REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2034/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice JLĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 23. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 11. Ugovora o kreditu broj: 211781 zaključenog između tužitelja i tuženika 17. listopada 2007. g. u dijelu kojim je ugovoreno da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima Odluke o kamatama i naknadama kreditora.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici JLĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 211,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. prosinca 2011. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, naknaditi tužiteljici JLĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.079,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je sa tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 211781, kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 19.038,13 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Prema odredbi čl. 11. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je prijevremena otplata mogući na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz odluke o kamatama i naknadama kreditora. Kako je tužiteljica prijevremeno otplatila predmetni kredit, to joj je prilikom zatvaranja kredita naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita. Tužiteljica smatra čl. 11. predmetnog ugovora o kreditu ništetnom, jer je ista nepoštena. Ovo zato što je tužiteljici ponuđen unaprijed formuliran obrazac ugovora o kreditu te joj tuženik prilikom sklapanja ugovora, a niti naknadno nije jasno predočio strukturu navodnih troškova, kao niti njihovu visinu. Stoga tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnom odredbu čl. 11. predmetnog ugovora te kojom će naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 211,99 eura za zateznim kamatama koje teku od 23.11.2011. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor zastare. Smatra da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na konkretan predmet. Nadalje, ističe da je tužitelj prijevremenom otplatom postupio protivno odredbama ugovora o kreditu, zbog čega je tuženik pretrpio štetu. Smatra da sporna odredba nije neodrediva, jer je visina naknade jasno navedena u odlukama o kamatama i naknadama. Smatra da je sporna odredba jasna i lako uočljiva. Stoga je predložio odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sa sporazumom broj 211781 (listovi od 7-13 spisa), prometnu karticu po kreditu (listovi 14-18 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 49-50 spisa).

3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu o pravu tuženika na naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita i s tim u vezi zahtjev za isplatu plaćenog iznosa po toj osnovi.

5. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 211781 od 17. listopada 2007. na iznos 19.038,13 CHF (dalje Ugovor o kreditu ).

6. Sporno je da li je ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetna te je sporno pripada li tužiteljici pravo na povrat naknade koju je platila tuženiku za prijevremenu otplatu kredita.

7. U vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, 125/07, 79/09, 80/09, 78/12, 56,13, dalje ZZP).

7.1. Odredbom članka 96. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7.2. Odredbom stavka 2. istoga članka ZZP propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

7.3. Prema st. 3. istog članka činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka). Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnosti.

8. Prema odredbi čl. 11.2. Ugovora o kreditu prijevremena otplata je moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima odluke o naknadama i kamatama kreditora.

9. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kupovala automobil te su joj u auto kući uvjetovali da ugovor o kreditu za kupnju vozila mora sklopiti u Volksbanci. Nakon što je izabrala vozilo otišla je u banku. Nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, već su joj predočili gotov ugovor o kreditu. Nije mogla izabrati valutu. Mogla je samo dogovoriti rok otplate koji joj je odgovarao. Ugovor je pročitala, kao laik te nije znala da će morati platiti naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita. Ne zna zbog čega se ta naknada plaća, ili na što se ona odnosi, jer joj to nitko nije objasnio. Automobil koji je kupila koristila je za osobne potrebe. Kada je prijevremeno otplaćivala kredit isti nije mogla otplatiti prijevremeno, a da pri tome ne bi morala platiti i naknadu. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imala obrt niti trgovačko društvo. Automobil nije davala niti u najam niti u zakup.

9.1. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit, jer je ona iskazivala iskreno i uvjerljivo.

10. U odnosu na svojstvo potrošača treba reći da iz Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice proizlazi da je isti sklopljen za kupnju automobila te da ga je sklopila tužiteljica kao fizička osoba. Iz iskaza tužiteljice dalje proizlazi da je kupljeni automobil tužiteljica koristila za osobne potrebe te da nije imala obrt ili trgovačko društvo. Prema odredbi čl. 3. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10.1. Stoga sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama ZZP, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

11. Nadalje, kako iz iskaza tužiteljice i sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da se, u konkretnom slučaju, radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da se naknada koju je banka ovlaštena naplatiti u slučaju prijevremene otplate kredita određuje jednostranom Odlukom banke koju je donio tuženik te da tužiteljica nije mogla imati utjecaja na njezin sadržaj, to se opravdano može zaključiti da se o odredbi čl. 11.2. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, u kojem smislu je iskazivala i tužiteljica prilikom saslušanja.

11.1. Također, odredba se smatra nepoštenom, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11.2. Naime, u konkretnom slučaju radi se o odredbi koja nije razumljiva, jer nije određeno na koji način i po kojim parametrima će se formirati visina naknade tako da je tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj, jer je dužna platiti naknadu za koju ne zna na koji način će se formirati njezina visina i koja je podložna jednostranom određivanju od strane tuženika odlukom na koju tužiteljica ne može utjecati.

11.3. Osim toga, na dan zaključenja ugovora o kreditu tuženik sukladno zakonskim propisima nije imao pravo na naplatu naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, jer takva mogućnost nije bila predviđena niti odredbama ZZP, niti odredbama ZOO. Na ovo ukazuje odredba čl. 64. ZZP prema kojoj potrošač ima pravo na prijevremenu otplatu kredita i prije roka određenog za vraćanje uz ne naplatu preostale kamate.

11.4. Kako je odredba čl. 11.2. Ugovora o kreditu nepoštena, to je ista sukladno odredbi čl. 102. ZZP ništetna.

12. Za dodati je i da banka nema pravo zahtijevati nikakvu naknadu koja u svojoj biti i funkciji predstavlja ugovornu kaznu za korisnika kredita i to na način da je banka ugovorila plaćanje novčanog iznosa u slučaju prijevremene otplate kredita (čl. 350. i čl. 351. ZOO). Ugovorna kazna za novčane obveze ne može biti ugovorena te je ista ništetna kako to propisuje odredba čl. 350. st. 3. ZOO-a koja izrijekom propisuje da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Osim toga odredba čl. 11.2. Ugovora o kreditu suprotna je načelu savjesnosti i poštenja prema čl. 6. ZOO- a koji zabranjuje ostvarivanje prava iz obveznog odnosa koje je suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno i priznato (zabrana zloupotrebe prava) te čl. 10 st. 3. ZOO na način da nije dopušteno postupanje drugog sudionika obveznog odnosa kojim se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika obveznog odnosa kojim se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika u odnosu, a što je upravo ovdje slučaj na način da tuženik ugovara naknadu iako je Zakonom zajamčeno pravo na prijevremenu otplatu kredita bezuvjetno pa prema tome ne može biti uvjetovano plaćanjem bilo kakvih ugovornih kazni i naknada.

12.1. U odnosu na navode tuženika da bi prijevremenom otplatom kredita pretrpio štetu ističe se da ovakve navode tijekom postupka nije dokazao.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

14. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

14.1. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita koju je platila tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe.

15. Na ročištu održanom 28. ožujka 2025. punomoćnik tuženika učinio je nespornim da je naknada iz čl. 11.2. Ugovora o kreditu naplaćena 23. prosinca 2011. u iznosu od 211,99 eura (lista 42 spisa).

15.1. Stoga je tužiteljici dosuđen iznos čiju isplatu je zatražila.

16. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak čl. 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ga tužiteljici.

16.2. Ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita, protivno kogentnim zakonskim odredbama, ocijenjeno je nepoštenim, a zatezna kamata na plaćeni iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita tužiteljici je dosuđena od dana tuženikovog stjecanja.

16.3. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

17. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.

17.1. Zastara potraživanja tužiteljice u pogledu zahtjeva za povrat naknade za prijevremenu otplatu kredita koju je tužiteljica platila tuženiku, počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (29. travnja 2025.), jer je ovom presudom odlučeno o pitanju ništetnosti odredaba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

19.1. Stoga je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 21. kolovoza 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 28. ožujka 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife i zastupanja na ročištu 23. travnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

19.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 800,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.000,00 eura.

19.3. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,55 eura te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 53,09 eura.

19.4. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.079,64 eura.

19.5 Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika

Rj

- tužiteljici po pun, pristojba na prvostupanjsku presudu u iznosu 53,09 eura