98. Povrv-663/24

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića , OIB: 61817894937, protiv tuženika EKSPERT d.o.o., Zagreb, Selska cesta 126, OIB: 50542907850, zastupan po punomoćniku Hrvoju Bićanu, odvjetniku u Zagrebu, BD, radi isplate 1.330,44 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja ŽD, zaposlenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, donio je i objavio 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 1.167,96 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ovršne troškove u iznosu od 25,00 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. lipnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu tijeka zatezne kamate i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 194,66 od 06.07.2022.,

- 194,66 od 06.08.2022.,

Stranica 1 od 8

- 194,66 od 06.09.2022.,

- 194,66 od 06.10.2022.,

- 194,66 od 06.11.2022.,

- 194,66 od 06.12.2022.,

do 25. svibnja 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu stope zatezne kamate i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju na iznos od 1.167,96 € zatezne kamate po stopi preko dosuđene stope koja se odnosi na ostale odnose pa do tražene stope koja se odnosi na trgovačke ugovore.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 39,82 €.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 4, od 28. lipnja 2023., poslovni broj: Ovrv- 38921/23.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu za iznos od 162,48 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 27,08 od 06.08.2022.,

- 27,08 od 06.09.2022.,

- 27,08 od 06.10.2022.,

- 27,08 od 06.11.2022.,

- 27,08 od 06.12.2022.,

do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Javni bilježnik Vlasta Zajec iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 4, izdao je na temelju navedenog prijedloga za ovrhu, rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem posl. broj Ovrv-38921/23 od 28. lipnja 2023.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, u kojem je naveo da tužitelj nije naveo na koji se točno prostor odnosi potraživanje, niti koliki, niti je specificirao troškove, niti na što se odnose te da adresa nije ispravna. Također je naveo da tuženik ne duguje tužitelju te je istaknuo i prigovor zastare.

3. Rješenjem poslovni broj: Povrv-3022/23-2 od 23. veljače 2024., Općinski građanski sud u Zagrebu se oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja, predmet ustupio ovom sudu na daljnje postupanje.

Stranica 2 od 8

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-663/2024 od 28. listopada 2024., stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te je navedenim rješenjem sukladno odredbi čl. 461.a. st. 3. i 4. ZPP-a, sud pozvao stranke da iznesu činjenice i dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve i to u roku od 30 dana računajući od primitka predmetnog rješenja odnosno od primitka podneska tužitelja.

5. U nastavku postupka tužitelj je u podnesku od 14 studenog 2024., činjenično obrazložio svoje potraživanje te je naveo da utužena tražbina predstavlja naknadu za korištenje poslovnog prostora u Zagrebu, Nehajska ulica, Park Stara Trešnjevka 6, a koji se nalazi u sklopu zgrade Područnog ureda Trešnjevka na II. katu, sobe broj 303, 302 i dio 301 ukupne površine 55,70 m2, i to za razdoblje od srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., a koji prostor je tuženik koristio bez pravnog osnova. Naveo je da je tužitelj putem ovlaštenih osoba 10. svibnja 2018. i 24. srpnja 2018. utvrdio da se tuženik nalazi u predmetnom poslovnom prostoru te je tuženik po svom direktoru na zapisnik od 10. svibnja 2018. priznao da koristi navedeni poslovni prostor te ondje obavlja uredsku djelatnost za izradu tehničkih ispitivanja i analiza. Nadalje ističe da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo postupak radi iseljenja i predaje u posjed koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj: Ps-263/2018 u kojem je tužitelj povukao tužbu budući je tuženik 29. rujna 2023. predao predmetni poslovni prostor u posjed tužitelju. Zaključno navodi da je tuženik nepošteni posjednik od 10. svibnja 2018. kada je odgovorna osoba tuženika priznala da koristi predmetni poslovni prostor. Ističe da je visina mjesečne najamnine određena sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine (Službeni glasnik 6/16) te je obrazložio predmetni obračun.

6. Na ročištu održanom 7. veljače 2025. stranke su učinile nespornim da je površina poslovnog prostora koji je koristio tuženik 46 m2 te je tuženik učinio nespornim da je koristio predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju.

7. U podnesku od 13. veljače 2025., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nespornoj površini poslovnog prostora od 46 m2, te je potraživao iznos od 1.167,96 €. Navedeni podnesak je dostavljen tuženiku koji je podneskom od 19. ožujka 2025. naveo da se protivi u cijelosti tužbenom zahtjevu kao i pravnom osnovu i visini tužbenog zahtjeva.

8. Imajući u vidu da je tužitelj podneskom od 13. veljače 2025. djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 162,48 € te da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a. (izreka rješenja)

9. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 17. svibnja 2023. (list 11. spisa), potvrda o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava (list 12. spisa), račun br. 2778/VP/1 od 16. listopada 2023. (list 23. spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 58. spisa), preslika tlocrta II kata zgrade Područnog ureda Trešnjevka (list 59. spisa), zapisnik tužitelja od 24,. srpnja 2018. (list 60. spisa), zapisnik tužitelja od 10. svibnja 2018. (list 62. spisa), zapisnik tužitelja sa očevida od 29. rujna 2023., (list 67. spisa, račun br,. 220017022 od 1. srpnja 2022. (list 87., spisa), račun br. 220019656 od 1. kolovoza 2022. (list 88., spisa), račun br. 220021703 od 1. rujna 2022. (list 89. spisa), račun

Stranica 3 od 8

br. 220023659 (list 90. spisa), račun br. 220025767 (list 91. spisa), račun br. 220027939 od 1. prosinca 2022. (list 92. spisa).

10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. i 464.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet ovog spora, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.167,96 € na ime naknade za neovlašteno korištenje od strane tuženika, poslovnog prostora u Zagrebu, Nehajska ulica, Park Stara Trešnjevka 6, a koji se nalazi u sklopu zgrade Područnog ureda Trešnjevka na II. katu, sobe broj 303, 302 i dio 301 ukupne površine 46,00 m2 i to za razdoblje od srpnja 2022. do 31. prosinca 2022.

12. Prvotno, treba navesti da u konkretnom slučaju ne postoji zakonska osnova za izdavanje platnog naloga sukladno odredbi čl. 452. ZPP-a. Naime, odredbom čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine" broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022 dalje: OZ) koji je mjerodavan za navedeni sporni odnos, propisano je koje isprave predstavljaju vjerodostojne isprave; kvalificirane javne ili privatne isprave na temelju kojih se po zakonu može tražiti prisilno ostvarenje tražbine koja je u toj ispravi utvrđena, a među njima i račun. Zakonom o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine" broj . 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013, 143/2014, 115/2016, 106/2018, 121/2019, 138/2020, 39/2022, 113/2022

- ) propisano je da je račun svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži, obračunava isporučena dobra i obavljene usluge, bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu (čl. 78.). Tužiteljevim računima tuženiku je fakturirana naknada za korištenje bez valjanog pravnog osnova, slijedom čega je izostala zakonska osnova za izdavanje platnog naloga budući se radi o izvanugovornoj odgovornosti.

13. Kako dakle ne postoji zakonska osnova za izdavanje platnog naloga to ga sud ocjenjuje nezakonitim pa ga je primjenom odredbe čl. 452. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti, slijedom čega je sud odlučio kao u točki I. izreke rješenja

14. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora, nije sporna površina poslovnog prostora od 46 m2, te nije sporno da je tuženik koristio sporni poslovni prostor u utuženom razdoblju i nije sporno da je tuženik predao poslovni prostor tužitelju u posjed.

15. No, među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, sporna je visina tužbenog zahtjeva te je sporno je li utuženo potraživanje u zastari.

16. Člankom 165. st. 1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje u tekstu ZV) je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije

Stranica 4 od 8

zanemario, dok je stavkom 6. istog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

17. Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev, po svojoj pravnoj naravi, predstavlja zahtjev za naknadu zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo je pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“

18. Stoga, budući da je u konkretnom slučaju stvar odnosno nekretnina u nepromijenjenom obliku, to se imaju primijeniti odredbe čl. 164. i 165. ZV-a.

19. No, za primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a, odlučno je pitanje kvalitete posjeda, a za koju kvalitetu posjeda je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li tuženik pošteni posjednik i je li tužitelj postavio zahtjev za predaju u posjed te stvari (tako i VSRH, Rev-3299/14-2 od 21. studenog 2018. i Rev-1981/2017-3 od 15. svibnja 2019.) Pri tome također treba voditi računa da sukladno pravnom shvaćanju sa pete sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2021. nije nužno da vlasnik tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaju stvari u posjed ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem te stvari.

20. Među strankama nije sporno da je tužitelj podnio tužbu radi predaje u posjed protiv tuženika, te da je tuženik i predao predmetni poslovni prostor u posjed tužitelju, slijedom čega je ovaj sud utvrdio da je tužitelj postavio zahtjev za predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora.

21. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

22. Imajući u vidu odredbu čl. 18. st. 5. ZV-a, na tužitelju je sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, bio teret dokaza da dokaže da je tuženik nepošten posjednik. Tužitelj je na navedenu okolnost dostavio zapisnik od 10. svibnja 2018. i od 24. srpnja 2018., a koji zapisnik od 10. svibnja 2018. je potpisao i zastupnik po zakonu tuženika. Slijedom navedenog, od navedenog trenutka odnosno od 10. svibnja 2018., tuženik je prema stavu ovog suda nepošten posjednik, jer je od tog trenutka imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Stoga budući da nije sporno

Stranica 5 od 8

da je tuženik bio u posjedu spornog poslovnog prostora u razdoblju za koje tužitelj i utužuje naknadu to je tuženik od 10. svibnja 2018., nepošteni posjednik.

23. Stoga u ovom konkretnom slučaju tužitelj ima pravo, neovisno od prava na naknadu štete, potraživati od tuženika kao nepoštenog posjednika i korist koju je on imao uslijed upotrebe tuđe stvari, i to od trenutka od kada je postao nepošteni posjednik, sve prema čl. 165. st. 1. ZV-a (tako i VTS Pž-2183/2016 od dana 25.10.2016., tako i B, Komentar zakona o obveznim odnosima, str. 977-978, tako i VSRH, Rev- 3299/14 od dana 21. studenog 2018. godine), odnosno tužitelj ima pravo potraživati koristi za razdoblje od srpnja 2022. do prosinca 2022.

24. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ovaj sud je navedeni prigovor našao neosnovanim budući da je među strankama nesporno da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a što nesporno proizlazi i iz priloženog izvatka iz zemljišnih knjiga (list 58 spisa). Slijedom navedenog, budući je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora time je ovlašten raspolagati poslovnim prostorom, te je stoga ovlašten zahtijevati od bespravnog korisnika naknadu za korištenje poslovnog prostora u smislu odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

25. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, treba navesti da je tuženik na ročištu održanom 7. veljače 2025. učinio nespornim da je koristio predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju čime je tuženik nesporno pasivno legitimiran, budući da nije tijekom postupka niti tvrdio da postoji neko njegovo pravo koje mu daje ovlast posjedovanja predmetne nekretnine u utuženom razdoblju.

26. Nadalje, glede same visine štete valja istaknuti kako je odredbom članka 464.a. ZPP-a zakonodavac ovlastio sud da u sporovima male vrijednosti može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. To znači da je sud oslobođen obveze da sporne činjenice utvrđuje na razini izvjesnosti i može o postojanju činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile, te eventualno provodeći dokaz saslušanjem stranaka odnosno svjedoka.

27. Slijedom toga, budući se u konkretnom slučaju radi o vrijednosti predmeta spora od 1.330,44 €, sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva, budući je uvidom u odredbe Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine (Službeni glasnik br. 6/16 – dalje: Zaključak) i imajući u vidu nespornu površinu poslovnog prostora od 46 m2, sud jednostavnim izračunom mogao provjeriti točnost izračuna tužitelja te je tako i utvrđena visina tužbenog zahtjeva.

28. Ovaj sud ukazuje da iz činjenice da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora koji je ovlašten davati u zakup isti, logično proizlazi zaključak kako je tuženik na taj način ostvario korist najmanje u visini cijene koju bi plaćao temeljem ugovora o zakupu pa budući da tužitelj visinu zakupnine u slučaju davanja poslovnog prostora u zakup utvrđuje i određuje sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine to je i korist koju je tuženik ostvario, najmanje u visini koja se određuje sukladno Zaključku.

Stranica 6 od 8

29. Stoga budući je sud utvrdio da je izračun tužitelja od 13. veljače 2025. napravljen upravo sukladno navedenom Zaključku to je sud i utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.167,96 €.

30. Dodatno se ukazuje da je tuženik u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, samo naveo da je osporava bez da je naveo što točno osporava, odnosno nije naveo je li osporava zonu u kojoj se poslovni prostor nalazi ili osporava eventualno djelatnost kojom se bavio u tom prostoru, a posebno imajući u vidu činjenicu da je nesporna površina poslovnog prostora koju je koristio, pa je stoga sud takav prigovor ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

31. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u visini od

1.167,96 €. (točka I. izreke presude)

32. Odluka o zateznoj kamati donesena je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO,), prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se odnosi na ostale odnose. (točka I. izreke presude)

33. Ovdje treba ukazati da je tužitelj potraživao zatezne kamate po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore, pa budući da se u ovom sporu radi o izvanugovornoj odgovornosti (stjecanje bez pravne osnove), to tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi koja se odnosi na ostale odnose, a ne po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore (točka I. i III. izreke presude)

34. Jednako tako, u odnosu na tijek zateznih kamata na utužene iznose, ukazuje se da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 16. lipnja 2021. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu.

35. S obzirom da u spisu osim same tužbe, ne prileži zahtjev tužitelja za isplatu utužene naknade koji bi bio ranijeg datuma, a imajući u vidu da je prijedlog za ovrhu podnesen 26. svibnja 2023., to tužitelj ima pravo na zatezne kamate upravo od tog dana, kao dana podnošenja zahtjeva za isplatu naknade, a ne i za ranije razdoblje. Pri tome treba navesti da tužitelj nije ni tvrdio niti je dokazao sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, da je prije podnošenja tužbe zahtijevao od tuženika isplatu utužene naknade. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

36. Ovdje se napominje da je tužitelj dostavio dopis od 5. travnja 2022. (list 94 spisa) kojim od tuženika potražuje iznos od 1.330,44 € ali za razdoblje od siječnja do lipnja 2022. godine, a ne i za utuženo razdoblje pa se taj zahtjev ne može smatrati zahtjevom za plaćanjem utuženog potraživanja kao što se ni dostavljeni računi ne mogu smatrati takvim zahtjevom za plaćanjem utuženog iznosa, jer nema dokaza da su oni dostavljeni tuženiku, a sve imajući u vidu činjenicu da je tuženik još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio primitak tih računa, dok tužitelj nije predlagao dokaze na navedenu okolnost.

Stranica 7 od 8

37. U odnosu na prigovor zastare, ukazuje se na odredbu čl. 165. st. 2. ZV-a kojom je propisano da traženje naknade koristi za vrijeme posjedovanja, zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana pa imajući u vidu da tužitelju predmetni poslovni prostor predao tužitelju 29. rujna 2023., to je zastarni rok od tri godine počeo teći od 30. rujna 2023. pa kako je prijedlog za ovrhu predan 26. svibnja 2023. odnosno i prije početka tijeka zastarnog roka, to je razvidno da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

38. Nadalje, tužitelju pripada pravo i na ovršni trošak za javnobilježničku nagradu u iznosu od 20,00 € uvećano za PDV što ukupno iznosi 25,00 € (točka I. izreke presude)

39. Budući je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti uspio u ovom postupku to u smislu članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova.

40. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo u skladu sa Tar. br. 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 37/23 - dalje ZSP) i na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 €. (točka IV. izreke presude)

Zagreb, 30. travnja 2025

Sudac:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana

Stranica 8 od 8