REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1746/2024-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radovan, odvjetnici iz Zagreba, protiv I-tuženika VELEUČILIŠTE S PRAVOM JAVNOSTI BALTAZAR ZAPREŠIĆ, Zaprešić, Vladimira Novaka 23, OIB 70921936463, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba i II-tuženika GRAD ZAPREŠIĆ, Zaprešić, Nova ulica 10, OIB 92840587889, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se I. tuženom, VELEUČILIŠTU S PRAVOM JAVNOSTI BALTAZAR ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Vladimira Novaka 23, /OIB: 70921936463/ i II. tuženom, GRADU ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Nova ulica 10, /OIB: 92840587889/ da tužitelju, DS iz [adresa], / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ solidarno isplate iznos od 9.469,17 eura/ 71.345,77 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi

- na iznos od 1.536,20 kn/203,89 eura od 16.11.2015.g. do isplate - na iznos od 1.507,27 kn/200,05 eura od 16.12.2015.g. do isplate -

- na iznos od 1.482,31 kn/196,74 eura od 16.01.2016.g. do isplate - na iznos od 1.482,31 kn/196,74 eura od 16.02.2016.g. do isplate - na iznos od 1.476,93 kn/196,02 eura od 16.03.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.476,93 kn/196,02 eura od 16.04.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.476,93 kn/196,02 eura od 16.05.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.417,64 kn/188,15 eura od 16.06.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.417,64 kn/188,15 eura od 16.07.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.485,00 kn/197,09 eura od 16.08.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.09.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.10.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.11.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.420,33 kn/188,51 eura od 16.12.2016.g. do isplate

-

- na iznos od 1.420,33 kn/188,51 eura od 16.01.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.420,33 kn/188,51 eura od 16.02.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.03.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.04.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.05.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.06.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.420,32 kn/188,51 eura od 16.07.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.487,70 kn/197,45 eura od 16.08.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.428,42 kn/189,58 eura od 16.09.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.10.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.12.2017.g. do isplate

-

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.01.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.428,42 kn/189,58 eura od 16.02.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.03.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.04.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.428,42 kn/189,58 eura od 16.05.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.06.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.428,41 kn/189,58 eura od 16.07.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.436,49 kn/190,65 eura od 16.08.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.436,49 kn/190,65 eura od 16.09.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.436,49 kn/190,65 eura od 16.10.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.436,50 kn/190,66 eura od 16.11.2018.g. do isplate

- na iznos od 2.724,74 kn/361,64 eura od 16.12.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.364,84 kn/181,15 eura od 16.01.2019.g. do isplate

-

- na iznos od 1.258,48 kn/167,03 eura od 16.02.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.258,48 kn/167,03 eura od 16.03.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.258,48 kn/167,03 eura od 16.04.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.258,48 kn/167,03 eura od 16.05.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.258,48 kn/167,03 eura od 16.06.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.258,48 kn/167,03 eura od 16.07.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.318,82 kn/175,04 eura od 16.08.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.264,40 kn/167,81 eura od 16.09.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.264,39 kn/167,81 eura od 16.10.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.264,39 kn/167,81 eura od 16.11.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.264,39 kn/167,81 eura od 16.12.2019.g. do isplate po stopi koja teče od 16. studenoga 2015.g. do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se I. tuženom, VELEUČILIŠTU S PRAVOM JAVNOSTI BALTAZAR ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Vladimira Novaka 23, /OIB: 70921936463/ i II. tuženom, GRADU ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Nova ulica 10, /OIB: 92840587889/ da tužitelju, DS iz [adresa], / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ solidarno isplate iznos od 45.547,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.11.2015.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.12.2015.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.01.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.02.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.03.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.04.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.05.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.06.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.07.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.08.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.09.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.888,80 kn/250,69 eura od 16.10.2016.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.01.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.02.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.03.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.04.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.05.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.06.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.07.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.08.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.09.2018.g. do isplate

- na iznos od 1.906,80 kn/253,08 eura od 16.10.2018.g. do isplate po stopi koja teče od 16. studenoga 2015.g. do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se I. tuženom, VELEUČILIŠTU S PRAVOM JAVNOSTI BALTAZAR ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Vladimira Novaka 23, /OIB: 70921936463/ i II. tuženom, GRADU ZAPREŠIĆ iz Zaprešića, Nova ulica 10, /OIB: 92840587889/ da tužitelju, DS iz [adresa], / OIB: [osobni identifikacijski broj]/, naknade troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatama koje teku od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana."

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Nalaže se ĆS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da VELEUČILIŠTU S PRAVOM JAVNOSTI BALTAZAR ZAPREŠIĆ, Zaprešić, Vladimira Novaka 23, OIB 70921936463 isplati iznos od kn 70.733,77 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od kn 2.094,55 od 16.03.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.094,55 od 16.04.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.094,55 od 16.05.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.100,89 od 16.06.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.100,89 od 16.07.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.100,89 od 16.08.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.09.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.10.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,50 od 16.12.2016. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,51 od 16.01.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,51 od 16.02.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,52 od 16.03.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,52 od 16.04.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,52 od 16.05.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,54 od 16.06.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.07.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.08.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,52 od 16.09.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,54 od 16.10.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,54 od 16.11.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,54 od 16.12.2017. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.01.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,52 od 16.02.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.413,52 od 16.03.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,54 od 16.04.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,51 od 15.05.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.06.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.113,53 od 16.07.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.309,09 od 16.08.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.309,10 od 16.09.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.309,09 od 16.10.2018. do isplate,

- na iznos od kn 2.309,08 od 16.11.2018. do isplate,

po stopi koja se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata za razdoblje trajanja posebnih okolnosti sukladno odredbama Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, te mu naknadi trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik I-tuženog od 1. ožujka 2013. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2013. Uz poslove povezane s nastavom, tužitelj je obavljao poslove povezane s mentorstvom na završnim radovima. Od akademske godine 2015./2016. tužitelj je zadužen iznad norme, a koji rad I-tuženik bezrazložno nije obračunavao niti plaćao. Time je I- tuženik povrijedio temeljenu obvezu iz radnog odnosa propisanu u članku 7. stavku 1. Zakona o radu - isplatu plaće svom radniku te povrijedio Ugovorom o radu preuzete obveze iz članka 4. odnosno članka 9. istoga. Tužitelj se svome poslodavcu u više navrata obraćao sa zahtjevom za isplatom dugovanih iznosa, međutim njegovim zahtjevima do dana podnošenja ove tužbe nije udovoljeno. Potraživanje je nastalo kroz akademske godine 2015./2016., 2016./2017., 2017./2018., 2018./2019. te 2019./2020. i to na način da je tužitelj: u akademskoj godini 2015/2016 ostvario 510 norma sati u nastavi, odnosno koef. 510/450=1,13333..., što je Poslodavac potvrdio svojom Potvrdom broj: 092- 01/2020 od 30. ožujka 2020. i trebao obračunati na osnovi Odluke o nastavnom opterećenju nastavnika i asistenata u radnom odnosu i načinu plaćanja njihova rada od 30. listopada 2014. (Ur. broj: 0045-123/02-2014) /u daljnjem tekstu: Odluka 2014/. Tužitelj je norma sate ostvario kroz 4 kolegija (Poslovna statistika, Ekonomska matematika, Financijska matematika i Kvantitativne metode ekonomske analize). Ukupno je tužitelj imao 2 studijske grupe za predavanja na kolegiju Ekonomska matematika, na redovitom studiju. Na osnovi broja zaduženih kolegija 3 ili više, odnosno za 2 studijske grupe tužitelj je ostvario temeljem čl. 6. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 25. rujna 2012. (Ur. broj: 0107-05/9-2012) /u daljnjem tekstu: Pravilnik 2012/ pravo na dodatak na “uvjete rada” od 7,5% neto, uvećano dodatno za 5% neto, što čini ukupno uvećanje za 12,875% neto i to za svaki mjesec u periodu 1. listopada 2015. do 14. lipnja 2016. Ovaj dodatak je I-tuženik trebao obračunati i isplatiti na neto iznose plaće tužitelja proizašle iz ukupne bruto1 plaće tužitelja uvećane za sve pripadajuće dodatke, uključeno i dodatak na osnovi odrađene norma sati nastave iznad norme koji I-tuženik nije obračunao, osim za one ostvarene na “uvjete rada”. Navedeni dodatak na “uvjete rada” I-tuženik također nije obračunao.

2. U akademskoj godini 2016/2017 tužitelj je norma sate ostvario kroz 5 kolegija (Poslovna statistika, Ekonomska matematika, Matematika I, Algoritmi i strukture podataka i Kvantitativne metode ekonomske analize). Ukupno je tužitelj imao 2 studijske grupe za predavanja na kolegiju Ekonomska matematika, na redovitom studiju. Na osnovi broja zaduženih kolegija 3 ili više, odnosno za 2 studijske grupe tužitelj je ostvario temeljem čl. 6. Pravilnika 2012 pravo na dodatak na “uvjete rada” od 7,5% neto, uvećano dodatno za 5% neto, što čini ukupnu uvećanje za 12,875% neto i to za svaki mjesec u periodu 1. listopada 2016. do 14. lipnja 2017. Ovaj dodatak je I-tuženik trebao obračunati i isplatiti na neto iznose plaće tužitelja proizašle iz ukupne bruto1 plaće tužitelja uvećane za sve pripadajuće dodatke, osim za one ostvarene na “uvjete rada”. Navedeni dodatak na “uvjete rada” I- tuženik nije obračunao.

3. U akademskoj godini 2017/2018 tužitelj je ostvario 510 norma sati u nastavi, odnosno koef. 510/450=1,13333... Bio je zadužen za 7 kolegija (Financijska matematika, Ekonomska matematika, Matematika I, Algoritmi i strukture podataka, Informacijski sustavi za poslovno upravljanje, Statistika i ekonometrija i Kvantitativne metode ekonomske analize). Ukupno je tužitelj imao 2 studijske grupe za predavanja na kolegiju Financijska matematika, na redovitom studiju. Na osnovi broja zaduženih kolegija 3 ili više, odnosno za 2 studijske grupe tužitelj je ostvario temeljem čl. 6. Pravilnika 2012 pravo na dodatak na “uvjete rada” od 7,5% neto, uvećano dodatno za 5% neto, što čini ukupnu uvećanje za 12,875% neto i to za svaki mjesec u periodu 1. listopada 2017. do 14. lipnja 2018. Ovaj dodatak je I-tuženik trebao obračunati i isplatiti na neto iznose plaće tužitelja proizašle iz ukupne bruto1 plaće tužitelja uvećane za sve pripadajuće dodatke, uključeno i dodatak na osnovi odrađene norma sati nastave iznad norme koji I- tuženik nije obračunao, osim za one ostvarene na “uvjete rada”. Navedeni dodatak na “uvjete rada” I-tuženik također nije obračunao.

4. U akademskoj godini 2018/2019 tužitelj je bio zadužen za 7 kolegija (Poslovna statistika, Matematika I, Matematika II, Algoritmi i strukture podataka, Statistika i ekonometrija, Kvantitativne metode ekonomske analize i Upravljanje rizicima). Ukupno je tužitelj imao 2 studijske grupe za vježbe na kolegiju Poslovna statistika, na redovitom studiju. Na osnovi broja zaduženih kolegija 3 ili više, odnosno za 2 studijske grupe tužitelj je ostvario temeljem čl. 6. Pravilnika 2012 pravo na dodatak na “uvjete rada” od 7,5% neto, uvećano dodatno za 5% neto, što čini ukupnu uvećanje za 12,875% neto i to za svaki mjesec u periodu 1. listopada 2018. do 30. studenog 2018. Ovaj dodatak je I-tuženik trebao obračunati i isplatiti na neto iznose plaće tužitelja proizašle iz ukupne bruto1 plaće tužitelja uvećane za sve pripadajuće dodatke, osim za one ostvarene na “uvjete rada”. Navedeni dodatak na “uvjete rada” I-tuženik nije obračunao.

5. U akademskoj godini 2019/2020, kao ni u ranije navedenim akademskim godinama, I-tuženik nije tužitelju uskladio osnovicu za plaću. Sukladno navedenom, a budući da I-tuženik do dana dostave ove tužbe nije postupio u skladu sa svojim obavezama, tužitelj podnosi ovu tužbu.

6. Nadalje, Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 25. rujna 2012. /dalje:

Pravilnik 2012/ propisano je u članku 4. da plaću zaposlenika I-tuženika čini umnožak koeficijenta složenosti posla i osnovice za izračun plaće. Sukladno članku 4. Pravilnika 2012. i članku 5. Odluke 2014. tužitelju pripada pravo na dodatak: za svaku navršenu godinu radnog staža, temeljem znanstvenog stupnja magistra znanosti, za rad iznad norme sati u nastavi, uvjete rada (članak 6.). Sukladno članku 5. Pravilnika 2012., te Rješenju o obračunu plaće 29. veljače 2016., kod tužitelja je potrebno primijeniti koeficijent 2,25 za razdoblje 10/2015 – 10/2018, te sukladno Ugovoru o radu od 1. prosinca 2018. koeficijent 2,02 za razdoblje 11/2018 – 11/2019. Temeljem članka 5. Pravilnika 2012 i Odluke o privremenim mjerama za učinkovitiju financijsku likvidnost od 15. siječnja 2015. (Ur. broj: 004-05/4-2015), osnovicu za obračun plaće čini 72% (80% umanjeno za 10%) prosječne bruto plaće grada Zaprešića u prethodnoj godini, a koja će se usklađivati sukladno službenim podacima, istovremeno kao u gradskoj upravi. Kod I-tuženika nije bilo navedenog usklađenja.

7. Nadalje, člankom 12. stavkom 1. Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika od 13. studenoga 2018. (primjena 1. prosinca 2018.) /dalje: Pravilnik 2018./ propisano je da osnovicu čini osamdeset pet posto iznosa prosječne mjesečne bruto plaće gospodarstva grada Zaprešića za kvartal koji prethodio mjesecu za koji se obračunava i isplaćuje plaća zaposlenika Veleučilišta. Prvotuženik je ustanova, a njegov osnivač je Grad Zaprešić. Temeljem članka 59. Zakona o ustanovama, za sva potraživanja ustanove solidarno i neograničeno odgovara osnivač te ustanove. Sukladno navedenom, tužitelj je kao II-tuženika naveo Grad Zaprešić te predlaže da se naloži solidarno isplatiti sve dugovane iznose.

8. Podneskom od 21. rujna 2023. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev kao u izreci.

9. U odgovoru na tužbu I. i II-tuženici osporavaju osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, navodeći da je nesporno da je tužitelj kod I-tuženika, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2013., Aneksa ugovora o radu od 26. veljače 2015. te Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2018., zaposlen na radnom mjestu veleučilišni nastavnik u nastavnom zvanju predavač. Međutim, svi ostali navodi iz tužbe koji počivaju na pretpostavci da I-tuženik od akademske godine 2015./2016. do 2019./2020. nije ispravno obračunavao plaću tužitelju na njegovu štetu neosnovani su u cijelosti. U odnosu na rad preko norme tužitelj navodi da je u akademskim godinama 2015./2016. te 2017./2018. radio preko norme te da mu takav rad nije isplaćen. Akti I-tuženika kojima se regulira nastavno opterećenje nastavnika i način plaćanja rada preko norme propisuju Točkom V. Odluke o nastavnom opterećenju nastavnika i asistenata u radnom odnosu i načinu plaćanja njihovog rada od 30. listopada 2014. da se u iznimnim situacijama radno opterećenje nastavnika može povećati do najviše 18 norma sati mjesečno, a za asistenta do najviše 15 norma sati mjesečno, pri čemu dopušteno povećanje plaće može iznositi najviše 37,5% njihove osnove neto plaće. Točkom V. Odluke o nastavnom opterećenju nastavnika i asistenata u radnom odnosu i načinu plaćanja njihovog rada od 19. veljače 2016. propisano je da se u iznimnim, od dekana odobrenim i naloženim situacijama, radno opterećenje nastavnika može povećati do najviše 18 norma sati mjesečno, a za asistenta do najviše 15 norma sati mjesečno te da se u slučaju naloženog povećanja radnog opterećenja odlukom dekana može isplatiti stimulativni dio plaće koji iznosi najviše 37,5% osnove neto plaće. Točkom V. Odluke o nastavnom opterećenju nastavnika i asistenata u radnom odnosu i načinu plaćanja njihovog rada od 19. veljače 2018. propisano je da samo iznimno veleučilišni nastavnici mogu izvoditi nastavne aktivnosti više od propisanog punog nastavnog opterećenja za akademsku godinu te da prodekan za nastavu mora u pisanoj formi obrazložiti potrebu rada nastavnika preko punog nastavnog opterećenja, a dekan odobriti u pravilu prije nego što Stručno vijeće donese izvedbene planove nastave za akademsku godinu. Za rad iznad punog nastavnog opterećenja osnovna plaća nastavnika može se uvećati do najviše 37,5% uz prethodnu suglasnost Upravnog vijeća. Iz citiranih odredbi razvidno je da je rad preko pune norme dopušten samo u iznimnim situacijama. Osim navedenog, temeljem odluke od 19. veljače 2016. propisano je da se u slučaju naloženog povećanja radnog opterećenja odlukom dekana može (ali ne mora) isplatiti stimulativni dio plaće, dok je odlukom od 19. veljače 2018. propisano da se plaća nastavnika može (ali ne mora) uvećati uz prethodnu suglasnost Upravnog vijeća. Tužitelj nije dokazao da je u utuženom razdoblju bio zadužen preko pune norme, niti da su postojale iznimne situacije temeljem kojih bi postojala potreba za takvim radom. Tužitelj nije dokazao ni da su dekan ili Upravno vijeće donijeli odluku o isplati stimulativnog dijela plaće, odnosno o uvećanju plaće, a temeljem kojih bi ostvario pravo na takvu isplatu sve i da je bio zadužen te radio preko norme.

10. Dužnost je nastavnika (točka IV odluke iz 2014. te točke III odluka iz 2016. i 2018.) predati izvješće o ostvarenju nastavnog opterećenja, odnosno stvarno odrađenih norma sati. U odluci iz 2014. (točka IV) navedeno je da se ta izvješća dostavljaju računovodstvu do 28-og u mjesecu, a u odluci iz 2016. (točka III) te odluci iz 2018. (točka III) da se obračun norma sati obavlja mjesečno akontativno, dok se konačni obračun zaduženja i stvarno odrađenih norma sati obavlja na kraju nastave u ljetnom semestru temeljem ovjerenog pisanog izvješća nastavnika o stvarno odrađenim norma satima, odobrenim od prodekanice za nastavu. Iz navedenog je razvidno da je nastavnik dužan podnijeti izvješće o tome koliko je, od zaduženih norma sati, doista i odradio. Zaduženja norma sati i dodataka na plaću nastavnika za akademske godine 2015/2016., 2016./2017. te 2016./2017. koje je tužitelj dostavio nisu potpisana niti ovjerena te kao takva ne predstavljaju vjerodostojan dokaz o zaduženom i odrađenom nastavnom opterećenju nastavnika. Potvrda koju je tužitelju izdao bivši dekana prof.dr.sc. VS retroaktivno za više akademskih godina nije izdana za potrebe obračuna norma sati koji su odrađeni preko norme, nego na zahtjev tužitelja u svrhu reizbora u nastavno zvanje predavača kako je navedeno u samoj potvrdi. Navedena potvrda se stoga ne može koristiti kao dokaz na okolnost rada preko norme jer je svrha njezinog izdavanja bila posvjedočiti druge okolnosti za koje nije relevantan točan izračun zaduženih i odrađenih norma sati.

11. Osim navedenog, ističe se da postoje odstupanja između navedene potvrde te tablica zaduženja norma sati i dodataka na plaću nastavnika za pojedine akademske godine koje također prileže tužbi čime se ukazuje na nedosljednost dokumentacije na kojoj tužitelj temelji svoje zahtjeve. U konačnici, i sam tužitelj u podnesku od 7. listopada 2020. navodi da početna zaduženja norma sati ne odgovaraju stvarno odrađenim norma satima. S obzirom na to da tužitelj nije dostavio odluku temeljem koje mu je određeno nastavno zaduženje, niti ovjerena pisana izvješća o stvarno odrađenom nastavnom zaduženju to nije dokazao da je bio zadužen preko norme niti da je takvu normu doista odradio.

12. U odnosu na dodatak na plaću tužitelj navodi da mu I-tuženik u akademskim godinama 2015./2016. do 2018./2019. nije isplaćivao dodatak na uvjete rada po kriterijima više predmeta i broja studenata. Obračun plaće i dodataka na plaću radnika I-tuženika uređuje se Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 25. rujna 2012., Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 11. ožujka 2014. koji se primjenjuje od ljetnog semestra akademske godine 2013./2014., Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika od 13. studenog 2018. koji se primjenjuje od 29. studenog 2018. te Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika od 15. studenog 2019. koji se primjenjuje od 27. studenog 2019. Odredbom čl. 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 11. ožujka 2014. propisano je da se osnovna plaća nastavnika odlukom Uprave može uvećati dodatkom na uvjete rada po kriterijima više predmeta (2 predmeta 5% neto, 3 predmeta 7,5% neto) i broja studenata (2 studijske grupe 5% neto, 3 studijske grupe 7,5% neto te 4 i više studijskih grupa 10% neto). Iz opisane odredbe razvidno je da je osnova za isplatu dodataka na uvjete rada odgovarajuća odluka Upravnog vijeća. S obzirom na to da Upravno vijeće I-tuženika nije donijelo takvu odluku za akademske godine koje su predmet ovog postupka, tužitelj ne ostvaruje pravo na povećanje osnovne plaće po navedenim kriterijima. Dodatno se ističe da Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika od 13. studenog 2018. te Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika od 15. studenog 2019. mogućnost isplate dodataka na plaću za koje tužitelj tvrdi da mu nisu isplaćeni nije niti predviđena. Slijedom navedenog, ne postoji osnova po kojoj bi tužitelj ostvarivao pravo na dodatak na uvjete rada po kriterijima više predmeta i broja studenata. U odnosu na osnovicu tužitelj u tužbi navodi da mu I-tuženik nije uskladio osnovicu za plaću. Tuženici osporavaju takve navode te ističu da je prilikom obračuna plaće primijenjena odgovarajuća osnovica. Odredbom čl. 5. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 25. rujna 2012. propisano je da osnovicu za obračun plaća čini 80% prosječne bruto plaće grada Zaprešića u prethodnoj godini, koja će se usklađivati sukladno službenim podacima, istovremeno kao u gradskoj upravi. Tuženici ističu da je osnovica za obračun plaće u odnosu za akademske godine koje su predmet ovog postupka bila fiksna, odnosno iznosila je kn 4.990,90 iz razloga što ni osnovica u gradskoj upravi u razdoblju kada se za nju vezala osnovica I-tuženika nije bila mijenjana. Osim navedenog, odredbom čl. 12. st. 2. novog Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika od 13. studenog 2018. propisano je da osnovicu za izračun bruto plaće zaposlenika Upravno vijeće Veleučilišta može korigirati krajem svake godine, ovisno o broju ukupno upisanih studenata i utvrđenoj masi sredstava za plaće iz čl. 4. Pravilnika. Upravno vijeće I-tuženika donijelo je 20. prosinca 2018. Zaključak kojim je usvojen Financijski plan za 2019. iz kojeg proizlazi osnovica za obračun plaća u iznosu od kn 4.990,90. Konačno, odredbom čl. 11. Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika od 15. studenog 2019. propisano je da osnovicu za obračun plaće zaposlenika utvrđuje Upravno vijeće I-tuženika. Odlukom Upravnog vijeća I-tuženika od 15. studenog 2019. utvrđena je osnovica za obračun bruto plaće zaposlenika u iznosu od kn 4.990,90 te je navedena osnovica primijenjena prilikom obračuna plaće tužitelja.

13. Tuženici ističu da je tužitelj bio upoznat s internim aktima I-tuženika kojima se regulira način isplate plaće. Navedeno proizlazi i iz dostavljenih Ugovora o radu te pripadajućeg Aneksa, kojima su stranke ugovorile da će se plaća i dodaci na plaću određivati sukladno pojedinačnim i općim aktima poslodavca. Točkom VII Odluka o nastavnom opterećenju nastavnika i asistenata u radnom odnosu i načinu plaćanja njihovog rada iz 2014., 2016. i 2018. navedeno je da će, u slučaju neslaganja nastavnika sa zaduženjem, prijepor riješiti prodekan za nastavu ili voditelj studija, odnosno studijskog usmjerenja. U slučaju da i dalje bude nesuglasja s nastavnim zaduženjem i obračunom plaće, nastavnik može izjaviti prigovor Upravi Veleučilišta. Do podnošenja ove tužbe tužitelj nije podnio prigovor na obračun plaće. Za očekivati je da bi tužitelj ranije, barem na kraju svake akademske godine, reagirao da je smatrao kako je ostao uskraćen za isplatu dijela plaće, a ne da bi takav zahtjev istaknuo tek naknadno za više godina. Prvotuženik ističe da je u razdoblju od veljače 2016. do listopada 2018. tužitelju doista pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću, ali ne na teret nego u korist tužitelja. Upravno vijeće I-tuženika donijelo je 15. siječnja 2015. Odluku o privremenim mjerama za učinkovitiju financijsku likvidnost te 3. veljače 2016. Odluku o racionalnoj uporabi kadrovskih i materijalnih resursa kojim odlukama je određeno 10-postotno smanjenje koeficijenata za izračun osnovne plaće svih djelatnika u radnom odnosu kod I-tuženika. Uslijed donošenja navedenih odluka svim zaposlenicima I-tuženika dostavljena su nova rješenja o obračunu plaće s iskazanim novim koeficijentom za obračun plaće. Smisao donošenja novih rješenja o obračunu plaće bio je upoznati zaposlenike i računovodstvo I-tuženika s novim izračunom iznosa plaće. Temeljem odredbe čl. 5. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 25. rujna 2012. za tužiteljevo nastavno zvanje predavač pripadajući koeficijent iznosi 2,25, a primjenom 10-postotnog umanjenja 2,025. Međutim, prilikom izrade rješenja o obračunu plaće tužitelju je u rješenju omaškom navedeno pogrešno zvanje viši predavač te pripadajući koeficijent 2,50 koji primjenom 10-postotnog umanjenja iznosi 2,25. Iako je tužitelju temeljem Odluke o privremenim mjerama za učinkovitiju financijsku likvidnost i Odluke o racionalnoj uporabi kadrovskih i materijalnih resursa rješenjem o obračunu plaće od 29. veljače 2016. plaća trebala biti umanjena, zbog omaške prilikom navođenja nastavnog zvanja i odgovarajućeg koeficijenta tužitelju se plaća faktički nije umanjila. Da je došlo do omaške prilikom sastavljanja rješenja o obračunu plaće za tužitelja I-tuženik je utvrdio krajem 2018. te je navedenom prilikom donio novo rješenje o obračunu plaće od 6. studenog 2018. koje je u skladu s tužiteljevim ugovorom o radu i nastavim zvanjem te Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i plaćama. Radi razrješenja nastale situacije I-tuženik je obavijestio tužitelja da mu je uslijed pogrešnog obračuna plaće u razdoblju od veljače 2016. do listopada 2018. isplaćeno kn 70.733,77 više nego što mu pripada te je tužitelja pozvao na davanje prijedloga o načinu rješavanja nastale situacije. Dopisom od 13. studenog 2018. tužitelj je pozvao I-tuženika da mu obračuna prekovremeni rad na osnovi norma sati nastave i mentorstva na završnim radovima kako bi se provela kompenzacija međusobnih potraživanja. Dopisom od 19. prosinca 2018. I-tuženik je pozvao tužitelja da mu na ime pogrešno uplaćenih novčanih sredstava isplati iznos od 24.492,47 što predstavlja neto iznos više isplaćene plaće. Dopisom od 24. siječnja 2019. tužitelj je priznao osnovu i visinu dugovanja prema I-tuženiku s osnove pogrešno uplaćenih novčanih sredstava u razdoblju od veljače 2016. do listopada 2018. te se ponovno pozvao na kompenzaciju međusobnih potraživanja. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje - ZOO) propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a za taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom čl. 1111. st. 2. ZOO-a nadalje je propisano da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. U konkretnom slučaju nije postojala valjana osnova temeljem koje bi se tužitelju obračunavala i isplaćivala plaća primjenom koeficijenta za nastavno zvanje viši predavač. Temeljem ugovora o radu i Odluke o reizboru u zvanje predavač od 28. svibnja 2015. tužitelj je kod I-tuženika zaposlen u nastavnom zvanju predavač te mu se temeljem Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 25. rujna 2012., Odluke o privremenim mjerama za učinkovitiju financijsku likvidnost i Odluke o racionalnoj uporabi kadrovskih i materijalnih resursa za izbor u navedeno zvanje u razdoblju od veljače 2016. do listopada 2018. za izračun i isplatu plaće trebao obračunavati koeficijent 2,025. Međutim, tužitelju je radnjom, odnosno propustom prilikom izrade rješenja o obračunu plaće od 29. veljače 2016. omogućeno stjecanje koristi, odnosno isplata plaće koja nije u skladu s njegovim ugovorom o radu i važećim aktima poslodavca. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Već primitkom rješenja o obračunu plaće od 29. veljače 2016. tužitelju nije moglo ostati nepoznato da je u rješenju navedeno nastavno zvanje viši predavač za koje je primjenom koeficijenta složenosti posla primijenjen koeficijent 2,50 (umanjen na 2,25). U krajnjem slučaju, tužitelju najkasnije isplatom plaće za veljaču 2016. i primitkom obračuna plaće nije moglo ostati nepoznato da njegova plaća nije umanjena sukladno svrsi donošenja rješenja o obračunu plaće od 29. veljače 2016., nego da unatoč odluci o 10-postotnom smanjenju koeficijenta za obračun plaće njegova plaća nije umanjena. Slijedom navedenog, I-tuženik podnosi protutužbu.

14. Dana 6. veljače 2024. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-7762/2020-71 kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, a tuženik s protutužbenim zahtjevom.

15. Postupajući po žalbama tužitelja i tuženika Županijski sud u Dubrovniku svojim rješenjem Gž R-47/2024-3 od 30. listopada 2024. odbacio je žalbu tuženika, kao nedopuštenu, a u odnosu na žalbu tužitelja-protutuženika ukinuo je prvostupanjsku presudu te predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obrazloženje da sud prvog stupnja u ponovljenom postupku da valjane razloge o zahtjevu za isplatom neisplaćenih prekovremenih sati kao i u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu .

16. Sud je u ponovljenom dokaznom postupku izvršio uvid u: Ugovore o radu i Anekse (strana 11-17 spisa), Odluku o reizboru u zvanje predavač (strana 18 spisa), zapis HZMO-a (strana 20-23 spisa), Potvrdu o nastavnoj aktivnosti (strana 24-25, 976 spisa), raspored predavanja (strana 26-39, 50-74 spisa), Odluku o nastavnom opterećenju nastavnika i asistenata u radnom odnosu i načinu plaćanja njihova rada (strana 40-42, 183-184, 185-186, spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i plaćama (strana 42-49 spisa), raspored nastave (strana 75-779 spisa), isplatne liste (strana 80-144 spisa), Pravilnik o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima (strana 145-157, 187-197 spisa), rješenje o obračunu plaće (strana 158, 159, 205, 206 spisa), Odluku o privremenim mjerama za učinkovitiju financijsku likvidnost (strana 160-161 spisa), zaduženje norama sati i dodaci na plaću (strana 162-167 spisa), Odluke I-tuženika (strana 198, 199-202 spisa), dopis ĆSF (strana 203-204 spisa), dopis tužitelja (strana 207, 213 spisa), dopis I-tuženika (strana 208 spisa), obračun plaće (strana 209-212, 326-338, 953-975 spisa), upozorenje (strana 261-262 spisa), Statut I-tuženika (strana 269-293, 814-839 spisa), zaključak o osnovici za obračun plaće službenika i namještenika gradske uprave (strana 294, 848, 849 spisa), Odluku o osnovici za obračun plaće službenika i namještenika gradske uprave (strana 294-295, 848, 858 spisa), prijedlog fin. plana I-tuženika (strana 298-302, 842-847 spisa), Zapisnik sjednice Upravnog vijeća I-tuženika (strana 303 spisa), zaključke I-tuženika (strana 304, 305 spisa), e-mailove (strana 308-309, 310-312, 615,617-620 spisa), vrednovanje nastavnika (strana 313-315, 316-319, 320, 321 spisa), evidenciju prisustvovanja studenata na nastavi (strana 339-614, 638-813 spisa), Odluku o odobrenju dodatne nastave (strana 616 spisa), otkaz ugovora o radu (strana 945 spisa), Ugovor o autorskom radu i autorskom djelu (strana 949-950, 951-952 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Ines Lozić iz Centra za financijska vještačenja (list 880-903, 931-933, 981-985 spisa), Odluku o naknadama za nastavne aktivnosti (strana 1013-1014, 1015-1016 spisa), izjavu tužitelja (strana 1127-1128 spisa), saslušani su svjedoci KS i VS (strana 863-866 spisa), tužitelj i zz tuženika (strana 866-869 spisa), usmeno očitovanje vještakinje (strana 1020-1021 spisa).

17. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da su tužbeni zahtjev tužitelja i protutužbeni zahtjev tuženika neosnovani.

18. Predmet ovog postupka naveden u tužbi od 30. rujna 2020. je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s naslova zaduženja iznad norme sati za akademske godine 2015/2016, 2016/2017, 2017/2018, 2018/2019, 2019/2020, dodataka na "uvjete rada", te za akademsku godinu 2019/2020 visina osnovice koja nije usklađena, a sve sukladno aktima poslodavca, te protutužbeni zahtjev tuženika, povrat isplaćenog iznosa pogrešno obračunate plaće u razdoblju od veljače 2016. do listopada 2018.

19. Tužitelj je s I-tuženikom kao poslodavcem imao zaključen Ugovor o radu od 28. veljače 2013. zaključen na temelju Zakona o radu, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Statutu Visoke škole za poslovanje i upravljanje s pravom javnosti "Baltazar Adam Krčelić" i Odluke dekana Visoke škole o prijemu u radni odnos, utvrđeno je da je isti sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta "visokoškolski nastavnik" magistar znanosti s nastavnim zvanjem predavača, u znanstvenom području prirodnih znanosti, znanstveno polje matematika (čl. 2.). Aneksom ugovora o radu od 26. veljače 2015. usklađeni su međusobni radno-pravni odnosi uslijed promjene statusa I-tuženika u odnosu na naziv radnog mjesta, sada "veleučilišni nastavnik".

20. Ugovor o radu tužitelja od 1. prosinca 2018. zaključenim na temelju čl. 10. i 11. Zakona o radu, čl. 45. Statuta I-tuženika, čl. 8. i 12. Pravilnika o radu, usklađen je postojeći ugovor o radu s odredbama Pravilnika o radu. U čl. 3. stanke su se suglasile da se nastavlja radni odnos tužitelja na radnom mjestu "veleučilišni nastavnik" sukladno popisu poslova iz čl. 29. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu I-tuženika.

21. Navedenim ugovorima o radu i Aneksom ugovora o radu ugovoren je i način isplate osnovne mjesečne plaće i to čl. 4. ugovoreno je da I-tuženik tužitelju sukladno zakonu, Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i plaćama te ovim ugovorom izdaje pojedinačno rješenje o obračunu plaće, a na temelju kojega će radniku za uredno obavljanje poslova iz ugovora svakog mjesec obračunavati i isplaćivati mjesečne plaće za prethodni mjesec, sa svim pripadajućim na propisima zasnovanim dodacima, odnosno čl. 9. (ugovor o radu 1. prosinac 2018.). ugovoreno je da tužitelju u nastavnom zvanju predavač pripada osnovna mjesečna plaća obračunata primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,02 na osnovicu za izračun plaće (st. 1.), koja se uvećana za 0,5% po svakoj navršenoj godini radnog staža (st. 2.), osnovna plaća se uvećava za 8% temeljem znanstvenog stupnja magistra znanosti (st. 3.) i poslodavac će radniku svakog mjeseca obračunavati i isplaćivati mjesečnu plaću za prethodni mjeseca sa svim pripadajućim na propisima zasnovanim dodacima (st. 4.), a sve temeljem zakona, Statuta Veleučilišta i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika (st. 5.).

22. Uvidom u Odluke o reizboru u zvanje predavač od 28. svibnja 2015. i 21. srpnja 2020. razvidno je da je tužitelj reizabran u nastavno zvanje predavač, u znanstvenom području prirodnih znanosti, znanstveno polje matematika.

23. Uvidom u rješenje o obračunu plaće tužitelju od 29. veljače 2016. tužitelju je utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,25 (koeficijenta 2,50-10%) za nastavno zvanje viši predavač, raspoređen na radno mjesto "veleučilišni nastavnik", da tužitelj sukladno izvedbenim planovima nastave obavlja 540 norma sati od ukupno propisanih 450 norma sati godišnje i da nema priznatih dodatnih aktivnosti, čime ostvaruje 90 i više % od ukupno propisanih godišnjih norma sati te mu se osnovna plaća dodatno ne umanjuje, da ima dodatke od 0,5% na godine staža i 8% za znanstveni stupanj magistra znanosti. Rješenje se primjenjuje na obračun i isplatu plaće za veljaču 2016.

24. Uvidom u rješenje o obračunu plaće od 6. studenoga 2018. tužitelju kao predavaču, raspoređenom na radno mjesto "veleučilišni nastavnik", utvrđen je koeficijent složenosti poslova 2,025 (koeficijent 2,25-10%) uz dodatke od 0,5% na godine staža i 8% za znanstveni stupanj magistra znanosti. Rješenje se primjenjuje na obračun i isplatu plaće za studeni 2018., a prestaje važiti rješenje o obračunu i isplati plaće od 29. rujna 2016.

25. U utuženom razdoblju kod I-tuženika su na snazi bili Statut I-tuženika od siječnja 2014., Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 3. listopada 2012., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 19. ožujka 2014., Pravilnik o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika od 30. studenoga 2018. i Pravilnik o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika od 28. studenoga 2019., Odluke Upravnog vijeća I-tuženika o privremenim mjerama za učinkovitiju financijsku likvidnost od 15. siječnja 2015., Odluka o racionalnijoj uporabi kadrovskih i materijalnih resursa Veleučilišta od 3. veljače 2016., Odluka o osnovici za obračun bruto plaće od 15. studenoga 2019., akti doneseni sukladno Zakonu o ustanovama, Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kao i Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje.

26. U Statutu I-tuženika iz 2014., čl. 29. utvrđeno je da Upravno vijeće koje upravlja Veleučilištem, između ostalog daje suglasnost na pojedine odluke dekana i Stručnog vijeća sukladno zakonu i Statutu. U ovlastima i poslovima dekana je između ostalog da odlučuje i donosi rješenja u prvom stupnju o pravima i obvezama zaposlenika.

27. Uvidom u Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 25. rujna 2012. u čl. 4. utvrđen je način obračuna plaće koju čini umnožak koeficijenta složenosti posla i osnovice za izračun plaće (st. 1.), dodaci određeni za uvećanja plaće su dodatak za svaku navršenu godinu radnog staža, dodatak na uvjete i funkcionalni dodaci (st. 2.). Osnovna plaće se uvećava za 8% za znanstveni stupanj i 15% za znanstveni stupanj doktora znanosti (st. 3.). S nastavnicima se sklapaju ugovori o radu, a elemente ugovora i plaću utvrđuje Upravno vijeće (st. 4.). Čl. 5. za radno mjesto i nastavno zvanje nastavnici u zvanju predavača (radno mjesto tužitelja) utvrđen je koeficijent 2,25 (st. 1.), a osnovica za obračun plaća čini 80% prosječne bruto plaće grada Zaprešića u prethodnoj godini, koja će se usklađivati sukladno službenim podacima istovremeno, kao u gradskoj upravi (st. 3.). Nadalje, čl. 6. utvrđeni su dodaci na plaću za svaku navršenu godinu radnog straža iznos od 0,5 % (st. 1.), dodaci na uvjete rada i to po kriterijima: a) za više predmeta: 2 predmeta - dodatak od 5% i 3 predmeta - dodatak od 7,5%; b) broj studentskih grupa: 2 studijske grupe - dodatak od 5%, 3 studijske grupe - dodatak od 7,5%, 4 i više studijskih grupa dodataka od 10%, pri čemu se broj i veličina studijske grupe utvrđuju Izvedbenim planom nastave, i c) nastavnicima u radnom odnosu obračunava se naknada za ispit u iznosu od 5% od utvrđene cijene nastavnog sata pojedinog nastavnika, za 401 i svakog sljedećeg kandidata (studenta) koji položi ispit, a isplaćuje se nakon položenog ispita (st. 2.). Čl. 7. navodi se da ostala prava djelatnici ostvaruju temeljem Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za javne službe odnosno visoko obrazovanje.

28. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 11. ožujka 2014. koji se primjenjuje od ljetnog semestra akademske godine 2013./2014. izmijenjen je čl. 6. na način da se osnovna plaća nastavnika može Odlukom Upravnog vijeća uvećati i dodatkom na uvjete rada i to po kriterijima: a) više predmeta: 2 predmeta - dodatak od 5% i 3 predmeta - dodatak od 7,5%; b) broj studenata: 2 studijske grupe - dodatak od 5%, 3 studijske grupe

- dodatak od 7,5%, 4 i više studijskih grupa dodataka od 10% neto, pri čemu se broj i veličina studijske grupe utvrđuju Izvedbenim planom nastave".

29. Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika od 13. studenog 2018. koji se primjenjuje od 29. studenog 2018. čl. 7. određeno je da je za veleučilišne nastavnike puno nastavno opterećenje 450 norma sati u akademskoj godini (st. 2.), plaća se obračunava prema zaduženim i izvršenim norma satima nastave u akademskoj godini pri čemu se odstupanje od propisane pune norme do najviše 10% smatra punim nastavnim opterećenjem (st. 4.). U čl. 10. propisano je da iznimno, veleučilišni nastavnici mogu izvoditi nastavne aktivnosti više od propisanog punog nastavnog opterećenja za akademsku godinu (st. 1.). Potrebu rada nastavnika preko punog nastavnog opterećenja prodekan za nastavu mora u pisanoj formi obrazložiti, a dekan odobriti u pravilu prije nego Stručno vijeće donese izvedbene planove nastave za akademsku godinu (st. 2.). Rad iznad nastavnog opterećenja, osnovna plaća može se uvećati do najviše 37,5 % obračunato prosječno na punu akademsku godinu, a isplaćuje se prema planu po obavljenom radu na kraju akademske godine (st. 3.).

30. Nadalje, čl. 12. osnovica za izračun bruto plaće tuženika je 85% iznosa prosječne mjesečne bruto plaće gospodarstva grada Zaprešića za kvartal koji prethodi mjesecu za koji se obračunava i isplaćuje plaća zaposlenika (st. 1.). Osnovicu za izračun bruto plaće Upravno vijeće tuženika može korigirati krajem svake poslovne godine ovisno o broju ukupno upisanih studenata i utvrđenoj masi sredstva za plaće (st. 2.). Odredbom čl. 15. utvrđeni su dodaci na osnovnu plaću za iznimno naloženi i odrađeni prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, državnim praznikom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi zaposleniku se uvećava plaća za prekovremeni rad 50%, za noćni rad 40%, za rad nedjeljom, državnim pravnikom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi 35%. Čl. 16. nastavnicima se za otežane uvjete rada u nastavi tijekom akademske godine odlukom dekana osnovna plaća može uvećati za 1% po svakom nastavnom predmetu a najviše za ukupno 3% (st. 1.). Nastavnicima s dodatno naloženim obvezama odlukom dekana može se osnovna plaća stimulativno uvećati za do 10% (st. 2.).

31. Dakle, iz navedenog proizlazi da primjenom Pravilnika od 1. prosinca 2018. za ostvarene norma sate do 495 godišnje tužitelju ne bi pripadalo pravo na dodatnu naknadu već isključivo za norma sate realizirane iznad 496 sati godišnje i to uz Odluku dekana o uvećanjima, odnosno potrebu mora obrazložiti prodekan uz odobrenje dekana prije donošenja izvedbenih planova nastave za akademsku godinu i to do najviše 37,5%.

32. Spisu ne prileže Odluke dekana kojima bi tužitelju bilo određeno uvećanje osnovne plaće za otežane uvjete rada, a niti Odluka o uvećanju osnovne plaće do 10%, kao niti pisani mjesečni izvještaji o održanoj nastavi, ovjereni od strane pročelnika katedre i prodekana za nastavu, a odobrenih od dekana za obračun plaća temeljem stvarno odrađenog nastavnog zaduženja temeljem čl. 17. koja bi bila donesena u utuženom razdoblju.

33. Nadalje, kako je gore već navedeno, osnovice koje navodi tužitelj nisu primjenjive na konkretni slučaj iz razloga što se kod I-tuženika primjenjuju odredbe Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama od 25. rujna 2012. i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima od 13. studenoga 2018., kojima je izričito određeno u čl. 5. st. 3. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i plaćama da osnovicu za obračun plaće čini 80% prosječne bruto plaće grada Zaprešića u prethodnoj godini, koja će se usklađivati sukladno službenim podacima, istovremeno kao i gradskoj upravi, koja odredba je bila na snazi do 30. studenoga 2018. kada je na snagu stupio čl. 12. Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima da je osnovica za izračun plaće 85% iznos prosječne mjesečne bruto plaće gospodarstva grada Zaprešića za kvartal koji prethodi mjesecu za koji se obračunava i isplaćuje plaća zaposlenika Veleučilišta, i koju Upravno vijeće može korigirati krajem svake poslovne godine, ovisno o broju ukupno upisanih studenata i utvrđenoj masi sredstava za plaće iz čl. 4. ovog Pravilnika.

34. I iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje od 21. rujna 2021. kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti jer je isti dan na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi dokumentacije priležeće u spisu, utvrđeno je da je tužitelju isplaćivana plaća primjenom osnovice za obračun plaće u iznosu 4.990,90 kn, što je 90% osnovice za obračun plaća službenika i namještenika gradske uprave, dakle I-tuženik nije osnovicu umanjio za propisanih 20% već samo za 10%. Nadalje, osnovica grada Zaprešića, zaključkom gradonačelnika od 12. studenoga 2015. utvrđena je u visini 5.540,40 kn od 1. prosinca 2015. i bila je na snazi do 18. lipnja 2019. kada je Odlukom gradonačelnika iznosila 5.900,00 kn s primjenom od 1. lipnja 2019. Dakle, I-tuženik je u utuženom razdoblju primjenjivao za obračun plaće i veću osnovicu u odnosu na propisanu svojim aktima, a sukladno donesenim Odlukama o privremenim mjerama za učinkovitiju financijsku likvidnost i Zaključaka sjednice Upravnog vijeća, koje odluke su donesene sukladno Statutu i Pravilnicima I-tuženika.

35. Slijedom navedenog u cijelosti je neosnovano potraživanje tužitelja uređenog tužbenim zahtjevom iz podneska od 21. rujna 2023. na temelju dodatnog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje od 24. studenoga 2022. sačinjenog na način da se pri obračunu plaće ne primjenjuju odredbe KU-a, Pravilnika i Odluka I- tuženika.

36. U odnosu na protutužbeni zahtjev I-tuženika kojim od tužitelja potražuje isplatu pogrešno obračunatih plaća za razdoblje od veljače 2016. do listopada 2018., isti sud smatra neosnovanim. Nesporno je da je I-tuženik rješenjem o obračunu plaće tužitelja od 29. veljače 2016. utvrdio da je tužitelj viši predavač raspoređen na mjesto "veleučilišni nastavnik", da se osnovica izračunava primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,25 (koeficijent 2,50-10%) i da primjena prijašnjeg Rješenja prestaje važiti, a nova plaća se isplaćuje za veljaču 2016. Slijedom navedenog I- tuženik je zbog pogrešno primijenjenog koeficijenta prilikom obračuna plaće tužitelju za razdoblje veljače 2016. do listopada 2018. isplaćivao veći iznos plaće, pri čemu je sporno radi li se o stjecanju bez osnove te je li tužitelj znao ili morao znati da mu je prilikom isplate plaće ista isplaćivana po većem koeficijentu, a ne umanjenom za 10%.

37. U konkretnom slučaju osnova za isplatu plaće tužitelja bilo je rješenjem o obračunu plaće prema kojem je I-tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao plaću tužitelju i ne može biti odgovoran za obračun plaće po većem koeficijentu. Naime, odredbom čl. 1112. ZOO-a propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Za primjenu navedene zakonske odredbe potrebno je, osim umanjenja imovine na strani I-tuženika i povećanja imovine na strani tužitelja, utvrditi i postojanje svijesti kod I-tuženika da plaća ono što nije dužan platiti, odnosno da tužitelj nije bio u zabludi ili neznanju. Iako je u konkretnom slučaju došlo do povećanja imovine tužitelja i smanjenja imovine I-tuženika, s obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju primao veću plaću od one koja je bila propisana Odlukom I-tuženika o racionalnijoj upotrebi kadrovskih i materijalnih resursa Veleučilišta od 3. veljače 2016. (t. II/2 st. 2. da se od 1. veljače 2016. za 10% smanjuje koeficijent za izračun osnovne plaće svih zaposlenika), do umanjenja imovine došlo je pogreškom samog I-tuženika koji rješenjem o obračunu plaće nije utvrdio pravilni koeficijent, dakle svojim nemarom prilikom obračuna plaće primjenjivao veći koeficijent. Prema stavu ovoga suda za takvu pogrešku I-tuženika tužitelj ne može snositi posljedice. Stoga I-tuženik nema pravo na vraćanje isplaćenog iznosa, jer nije bio u zabludi, u smislu odredbe članka 1112. ZOO, a naknadno saznanje o pogrešnoj primjeni koeficijenta za obračun plaće tužitelju ne može imati učinak pridržaja prava zahtijevati natrag onog što je dano.

38. Slijedom navedenog odbijen je protutužbeni zahtjev I-tuženika te je odlučeno kao u izreci pod t. II.

39. Budući su obje stranke u cijelosti izgubile parnicu temeljem odredaba čl. 152. ZPP-a odbijene su sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. I. i II-tuženika