Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj: Gž Ob-91/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Mirjane Rubić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. SLS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, 2. Maloljetnoga ĆLS, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. Maloljetne ČLS, OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica SL, službenica u Centru za posebno skrbništvo Zagreb, protiv tuženika ĆL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Valentin Jakovac, odvjetnik u Zagrebu, radi spora o roditeljskoj skrbi za maloljetnu djecu i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice SLS protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1056/2024-14 od 11. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1056/2024-14 od 11. ožujka 2025., u pobijanom dijelu pod točkama IV. do VI. izrijeke.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Mijenjaju se presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P-638/10 od dana 17. rujna 2010. godine i Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-978/16 od dana 13. lipnja 2017. godine te će zajednička djeca stranaka mlt. ĆLS, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. ČLS, OIB [osobni identifikacijski broj], stanovati s majkom SLS.

II Osobni odnosi mlt. ĆLS i mlt. ČLS s ocem ĆL održavat će se svaki drugi vikend u mjesecu od subote u 10,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, sedam dana tijekom zimskih školskih praznika i trideset dana tijekom ljetnih školskih praznika te svaki drugi državni i vjerski blagdan koji je neredani dan u Republici Hrvatskoj, a sve na način da otac dolazi po mlt. djecu i vraća ih na adresu stanovanja majke.

III Majka SLS djelomično će samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. ĆLS i mlt. ČLS u pogledu školovanja, zdravlja, te predavanja zahtjeva, izrade i podizanja osobnih dokumenata mlt. djece.

IV Nalaže se tuženiku ĆL da za uzdržavanje mlt. ĆLS plaća iznos od 260,00 EUR mjesečno te za uzdržavanje mlt. ČLS plaća iznos od 230,00 EUR mjesečno počevši od 17. rujna 2024. godine pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to na tekući račun majke i zz OLS, otvoren kod Raifreisen bank d.d. Zagreb, IBAN: [broj bankovnog računa].

V Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim potražuje uzdržavanje preko dosuđenih iznosa do zatraženih iznosa od 407,00 EUR mjesečno za mlt. ĆLS i 370,00 EUR mjesečno za mlt. ČLS, kao neosnovan.

VI Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica SLS, pobijajući presudu u dijelu kojim je odlučeno o iznosima doprinosa za uzdržavanje maloljetne djece, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući odluku preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4.Žalba nije utemeljena.

5.Predmet odlučivanja u ovom žalbenom stadiju postupka je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o iznosima doprinosa za uzdržavanje zajedničke maloljetne djece stranaka, sina ĆLS, rođenoga **.**.2010. i kćeri ČLS, rođene **.**.2015., koje iznose je u obvezi plaćati tuženik kao roditelj s kojim djeca ne stanuju, s obzirom da tužiteljica žalbom pobija isključivo taj dio odluke.

6.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, u bitnom je utvrđeno:

-kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj P-638/2010 od 17. rujna 2010., pored ostaloga odlučeno da će zajedničko maloljetno dijete stranaka, ĆLS, rođen **.**.2010., živjeti s majkom, a otac obvezan doprinositi za uzdržavanje djeteta mjesečnim iznosima od po 1.100,00 kn,

-kako je pravomoćnom presudom Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-978/2016 od 13. lipnja 2017., razveden brak stranaka i odlučeno da će zajedničko dijete stranaka, maloljetna ČLS, rođena **.**.2015., stanovati s majkom, a otac obvezan doprinositi za uzdržavanje djeteta iznosima od 970,87 kn mjesečno,

-kako su roditelji tijekom ovog postupka sporazumjeli se da maloljetna djeca ĆLS i ČLS nastave stanovati s majkom, uz ostvarivanje osobnih odnosa otca s djecom, na način kako je odlučeno u izrijeci prvostupanjske presude,

-kako su maloljetni ĆLS i ČLS djeca školske dobi, s tim što ĆLS ide u 1. razred srednje škole, a ČLS pohađa 3. razred osnovne škole, oboje su dobrog zdravlja, a ČLS nosi naočale,

-kako se potrebe za uzdržavanje djece sastoje u uobičajenim troškovima uzdržavanja djece iste životne dobi te je procjena prvostupanjskog suda kako je za uzdržavanje sina stranaka ĆLS potrebno mjesečno izdvojiti iznos od 330,00 EUR- a, dok je za uzdržavanje maloljetne kćeri stranaka ČLS potrebno mjesečno izdvojiti iznose od 300,00 EUR-a,

-kako su odnosi između roditelja u bitnom narušeni te kako majka već duže vrijeme samostalno skrbi o svim bitnim pitanjima vezanim uz maloljetnu djecu,

-kako je tuženik radno sposoban, ostvaruje redovite mjesečne prihode radom od 1.200,00 EUR-a, uvećano za eventualno smjenski rad, da je vlasnik stana u [adresa] te ima obvezu uzdržavati još dvoje maloljetne djece,

-kako su dosuđeni iznosi od 260,00 EUR-a mjesečno te iznos od 230,00 EUR- a mjesečno za uzdržavanje djece, iznosi koji tuženik može doprinositi za uzdržavanje sukladno svojim ukupnim materijalnim prilikama.

7.Polazeći od ovih utvrđenja, dakle, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako su ostvareni zakonski razlozi za izmjenu ranijih sudskih odluka kojima su određeni iznosi doprinosa za uzdržavanje djece u smislu odredaba Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20. i 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 156/23, u daljnjem tekstu ObZ), da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mjesečnim iznosima od 260,00 EUR-a za starije dijete te iznosima od 230,00 EUR-a mjesečno za uzdržavanje mlađe kćeri te je tuženika obvezao doprinositi za uzdržavanje maloljetne djece tim iznosima, a za više zatražene iznose uzdržavanja tužbeni zahtjev odbio kao neutemeljen.

8.Ispitujući pobijanu presudu u dijelu koji se žalbom pobija i u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje upućuje žalba, kao niti druge bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

9.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju te ih u bitnom kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti za što je dao valjane razloge koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.Člankom 288. stavak 1. ObZ-a propisano je kako su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

11.Člankom 285. ObZ-a propisano je kako osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku ili promjeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Člankom 432. stavak 1. ObZ-a propisano je kako će sud u presudi kojim se povećava iznos uzdržavanja utvrditi povećani iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojega ga treba plaćati.

12.Prije svega valja navesti kako je nakon donošenja ranijih pravomoćnih sudskih odluka kojima je određena obveza uzdržavanja maloljetne djece, navedene presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P- 638/2010 od 17. rujna 2010. te presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-978/2016 od 13. lipnja 2017., prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, došlo do promjene okolnosti na strani malodobnih tužitelja, koje promjene nedvojbeno znače i povećanje potreba oba djeteta za uzdržavanjem, jer su se već protekom vremena i odrastanjem nedvojbeno i povećale djetetove potrebe za uzdržavanjem. Osim toga, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi i nedvojben zaključak kako je u međuvremenu došlo i do promjene okolnosti na strani tuženika koji je 2010. godine, kako je to vidljivo iz obrazloženja spomenute presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, imao prihode iz radnog odnosa oko 4.200,00 kn mjesečno i nije imao zakonskih obveza uzdržavati druge osobe osim svoga, tada jednoga, malodobnog djeteta.

13.Navedene okolnosti, koje zapravo predstavljaju odlučne činjenice u ovom postupku, uopće nije obrazlagao prvostupanjski sud, ali radi se o odlučnim činjenicama koje je moguće utvrditi prema podatcima u spisu predmeta, iz sadržaja sudske odluke, te ih ovaj sud drži utvrđenima uz primjenu članka 373.a ZPP-a.

14.U pogledu potreba maloljetne djece za uzdržavanjem, prema stanju u spisu, u bitnom je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako su potrebe sina stranaka za uzdržavanjem mjesečno u iznosima oko 330,00 EUR-a, dok je za uzdržavanje maloljetne ČLS potrebno mjesečno izdvojiti iznos od 300,00 EUR-a, s tim što potrebe djece u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi i u povećanom iznosu (članak 315. stavak 1. ObZ-a), a dijete prati životni standard roditelja koji ga je u obvezi uzdržavati (članak 311. stavak 2. ObZ-a). Prvostupanjski sud je, očito, vodio računa o svim životnim troškovima kojima je svako dijete izloženo u sredini u kojoj živi, ali i o tomu da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja (članak 315. stavak 1. ObZ-a). Naime, cijeneći sveukupna gospodarska kretanja u europskom gospodarskom području, dio kojeg je i gospodarstvo Republike Hrvatske i u razdoblju razmjerno visokih inflatornih kretanja i s tim povezene učestale promjene i povećanja cijena proizvoda i usluga, a imajući u vidu i općepoznate činjenice aktualnih cijena prehrambenih proizvoda, odjevnih predmeta i pojedinih vrsta usluga u Republici Hrvatskoj, kao i cijeneći troškove školovanja pa i uz prosječnu razinu životnog standarda, i ovaj sud drži kako je za uzdržavanje malodobne djece dostatno mjesečno izdvojiti iznose koje je utvrdio prvostupanjski sud.

15.Međutim, prvostupanjski sud je tuženika obveza doprinositi za uzdržavanje djece mjesečnim iznosima za koje je ocijenio kako ih je tuženik u mogućnosti izdvojiti bez štetnih posljedica i za nužno uzdržavanje druge maloljetne djece, koju djecu je sada također u obvezi uzdržavati, uz troškove i svoga nužnog uzdržavanja, a cijeneći utvrđene prihode iz radnog odnosa i imovinu koju tuženik ima, koji prihodi značajno ne odstupaju od prosjeka prihoda ostalih građana koji žive i rade u Republici Hrvatskoj. Stoga žaliteljica neutemeljeno ukazuje kako bi u tom smislu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba postupka i da se odluka ne može ispitati.

16.Glede žalbenih navoda treba ponoviti kako tužiteljica tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja te se žalbeni navodi ukazuju paušalni i pravno neutemeljeni. Žaliteljica potpuno neutemeljeno nastoji prikazati da bi djetetove potrebe za uzdržavanjem valjalo utvrditi u većim novčanim iznosima, jer je potrebe malodobne djece za uzdržavanjem u svakom slučaju potrebno utvrditi imajući u vidu djetetovu životnu dob i općepoznate činjenice aktualnih cijena i troškova života u (najčešće urbanoj) sredini u Republici Hrvatskoj u kojoj dijete živi, posebno i cijeneći aktualna inflatorna kretanja, i to sagledavajući cijene prehrambenih proizvoda, odjevnih predmeta, školskog pribora kao i pojedinih usluga i troškova stanovanja, a ukupne životne potrebe maloljetne djece ne prelaze mjesečne iznose koje je utvrdio sud.

17.Žaliteljica u žalbi u bitnom osporava i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. U pogledu utvrđenja koja se odnose na prihode iz radnog odnosa koje tuženik ostvaruje, odgovoriti je kako iz priložene dokumentacije proizlazi visina tih prihoda koju je utvrdio prvostupanjski sud, s tim što tuženik očito, osim plaće za redoviti rad, povremeno ostvaruje i dodatke po različitim osnovama pa u konačnici prima neto iznose i oko 2.000,00 EUR-a mjesečno, no takva utvrđenja ne utječu na pravilnost navedenih zaključaka. Naposljetku valja navesti i kako je, u slučaju bitne promjene okolnosti temeljem kojih je odluka donijeta, moguće tražiti izmjenu odluke o uzdržavanju sukladno odredbama članka 430. ili članka 432. ObZ-a.

18.Pobijanom prvostupanjskom odlukom pravilno je odlučeno i kako svaka stranka snosi svoj trošak postupka, sukladno članku 366. ObZ-a. Naime, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, polazeći od toga kako se radi o sudskom postupku u kojem se odlučuje o statusu malodobne djece i o uzdržavanju te kako su obje stranke zastupane po punomoćnicima odvjetnicima, kao i o ishodu postupaka u kojemu nije nastao poseban trošak krivnjom jedne stranke ili slučajem koji joj se dogodio, i prema stajalištu ovog suda, potpuno je opravdano odrediti kako svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

19.Iz iznijetog proizlazi kako je prvostupanjski sud pobijanim dijelom presude na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je, postupajući temeljem članka 368.stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu koji se žalbom pobija.

20.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić