Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-133/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirep, odvjetniku iz Zagreba, Bužanova 6D protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 08. travnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi dana 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ŽO isplati neto iznos od 14,58 EUR (slovima: četrnaest eura i pedeset osam centi) zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 14,58 EUR od 15.02.2024. godine, sve do isplate,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 375,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 30. travnja 2025. godine pa do isplate, a sve to isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.“

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi tvrdi da je bio zaposlenik kod tuženog – MORH – Hrvatska kopnena vojska – sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe, sve do dana 01.04.2017. godine, kada je umirovljen. Za vrijeme rada u Ministarstvu obrane tuženik nije tužitelju uredno plaćao dodatke na plaću, radi čega je sudskim odlukama tuženiku naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke na plaću. Međutim, prilikom umirovljenja i izračuna mirovinske osnovice tužitelju u njegov zbroj ostvarenih plaća i obračuna vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz svake priložene sudske presude pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni. Dana 23.01.2024. godine tužitelj je podnio pred nadležnom službom HZMO zahtjev za obnovu postupka za donošenje novog rješenja o visini mirovine, u kojem bi se trebali obračunati i iznosi iz navedenih sudskih odluka i novih podataka o plaći . Kako temeljem čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) tužitelju pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, razvidno je kako je tužitelju od umirovljenja pa do podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno do donošenja tog novog rješenja u obnovljenom postupku isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi mu pripadao jer mu u ranijem obračunu mirovine nisu ušle u obračun osnovice plaće a time i mirovinske osnovice i iznosi utvrđeni citiranim sudskim odlukama. Zbog neuplate utuženih a potom i dosuđenih dodataka na plaću te pripadajućih poreza, prireza i doprinosa, kao i zbog nedostavljanja odgovarajućih obrazaca nadležnom HZMO-u o tome, tužitelj je oštećen za iznos razlike između ostvarene visine mirovine i visine mirovine koju bi tužitelj ostvario da je tuženik pravovremeno isplatio tužitelju dugovane neto iznose te pripadajuće poreze, prireze i doprinose na ove neto iznose i da je pravovremeno o tome dostavila odgovarajuće obrasce nadležnom HZMO u nezastarnom roku unazad 5 godina, odnosno od 01.04.2019. godine pa do dana 01.02.2024. godine, kao prvog dana idućeg mjeseca nakon dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupku, pa stoga tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u vidu manje isplaćene mu mirovine za navedeno utuženo razdoblje. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, međutim njegovu zahtjevu nije udovoljeno. Obzirom na prezentirano činjenično stanje, a budući da tužitelj u ovom trenutku ne može utvrditi točnu visinu razlike mirovine dok mu tuženik ne dostavi podatke o visini uplate dugovanih neto iznosa te iznosa poreza doprinosa i prireza iz navedenih sudskih presuda, a kojima raspolaže tuženik, odnosno prije nego li se provede financijsko vještačenje, tužitelj sukladno čl. 186. b. ZPP-a, podnosi stupnjevitu tužbu. Obzirom na izneseno nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužitelj specificira tužbeni zahtjev i predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu naknade štete u neutvrđenom neto iznosu. Tužitelj potražuje naknadu štete s osnove manje isplaćene mirovine jer prilikom obračuna mirovine nisu uvršteni dodaci na plaću iz presuda koja je priložio - presuda Općinskog suda u Karlovcu posl.br.: Pr-379/16 od 29. listopada 2021., pravomoćna 11. siječnja 2022., a ovršna 10. veljače 2022. i presuda Općinskog suda u Karlovcu posl.br.: Pr-2124/21 od 11. ožujka 2022., pravomoćna 27. prosinca 2022., a ovršna 12. siječnja 2023. Tuženik ističe prigovor zastare prava na naknadu štete ovo stoga jer je mirovina po svojoj pravnoj naravi povremena tražbina. Naime, sukladno odredbi članka 227. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Prema stavku 2. istoga članka kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

U tom smislu tumačenje je i u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev 110/2007-2 od 12. ožujka 2008. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja temeljem odredbe članka 230. stavka 1. ZOO-a. Temeljem članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Sukladno članku 230. stavku 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Stavkom 2. istog članka propisano je da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. U konkretnom slučaju tužiteljevo saznanje za štetu poklapa se s donošenjem presude, odnosno s isplatom mirovine time da je znao da je tuženik kao poslodavac obveznik obračuna doprinosa i prema tome pretpostavljeni štetnik.

Stoga je neosnovano potraživanje naknade štete za posljednjih pet godina kako to tužitelj potražuje jer bi obzirom na odredbu članka 230. stavka 1. ZOO-a zastara nastupila nakon tri godine. U tom smislu pravno shvaćanje iznio je i Vrhovni sud RH u presudi broj Rev 748/2022-2 od 7. lipnja 2023. Prema odredbi članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Tužitelj je u mirovini od 1. srpnja 2016., a u smislu navedene odredbe tužitelj je tek 3. siječnja 2024. podnio zahtjev temeljem predmetne presude, prema priloženoj potvrdi, čime je i sam doprinio nastanku štete. U navedenom upravnom postupku još uvijek nije doneseno rješenje stoga tuženik ističe i prigovor preuranjenosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbaci kao preuranjen podredno da isti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u Odluku tuženika, rješenje HZMO PS Požega, u ovos. presudu P-1779/2011 od 20. svibnja 2014. godine, Pr- 21/2020 od 19. ožujka 2021. te rješenje ŽS u Rijeci Gž R- 376/2021 od 05. prosinca 2023. godine, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka dipl. oec. Daria Janković.

Kako je tuženik istaknuo prigovor preuranjenosti tužbenog zahtjeva, jer da je tužitelj u mirovini od 01. travnja 2017. godine, pa je sukladno odredbi čl. 134 Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) dana 23. siječnja 2024. godine podnio zahtjev temeljem citiranih presuda to je ovaj sud utvrdio da je u međuvremenu nadležna služba HZMO Područni ured u Požegi donijela rješenje broj : UP/I 140-02/24-01/ 03357841121, URBROJ : 341-17-05/3-24-1418 od 26.09.2024. godine kojim se tužitelju priznaje pravo na novu – višu mirovinu, temeljem podataka o dodacima na plaću utvrđenih u pravomoćnim sudskim presudama koje je tužitelj ranije vodio protiv tuženika, pa kako je HZMO donio traženo rješenje o mirovini za tužitelja po njegovom zahtjevu, to je ovaj sud odbio tuženikov prigovor preuranjenosti tužbenog zahtjeva.

Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno odlučivati o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da isti prigovor nije osnovan. Odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Odredbom čl. 230. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.), ali u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala (st. 2.)

Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine .

Odredbom čl. 245. stavak 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Nadalje stavkom 3. istog članka je propisano da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

Obzirom na sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenične okolnosti, tužitelju je nastala šteta isplatom svake mirovine u manjem iznosu nego što mu pripada te je kontinuirano u razdoblju od 1. travnja 2019. do 1. veljače 2024. godine trpio štetu u vidu manje isplaćenih mirovina.

Međutim, pri ocjeni zastare potraživanja treba poći od činjenice da je tužitelj pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje 23. siječnja 2024. pokrenuo postupak za ponovnim određivanjem mirovine prilažući navedene presude te da mu je za razdoblje od počevši od 1. srpnja 2024. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje rješenjem od 26. rujna 2024. priznao pravo na ponovno određivanje mirovine. Opisanim radnjama koje su poduzete za utvrđivanje tražbine dovele su do prekida zastare potraživanja sukladno odredbi čl. 241. ZOO te je zastara ponovno počela teći dostavom rješenja HZMO-a tužitelju, a kada je tužitelj i doznao za visinu štete. U vrijeme isplata, iako je tužitelj sumnjao u pogrešan izračun, nije mogao zahtijevati isplatu razlike mirovine, odnosno štete u vidu manje isplaćenih mirovina jer mu ta razlika u to vrijeme nije bila ni određena pravomoćnim rješenjem nadležnog upravnog tijela.

Dakle, u odnosu na potraživanje iz 2024. koje je dospjelo 15. veljače 2024. tužitelj je, prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, prekinuo zastaru 23. siječnja 2024. podnošenjem prijedloga za ponovnim određivanjem mirovine (strana 29 spisa) pa kada je od donošenja rješenja od 26. rujna 2024. o utvrđivanje te mirovine ponovno počeo teći petogodišnji rok, to isti nije istekao prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari koja je podnesena 15. srpnja 2024.

Nije sporno da se prije podnošenja tužbe, 09. travnja 2024., tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojim je tražio isplatu razlike mirovine pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Požegi klasa: UP/I 143-02/18-01 /03357841121 urbroj: 341-17-05/3-18-1997 od 21. veljače 2018. tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu i određena starosna mirovina počevši od 1. travnja 2017. u svoti od 3.551,43 kn mjesečno.

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1779/11 od 20. svibnja 2014. naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju ĐO ŽO na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati iznos od tadašnjih 25.496,07 kn bruto sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 15.u mjesecu za prethodni mjesec.

Nadalje, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 21/2020 od 19. ožujka 2021. naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju ĐO na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati iznos od tadašnjih 516,12 kn bruto sa zateznom kamatom od 16. rujna 2012. godine kao i na ime zakonske zatezne kamate naknadno uplaćene mjesečne iznose razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 428,31 kuna sa zateznom kamatom od 27. siječnja 2021. godine pa do isplate.

Prema odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/21, 119/2022, u daljnjem tekstu: Zakon o mirovinskom osiguranju) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku, sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u svezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku, obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

Daljnjom odredbom st.2.istog članka određeno je da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

Iz navedenih odredbi proizlazi da tužitelj koji je, nakon donošenja rješenja o priznanju prava na starosnu mirovinu i određivanju isplate mirovine, stekao mogućnost upotrijebiti pravomoćnu presudu ovog suda kojom mu se, zbog dosude naknade za korištenje godišnjeg odmora, uvećava mirovinsku osnovicu, ne može zahtijevati uvećanje ove mirovine od dana kada mu je priznato pravo na mirovinu (1.7.2015.) nego tek od dana kada je postavio zahtjev za obnovu postupka.

Obzirom u upravnom postupku tužitelju nije bilo priznato na uvećanu mirovinu od dana 1.4.2017. od kada mu je prvim rješenjem HZMO-a priznato pravo na starosnu mirovinu nego tek od dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, to tužitelj ustaje ovom tužbom radi naknade štete protiv tužene Republike Hrvatske jer smatra da mu je njenom krivnjom nastala šteta u visini razlike pripadajuće mirovine prema mirovinskoj osnovici utvrđenoj nakon pravomoćnosti presude i mirovine koja mu je određena prvim rješenjem HZMO.

Naime, nesporno je da tužena, u vrijeme kada su dospijevali iznosi razlike bruto plaće tužitelja prema pravomoćnoj presudi, nije uplatila obvezne doprinose, porez i prirez niti je do tada podnijela obrazac o promjeni podataka osiguranja nadležnoj službi HZMO- a prema uvećanoj plaći tužitelja koja je utvrđena pravomoćnom presudom nego je doprinose, porez i prirez na razliku tužiteljeve plaće uplatila tek kasnije, nakon pravomoćnosti presude.

Obveza tužene da kao poslodavca tužitelja obračuna i isplati doprinose na razliku bruto plaće tužitelja, koja je utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, nastala je u vrijeme dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće tužitelja.

Odredbom članka 108. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno je da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama. U st. 6 citiranog članka određeno je da je u postupku kontrole podataka osiguranika, odnosno u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa obvezan na zahtjev Zavoda dostaviti podatke o stažu osiguranja i osnovici na propisanoj prijavi.

Daljnjom odredbom čl. 112. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno da su obveznici dužni u određenim rokovima dostavljati podatke za vođenje matične evidencije o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjeni podataka, a nesporno je da tužena nije na vrijeme izvršila obveze iz navedenih odredbi.

Odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 13/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima iz obveznog prava.

Daljnjom odredbom članka 111. stavak 2. ZR propisano je da se pravo na naknadu štetu na radu ili u svezi s radom odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovog prava iz radnog odnosa.

Slijedom iznijetog proizlazi da je tužena kao poslodavac uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa jer mu nije na vrijeme isplatila razliku bruto plaće i doprinose na razliku bruto plaće te o tome nije na vrijeme obavijestila Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na odgovarajućem obrascu, uslijed čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine u utuženom razdoblju. Naime, tužena kao poslodavac je takvim postupanjem uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa zbog toga što nije tužitelju isplaćivala plaću i doprinose na plaću u pripadajućem iznosu (naknadno utvrđene presudom poslovni broj P-1779/11 od 20. svibnja 2017. i Pr-21/2020 od 19. ožujka 2021.) kada je tužitelj radio, radi čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se je obračunavala prema manjoj osnovici, nego što bi tužitelju pripadalo.

Visina razlike mirovine utvrđena je naposljetku financijskim vještačenjem po vještaku iz D&S d.o.o. Karlovac koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da bruto razlika mirovine utvrđena kao razlika između mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene u presudi Općinskog suda u Karlovcu broj: P-1779/11 te Pr-21/2020 u razdoblju u razdoblju od 1. travnja 2019. do 1. veljače 2024. godine iznosi 16,20 EUR, a neto razlika mirovine utvrđena na osnovu ovako izračunate mirovine iznosi 14,58 EUR .

Na nalaz i mišljenje financijskog vještaka stranke nisu imale primjedbi pa ih prihvaća i ovaj sud te utvrđuje da je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi u ukupnom iznosu od 14,58 EUR koji iznos i dosuđuje tužitelju, i to sa zateznom kamatom od 15. veljače 2024. godine pa do isplate.

Tužitelju je dosuđena zatezna kamata od 15.u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je to tužitelj i zatražio time da Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisano kada dospijeva isplata mirovine, a time i naknada štete, a općepoznato je da se mirovine isplaćuju do 10.u mjesecu za prethodni mjesec.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, te dosudio tužitelju trošak u vidu jednokratne naknade sukladno Tbr. 7 toč. 9 Odvjetničke tarife u iznosu od 125,00 EUR uz naknadu za provedeno knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 250,00 EUR sveukupno 375,00 EUR, time da je na isti iznos sud dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 30. travnja 2025. godine, pa sve do isplate.

U Karlovcu 30. travnja 2025.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anti Pecirep, odvjetniku iz Zagreba, Bužanova 6D

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-95/2024