REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-3/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja 1. JGŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. GGŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] interno 13, koje obojicu zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Marčan & Partneri, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja uporabne dozvole, 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/23-02/135, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 8. studenog 2023. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj KLASA: UP/I-361-05/22-30/000089, URBROJ: 2170-03-05/1-23-0010 od 13. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj KLASA: UP/I-361-05/22- 30/000089, URBROJ: 2170-03-05/1-23-0010 od 13. lipnja 2023. odbijen je zahtjev ovdje tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-05/23-02/135, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 8. studenog 2023. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelji u pravodobno podnesenoj tužbi osporavaju zakonitost citiranih rješenja ističući kako tuženik obrazloženje pobijane oduke temelji na zaključku prvostupanjskog tijela da se ne radi o zgradi koja je izgrađena do 15. veljače 1968. već o zgradi koja je nastala otprilike prije godinu dana. No, za takvo utvrđenje niti tuženik, a ni prvostupanjsko tijelo ne nude relevantne dokaze. Naime, da bi se utvrdilo koje je godine nešto izgrađeno onda je za to potrebno pribaviti stručno mišljenje budući da takvo znanje ne posjeduju upravna tijela. To je izričito propisano čl. 65. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Izvesti takav jedan zaključak o odlučnoj činjenici (kada je zgrada izgrađena) koji je protivan javnoj ispravi (uvjerenju katastra) može se jedino ako je za to provedeno odgovarajuće vještačenje. Upravo zato zakon predviđa mogućnost određivanja vještačenja po službenoj dužnosti kako bi se utvrdila određena činjenica bitna za konačno rješenje upravne stvari (čl. 65. st. 2. ZUP). Nadalje, nije ispravan ni zaključak tuženika da predmetna kuća prelazi na drugu katastarsku česticu. Ni ovo utvrđenje nije moguće izvesti bez provođenja geodetsko katastarskog vještačenja. Nadalje, tužitelji ističu kako navod tadašnjeg opunomoćenika investitora odnosno tužitelja nije isto što i iskaz stranke dan u upravnom postupku. Štoviše, opunomoćenik je izričito izjavio da se radilo o rekonstrukciji kuće u postojećim gabaritima, a ne o izgradnji nove kuće. U svakom slučaju, izjava stranke je relevantna za utvrđivanje činjenica onda kada ne postoji niti jedan drugi dokaz (čl. 70. ZUP-a). Međutim, za utvrđenje kada je i u kojem obujmu izgrađena neka kuća, potrebno je provesti građevinsko vještačenje. Čak iz ugovora o najmu na koji se pozivaju sporna rješenja ne proizlaze radovi koji ukazuju na novu izgradnju već obnovu fasade, krova te izgradnju novog dimnjaka manjih dimenzija od postojećeg. Sasvim je sigurno da taj novi smanjeni dimnjak je i dalje unutar istih gabarita kao i cijela građevina izgrađena prije 1968. godine. Nadalje, tuženik se u obrazloženju pobijanog rješenja, kao i prvostupanjsko tijelo, poziva na uvid u DOF 2011 i DOF 2012 kao dokaz promjene oblika i površine građevine kroz razdoblje od 1953. do 2023. godine no tužitelje prvostupanjsko tijelo nije obavijestilo o postojanju takve dokumentacije niti im je omogućeno izjašnjavanje, što bi im ujedno omogućilo podnošenje ili predlaganje novih dokaza, a što je suprotno odredbi čl. 30. st. 1. ZUP-a. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je navedeno da je dana 13. lipnja 2023. izvršen uvid u DOF i zatražena snimka iz zraka od katastarskog ureda iz 1953. godine. S druge strane, očevid je održan 22. svibnja 2023. što znači da je prvostupanjskog tijelo pribavljalo neku dokumentaciju nakon tog očevida, iako o takvoj radnji, a ni o samoj dokumentaciji nije obavijestilo tužitelje, pa su oni u potpunosti bili isključeni iz sudjelovanja u postupku. Takav pristup je doveo do povrede čl. 52. st. 2. ZUP-a, jer je upravno tijelo nakon očevida, mimo bilo kakvog znanja tužitelja, prikupljalo dokaze na kojima je zasnivalo odluku. Sve to u konačnici je odobrio tuženik donošenjem pobijanog rješenja. Osim toga, tuženik, a ni prvostupanjsko tijelo, ne navode na koji je to način građevina dograđena na jugoistočnoj i sjeveroistočnoj strani i koje to godine. Ako bilo kakva dogradnja postoji, bitno je kada je ona napravljena te je li predstavlja jednostavnu građevinu koja se može graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta sukladno odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima kako bi u konačnici utvrdilo je li za eventualnu nadogradnju uopće nužna građevinska dozvola. Na koncu, tužitelji su uz zahtjev za izdavanje uporabne dozvole dostavili uvjerenje nadležnog katastarskog ureda kojim je potvrđeno da je njihova kuća izgrađena prije 15. veljače 1968. To uvjerenje je javna isprava koja predstavlja dokaz u upravnom postupku (čl. 60. st. 2. ZUP-a) i da bi se njezin sadržaj odnosno istinitost poništio potrebni su dokazi koji u upravnom postupku nisu provedeni. Prema tome, tužitelji su sukladno odredbi čl. 184. st. 3. ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) podnesenim uvjerenjem dokazali da je kuća izgrađena prije 15. veljače 1968., a ne prije godinu dana odnosno u 2022. godini.

4. Slijedom svega navedenog, sudu je predloženo donijeti presudu kojom će poništiti rješenje tuženika, rješenje prvostupanjskog tijela uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovog spora tužiteljima.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Sud je u tijeku spora održao raspravu na ročištu održanom 9. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika u skladu s odredbom čl. 89. st. 4. u svezi s čl. 91. st. 3. i čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), čime se smatra da je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora. Na istom ročištu opunomoćenik tužitelja ustrajao je u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Predložio je provođenje građevinskog vještačenja na okolnost da je predmetna kuća izgrađena do 15. veljače 1968. Osim toga, po potrebi predložio je i geodetsko katastarsko vještačenje radi identifikacije predmetne kuće odnosno radi utvrđenja na kojoj katastarskoj čestici se ona nalazi. Tužitelji i dalje upiru na uvjerenje nadležnog katastarskog ureda koji predstavlja javnu ispravu kojom je potvrđeno da je kuća tužitelja izgrađena prije 15. veljače 1968.

7. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud je odbio provesti preostale po tužiteljima predložene dokaze ocijenivši da provođenje istih dokaza nije odlučno za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja tuženika kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom čl. 184. st. 1. ZG-a propisano je kako se građevina izgrađena do 15. veljače 1968. smatra izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole.

10. Prema odredbi čl. 184. st. 2. ZG-a vrijeme izgradnje građevine iz st. 1. ovoga članka utvrđuje se uporabnom dozvolom za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. koju po zahtjevu stranke izdaje tijelo graditeljstva, odnosno u drugom postupku u kojem je to potrebno utvrditi, a koji provodi to tijelo ili građevinska inspekcija.

11. Sukladno odredbi čl. 184. st. 3. ZG-a uz zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 2. ovoga članka podnositelj zahtjeva prilaže: 1. kopiju katastarskog plana za katastarsku česticu na kojoj je građevina izgrađena i 2. dokaze kojima raspolaže da je građevina izgrađena do 15. veljače 1968.

12. Prema odredbi čl. 184. st. 4. ZG-a tijelo graditeljstva vrijeme izgradnje građevine iz st. 1. ovoga čl. utvrđuje uvidom u Državnu snimku iz zraka učinjenu prije 15. veljače 1968. ili drugu odgovarajuću službenu kartografsku podlogu Državne geodetske uprave te po potrebi izvođenjem drugih dokaza.

13. Odredbom čl. 185. ZG-a određeno je da izreka uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. sadrži: 1. utvrđenje da je građevina izgrađena do 15. veljače 1968., 2. naziv građevine, ime katastarske općine i broj jedne ili više katastarskih čestica na kojima je građevina izgrađena, 3. podatke o građevini, s obzirom na način smještaja na katastarskoj čestici, odnosno česticama, namjenu građevine, broj i vrstu etaža te vanjsku veličinu svih nadzemnih i podzemnih dijelova građevine (visinu, dužinu i širinu) i 4. napomenu da ispitivanje ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu, lokacijskih uvjeta te drugih uvjeta i zahtjeva nije prethodilo izdavanju dozvole.

14. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi kako se uporabna dozvola za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. može izdati za građevinu za koju se vrijeme izgradnje utvrđuje uvidom u Državnu snimku iz zraka učinjenu prije 15. veljače 1968. ili drugu odgovarajuću službenu kartografsku podlogu Državne geodetske uprave te po potrebi izvođenjem drugih dokaza. Pri tome je za istaknuti kako se vrijeme gradnje objekta dokazuje prvenstveno pisanom dokumentacijom (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3611/2016-2 od 1. veljače 2017.).

15. Isto tako proizlazi kako se stanje građevine utvrđuje prema sadašnjem stanju građevine. Ovo stoga što građevina mora egzistirati u trenutku izdavanja uporabne dozvole, a sve kako bi se u dozvolu mogli unijeti podatci o građevini s obzirom na način smještaja na katastarskoj čestici, odnosno česticama, namjeni građevine, broju i vrsti etaža te vanjskoj veličini svih nadzemnih i podzemnih dijelova građevine (visina, dužina i širina), što čini njezin obvezatan sadržaj.

16. Imajući u vidu potonje navedeno, kao i citiranu odredbu čl. 184. ZG-a, to su prema ocjeni ovog suda pravilno upravna tijela utvrdila kako nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje uporabne dozvole za građevinu tužitelja. Ovo stoga što uvjeti u svezi vremena izgrađenosti (vidljivost građevine), kao i neizmijenjenog stanja u pogledu dimenzija građevine, moraju biti kumulativno ispunjeni. Neispunjavanje jednog od zakonom propisanih uvjeta dovoljno je za negativno rješavanje konkretne upravne stvari. Pri tome valja istaknuti kako nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje uporabne dozvole za građevinu izgrađenu prije 15. veljače 1968. ukoliko je dio građevine izgrađen nakon 15. veljače 1968. (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Usž-1507/20-2 od 4. rujna 2020.).

17. Nastavno na izneseno, iz stanja spisa upravnog postupka proizlazi kako je iz uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Mali Lošinj KLASA: 935-08/21-02/183, URBROJ: 541-19-07/2- 21-2 od 7. listopada 2021 razvidno da je građevina evidentirana u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] na č. zgr. [katastarska čestica] prije 15. veljače 1968. u tlocrtnoj površini od 47 m2, dok je u PL br. 593 k. o. [katastarska općina] za č. zgr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana površina od 65 m2. Također je utvrđeno da je opunomoćenik investitora , JG, **.**.2022. zahtjev dopunio s fotografijama predmetne zgrade te ugovorom o najmu navedene građevine sklopljenim 1. listopada 2021. u kojem su ugovorne strane investitori i opunomoćenik investitora JG, a iz kojeg je razvidan popis planiranih radova za izvođenje na građevini koja se nalazi na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], poput novog krovišta s drvenim gredama i crijepom mediteranskog tipa, rušenje stražnjeg dijela kuće uključujući dimnjak, izgradnja novog dimnjaka nešto manjih dimenzija od postojećeg, oblaganje cijele fasade u benkovačkom i kiklop kamenu. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je uvidom u DOF 2011, kao i DOF 2022 utvrdilo kako je razvidno da je od 1953. do 2023. godine građevina mijenjala svoj oblik i površinu te zaključio da je građevina dograđena na jugoistočnoj i sjeveroistočnoj strani i da prelazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

18. Slijedom svega navedenog, ocjena je suda kako je pravilno u upravnom postupku utvrđeno da zgrada koja je evidentirana u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] na č. zgr. [katastarska čestica] prije 15. veljače 1968., a za koju je stranka u spis dostavila i fotografije 12. listopada 2022., ne odgovara zgradi koja postoji na terenu u trenutku provođenja očevida 22. svibnja 2023. i ne odgovara tlocrtu zgrade iz kopije katastarskog plana, čija površina iznosi cca. 47 m2.

19. Navedeno potvrđuje i zapisnik s očevida na koji je opunomoćenik tužitelja izjavio da je kuća obnovljena u dobroj vjeri te da prilikom rekonstrukcije nije rušeno prethodno zdanje, prethodni objekt, već je isti obnovljen u postojećim gabaritima uz promjenu pripadajućih otvora te dizanje za 0,30 cm nadogradnje. Također, isto je razvidno i iz usporedbe fotografija zatečene zgrade na očevidu i fotografija koje je stranka dostavila u spis 12. listopada 2022.

20. Iz navedenih razloga, a suprotno navodima tužitelja, pravilno su upravna tijela u postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja ocijenila izvedene dokaze te pritom pravilno otklonila potrebu provođenja daljnjih dokaza vještačenjem.

21. Uzevši o obzir navedeno, pobijano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

22. Tužitelji su postavili zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako nisu uspjeli u ovom sporu to tužiteljima ne pripada pravo na naknadu troškova spora u skladu s odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 30. travnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Marčan & Partneri, Rijeka, G [adresa],

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica

Republike Austrije 20