Poslovni broj: UsI-246/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 30. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/22- 01/170, URBROJ: 513-04-23-2, od 12. prosinca 2023. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/22-01/170, URBROJ: 513- 04-23-2, od 12. prosinca 2023. godine, odbijena je žalba ŠT (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, KLASA: UP/I-410-23/2022-013/00007, URBROJ: 513-007-13- 01-2022-0002, od 15. ožujka 2022. godine, kojim mu je utvrđen porez i prirez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. godinu u ukupnom iznosu od 87.172,23 kn.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 26. siječnja 2024. godine tužitelj je naveo da nije dužan platiti predmetni porez jer je ispunio uvjet propisan odredbom iz članka 58. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak, a to je da je predmetni stan služio za stanovanje uzdržavanim članovima njegove uže obitelji, tj. sinu i kćeri. Drži da tijela državne uprave pogrešno smatraju da to što je njegovoj supruzi bilo izdano rješenje kojom joj je odobreno pružanje usluga smještaja u predmetnom stanu, da znači da njegova djeca nisu stanovala u tom stanu. Ovo da mogu potvrditi svjedoci. Istaknuo je da se predmetni stan koristio za stanovanje tijekom cijele godine, a što je vidljivo iz računa za vodu, struju, čistoću, telefon itd. Prepričao je da je predmetni stan kupio upravo zbog činjenice što mu je sin upisao redovan studij u [adresa], tako da ne mora svakodnevno, i više puta, putovati iz [adresa] u [adresa]. Kako je kasnije cijeli svijet pogodila pandemija Covid 19 zbog čega su mu primanja, kao i budućnost, postali neizvjesni, a samim time i mogućnost vraćanja kredita plaćanjem mjesečnih anuiteta, da je otuđio premetni stan. Tužitelj je predložio da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka DT, te da sud poništi rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 24. travnja 2025. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Predložio je da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka ĆT, te njegovim saslušanjem. Tužitelj je popisao trošak postupka za sastav žalbe, tužbe i zastupanje na današnjem ročištu, po 500 eura, uvećano za iznos PDV-a i trošak pristojbe po odluci suda. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem predloženih svjedoka i njegovim saslušanjem iz razloga što je smatrao da isti nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njih, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18 i 121/19 ; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

9. Člankom 58. stavkom 1. Zakona određeno je da se dohotkom iz članka 56. Zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci. Stavkom 2. istog članka propisano je da se dohodak od otuđenja nekretnina iz članka 58. stavka 1. Zakona ne oporezuje ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.

10. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je tužitelj 27. veljače 2019. godine kupio stan na adresi u [adresa], kojeg je prodao 11. ožujka 2020. godine. Stoga je prvostupanjsko tijelo zaključilo da su se stekli uvjeti za vođenje postupka utvrđivanja poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava sukladno članku 58. Zakona. U spisu se nalazi i rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, od 27. lipnja 2019. godine, kojim je supruzi tužitelja, CT, odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (smještaj) na adresi predmetnog stana; te rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, kojim je CT utvrđen porez i prirez na dohodak radi pružanja usluga smještaja u predmetnom stanu. Sve relevantne podatke o utvrđivanju poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava, odnosno dohodak od otuđenja predmetnog stana, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo u zapisniku od 31. kolovoza 2021. godine, u kojem je, između ostalog, naveden iznos primitka tužitelja (tržišna vrijednost predmetnog stana, tj. iznos za koji ga je tužitelj prodao - 737.324,26 kn), te nabavna vrijednost predmetnog stana uvećana za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda (ukupno 407.126,44 kn). Porez na dohodak iznosi 24% na razliku ovih iznosa, tj. 24% na 330.197,82 kn, a to je 79.247,48 kn, uz 10% prireza (7.924,75 kn). Sve ovo navedeno je i u prvostupanjskom rješenju od 15. ožujka 2022. godine u ovoj upravnoj stvari, a kojim je tužitelju utvrđen porez i prirez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. godinu u ukupnom iznosu od 87.172,23 kn. U žalbi podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 15. ožujka 2022. godine, tužitelj je istaknuo da mu sukladno članku 58. stavku 2. Zakona ne bi trebalo oporezovati dohodak od otuđenja predmetne nekretnine, jer je stan služio za stanovanje uzdržavanim članovima njegove obitelji, tj. njegovom sinu i kćeri. U prilog tome da su u stanu stanovala njegova djeca, tužitelj je dostavio račune za struju, vodu, prikupljanje komunalnog otpada, te druge račune. Tuženik je rješenjem od 12. prosinca 2023. godine odbio žalbu tužitelja. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

11. Suprotno tvrdnjama tužitelja, isti je dužan platiti predmetni porez na dohodak od otuđenja nekretnine, a sukladno odredbi iz članka 58. stavka 1. Zakona. Tužitelj nije ispunio uvjet iz odredbe članka 58. stavka 2. Zakona da ne bi bio oporezovan. Iz sudskog spisa i spisa tuženika ne proizlazi da je predmetni stan tužitelja služio za stanovanje uzdržavanim članovima njegove uže obitelji, tj. sinu i kćeri. Naime, iz rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, od 27. lipnja 2019. godine, kojim je supruzi tužitelja CT odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (smještaj) na adresi predmetnog stana, te rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, kojim je CT utvrđen porez i prirez na dohodak radi pružanja usluga smještaja u predmetnom stanu, je utvrđeno da predmetni stan nije služio za stanovanje tužiteljevoj djeci, već za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja. To što se na adresi predmetnog stana trošila struja, voda, i sl. ne znači da su je trošila tužiteljeva djeca. Računi za prikupljanje komunalnog otpada, sredstva zajedničke pričuve, pristojba za HRT i sl. se plaćaju bez obzira na to tko koristi stan.

12. Iz kartice analitičkog knjigovodstva HEP-a, a koja se nalazi u spisu tuženika, je vidljivo i da je potrošnja električne energije u predmetnom stanu tužitelja, u razdoblju dok je on bio njegov vlasnik, u pojedinim mjesecima bila minimalna, te znatno oscilirala u odnosu na ljetne mjesece, što upućuje na to da stan nije služio za stanovanje tužiteljevoj djeci. Iz kartice kupca društva "Vodovod" Zadar je također vidljiv sličan način potrošnje vode kao i električne energije.

13. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

14. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

15. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

16. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 24. travnja 2025. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.

U Splitu, 30. travnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ