Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja HŽ
Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 1, OIB: 39901919995, zastupanog po
punomoćnici Eli Gugić, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika
Grada Kaštela, Braće Radića 1, Kaštel Sućurac, OIB: 08727843572, zastupanog po
punomoćniku Zoranu Mimici, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne
rasprave zaključene 6. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ele Gugić,
zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika Zorana Mimice, odvjetnika u Splitu, na
ročištu za objavu presude 20. studenog 2023.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Gradu Kaštela da isplati tužitelju Hž Infrastruktura d.o.o.
iznos od 324.370,88 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na
iznos od 322.833,34 kuna od 08. prosinca 2018. pa do isplate, a na iznos od

1.537,54 kuna od 7. veljače 2019. pa do isplate, po stopi za razdoblje od dospijeća
svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od

1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je traženo da sud
naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 486.556,32 kuna, zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku na iznos od 484.250,00 kuna od 8. prosinca 2018. pa
do isplate, a na iznos od 2.306,32 kuna od 7. veljače 2019. pa do isplate, po stopi za
razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka

2 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III Nalaže se tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o. da tuženiku Gradu Kaštela
naknadi trošak postupka u iznosu od 3.619,01 EUR-a / 27.267,50 kuna, u roku od 15
(petnaest) dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Grada Kaštela za naknadu troškova postupka u iznosu od 16.755,59 EUR-a / 126.244,99 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. siječnja 2019. Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu protiv
tuženika, radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi kako je pravomoćnom presudom
Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017., a koja je
potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3541/2017 od

12. lipnja 2018., tužitelju i tuženiku naloženo da tužiteljima iz tog postupka (Manueli
Tomčić, Ireni Mihovilović, Adeli Rajčić i Anici Ergović) solidarno isplate ukupan iznos
od 691.715,40 kuna na ime naknade štete, kao i da im naknade trošak postupka u
iznosu od 152.243,75 kuna, sve zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom
kamatom. Navedeni vjerovnici da su cjelokupno dosuđenu štetu, kao i troškove
parničnog postupka, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, naplatili samo
od jednog solidarnog dužnika – ovdje tužitelja. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je
tužitelj dopisom od 12. prosinca 2018. pozvao tuženika da mu plati dio duga koji
otpada na njega u iznosu od 807.083,34 kuna. Kako je tuženik odbio postupiti u
skladu sa zahtjevom tužitelja i istom nije isplatio predmetni iznos, tužitelj predlaže da
sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od

807.083,34 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos
od 8. prosinca 2018. pa do isplate, sukladno odredbi članka 1111. i članka 1115.
Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je predložio da ovaj sud u dokazne svrhe
pregleda i pročita presudu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od

20. ožujka 2017., presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3541/2017
od 12. lipnja 2018., da izvrši uvid u potvrdu o izvršenom nalogu od 7. prosinca 2018.,
dopis tužitelja tuženiku od 12. prosinca 2018. te dopis tuženika tužitelju od 7. siječnja

2019.

2. Tužitelj je podneskom od 11. veljače 2019. preinačio tužbu na način da
sada od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 810.927,20 kuna, zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 8. prosinca 2018. pa do isplate. Naime,
tužitelj u tom podnesku navodi kako je tužitelj po pravomoćnoj presudi Općinskog
suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. platio ukupan iznos od

1.621.854,40 kuna, pa predlaže da sud tuženika obveže da tužitelju isplati polovicu
tog iznosa, imajući u vidu da su tuženici kao solidarni dužnici bili dužni izvršiti obvezu
po predmetnoj presudi, a da je cjelokupni iznos naplaćen samo od tužitelja kao
jednog solidarnog dužnika. Tužitelj je u prilogu tog podneska dostavio potvrdu o
prometu po transakcijskom računu tužitelja, obavijesti Financijske agencije i zahtjeve
za izravnu naplatu.

3 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

3. Općinski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj P-437/2019 od 20. svibnja

2019. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis po
pravomoćnosti tog rješenja dostavljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio navodima iz tužbe te je naveo
kako između stranaka nije sporno da predmetna tužba predstavlja zahtjev tužitelja na
ime regresa pa da osnova tužbenog zahtjeva nije sporna. Međutim, tuženik da
osporava visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik ističe kako odgovornost za štetu
nije utvrđivana u predmetnom parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim
sudom u Zadru, pod brojem P-2044/2007, a u kojem su tuženici HŽ Infrastruktura
d.o.o. i Grad Kaštela obvezani solidarno naknaditi štetu tužiteljima, odnosno da je na
strani tužitelja veći dio odgovornosti za predmetnu štetu, i to tužitelj da je odgovoran
za štetu sa preko 90%, a odgovornost tuženika da iznosi oko 10%. Stoga, tuženik
predlaže da ovaj sud izvrši uvid u cjelokupni spis Općinskog suda u Zadru, poslovni
broj P-2044/2017 te da nakon provedenog postupka utvrdi odgovornost tuženika u
minimalnom postotku, a podredno da provede vještačenje po vještaku
specijaliziranom za željeznički promet na okolnost utvrđenja propusta tužitelja i
tuženika koji su doveli do prometne nezgode koja se dogodila 12. prosinca 2006. u
Kaštel Sućurcu, a uslijed koje su tužitelj i tuženik presudom Općinskog suda u Zadru,
poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. obvezani na naknadu štete. Ujedno,
tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako je tuženik 4. prosinca 2018. isplatio
tužiteljicama iz postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, pod
poslovnim brojem P-2044/2007, polovicu troškova parničnog postupka.

5. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u navodima iz tužbe i iz podneska od 11. veljače 2019.

6. Tuženik je tijekom postupka ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu te je
isticao kako tužitelj i tuženik ne mogu biti podjednako odgovorni za prometnu
nezgodu koja se dogodila 12. prosinca 2006. u Kaštel Sućurcu, a u kojoj je smrtno
stradao vozač osobnog automobila Abraham Ergović prilikom naleta vlaka na
njegovo vozilo, na pružnom prijelazu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 810.927,20 kuna,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 8. prosinca

2018. pa do isplate, na ime regresnog potraživanja iznosa kojeg je tužitelj isplatio
Manueli Tomčić, Ireni Mihovilović, Adeli Rajčić i Anici Ergović na temelju presude
Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017.

8. Ovaj sud je 15. prosinca 2020. donio presudu pod poslovnim brojem P-
491/2019-13 te je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 810.927,20 kuna,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je zahtjev tužitelja za više zatraženu
stopu i tijek zakonskih zateznih kamata odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).
Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak
postupka u iznosu od 10.000,00 kuna (točka II. izreke).

9. Tuženik je protiv te presude izjavio žalbu te je povodom izjavljene žalbe
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-205/2021-3 od

23. ožujka 2022. ukinuo prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I.
izreke, kao i odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom II. izreke te

4 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

presude. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke u bitnom proizlazi kako je za
odlučivanje u ovoj pravnoj stvari od odlučnog značaja koliki je bio trokut preglednosti
da se cestovno vozilo toliko približilo industrijskom kolosijeku i zaustavilo se ispred
industrijskog kolosijeka na minimalnoj udaljenosti na kojoj je vlak morao proći, a da
ne dođe do prometne nesreće te bi li tada, s obzirom na mogućnost međusobnog
uočavanja nalet bio izbježiv.

10. Tužitelj je u ponovljenom postupku ustrajao u navodima koji su izneseni
tijekom ranijeg postupka, dok je tuženik ustrajao u navodima da je njegov doprinos
štetnom događaju minimalan.

11. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao potvrdu o izvršenom
nalogu od 07. prosinca 2018. (list spisa 23), dopis Hž Infrastrukture tuženiku od 12.
prosinca 2018. (listovi spisa 24-25), preslik dostavnice (list spisa 26), dopis tadašnjeg
punomoćnika tuženika Zdenka Duvnjaka tužitelju od 17. siječnja 2019. (listovi spisa
27-29), izlist predmeta po transakcijskim računima tužitelja (listovi spisa 33-35),
obavijest Financijske agencije tužitelju od 11. prosinca 2018. (list spisa 36), zahtjev
Irene Mihovilović za izravnu naplatu od 30. studenog 2018. (listovi spisa 37-38),
podnesak punomoćnika Irene Mihovilović, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom
uredu Glavaš i Šutalo Financijskoj agenciji od 30. studenog 2018. (listovi spisa 39-
40), obavijest Financijske agencije tužitelju od 11. prosinca 2018. (list spisa 41),
zahtjev Adele Rajčić za izravnu naplatu od 30. studenog 2018. (listovi spisa 42-43),
podnesak punomoćnika Adele Rajčić, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu
Glavaš i Šutalo Financijskoj agenciji od 30. studenog 2018. (listovi spisa 44-45),
obavijest Financijske agencije tužitelju od 11. prosinca 2018. (list spisa 46), zahtjev
Manuele Tomčić za izravnu naplatu od 30. studenog 2018. (listovi spisa 47-48),
podnesak punomoćnika Manuele Tomčić, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom
uredu Glavaš i Šutalo Financijskoj agenciji od 30. studenog 2018. (lisotvi spisa 49-
50), obavijest Financijske agencije tužitelju od 11. prosinca 2018. (list spisa 51),
zahtjev Anice Ergović za izravnu naplatu od 30. studenog 2018. (listovi spisa 52-53),
podnesak punomoćnika Anice Ergović, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu
Glavaš i Šutalo Financijskoj agenciji od 30. studenog 2018. (listovi spisa 54-55),
obavijest Financijske agencije tužitelju od 12. prosinca 2018. (list spisa 56), zahtjev
Hrvoja Šutala za izravnu naplatu od 5. prosinca 2018. (listovi spisa 57-58), podnesak
Hrvoja Šutala Financijskoj agenciji od 5. prosinca 2018. (listovi spisa 59-61),
specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 5. prosinca 2018. prema tuženiku (list
spisa 74), podaci računa (listovi spisa 75-77), pročitao je isprave sadržane u spisu
Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. te je proveo
dokaz dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku prof.dr.sc. Mladenu Nikšiću
radi utvrđivanja koliki je trokut preglednosti ako cestovno vozilo pristupi i zaustavi se
neposredno ispred industrijskog kolosijeka na način da još uvijek vlak može proći
ispred zaustavljenog cestovnog vozila, kao i radi utvrđivanja je li u takvoj prometnoj
situaciji i u kojem slučaju, s obzirom na brzinu kretanja vlaka, nesreću bilo moguće
izbjeći.

12. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

13. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da se pred Općinskim
sudom u Zadru vodio postupak pod brojem P-2044/2007 po tužbi tužiteljica pod 1.
Manuele Tomčić, pod 2. Irene Mihovilović, pod 3. Adele Rajčić i pod 4. Anice

5 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

Ergović, protiv tuženika Hž Infrastruktura d.o.o. i Grada Kaštela, radi naknade štete.
Među strankama nije bilo sporno ni to da su tužiteljice u tom postupku zahtijevale
naknadu imovinske i neimovinske štete koja im je nastala uslijed nezgode koja se
dogodila 12. prosinca 2006. u Kaštel Sućurcu, a u kojoj je smrtno stradao Abraham
Ergović, otac tužiteljica Manuele Tomčić, Irene Mihovilović Adele Rajčić i suprug
tužiteljice Anice Ergović. Među strankama nije bilo sporno ni to da je do predmetne
nezgode došlo prilikom prelaska automobila kojim je upravljao Abraham Ergović
preko pružnog prijelaza u Kaštel Sućurcu, kao ni to da je do predmetne nezgode
došlo na način da je vlak udario u osobno vozilo kojim je upravljao Abraham Ergović.

14. Među strankama nije bilo sporno ni to da je presudom Općinskog suda u
Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. tuženicima naloženo da
tužiteljicama Manueli Tomčić, Ireni Mihovilović i Adeli Rajčić solidarno isplate po

150.000,00 kuna svakoj, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj
iznos od 1. siječnja 2008. pa do isplate, a tužiteljici Anici Ergović da isplate iznos od

200.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos
od 1. siječnja 2008. pa do isplate, kao i iznos od 41.715,40 kuna na ime naknade
imovinske štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od

21. svibnja 2007. pa do isplate, kao i da tužiteljicama solidarno naknade trošak
parničnog postupka u iznosu od 152.243,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku od 20. ožujka 2017. pa do isplate.

15. Među strankama nije bilo sporno ni to da je predmetna presuda potvrđena
presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3541/2017-5 od 12. lipnja

2018.

16. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da su tužiteljice podnijele
zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji protiv ovdje tužitelja Hž Infrastruktura
d.o.o., radi naplate tražbine po ovršnoj ispravi – pravomoćnoj i ovršnoj presudi
Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017., kao ni to
da je tužitelju po predmetnoj ovršnoj ispravi 7. prosinca 2018. zaplijenjen ukupan
iznos od 1.614.166,68 kuna, a da je od tužitelja naplaćen ukupan iznos od

1.621.854,40 kuna 6. veljače 2019.

17. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik Grad Kaštela dužan tužitelju
vratiti polovicu iznosa kojeg je tužitelj platio po presudi Općinskog suda u Zadru,
poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. i isplatiti tužitelju iznos od 810.927,20
kuna na ime regresnog potraživanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
teku na taj iznos od 8. prosinca 2018. pa do isplate.

18. Po provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza, ovaj sud je
utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20.
ožujka 2017. tuženicima Hž Infrastruktura d.o.o. (ovdje tužitelju) i Gradu Kaštela
(ovdje tuženiku) naloženo da tužiteljicama Manueli Tomčić, Ireni Mihovilović i Adeli
Rajčić solidarno isplate iznos od po 150.000,00 kuna, tužiteljici Anici Ergović da
isplate iznos od 200.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve na
ime neimovinske štete, te da tužiteljici Anici Ergović isplate iznos od 41.715,40 kuna
na ime naknade imovinske štete. Odlukom o troškovima postupka naloženo je

6 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

tuženicima Hž Infrastruktura d.o.o. i Gradu Kaštela da tužiteljicama solidarno isplate
iznos od 152.243,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama,
- da su Manuela Tomčić, Irena Mihovilović, Adela Rajčić, Anica Ergović i
Hrvoje Šutalo (punomoćnik tih tužiteljica) podnijeli Financijskoj agenciji zahtjev za
izravnu naplatu na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Zadru,
poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. protiv ovdje tužitelja Hž Infrastruktura
d.o.o.,

- da je po toj ovršnoj ispravi tužitelju 7. prosinca 2018. zaplijenjen ukupan
iznos od 1.614.166,68 kuna, a da je od tužitelja naplaćen ukupan iznos od

1.621.854,40 kuna 6. veljače 2019.

- da tužitelj u ovom postupku zahtijeva da sud naloži tuženiku da mu vrati
polovicu plaćenog iznosa, odnosno da mu isplati 810.927,20 kuna, zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 8. prosinca 2018. pa do
isplate, a sve imajući u vidu da su tužitelj i tuženik kao solidarni dužnici presudom
Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. obvezani na
isplatu.

19. Člankom 1109. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. – dalje: ZOO) propisano je
da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati
od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

20. Člankom 1109. stavak 2. ZOO-a propisano je da sud s obzirom na težinu
njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno
propuštanja, određuje koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, dok iz stavka 3.
istog članka proizlazi da ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada
jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

21. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su u postupku koji
se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-2044/2007 tužitelj i
tuženik kao solidarni dužnici obvezani tužiteljicama iz tog postupka naknaditi štetu
koja im je nastala uslijed smrti bliske osobe, kao ni to da u tom postupku sud nije
utvrđivao koliki udio svakog pojedinog dužnika iznosi u predmetnoj šteti.

22. S obzirom na to da je tuženik u ovom postupku isticao kako odgovornost
tužitelja i tuženika za prometnu nezgodu u kojoj je poginuo Abraham Ergović,
prilikom prelaska vozilom preko pružnog prijelaza u Kaštel Sućurcu, ne može biti
podjednaka, odnosno da je tužitelj pretežito odgovoran za predmetnu nezgodu, pa
samim time da je dužan i isplatiti tužiteljicama iz postupka koji se vodio pred
Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-2044/2007 veći iznos, trebalo je
u ovom postupku utvrditi koliki udio u predmetnoj šteti otpada na tužitelja, a koliki na
tuženika, sukladno odredbi čanka 1109. stavak 2. ZOO-a.

23. Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007
utvrđeno je da je 12. prosinca 2006. oko 13,30 sati došlo do prometne nezgode u
mjestu Kašel Sućurac, na križanju Ulice Ante Starčevića i željezničke pruge na način
da je došlo do sudara vlaka koji prometuje na pruzi broj 5505 Unešić – Split i vozila
marke VW Polo, registarske oznake ZD-751-CI, kojim je upravljao vozač Abraham
Ergović, koji je tom prigodom izgubio život.

7 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

24. Uvidom u zapisnik o očevidu od 12. prosinca 2006. koji je sadržan u spisu
Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007, utvrđeno je da se vozilo kojim
je upravljao Abraham Ergović kretalo iz smjera zapada prema istoku, gledano iz tog
smjera u Ulici Ante Starčevića prijelaz preko željezničke pruge da nije označen
nikakvim znakom niti tzv. Andrijinim križem. Gledajući u suprotnom pravcu iz smjera
istoka u smjeru zapada u Ulici Ante Starčevića da je istaknut znak "STOP", a iznad
tog znaka da je samo jedan dio i to jedan krak tzv. Andrijinog križa, a taj znak da nije
vidljiv kada se dolazi na prijelaz ceste preko željezničke pruge iz smjera zapada,
točnije da je vidljiva samo poleđina znaka. U konkretnom slučaju da se radi o
prijelazu ceste preko željezničke pruge s dva kolosijeka koja se nalaze u različitoj
razini. Južni kolosijek je tzv. industrijski kolosijek koji je postavljen niže od
magistralnog kolosijeka za oko 0,30 – 0,35 m. S vanjske strane oba kolosijeka, kao i
između tračnica, da je postavljena čvrsta gumena sintetička podloga hrapave
neklizajuće podloge, asfalt da je izgrađen i sa zapadne i sa istočne strane samog
prijelaza.

25. Uvidom u analizu zapisa brzine vožnje vlaka 5005 utvrđeno je da je vlak
pokrenut iz kolodvora Kaštel Sućurac u 13:25:45 sati, da je zaustavljen zbog
izvanrednog događaja u 13:27:03 sati, ukupno prijeđeni put da iznosi 669 metara od
mjesta polaska do konačnog zaustavljanja nakon sraza, a u trenutku aktiviranja
kočnice vlak da se kretao brzinom od 43 km/h.

26. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za strojeve, cestovni promet
i motorna vozila Stanka Smodlake, dipl.ing., koje je sadržano u spisu Općinskog
suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007, utvrđeno je da se iz smjera zapada prema
istoku po kolniku, koji je do pozicije prijelaza preko željezničke pruge makadamski,
kretalo osobno vozilo kojim je upravljao Abraham Ergović, a njemu s lijeve stane iz
smjera zapada po magistralnom kolosijeku da se kretao vlak, brzina kretanja vlaka
pred aktiviranje kočnice od strane strojovođe da je iznosila 43 km/h, a brzina kretanja
vozila pred sraz da je iznosila maksimalno 10 km/h, a dopušta se mogućnost da se
vozilo kritične prigode kretalo i sporije. Nadalje, iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog
vještaka Stanka Smodlake, dipl.ing., proizlazi da četiri sekunde prije sraza strojovođa
vidi vozilo te da ga zvučnim signalom upozorava, što znači da se u tom trenutku
vozilo nije nalazilo na magistralnom kolosijeku nego da je vozilo bilo u pokretu s
malom brzinom kretanja. Nakon sraza, koji je izrazito neravnopravan zbog veće
mase vlaka, vozilo da je bilo odbačeno i gurano u poziciju gdje se zaustavlja.

27. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni i
željeznički promet, tehniku i procjenu motornih vozila Borivoja Vukelića, dipl.ing.stroj.,
koje je sadržano u spisu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2044/2007,
utvrđeno je da se Abraham Ergović, upravljajući osobnim automobilom VW Polo
kretao Ulicom Ante Starčevića u Kaštel Sućurcu, paralelno sa željezničkom prugom,
od zapada prema istoku te da je nailazio na cestovno – željeznički prijelaz Ulice dr.
Ante Starčevića od jugoistoka prema sjeveroistoku. Cestovno – željeznički prijelaz da
je bio s dva kolosijeka, prvo s južne strane da je industrijski kolosijek, a sjevernije
paralelno i magistralni kolosijek pruge Unešić – Split. Po njegovom mišljenju da je do
predmetne nezgode došlo najvjerojatnije zbog toga što se vozač osobnog automobila
Abraham Ergović nije zaustavio prije pružnog prijelaza niti je provjerio nailazak vlaka,
već da se nastavio kretati približnom brzinom oko 20 km/h preko pružnog prijelaza.
Do direktnog sudara prednjeg desnog dijela dizel lokomotive vlaka s lijevim bočnim

8 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

dijelom osobnog vozila da je došlo na magistralnom kolosijeku željezničke prige. Vlak
da se kretao magistralnim kolosijekom pruge Unešić – Split, kod kolodvora Kaštel
Sućurac da se kretao paralelno s Ulicom dr. Ante Starčevića, nešto sjevernije u istom
smjeru kao i vozač osobnog automobila, od zapada prema istoku. Prije nailaska
vlaka na cestovno – željeznički prijelaz da se strojovođa kretao brzinom od 43 km/h.
Dozvoljena brzina vlaka da je iznosila 70 km/h. Strojovođa vlaka da je oko 62,76 m
prije mjesta sudara s osobnim automobilom započeo s radnjom kočenja vlaka koji je
imao ispravan kočioni sustav. Zaustavni put pri kočenju vlaka da je iznosio 106 m pa
da je sudar bio neizbježan. Pružni prijelaz iz smjera kretanja vozača osobnog vozila
da nije bio osiguran jer nisu postavljeni prometni znaci tzv. Andrijin križ i znak
"STOP" zbog čega nije mogao izračunati trokut preglednosti pa je zaključak tog
vještaka da pružni prijelaz nije bio osiguran. Nadalje, iz nalaza i mišljenja tog
vještaka proizlazi kako je vozač osobnog vozila mogao uočiti dolazak vlaka s oko 60
m, a zaustavni put osobnom vozilu pri brzini kretanja od 20 km/h da iznosi 6,12 m.

28. Sudski vještak Borivoj Vukelić, dipl.ing.stroj., je u svom usmenom
očitovanju koje je dao na ročištu koje je 5. svibnja 2011. održano pred Općinskim
sudom u Zadru, u postupku broj P-2044/2007, rekao kako prometni znakovi tzv.
Andrijin križ i znak "STOP" trebaju biti postavljeni da bi se dobili uvjeti za dobivanje
uporabne dozvole, u konkretnom slučaju da su prije predmetne nezgode znakovi bili
uklonjeni zbog određenih radova, ali bez obzira na postojanje ili nepostojanje tzv.
Andrijinog križa na znak "STOP" da svaki vozač mora stati prije prijelaza željezničke
pruge i uvjeriti se prolazi li vlak i tek tada proći. Nadalje, naveo je i da je člankom 23.
Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnosnog tijeka željezničkog prometa
propisano da ako se trokut preglednosti ne može osigurati za dopuštenje brzine na
pruzi, brzinu vlaka da treba smanjiti ali najviše do 60 km/h na križanju željezničke
pruge sa nerazvrstanom cestom. U konkretnom slučaju vlak da se kretao brzinom od
40 km/h pa da je taj uvjet ispunjen i bez obzira na to što nema tzv. Andrijinog križa ili
znaka "STOP". Nadalje, sudski vještak Borivoj Vukelić, dipl.ing.stroj. je naveo kako
postoje tri načina osiguranja za cestovni prijelaz preko pruge, a to da su branik il
polubranik, zvučni i svjetlosni signali te prometni znaci Andrijin križ i znak "STOP".
Sudski vještak Borivoj Vukelić, dipl.ing.stoj. je naveo kako je cesta kojom se kretao
Abraham Ergović, upravljajući osobnim vozilom, lokalna cesta – gradska cesta kroz
naselje u kojoj je maksimalno dozvoljena brzina od 50 km/h, a da znakove na cesti
postavlja onaj tko upravlja cestama.

29. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc.dr. Mladena Nikšića,
dipl.ing.prometa, koje je sadržano u spisu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-
2044/2007, utvrđeno je da u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode
željezničko – cestovni prijelaz nije bio osiguran branicima ili polubranicima, zvučno –
svjetlosnim uređajima niti je bio označen, iz smjera nailaska cestovnog vozila,
prometnim znakovima "STOP" i tzv. Andrijinim križem, niti prometnim znakovima koji
najavljuju približavanje prijelazu ceste preko pruge bez branika ili polubranika.
Nadalje, sudski vještak doc.dr. Mladen Nikšić, dipl.ing.prometa, je naveo kako je
prijelaz u trenutku nastanka štetnog događaja trebao biti osiguran uređajima za
osiguranje željezničko – cestovnog prijelaza jer nema potrebnu preglednost. S
obzirom da, iz smjera nailaska cestovnog vozila, nisu postojali znakovi "STOP" ni
Andrijin križ, u vrijeme nastanka štetnog događaja da nije bilo moguće odrediti trokut
preglednosti. Nadalje, sudski vještak doc.dr. Mladen Nikšić, dipl.ing.prometa, je u
svom nalazu i mišljenju istaknuo kako su tuženici (Hž Infrastruktura d.o.o. i Grad

9 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

Kaštela) predmetni pružni prijelaz trebali zatvoriti jer ne udovoljava kriterijima za
najmanju udaljenost između dva prijelaza propisanu Pravilnikom o kriterijima,
postupku, načinu utvrđivanja i osiguranja križanja željezničke prige ceste. Osim toga,
pružni prijelaz da nije bio osiguran uređajima, označen prometnim znakovima niti
zaposjednut čuvarom prijelaza u vrijeme nastanka štetnog događaja.

30. Sudski vještak doc.dr.sc Mladen Nikšić, dipl.ing.prometa, je u svom
usmenom očitovanju koje je dao na ročištu koje je 11. ožujka 2016. održano pred
Općinskim sudom u Zadru, u postupku broj P-2044/2007, rekao kako u cijelosti
ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te je dodatno odredio trokut preglednosti u
navedenom štetnom događaju (nakon obavljenog očevida i fotografiranja mjesta
štetnog događaja) za smjer kretanja osobnog vozila kao u štetnom događaju i
postavljene znakove "STOP" i Andrijin križ, koji nisu bili na željezničko – cestovnom
prijelazu u vrijeme nastanka štetnog događaja. Prema postojećoj situaciji na
navedenom željezničko – cestovnom prijelazu preglednost iz smjera kretanja
osobnog vozila prema smjeru nailaska vlaka iznosi 80 m. To znači da bi brzina
iznosila 10 km/h. Za brzinu kretanja vlaka br. 5505 od 70 km/h (prema tablicama iz
Pravilnika o kriterijima, postupku, načinu utvrđivanja i osiguranja križanja željezničke
pruge i ceste ("Narodne novine" broj 32/94.)), preglednost da bi trebala iznositi 363 m
iz osobnog automobila prema smjeru nailaska vlaka, slijedom čega smatra da u
štetnom događaju za osobno vozilo nije bio osiguran trokut preglednosti iz smjera
nailaska vlaka. Naime, s obzirom na to da je vlaku bilo potrebno 6,21 sekunda od
trenutka uočavanja osobnog vozila na pružnom prijelazu, a osobnom vozilu da je bilo
potrebno 14,29 sekundi za prijelaz željezničko – cestovnog prijelaza, u slučaju da je
prije toga bilo zaustavljeno ispred pružnog prijelaza, da nije bilo dovoljno vremena da
bi osobno vozilo moglo izbjeći sudar s vlakom u navedenoj situaciji.

31. Nadalje, sudski vještak doc.dr. Mladen Nikšić, dipl.ing.prometa, je u svom
usmenom očitovanju naveo kako se trokut preglednosti na cestovnom i pješačkom
prijelazu mora osigurati u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Pravilnika o
kriterijima, postupku, načinu utvrđivanja i osiguranja križanja željezničke pruge i
ceste ("Narodne novine" broj 32/94.), a taj Pravilnik da je objavljen u "Narodnim
novinama" 22. travnja 1994. Nadalje, sudski vještak je naveo kako je s obzirom na
propise koji su vrijedili u vrijeme nastanka štetnog događaja za željezničko –
cestovne prijelaze bez trokuta preglednosti bilo predviđeno da budu osigurani zvučno
– svjetlosnom signalizacijom ili branicima odnosno polubranicima, a željezničko –
cestovni prijelazi koji se nalaze na međusobnoj udaljenosti manjoj od propisanih da
je potrebno zatvoriti i ponuditi zamjensko rješenje za takve prijelaze.

32. Po ocjeni ovog suda, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc.dr.sc.
Mladena Nikšića, utvrđene su sve okolnosti nastanka predmetne nezgode te su
otklonjene nejasnoće koje je sadržavao nalaz i mišljenje sudskog vještaka Borivoja
Vukelića, dipl.ing.stroj.

33. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja jasno proizlazi da predmetni pružni
prijelaz nije bio osiguran uređajima, označen prometnim znakovima, odnosno da na
istom nije postojao čuvar prijelaza, kao ni da strojovođa nije posebnim nalogom bio
obaviješten o neosiguranom pružnom prijelazu, a što je morao biti sukladno
odredbama tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne
novine" broj 105/04.), Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu ("Narodne novine"

10 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

broj 77/92.), Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama
("Narodne novine" broj 35/05.) i Pravilnika o kriterijima, postupku, načinu utvrđivanja i
osiguranja križanja željezničke pruge i ceste.

34. Po ocjeni ovog suda, odgovornost tužitelja za predmetnu nezgodu temelji
se na odredbi članka 1063. ZOO-a kojom je propisano da se za štetu nastalu u vezi s
opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari,
odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

35. Odredbom članka 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari
odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se
njome bavi.

36. Prema tome, odgovornost tužitelja za predmetnu nezgodu u kojoj je
smrtno stradao vozač osobnog automobila Abraham Ergović prilikom prelaska
vozilom preko pružnog prijelaza proizlazi iz toga što na navedenom prijelazu nije bio
omogućen trokut preglednosti (iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka koja su izrađena
u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem P-2044/2007
jasno proizlazi da na pružnom prijelazu nisu postavljeni znakovi "STOP" i Andrijin
križ), niti je prijelaz na bilo koji drugi način osiguran, zbog čega nije bio omogućen
siguran prijelaz preko pružnog prijelaza za osobno vozilo kao niti izbjegavanje udara
vlaka.

37. Kako iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka koja su izrađena za potrebe
postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem P-2044/2007,
proizlazi da na pružnom prijelazu nije postavljena signalizacija koja bi upozoravala
vozače na to da se približavaju pružnom prijelazu, a što predstavlja obvezu tuženika
sukladno odredbama tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne
novine" broj 26/03., 82/04., 110/04., 178/04.), tuženik je uslijed propuštanja da
postavi prometnu signalizaciju također odgovoran za štetu koja je nastala zbog
predmetne prometne nezgode.

38. S obzirom na to da je tuženik u ovom postupku isticao kako odgovornost
tužitelja i tuženika za predmetnu nezgodu ne može biti podjednaka, odnosno da
tuženikov doprinos predmetnoj prometnoj nezgodi može biti oko 10%, trebalo je
utvrditi jesu li osnovani takvi navodi tuženika.

39. Ovaj sud je proveo dokaz dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku
doc.dr.sc. Mladenu Nikšiću radi utvrđivanja koliki je trokut preglednosti ako cestovno
vozilo pristupi i zaustavi se neposredno ispred industrijskog kolosijeka na način da
još uvijek vlak može proći ispred zaustavljenog cestovnog vozila, kao i radi
utvrđivanja je li u takvoj prometnoj situaciji i u kojem slučaju, s obzirom na brzinu
kretanja vlaka, nesreću bilo moguće izbjeći.

40. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena
Nikšića proizlazi kako udaljenost prometnog znaka STOP i Andrijinog križa od oso
kolosijeka iznosi najmanje 3.5 m kod željezničko-cestovnih prijelaza kod kojih se
pruga i cesta križaju pod kutom od 80 do 90º. S obzirom da se na mjestu štetnog
događaja pruga i cesta križaju pod kutom od 40 º udaljenost tih znakova da bi trebala
iznositi 8 m. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da do sudara

11 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

cestovnog vozila s vlakom ne bi došlo da se cestovno vozilo zaustavilo na udaljenosti
od najmanje 2,1 m od osi kolosijeka. Naime, da se vozač cestovnog vozila zaustavio
na udaljenosti od 2,1 m od osi kolosijeka, preglednost prema smjeru nailaska vlaka
da bi iznosila 90m, a ukoliko bi se zaustavio u ravnini s prometnim znakovima STOP
i Andrijin križ da bi preglednost iznosila 80m. Nadalje, sudski vještak je naveo da je
nesreću bilo moguće izbjeći i da je strojovođa davao višestruko ponavljajuće zvučne
signale, kao i da je na prijelazu bio postavljen čuvar prijelaza koji zaustavlja cestovni
promet preko pružnog prijelaza u vrijeme dok njime prolazi vlak.

41. Ovaj sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena Nikšića
prihvaća u potpunosti kao pravilnog, argumentiranog i provedenog u skladu s
pravilima struke. Stoga, kako iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da je znak STOP i
Andrijin križ na željezničko-cestovnom prijelazu na kojem se dogodila nesreća trebao
biti postavljen na udaljenosti od 8m, a da do sudara ne bi došlo da se vozilo kojom je
upravljao Abraham Ergović zaustavilo na udaljenosti od najmanje 2,1m od osi
kolosijeka, po ocjeni ovog suda, doprinos tuženika predmetnoj nezgodi (koji se
sastoji u tome što nije postavio predmetne znakove na željezničko-cestovnom
prijelazu na kojem se dogodila nesreća) je znatno manji od doprinosa tužitelja te
iznosi 20%, dok doprinos tužitelja iznosi 80%.

42. Naime, sukladno članku 2. stavak 1. točka 74. tada važećeg Zakona o
sigurnosti prometa na cestama propisano je da preglednost podrazumijeva konkretan
prostor što ga sudionik u cestovnom prometu može vidjeti s mjesta na kojem se
nalazi, dok iz članka 12. stavak 1. istog Zakona proizlazi da se ceste moraju
obilježavati propisanim prometnim znakovima kojima se sudionici u prometu
upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste, stavljaju
do znanja ograničenja, zabrane i obveze kojih se sudionici u prometu moraju držati i
daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok prometa.

43. Međutim, kako iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc.dr.sc.
Mladena Nikšića proizlazi kako je unatoč tome što je tuženik propustio postaviti
znakove upozorenja prometnu nezgodu bilo moguće izbjeći da se vozač cestovnog
vozila zaustavio na 2,1m od kolosijeka, doprinos tuženika predmetnoj nesreći iznosi
20%.

44. Uvidom u promet po transakcijskom računu tužitelja utvrđeno je da je
tužitelj po ovršnoj ispravi – presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-
2044/2007 od 20. ožujka 2007. isplatio ukupno 1.621.854,40 kuna.

45. Prema tome, kako je tuženik za predmetnu nezgodu odgovoran sa 20%,
tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati 324.370,88 kuna, sukladno odredbi
članka 1109. stavak 1. i 2. ZOO-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

46. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 7. prosinca 2018. utvrđeno je da je
isti podnesen od strane Hrvoja Šutala, odvjetnika kojem su tužiteljice iz postupka koji
se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, pod brojem P-2044/2007, prenijele tražbinu
te da je na njega prenesen onaj dio tražbine koji se odnosi na glavnicu.

47. Uvidom u potvrdu o izvršenom nalogu (list 23 spisa) utvrđeno je da je Financijska agencija 7. prosinca 2018. izvršila zapljenu sredstava s računa tužitelja

12 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

radi naplate tražbine iz postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, pod brojem P-2044/2007.

48. Uvidom u promet po transakcijskom računu tužitelja (list 33 spisa)
utvrđeno je kako je da je 6. veljače 2019. s računa tužitelja u korist računa Hrvoja
Šutala naplaćeno ukupno 1.621.854,40 kuna.

49. Prema tome, kako je tijekom postupka utvrđeno da doprinos tuženika
predmetnoj nezgodi iznosi 20%, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati 20%
iznosa kojeg je tužitelj isplatio po predmetnoj presudi Općinskog suda u Zadru,
poslovni broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2007., odnosno 324.370,88 kuna.

50. Odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik dolazi u
zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, dok iz stavka 29.
stavak 1. ZOO-a proizlazi da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze
duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

51. Stoga, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju isplati iznos od 324.370,88
kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 322.833,34
kuna od 08. prosinca 2018. pa do isplate, a na iznos od 1.537,54 kuna od 7. veljače

2019. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

52. Uvidom u potvrdu o izvršenom nalogu od 7. prosinca 2018. utvrđeno je da
je tog dana tužitelju zaplijenjen iznos od 1.614.166,68 kuna, dok je uvidom u promet
po transakcijskom računu od 7. veljače 2019. (list 33 spisa) utvrđeno je da je tužitelju

6. veljače 2019. naplaćen ukupan iznos od 1.621.854,40 kuna.

53. Tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati zakonske zatezne kamate na
iznos od 322.833,34 kuna (a što predstavlja 20% iznosa od 1.614.166,68 kuna) od

08. prosinca 2018., a na iznos od 1.537,41 kuna (a što predstavlja 20% iznosa koji je
tužitelju naplaćen na ime zateznih kamata 6. veljače 2019.) od 7. veljače 2019. pa do
isplate.

54. Stoga, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno,tuženika je valjalo obvezati
da tužitelju isplati iznos od 324.370,88 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice na način kako je to pobliže
navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

55. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni
s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok iz
stavka 2. istog članka (koji se primjenjivao do 31. prosinca 2022.) proizlazi da se
stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna
poena, dok se stopa zateznih kamata za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate
određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,
a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

13 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

56. Naime, članak 29. stavak 2. ZOO-a izmijenjen je Zakonom o izmjenama i
dopunama Zakona o obveznim odnosima broj 114/2022. i 156/2022. te se isti
sukladno prijelaznim i završnim odredbama tog Zakona primjenjuje u ovoj pravnoj
stvari.

57. Kako obveza tuženika na vraćanje (pravo na regres) ne predstavlja
obvezu iz trgovačkog ugovora niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava,
tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati zakonsku zateznu kamatu koja se
određuje po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

58. Tuženik je u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, isticao kako je
podmirio polovicu troškova postupka po presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni
broj P-2044/2007 od 20. ožujka 2017. U odnosu na te navode tuženika, istom je za
odgovoriti da tužitelj u ovom postupku niti ne potražuje povrat iznos kojeg je tužitelj
platio na ime troškova postupka nego da potražuje polovicu iznosa kojeg je tužitelj
platio na ime glavnice, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

59. S obzirom na sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove
presude, pod točkama I. i II.

60. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbama 155. i 164. stavak 1. i 2. ZPP-a.

61. Člankom 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da, ako su stranke djelomično
uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela,
zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one
stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos
ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za
svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih
troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna
postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se
prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu
dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

62. Iz članka 155. stavak 1. ZPP-a proizlazi da će sud prilikom odlučivanja o
troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni
za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje
sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima tog Zakona
koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno
pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Iz stavka 2. istog članka
proizlazi da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove,
odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

63. O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez
raspravljanja (članak 164. stavak 1. ZPP-a). Stranka je dužna u zahtjevu određeno
navesti troškove za koje traži naknadu (članak 164. stavak 2. ZPP-a).

64. Kako je tužbeni zahtjev glasio na isplatu iznosa od 810.927,20 kuna, a
tijekom postupka je utvrđeno da je tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 324.370,88

14 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

kuna, tužitelj je u postupku uspio sa 40%, a tuženik sa 60%. Stoga, sukladno ranije
citiranoj odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi
troškove postupka u postotku koji preostane nakon što se od postotka u kojem je u
postupku uspio tuženik oduzme postotak u kojem je u postupku uspio tužitelj.

65. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženiku osnovano pripada
trošak sastavljanja odgovora na tužbu u visini 807 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012.,
103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. – dalje: Tarifa), po 807 bodova
za zastupanje na ročištima održanim 10. rujna 2020., 30. listopada 2020. 6. listopada

2022. i 6. listopada 2023. (Tbr. 9.1. Tarife), 1009 bodova za sastavljanje žalbe od 16.
prosinca 2020. (Tbr. 10.1. Tarife) te po 807 bodova za sastavljanje podnesaka od 21.
listopada 2020., 27. rujna 2022. i 26. rujna 2023. Dakle, tuženiku osnovano pripada

6.658 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tuženiku
osnovano pripada 99.870,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (24.967,50 kuna),
odnosno ukupno 124.837,50 kuna.

66. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i plaćeni trošak sudske pristojbe za
žalbu u iznosu od 10.000,00 kuna, sukladno članku 3. Zakona o sudskim pristojbama
("Narodne novine" broj 118/2018.) i tada važeće Uredbe o tarifi sudskih pristojbi
("Narodne novine" broj 53/2019.) te plaćeni predujam za provođenje dopunskog
vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna.

67. Dakle, tuženiku osnovano pripada trošak postupka u iznosu od 136.337,50 kuna.

68. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer
punomoćnik tuženika na to ročište nije pristupio. Osim toga, tuženiku nije priznat niti
trošak sastavljanja podnesaka od 25. siječnja 2021. i 11. listopada 2022. kojima
tuženik obavještava sud o plaćenoj sudskoj pristojbi i predujmu za provođenje
troškova vještačenja. Po ocjeni ovog suda, predmetni podnesci se ne mogu smatrati
"ostalim podnescima" u smislu Tbr. 8.3. Tarife.

67. Međutim, kako je tuženik u ovom postupku uspio sa oko 60%, a tužitelj sa
oko 40%, tuženiku je trošak postupka trebalo dosuditi u postotku koji se dobije kada
se od postotka u kojem je u postupku uspio tuženik oduzme postotak u kojem je
uspio tužitelj (60% - 40% = 20%). Dakle, tuženiku je trebalo dosuditi 20% od troškova
postupka u iznosu od 136.337,50 kuna, odnosno ukupno 3.619,01 EUR-a /

27.267,50 kuna.

70. Zahtjev tuženika je odbijen kao neosnovan za više zatraženi iznos od 16.755,59 EUR-a / 126.244,99 kuna.

71. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

U Splitu 20. studenog 2023.

Sutkinja Rajana Buljan

15 Poslovni broj: 13 P-285/2022-18

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u
roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi
odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12
- tuženiku po punomoćniku Zoranu Mimici, odvjetniku u Splitu
- u spis