodno u vidu ovaj sud je prihvatio sukladno odredbama čl. 28 Službovnika OS uzeo u obzir varijantu a) nalaza i mišljenja vještaka prema kojoj se prekovremeni rad koji traje 16 sati dnevno, dakle s odbitkom dnevnog odmora od 8 sati, umanjuje za sate rada po slobodnim danima) te izračunom tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od 22. svibnja 2006. do 30. travnja 2009. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 186.043,84 kune. Kako je tužitelj potom sukladno navedenoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka i stavu ovoga suda specificirao tužbeni zahtjev na iznos od 25.764,62 EUR to je ovaj sud sukladno Zakonu o oružanim snagama ( Nar.nov.br.33/02,58/02, 175/03, 136/04) i Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o oružanim snagama RH ( Nar.nov.br.76/07), Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( Nar.nov.br.118/09) dosudio navedeni iznos te je pri tome na pojedine iznose dosudio i zakonske zatezne kamate, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

Premda je tužena podneskom od 11. prosinca 2019. izjavila prigovor prijeboja s obzirom je tužitelj naplaćen prema ranijoj prvostupanjskoj presudi sa ukupnim iznosom na ime glavnog potraživanja i kamata od 438.622,50 kn to se sukladno odredbama čl. 288 st 6 Zakona o parničnom postupku NN 70/19 i dr. isti prigovor može istaknuti sve do zaključenja prethodnog postupka, pa kako je tužena prigovor istaknula nakon zaključenja prethodnog postupka to ga ovaj sud nije uzeo u obzir niti o njemu odlučivao

Temeljem čl. 154. ZPP tužena je dužna tužitelju nadoknaditi parnične troškove koji se sastoje od zastupanja po punomoćniku odvjetniku i u skladu su s Odvjetničkom tarifom, 25% PDV na trošak zastupanja te troškova uplaćenih predujmova za izvođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem.

Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 312,50 EUR, sastava tužbe u iznosu od 312,50 EUR, sastava podneska od 17. veljače 2010. u iznosu od 312,50 EUR, zastupanja na ročištu od 02. ožujka 2010. godine u iznosu od 312,50 EUR, zastupanja na ročištu od 14. lipnja 2010. godine u iznosu od 312,50 EUR, trošak nalaza i mišljenja u iznosu od 663,61 EUR, sastava podneska od 22. veljače 2011. godine u iznosu od 312,50 EUR, zastupanja na ročištu od 03. ožujka 2011. godine u iznosu od 312,50 EUR, sastav odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 EUR, sastav odgovora na reviziju u iznosu od 312,50 EUR, sastav podneska od 30. travnja 2014. godine u iznosu od 312,50 EUR, sastav podneska od 23. ožujka 2017. godine u iznosu od 312,50 EUR, zastupanja na ročištu od 06. travnja 2017. godine u iznosu od 312,50 EUR, sastav podneska od 09. siječnja 2020. godine u iznosu od 312,50 EUR, trošak nalaza i mišljenja u iznosu od 464,53 EUR, zastupanja na ročištu od 14. rujna 2021. godine u iznosu od 312,50 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 156,25 EUR, sastav odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 EUR, sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 312,50 EUR, sastav odgovora na reviziju u iznosu od 312,50 EUR, sastav podneska od 07. veljače 2025. godine u iznosu od 312,50 EUR, zastupanja na ročištu od 08. travnja 2025. godine u iznosu od 312,50 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 156,25 EUR, sveukupno 7.378,14 EUR time da je istom iznosu sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 30. travnja 2025. godine pa sve do isplate.

Ovaj sud nije dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 16. travnja 2010. godine obzirom da je navode iz istog mogao iznijeti i na ročištu od 14. lipnja 2010. godine, niti trošak sastava podneska od 25. studenog 2010. godine obzirom da istim nije konačno specificiran tužbeni zahtjev, niti trošak sastava podneska od 15. veljače 2011. godine obzirom da istim nije konačno specificiran tužbeni zahtjev, niti trošak sastava podneska od 05. veljače 2021. godine obzirom da istim nije konačno specificiran tužbeni zahtjev, niti trošak sastava podneska od 18. veljače 2021. godine obzirom da je navode iz istog mogao iznijeti na ročištu od 14. rujna 2021. godine.

U Karlovcu 30. travnja 2025.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anti Pecirep, odvjetniku iz Zagreba, Bužanova 6D

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P- DO-176/2019