REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-243/2019-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja NI iz [adresa], 225 South Occidental Blvd apt 5, Los Angeles CA 90057, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mari Ivančić, odvjetnici iz Sesveta, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025.u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju i to NI s prebivalištem u 225 South Occidental Blvd apt 5, Los Angeles CA 90057, SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 8.114,57 Eur / 61.139,20 kn, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 2.200,00 Eur sve sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženicom 20.02.2012. sklopio Ugovor o zajmu broj LI/2012-02-20 u visini od 5.832,80 Eur odnosno u kunskoj protuvrijednosti 44.200,00 kn s godišnjim kamatama od 5,96% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 20.01.2014. te s eventualnim ovršnim troškovima. Navodi kako je iz izvatka iz otvorenih stavaka tužitelja vidljivo kako tuženik nije ispunio svoje obveze prema tužitelju te da je tražbina tužitelja dospjela u cijelosti. Slijedom navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženici isplatiti tužitelju utužen iznos sa zateznim kamatama sve uz naknadu troška postupka tužitelju.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako je bila u vrlo teškoj financijskoj situaciji pa je po inicijalnoj ponudi kreditnog ureda nepoznatog naziva koji se nalazio u Zagrebu podigla kredit u iznosu od 30.000,00 kn. Iako je primila iznos od 30.000,00 kn Ugovor o zajmu je sklopljen s firmom NOVA RAZINA d.o.o. 15.06.2009. i to na iznos od 87.500,00 kn. Tuženica je istog dana navedenom društvu potpisala bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kn, a radi osiguranja plaćanja navedenog iznosa, a koja je ovjerena kod javnog bilježnika Sanje Škrinjar iz Zagreba pod br. Ov-2729/09 od 15.06.2009. Iako je tužena uredno podmirivala navedeno dugovanje, putem Fine su na njenu mirovinu temeljem navedene zadužnice iznos od 86.600,00 kn naplaćivale Usluge Axia d.o.o. koje su navedenu zadužnicu stavile na provedbu Fini 07.05.2010. Kada je tuženica kontaktirala kreditni ured rekli su joj da njezin dug po zajmu Nove Razine d.o.o. iznosi 9.869,00 kn te kada podmiri naveden dug da će se ovrha obustaviti te je ista navedeni iznos podmirila u kreditnom uredu 03.05.2011. te je s Novom razinom d.o.o. istoga dana sklopila Izvansudsku nagodbu o visini duga i izdana joj je potvrda da je dug u cijelosti podmiren. Budući da firma Usluge Axia d.o.o. nije i dalje skidala blokadu s njenog računa istoj je u kreditnom uredu firme Nova Razina d.o.o. rečeno da njezin dug sada iznosi 44.200,00 kn te je bila prisiljena potpisati Ugovor o zajmu koji je predmet postupka na kojem je kao zajmodavac naveden tužitelj. Budući da nakon potpisa Ugovora s tužiteljem društvo usluge Axia d.o.o. i dalje nisu skidale blokadu s njezinog računa ista je podnijela kaznenu prijavu USKOK-u u 10 mjesecu 2012. Nakon toga firma Usluge Axia d.o.o. je temeljem zadužnice i dalje naplaćivala iznos od 86.000,00 kn te je tuženici s računa ustegnut iznos od 6.023,68 kn dana 06.11.2012. Ističe da kada je plaćala zajam firmi Nova Razina d.o.o. na njene uplatnice , kao dokaz o primitku iznosa koji je plaćen, je svaki put stavljan žig druge firme tako da je na nekima žig firme Tramontana nautika d.o.o., a kada bi plaćala putem pošte onda bi od strane fizičkih osoba koje su radile za te kredite urede dobivala upute na koju firmu da vrši uplatu tako da su neke vršene na firmu Optimus Artis d.o.o. Kada je tužena potpisala Ugovor o zajmu 20.02.2012. Ugovor joj je dan na potpis bez upoznavanja sadržaja ugovora. Tužena nikad nije primila naveden novčani iznos niti od tužitelja niti bilo koga, nikada nije vidjela tužitelja te s istim raspravljala uvjete zajma niti utanačila odredbe Ugovora te joj je Ugovor dan na potpis bez prethodnog upoznavanja s njegovim sadržajem, a Ugovor je ujedno već bio potpisan od strane zajmodavca, ugovorne odredbe su nepoštene. Osporava da bi na Ugovoru bio potpis tužitelja te je isti zbog toga ništetan. Navodi kako je tužitelj jedini osnivač i direktor firme Nova Razina d.o.o. Ističe kako je predmetni Ugovor sklopljen s tužiteljem kao i svi Ugovori koje spominje ništetni, sklopljeni suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to osobito odredbi čl. 284. ZOO-a jer se ovdje radi o prevari te suprotno odredbama čl. 322. ZOO-a kojom je propisano kako je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u konkretnom slučaju ne propisuje što drugo. Radi se ujedno i o prividnom ugovoru jer se ne radi o ugovoru o zajmu nego o naplati nepostojećeg duga te o zelenaškom ugovoru prema čl. 329. ZOO-a. Osim navedenog, iz sadržaja ugovora razvidno je da se radi o ugovoru o kreditu dok kreditni posrednik može biti u RH isključivo tvrtka koja je licencirana od strane Ministarstva financija dok kreditne institucije mogu kreditirati građane samo uz dozvole i direktan nadzor HNB-a, a te institucije moraju zadovoljavati zakonske uvjete za svoje djelovanje te je i iz navedenih razloga predmetni Ugovor ništetan. Ugovor je suprotan Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača te su ugovorne odredbe kojima se to isključuje ništetne. Državno odvjetništvo USKOK je pred Županijskim sudom u zagrebu podiglo optužnicu protiv fizičkih osoba zbog udruživanja za počinjenje kaznenih djela sklapanja lihvarskih ugovora o čemu je tužena zaprimila obavijest Državnog odvjetništva. Ističe prigovor zastare potraživanja, glavnice i kamata temeljem čl. 226. ZOO-a jer se radi o povremenim tražbinama, odnosno iz ugovora je jasno da se radi o kreditu i otplati kredita u anutitetima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan sve uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Očitujući se na navode tuženice iz odgovora na tužbu tužitelj je u podnesku od 18.12.2016. naveo kako se istoga ne tiču poslovni aranžmani između tuženika i trećih osoba te kako isti nemaju nikakve veze s ovim sporom. Isto tako, tužitelja se ne tiče je li, kada i od koga tuženik uzimao kredite ili zajmove te je apsolutno nerazumljivo na koji način tuženik pokušava dovesti u vezu tužitelja s bilo kakvim ranijim obvezama istog prema trećim osobama. Nastavno, okolnost da bi tuženik od pozajmljenog iznosa primljenog od strane tužitelja eventualno podmirio svoje ranije obveze prema trećim osobama različitim od tužitelja, nije od utjecaja na ovosudni parnični postupak, prije svega iz razloga što se tužitelja ne tiče na koji način je tuženik izvršio raspodjelu pozajmljenog iznosa, a koji iznos je isti nedvojbeno primio. Tužitelj je 20.08.2014. postao osnivač društva Nova Razina d.o.o. te nema saznanja o odnosima tužene i društva koji su se odvijali prije toga odnosno između 15.06.2009. i 03.05.2011. Neživotno je i nelogično da bi tužitelj ili bilo tko drugi prisilio tuženicu na sklapanje ugovora o zajmu s društvom Nova Razina d.o.o. 20.02.2012. u situaciji u kojoj je ista prema vlastitim navodima posjedovala dokumentaciju o podmirenju duga još 03.05.2011. Bilo bi logično da osoba koja se nađe u takvoj situaciji odbije potpisati takav ugovor ili prijavi prisilu. Tužiteljici je isplaćen iznos od 44.200,00 kn te kao dokaz navedenom dostavlja presliku isplatnice potpisan od strane tuženice. da je navedeno točno potvrđuje i potpis tužene na ugovoru o zajmu. Budući da je sukladno odredbi čl. 294. ZOO-a tužitelj ispunio sve obveze preuzete ugovorom o zajmu sklopljenim s tuženikom, prije svega isplatio tuženici ugovoren iznos te je ugovor stoga nedvojbeno sklopljen i proizvodi pravne učinke. Ukazuje na odredbu čl. 312. st. 1. ZOO-a te kako je tužitelj u cijelosti ispunio obvezu iz Ugovora sklopljenog s tuženom to je isti na opisan način nedvojbeno i naknadno odobrio sklapanje ugovora. Okolnost da tuženici navodno ne bi bio isplaćen cjelokupan iznos nije razlog za ništetnost ugovora te ukazuje na odredbu čl. 360. ZOO-a sukladno kojoj u slučaju ne ispunjenja ugovorne obveze od strane jedne ugovorne strane druga strana ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze ili raskid ugovora. Tuženica ujedno u izjavi koju je predala na dan sklapanja ugovora o zajmu potvrđuje da nije u nuždi, teškom imovinskom stanju, da nema imovinskih neprilika i smanjenu mogućnost rasuđivanja. Ukoliko bi se utvrđivalo suprotno tada bi se moglo smatrati da je tuženica namjerno dovela tužitelja u zabludu prilikom sklapanja ugovora o zajmu što bi bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja. Sukladno čl. 10. ZOO-a tuženica je bila dužna postupati s dužnom pažnjom te se stoga ne može pozivati na lakomislenost ili nedovoljno iskustvo prilikom sklapanja ugovora. Ostaje nejasno na koji način bi se ugovor o zajmu mogao smatrati prividnim ugovorom kada je isplaćen pozajmljen iznos te nije razvidno na koji način bi se kod trećih osoba želio izazvati lažni dojam. Tužena ujedno ničime ne dokazuje navode o prijevari, prije svega tko, na koji način i u kojem trenutku bi tuženu doveo u zabludu. Odredbom čl. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu propisano da je vjerovnik fizička ili pravna osoba koja na području RH odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a posebno je to fizička osoba prema zakonima koji uređuju poslovanje obrtnika ili slobodnih zanimanja. Sukladno odredbi čl. 2. zakona o kreditnim institucijama s obzirom na to da je tužitelj fizička osoba koja ne prima depozite i ili odobrava kredita u smislu te odredbe istom za sklapanje ugovora o zajmu nije bilo potrebno odobrenje HNB ili drugog nadležnog tijela. Kredit je ovlaštena davati banka a zajam fizičke i druge pravne osobe. Nadalje, a u odnosu navode tuženika o kaznenom postupku u tijeku, tužitelj ovime ističe kako se protiv istog ne vodi nikakav kazneni postupak u RH. Nadalje, tužitelj je postupao u dobroj vjeri, nije učestvovao u bilo kakvim pregovorima ili bilo kakvim pravnim poslovima s tuženikom bilo kada ranije. Ako tuženik smatra da tužitelj nije bio u dobroj vjeri, isto mora obrazložiti te potkrijepiti odgovarajućim dokazima, a što nije učinjeno. S obzirom da je tužba u predmetu podnesena 30.08.2016.,a najstarija uplata tuženice izvršena 27.03.2012. Tuženikov prigovor zastare je sukladno čl. 225. ZOO-a u cijelosti neosnovan. Iz izvatka je vidljivo da je tuženica do dana podnošenja tužbe platila 4 od ugovorenih 23 rata zajma. S obzirom na to da tražbina tužitelja iz ugovora iznopsi 44.200,00 kn razvidno je da zajmoprimac nije ispunio svoje obveze prema tužitelju iz predmetnog Ugovora. Na sve dospjele, a neplaćene iznose obračunata je kamata do dana 15.08.2016. slijedom čega dugovanje čini glavnica od 37.953,92 kn i kamate u iznosu od 23.185,28 kn.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku Ugovora o zajmu br. LI/2012-02-20 (list 4 i 5 spisa), izračun dugovanja (list 6 i 7 spisa), obavijest USKOK- a od 20.01.2014. (list 15 spisa), preslika Ugovora o izvansudskoj nagodbi (list 16 spisa), uplatnice (list 17 i 18 spisa), potvrdu o prijevremeno otplaćenom dugu od 03.05.2011. (list 19 spisa), potvrdu FINA-e o naplati osnove i specifikacija naplata po osnovi OV-2728/09 (list 20 i 21 spisa), zahtjev za postupanje po OV-2728/09 Usluge Axia d.o.o. od 07.05.2010. (list 22 spisa), preslik Zadužnice ovjerena kod javnog bilježnika Sanje Škrinjar iz Zagreba pod br. Ov-2729/09 od 15.06.2009. (list 23-24 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 25-33 spisa), isplatnicu br LI/2012-02-20 (list 42 spisa), izjavu korisnika zajma od 20.02.2012. (list 43 spisa), zahtjev za autokredit od 15.02.2012. (list 46-48 spisa), očitovanje s apostilom (list 49-57 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. KOV-US-38/14 od 29.04.2014. (list 63-76 spisa), molba (list 105 spisa), opće uvjeti za klijente i naručitelje usluge Optimus Artis d.o.o. (list 106 i 107 spisa), garanciju od 20.02.2012. (list 108 spisa), ponudu s ovjerenim prijevodom (list 109-112 spisa), potvrdu o uplati s ovjerenim prijevodom (list 123-118 spisa), ugovor o zajmu br BI/2010-05-12 (list 123 spisa), ugovor o ustupanju potraživanja od 06.07.2010. (list 124 spisa), izvansudsku nagodbu od 03.05.2011. (list 125 spisa), očitovanje s apostilom (list 149-154 spisa), potvrde o plaćanju (list 157-161 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 162-174 spisa), saslušani su svjedoci VI (list 208 spisa), MI (list 208 spisa), obavijest OKDO od 3.02.2022. (list 217-285 spisa).

5. Tužena je u podnesku od 28.11.2022. odustala od saslušanja svjedokinje FI.

6. Sud je primjenom odredbe čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14, 80/19 i /22 - dalje u tekstu: ZPP) kojom je propisano da sud odlučuje koje će od dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te tuženika za saslušanjem svjedoka kćeri tužiteljice NIP (koji dokaz je ujedno predložen nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu za glavnu raspravu 19.03.2025.) i to stoga što je sud utvrdio, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka propisano odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a, kako je moguće utvrditi odlučne činjenice za rješenje konkretnog spora bez izvođenja navedenih dokaza. Nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku obzirom na to da isti nije pristupio na ročište na kojem je trebao biti saslušan u svojstvu stranke te je punomoćnik tužitelja istaknuo kako isti neće pristupiti radi njegova saslušanja jer da se nalazi u inozemstvu.

7. Sukladno odredbi čl. 269. ZPP-a, stranka se ne može prisiljavati na davanje iskaza, a na stranke, koje se nisu odazvale pozivu suda radi saslušanja, se ne mogu primjenjivati nikakve mjere prisile, pa u navedenoj situaciji, kada je tužitelj izjavio da odustaje od svog saslušanja, sud istog nije mogao prisiliti na davanje iskaza, a slijedom čega nije proveden dokaz njegovim saslušanjem. Isto tako pisan iskaz tužitelja nije cijenjen kao valjan dokaz u ovom postupku, a zbog ne pristupa tužitelja na ročišta zakazana u postupku nije bilo moguće provesti dokaz grafološkim vještačenjem potpisa tužitelja predloženim od strane tužene.

8. Tužena nije saslušana kao stranka u postupku obzirom na to da je sud u više navrata pokušao provesti dokaz njezinim saslušanjem te je nedolazak tuženice na ročišta punomoćnica tužene opravdala medicinskom dokumentacijom no s obzirom na to da je na ročištu 17.10.2023. punomoćnica tužene navela kako ista nije zbog zdravstvenih razloga u mogućnosti pristupiti na ročište niti je izgledno pretpostaviti kada će moći, uvažavajući činjenicu kako iz medicinske dokumentacije (povijest bolesti, Dom zdravlja Zagreb Centar, neurologija, list 370 spisa) proizlazi kako ista boluje od nespecificirane neorganske psihoze te demencije kod Alzheimerove bolesti sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženice jer nije izgledno, uvažavajući dugotrajnost konkretnog postupka, da bi ista mogla biti saslušana u svojstvu stranke u postupku.

9. Odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) je propisano da je prethodno pitanje postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio sud ili drugi nadležni organ.

10. Dakle, sposobnost stranke za rasuđivanje ne predstavlja pitanje postoji li neko pravo ili pravni odnos koje bi trebalo riješiti i glede kojega bi sud odlučio u smislu odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP. Nužno potreban uvjet za stranku koja sudjeluje u parnici jest postojanje stranačke sposobnosti dok za sudjelovanje u parnici nije nužno da stranka ima i parničnu sposobnost (čl. 79. st. 1. ZPP) jer se parnica može voditi i sa strankom koja ju nema te će u tom slučaju biti zastupana po zakonskom zastupniku budući da prema odredbi čl. 80. st. 1. ZPP stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njezin zakonski zastupnik.

11. Uz iznijeto se ističe kako se prema odredbi čl. 212. toč. 2. ZPP-a postupak prekida samo kad stranka izgubi parničnu sposobnost, ali kada nema punomoćnika u toj parnici što ovdje nije slučaj jer je tuženica bila zastupana po odvjetniku. Kako je ista imala punomoćnika u parnici te nije lišena poslovne sposobnosti u vrijeme podnošenja tužbe i trajanja samog postupka, a izvanparnični postupak koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP, a slijedom čega nije bilo smetnji za vođenje konkretnog postupka, odnosno za donošenjem rješenja po prijedlogu punomoćnice tužene kojim se prekida konkretna postupak do okončanja izvanparničnog postupka.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. U postupku su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- iz Ugovora o zajmu br LI/2012-02-20 (dalje u tekstu: Ugovor) zaključenog 20.02.2012. u Zagrebu između tužitelja kao zajmodavca i tužene kao zajmoprimca proizlazi da je zajmodavac, ovdje tužitelj dao tuženiku kao zajmoprimcu i založnom dužniku iznos od 5.832,80 EUR u kunskoj protuvrijednosti od 44.200,00 kn, uz kamatu od 5,96% i realnu kamatu od 5,96%, rata 269,00 Eur, 2.038,41 kn, ugovoren broj rata 23 uz ugovoreno dospijeće 1. rate 20.03.2012. uz plaćanje poziv na broj 90403-1 te ukupan trošak zajma od 2.683,43 kn. U čl. 1. je ugovoreno kako tim ugovorom zajmodavac potvrđuje izdavanje zajma zajmoprimcu koji taj primitak potvrđuje potpisivanjem. Iznos zajma, kamata, rata i dospijeće prve rate navedeni su u okviru ugovora. Ne poštuje li plaćanje prve rate zajmoprimac je u zakašnjenju, ako pojedina mjesečna uplata kasni 6 dana od ovjerenog dospijeća zajmodavac može unovčiti odnosno iskoristiti sredstava osiguranja za podmirivanje duga i obračunatih troškova u skladu s cjenikom koji je vezan uz ugovor i s kojim je zajmoprimac upoznat prilikom potpisivanja istog. Navedeno je kako se radi o ugovoru koji je sklopljen između dvije fizičke osobe od kojih niti jedna nije vjerovnik sukladno čl. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju to znači da nije fizička ili pravna osoba koja na području RH odobrava ili obećava kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja i ugovorne strane su toga svjesne i potvrđuju to kao činjenicu i odriču se svih prigovora izvan dogovora ili u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju. U čl. 2. Ugovora je navedeno da za osiguranje zajma zajmoprimac na dan potpisa ugovora daje jedno ili više sredstava osiguranja. U slučaju kada je zadužnica sredstvo osiguranja zajmoprimac se obvezuje da neće prije kraja otplate zajma u cijelosti zatvorili ili promijeniti tekući račun u banci ili otvoriti račun u drugoj banci bez pismene obavijesti zajmodavcu ili trećoj osobi na koju su prenesena potraživanja o istome. U suprotnom je isti dužan zajmodavcu platiti penal u visini od 100% duga, min 5.000,00 kn. U čl. 4. Ugovora je navedeno kako potpisivanjem tog Ugovora zajmoprimac daje iskaz da nije u nuždi i da samovoljno pristaje na uvjete iz ugovora.

- iz obračuna duga tužitelja proizlazi kako dugovanje tužene temeljem Ugovora s osnova glavnice iznosi 37.953,92 kn te s osnova kamata 23.185,28 kn, odnosno ukupno 61.139,20 kn.

- iz Izvansudske nagodbe sklopljene 03.05.2011. između društva Nova Razina d.o.o. kao zajmodavca i tužene kao korisnika zajma proizlazi kako su u čl. I. nagodbe strane ustanovile da je korisnik zajma prema ugovoru o zajmu LI/2009-06-15 sa 15.06.2009. primio iznos od 87.500,00 kn u cijelosti isplaćen u gotovini te da je korisnik zajma do 03.05.2011. uplatio u ratama iznos od 84.940,00 kn. U čl. II. je navedeno kako se korisnik zajma s datumom 03.05.2011. obvezuje podmiriti iznos od 9.869,00 kn koliko iznosi stanje duga i time će otplatiti u cijelosti potraživanje prema navedenom ugovoru o zajmu. Stranke potvrđuju da je korisnik zajma imao određena kašnjenja po zajmu zbog kojih je u naveden iznos uključen dio dodatnih troškova. U čl. III. je navedeno kako po ispunjenju svih obveza i odredbi nagodbe po ugovoru o zajmu LI/2009-06-15 otplaćena su sva potraživanja i zajam je u potpunosti otplaćen i zatvoren sa čime se slažu obje stranke (kod sklapanja poslova 15.06.2009. stranke su suglasne da je sve bilo u redu, da nemaju žalbe protiv jedne i druge strane u poslovima i prema nekim trećim osobama u poslu i odriču se intervenciji bilo kojih institucija za rješavanje sukoba; strane izjavljuju da nisu bile ni pod kakvim pritiskom ili nuždom i da je prekid sporazuman; korisnik zajma izjavljuje da zajam nema značenje prekomjerne imovinske koristi te da prilikom sklapanja pravnih poslova kao ni pri potpisu nagodbe nije bio u stanju nužde niti u zabludi i u sve transakcije je stupio samovoljno.

-iz potvrde o prijevremeno otplaćenom dugu od 03.05.2011. proizlazi kako je isti izdan od primatelja uplate Nova Razina d.o.o. tuženici kao uplatitelju po podmirenju iznosa od 9.869,00 kn te da isto društvo prema tuženici nema više nikakvih zahtjeva po zajmu LI/2009-06-15 na dan 15.06.09.

-iz bjanko zadužnice izdane od strane tuženice s ovjerenim potpisom od strane javne bilježnice Sanje Škrinjar iz Zagreba pod brojem OV-2728/09 od 15.06.2009. proizlazi da je istom tuženica daje suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 100.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24.08.2009. zapljene svi njezini računi kod banaka i da se novčana sredstva isplate vjerovniku Usluge Axia d.o.o.

-iz podneska društva Usluge Axia d.o.o. od 11.05.2010. proizlazi kako isto dostavlja FINA-i na naplatu izvornik bjanko zadužnice broj OV-2728/09 izdane od strane tužene kao dužnika na iznos od 86.004,00 kn i da se uplata zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24.08.2009. sa dužnikovog računa vrši na žiro račun društva uz poziv na broj odobrenja 90281

- iz Potvrde FINA-e o naplati i specifikaciji naplate osnove OV-2728/09 protiv ovršenika, ovdje tužene, proizlazi kako je Fina postupala temeljem predmetne osnove dostavljene na naplatu od strane društva Usluge Axia d.o.o. FINA-i 11.05.2010.

-iz izvatka iz sudskog registra za subjekt upisa društvo Nova Razina d.o.o. proizlazi kako je tužitelj NI jedini član d.o.o. koji zastupa društvo samostalno i pojedinačno od 20.08.2014. dok je prije njega do 20.08.2014. kao član uprave i direktor društva bio upisan KI

- iz izvatka iz sudskog registra za društvo Usluge Axia d.o.o. u stečaju proizlazi kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru br St-455/2013 od 20.04.2015. otvoren stečajni postupak nad društvom te je kao jedini član društva bio upisan BIP; društvo Optimus Artis d.o.o. brisano je iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-15/2907 13.10.2015. te je prethodno tome kao direktor i osnivač društva bio upisan KI; društvo Tramontana nautika d.o.o. brisano je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci br. Tt- 14/754 od 15.10.2014. te je prethodno tome kao direktor i osnivač društva bio upisan VIP.

- iz izvatka iz sudskog registra za društvo Mandat d.o.o. koje je brisano rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu 2015. utvrđeno je kako je osnivač i direktor istog bila MIP te da je sjedište društva između ostalog bilo na adresi [adresa]

- iz izvatka iz sudskog registra za društvo Celestin Savjetovanje d.o.o. utvrđeno je kako je isto rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu 2015., te da su osnivači i direktori društva bili DI pa SI dok je za društvo Algidus d.o.o. utvrđeno kako je osnivač i direktor istog bio HI pa RI

- iz isplatnice br LI/2012-02-20 na teret konta 90403-1 proizlazi kako je iznos od 44.200,00 kn isplaćen po ugovoru LI/2012-02-20 tuženici 20.02.2012. te se na istoj nalazi potpis tužene

- iz izjave korisnika zajma od 20.02.2012. dane tužitelju kao zajmodavcu proizlazi kako u istoj tužena između ostalog izjavljuje da nije u nuždi, u teškoj financijskoj situaciji, da nema teških imovinskih neprilika, smanjenu sposobnost rasuđivanja te da se odriče zahtjeva za poništenjem Ugovora sa zajmodavcem nakon što je dobila iznos zajma.

- iz zahtjeva za autokredit proizlazi kako je 15.02.2012. tuženica podnijela zahtjev za iznos zajma od 6.000,00 eur uz visinu rate od 300,00 eur uz podatke o garanciji Toyota Yaris iz 2008. s datumom prve reg 24.02.2009. te da je ista vlasnica nekretnine u [adresa], kao dodatne kontakt osobe su navedene FI

FI, ŽI i N B

- iz garancije-jamstva izdanog od strane društva Optimus Artis d.o.o. 20.02.2012. proizlazi kako isto društvo na osnovu financiranog zajma danog njihovoj stranci, ovdje tuženici u iznosu od 44.200,00 kn po sklopljenom ugovoru LI/2012-02- 20 od 20.02.2012. daje vlastitu garanciju do 100% potraživanja od nje te da garancija obuhvaća i osobnu garanciju direktora firme TI

- iz dopisa upućenog od strane društva Optimus Artis d.o.o. 15.02.2012. ovdje tužitelju proizlazi kao navedeno društvo ukazuje kako njegova dobra stranka, ovdje tuženica, potražuje zajam od 6.000,00 eur, min 44.000,00 kn, koja ima i manje zaduženje kod njih pa da bi bilo idealno 44.200,00 kn, da je tužena procijenjena prvoklasnim bonitetom, da je ista njihova redovita stranka i da je 2009. uzela zajam od poduzeća kojeg je nakon toga kupio njihov vlasnik g. KI (Nova Razina d.o.o.), da je vlasnica lijepe kuće bez tereta zajam joj treba za renoviranje kuće te vozila toyota yaris kojeg nudi kao garanciju te predlažu deponiranje prometne knjižice i da tužitelj financira taj zajam te da daju vlastitu garanciju za 100%

-iz dopisa UI tužitelju od 19.01.2016. proizlazi da u vezi zahtjeva tužitelja po ispunjenju njegove osobne garancije za stranku društva Optimus Artis d.o.o., ovdje tuženicu po sklopljenom ugovoru od 20.02.2012. na osnovi potraživanja kao izravnog zajmodavca da mora nažalost izvijestiti da ne može ispuniti garancije zbog pogoršane poslovne klime te da je stavljen na listu čekanja, da su mu on i bivše poduzeće proslijedili uplate preko sistema za plaćanje 27.03.2012. u iznosu od 2.050,00 kn, 27.04.2012. u iznosu od 800,00 kn i 07.05.2012. u iznosu od 1.250,00 kn te temeljem OV-2728/0923. 10.2012. iznos od 10,80 kn i 06.11.2012. iznos od 5.778,68 kn.

- Iz Uplatnica koje prileže spisu na listu 157- spisa proizlazi kako je tuženica vršila uplate rata zajma u korist istog konta 90281 u različitim iznosima 20.07.2009., 07.09.2009., 05.10.2009., 24.08.2009., a primitak kojih uplata je potvrđen od društva Mandat d.o.o.(ukupno 13.850,00 kn)

- iz potvrde o uplati Hrvatske pošte d.d. proizlazi da su u korist društva Celestin d.o.o., [adresa], od strane tužene 16.10.2010., 21.04.2010., 14.08.2010., 2.11.2010., 06.08.2010., 14.07.2010. vršene uplate različitih iznosa (22.850,00 kn)

- iz potvrde o uplati Hrvatske pošte d.d. proizlazi da su u korist društva Algidus d.o.o., [adresa], od strane tužene 17.12.2009., 11.12.2009., 21.12.2009., 13.02.2010., 11.03.2010., 03.10.2010. vršene uplate različitih iznosa (15.780,00 kn)

- iz prethodnih potvrda o plaćanju proizlazi da je tužena isplatila različitim društvima od srpnja 2009. do listopada 2010. ukupan iznos od 52.480,00 kn

- Iz Uplatnice koje prileži spisu na listu 17 spisa proizlazi kako je tuženica 03.05.2011. vršila uplate rata zajma u korist istog konta 90281 (za koji konto je primitak ranijih uplata potvrđen od društva Mandat d.o.o.) u iznosu od 9.869,00 (bez navođenja valute), a primitak koje uplate je potvrđen od strane društva Tramontana nautika d.o.o.

-iz potvrde o uplati Hrvatske pošte od 26.04.2012. proizlazi kako je tuženica uplatila u korist društva Optimus Artis d.o.o., Ilica 62, Zagreb iznos od 800,00 kn

- tuženica je podnijela kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu RH, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta protiv tužitelja

- Iz dopisa USKOK-a od 20. siječnja 2014., broj: K-US-139/12 proizlazi kako je pred Županijskim sudom u Zagrebu protiv okr. LI i dr. podignuta optužnica od 14. siječnja 2014. zbog kaznenih djela – udruživanjem za počinjenje kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. KZ-a te protiv imovine – lihvarskih ugovora iz čl. 233. st. 1. i 2. KZ-a počinjenih na štetu tuženice

- iz presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. KOV-US-35/14 od 25. travnja 2014., presude posl. br. KOV-US-36/14 od 25. travnja 2014., posl. br. KOV-U- 38/14 od 29. travnja 2014., proizlazi kako su ĆI, CI, AI, PI i dr oglašeni krivim što su se u razdoblju od 2007. do **.**.2012. s EI i dr na području RH u cilju sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana RH povezali se u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških i materijalnih prilika pri čemu je ugovaran iznos zajma na način da su u ugovorima navedeni iznosi zajma koji su bili znatno veći od iznosa stvarno danog zajma te su ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa uz osiguranje povrata zajma polaganjem bjanko zadužnica, zalaganjem nekretnina i dr. veće vrijednosti od stvarno danih zajmova u koju svrhu su radi prikrivanja stvarne naravi i pravnog posla koristili osnovana trgovačka društva pa tako i Algidus d.o.o., Celestin d.o.o., Optimus Artis d.o.o., Tramontana nautika d.o.o., Nova razina d.o.o. i dr., označene kao kreditni uredi pa su u cilju realizacije plana koji su osmislili EI i dr određivali uvjete pod kojima je nuđeno sklapanje ugovora o zajmu…od zajmoprimca zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora koji su glasili na veće iznose bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima uz osiguranje povrata dodatnom imovinom, a sve kako bi stvorili veći iznos duga na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranja sredstava osiguranja pa je tako na str. 73. presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. KOV-US-35/14 od 25. travnja 2014. navedeno s BI u više navrata sklopili ugovore o zajmu kojima su joj stvarno pozajmili ukupno 45.000,00 kn, a temeljem kojih su od nje pribavili novac i imovinu u iznosu od najmanje 410.839,00 kn čime su je oštetili za najmanje 227.047,00 kn.

- iz presude Županijskog suda u Zagrebu K-Us-36/15 od 30.09.2015. proizlazi kako je optužena ĐI oglašena krivom što je u razdoblju od 2007. do 17.05.2012. na području RH u cilju sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana RH povezali se u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških i materijalnih prilika pri čemu je ugovaran iznos zajma na način da su u ugovorima navedeni iznosi zajma koji su bili znatno veći od iznosa stvarno danog zajma te su ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa uz osiguranje povrata zajma polaganjem bjanko zadužnica, zalaganjem nekretnina i dr. veće vrijednosti od stvarno danih zajmova u koju svrhu su radi prikrivanja stvarne naravi i pravnog posla koristili osnovana trgovačka društva pa tako i Algidus d.o.o., Celestin d.o.o., Optimus Artis d.o.o., Tramontana nautika d.o.o., Nova razina d.o.o. i dr., označene kao kreditni uredi pa su u cilju realizacije plana koji su osmislili EI i dr određivali uvjete pod kojima je nuđeno sklapanje ugovora o zajmu…od zajmoprimca zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora koji su glasili na veće iznose bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima uz osiguranje povrata dodatnom imovinom, a sve kako bi stvorili veći iznos duga na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranja sredstava osiguranja pa je tako na str. 60 kao oštećenica navedena tuženica

- iz Obavijesti Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu u predmetu broj: Kis-DO-591/2020 oštećenicima, a među kojima je i tužena BI (navedena pod broj 31) proizlazi kako je kod tog državnog odvjetništva provedena istraga protiv I. okrivljenog FIP , II. okrivljenog GI, III. okrivljene OI i IV. okrivljene pravne osobe Abisal Faktor d.o.o. , zbog kaznenog djela prijevare u gospodarstvenom poslovanju iz čl. 247. st.1. i 2 KZ-a. Istima se stavlja na teret da su I do III okr. kao odgovorne osobe IV. okr pravne osobe u nakani da tom društvu pribave znatnu nepripadnu materijalnu dobit prikupile bjanko zadužnice izdane tijekom 2008. god. i 2009. god. kao sredstvo osiguranja plaćanja od strane velikog broja fizičkih osoba kao dužnika obveznopravnih odnosa Ugovora o zajmu u kojima su se kao vjerovnici javljala različita trgovačka društva s područja RH te je firma Abisal faktor d.o.o. putem tih zadužnica pribavila sebi nepripadnu imovinsku korist iako sama nije bila u nikakvom pravnom odnosu sa navedenim osobama a niti s tuženom. Zadužnice po kojoj je navedena firma naplaćivala potraživanje od navedenih osoba kao i od tuženice izdane su od strane javnog bilježnika 2008 i 2009. god. a navedena firma je naplaćivale su već naplaćena dugovanja.

16. Svjedok VI, suprug tuženice, je iskazao kako je kupio auto, koji je njegova žena založila za kredit. Nakon što je isplatio njezin kredit u iznosu od oko 100.000,00 kuna dobio je prometnu dozvolu, knjižicu vozila. Novce je nosio na lokaciju u Dubravi, u privatnu kuću, ne sjeća se točno jer je to bilo prije 12 godina. Njemu supruga nije uopće pričala o tome s kim je sklopila ugovor o zajmu, o kojem iznosu se radilo, nije znao ništa vezano za navedeno. 2013 je isplatio taj kredit, 13. lipnja 2013. te je tada i dobio knjižicu vozila nazad. Na poseban upit pun tužitelja da li se isplata o kojoj je iskazivao konkretno odnosi na predmet ovog spora, budući da je tuženica imala više dugova, svjedok navodi da ne zna što je isplatio, odnosno dugovanje po kojem ugovoru o zajmu samo zna da je tom prilikom dobio nazad knjižicu vozila. Na poseban upit pun tuženika navodi kako mu tuženica nije pričala o tome da bi sklopila ugovor sa ovdje tužiteljem. Naveo je kako mu je supruga oboljela od Alzheimerove bolesti te nije u stanju doći na sud.

17. Svjedok MI je iskazao kako je to bilo dosta davno no pretpostavlja da se radi o tom vozilu. Tuženicu nije poznavao već je njena kćerka išla sa njegovom ženom u školu. Radio je u Toyoti, Auto Bačić, te ga je tražila savjet pri kupnji vozila. Tuženica je u salonu u kojem je radio kupila automobil marke Toyota Yaris, ne zna koliko je iznosila kupoprodajna cijena, sigurno 14 000 do 15 000 eura, ne zna na koji način je izvršena isplata. O predmetnom ugovoru o zajmu, koji je predmet ovog spora ne zna ništa. Na poseban upit pun tužitelja navodi da je vozilo proizvedeno 2008. godine te je tad i kupljeno. On je taj auto ponovno otkupio 2013. godine za iznos od 40 000 kuna.

18. Svaka stranka dokazuje one činjenice za koje u postupku tvrdi da postoje (čl. 219. ZPP) pa u situaciji kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP).

19. Naime, iz okolnosti konkretnoga slučaja, tvrdnji tuženice da se radi o prijevarnom postupanju različitih društava, tužitelja i drugih fizičkih osoba u cilju sklapanja što više ugovora pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja ljudi, a posredstvom više trgovačkih društava, koji su sklapali takve lihvarske ugovore, sud je posebnu pozornost posvetio upravo utvrđenju vjerodostojnosti dokumentacije koju su stranke dostavile u spis predmeta, a radi utvrđenja osnovanosti potraživanja iz ugovora o zajmu.

20. Iz isprava u spisu, činjeničnih navoda tužbe kao i iz prihvaćenog iskaza svjedoka VI, uvažavajući činjenicu da tužiteljica zbog zdravstvenog stanja nije dala iskaz u ovom postupku, sud je utvrdio da je tužena po inicijalnoj ponudi kreditnog ureda nepoznatog naziva koji se nalazio u Zagrebu podigla kredit u iznosu od 30.000,00 kn. Iako je primila iznos od 30.000,00 kn Ugovor o zajmu je sklopljen s firmom NOVA RAZINA d.o.o. 15.06.2009. i to na iznos od 87.500,00 kn. Tuženica je istog dana navedenom društvu potpisala bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kn, a radi osiguranja plaćanja navedenog iznosa, a koja je ovjerena kod javnog bilježnika Sanje Škrinjar iz Zagreba pod br. Ov-2729/09 od 15.06.2009. Iako je tužena uredno podmirivala navedeno dugovanje, a što potvrđuju potvrde o plaćanjima koje je ista vršila u razdoblju od srpnja 2009. do studenog 2010. za korist različitih trgovačkih društava (Algidus d.o.o., Celestin d.o.o., Optimus Artis d.o.o., Tramontana nautika d.o.o., Nova razina d.o.o.) koja su prema presudi Županijskog suda u Zagrebu posl. br. KOV-US-35/14 od 25. travnja 2014., presude posl. br. KOV- US-36/14 od 25. travnja 2014., posl. br. KOV-U-38/14 od 29. travnja 2014. osnivana od strane počinitelja kaznenih dijela radi prikrivanja stvarne naravi i pravnog posla, putem Fine su na njenu mirovinu temeljem navedene zadužnice iznos od 86.600,00 kn naplaćivale Usluge Axia d.o.o. koje su navedenu zadužnicu stavile na provedbu Fini 07.05.2010. Kada je tuženica kontaktirala kreditni ured rekli su joj da njezin dug po zajmu Nove Razine d.o.o. iznosi 9.869,00 kn te kada podmiri naveden dug da će se ovrha obustaviti te je ista navedeni iznos podmirila u kreditnom uredu 03.05.2011., a kako proizlazi iz potvrde o plaćanju na listu 17 spisa te je s Novom razinom d.o.o. istoga dana sklopila Izvansudsku nagodbu o visini duga i izdana joj je potvrda da je dug u cijelosti podmiren. Budući da firma Usluge Axia d.o.o. nije i dalje skidala blokadu s njenog računa istoj je u kreditnom uredu firme Nova Razina d.o.o. rečeno da njezin dug sada iznosi 44.200,00 kn te je bila prisiljena potpisati Ugovor o zajmu koji je predmet postupka na kojem je kao zajmodavac naveden tužitelj. Budući da nakon potpisa Ugovora s tužiteljem društvo usluge Axia d.o.o. i dalje nisu skidale blokadu s njezinog računa ista je podnijela kaznenu prijavu USKOK-u u 10 mjesecu 2012. Nakon toga firma Usluge Axia d.o.o. je temeljem zadužnice i dalje naplaćivala iznos od 86.000,00 kn te je tuženici s računa ustegnut iznos od 6.023,68 kn dana 06.11.2012. kako proizlazi iz potvrde FINA-e. Kada je plaćan zajam firmi Nova Razina d.o.o. na njene uplatnice, kao dokaz o primitku iznosa koji je plaćen, je svaki put stavljan žig druge firme tako da je na nekima žig firme Tramontana nautika d.o.o., a kada bi plaćala putem pošte onda bi od strane fizičkih osoba koje su radile za te kredite urede dobivala upute na koju firmu da vrši uplatu tako da su neke vršene na firmu Optimus Artis d.o.o.

21. Sud uzima da je tuženica bila prisiljena zaključiti Ugovor radi već prethodno zaključenih ugovora s drugim zajmodavcima, a sve radi činjenice da su se zajmodavci koristili stanjem nužde, teškim materijalnim stanjem, lakomislenošću i zavisnošću tuženika, odnosno zbog činjenice prosljeđivanja na naplatu FINA-i bjanko zadužnice izdane od strane tužene na iznos od 100.000,00 kn, a radi osiguranja plaćanja iznosa temeljem Ugovora o zajmu sklopljenog s firmom NOVA RAZINA d.o.o. 15.06.2009. i to na iznos od 87.500,00 kn, a koja je ovjerena kod javnog bilježnika Sanje Škrinjar iz Zagreba pod br. Ov-2729/09 od 15.06.2009., odnosno izdane u većoj vrijednosti od stvarno danih zajmova. Sama činjenica da je tuženica potpisala Ugovor o zajmu s tužiteljem u vrijeme kada je s drugim prethodnim zajmodavcima imala zaključene ugovore o zajmu koje nije mogla podmiriti, potvrđuje da je bila u nuždi što je tužitelj znao i zato je zaključio ugovor s tuženicom jer su posrednici za njega zaključivali Ugovor koji su znali za stanje nužde tuženice. Naime, iz izvatka iz sudskog registra za subjekt upisa društvo NOVA RAZINA d.o.o. s kojim je tužena imala zaključen Ugovor o zajmu proizlazi kako je tužitelj NI jedini član d.o.o. koji zastupa društvo samostalno i pojedinačno od 20.08.2014. dok je prije njega do 20.08.2014. kao član uprave i direktor društva bio upisan KI koji je ujedno bio upisan kao direktor i osnivač društva Optimus Artis d.o.o. (brisano je iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt- 15/2907 13.10.2015.). Dakle sud uzima kako se radilo o osobama koja su bile povezane i imale uvid u materijalno stanje tuženice. Sud stoga nije prihvatio kao vjerodostojnu dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja, odnosno dopis upućen od strane društva Optimus Artis d.o.o. 15.02.2012. ovdje tužitelju u kojem navedeno društvo ukazuje kako njegova dobra stranka, ovdje tuženica, potražuje zajam od 6.000,00 eur, min 44.000,00 kn, koja ima i manje zaduženje kod njih pa da bi bilo idealno 44.200,00 kn, da je tužena procijenjena prvoklasnim bonitetom, da je ista njihova redovita stranka i da je 2009. uzela zajam od poduzeća kojeg je nakon toga kupio njihov vlasnik g. KI (Nova Razina d.o.o.), da je vlasnica lijepe kuće bez tereta zajam joj treba za renoviranje kuće te vozila toyota yaris kojeg nudi kao garanciju te predlažu deponiranje prometne knjižice i da tužitelj financira taj zajam te da daju vlastitu garanciju za 100% jer tuženica takav zajam nije potraživala već je potpisala Ugovor o zajmu s tužiteljem jer joj je rečeno da će na tajs način biti skinuta blokada s njezina računa. Kada je tuženica pozajmila iznos od bilo kojeg društva koje je radilo povezano istoj je unatoč urednom podmirivanju dugovanja od strane prethodno navedenih društava i fizičkih osoba nametalo novo dugovanje koje je bila dužna platiti novom društvu ili fizičkoj osobi.

22. Nadalje, temeljem svih prethodno provedenih dokaza utvrđeno je kako tužitelj nije bio nazočan prilikom sačinjavanja ugovora iako se njegov potpis nalazi na ugovoru, a niti nazočan prilikom navodne isplate navedenog iznosa i u Ugovoru se ne navodi bilo kakav račun tužitelja te je sagledavajući poslovanje vezano za zaključenje svih ugovora o zajmu koje zajedno sa ugovorom o zajmu koji je predmet ovog postupka valja promatrati kao cjelinu odnosa koji su ujedno predmet kaznenih postupaka koji se vode pred Županijskim sudom u Zagrebu, posl. br. KOV-US-35/14, KOV-US-36/14 i dr. u kojima su okrivljenici priznali počinjenje kaznenih djela na štetu niza osoba, pa i ovdje tuženice, sud zaključuje da je tužitelj samo fiktivno pozajmio novac, da je iznos u ugovoru o zajmu naznačen po vlastitom nahođenju, a da tuženica nikakav iznos nije primila dok je po drugim ugovorima o zajmu koji nemaju veze sa stvarno pozajmljenim iznosom dobiveni iznos višestruko vratila. Pa je tako i suprug tužene iskazao da je isplatio zajam u iznosu od 100.000,00 kn i da je slijedom toga dobio nazad knjižicu vozila koje je dano u zalog kao osiguranje za otplatu duga. Da je vozilo vraćeno proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji motornog vozila te iskaza svjedoka ČI koji je kupio predmetno vozilo od supruga tuženice 2013.

23. Odredbom članka 499. stavak 1. ZOO-a je propisano da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

24. S tim u svezi treba reći da je ugovor o zajmu sukladno odredbi članka 247. ZOO-a konsenzualan ugovor koji nastaje suglasnošću volja ugovornih stranaka o bitnim sastojcima ugovora - iznos zajma i rok povrata, koji su u ovom slučaju definirani ugovorom.

25. Predaja stvari nije pretpostavka nastanka ugovora o zajmu, stoga za nastanak takvog pravnog posla nije relevantna činjenica predaje novca zajmoprimcu (jer se ne radi o realnom ugovoru). Kod ugovora o zajmu predaja stvari (novca) spada u ispunjenje ugovora pa tužiteljevo pravo kao zajmodavca iz ugovora o zajmu na povrat pozajmljenog iznosa novca od tuženika kao zajmoprimca ne može nastati prije nego tužitelj ispuni svoju ugovornu obvezu na predaju novca tuženiku. Slijedom navedenog, činjenica predaje novca od strane zajmodavca zajmoprimcu biti će odlučna u situaciji kada se, kao u ovom slučaju, treba utvrditi da li postoji obveza povrata pozajmljenog novca zajmodavcu.

26. Slijedom navedenog, ocjenjujući i savjesnost stranaka u trenutku sklapanja predmetnog ugovora, prema mišljenju ovog suda tužitelj je postupao nesavjesno, jer je znao da njegova namjera nije bila davanje zajma tuženiku te do stvarne predaje novca tuženici nije došlo, a na potpisivanje kojeg ugovora je tuženica kao zajmoprimac pristala zbog prijetnje aktiviranim nerazmjernim sredstvom osiguranja ranije sklopljenog ugovora o kreditu- bjanko zadužnicom ovjerene kod javnog bilježnika Sanje Škrinjar iz Zagreba pod br. Ov-2729/09 od 15.06.2009., predanom na naplatu FINA-i, odnosno da se bez zaključenja tog ugovora tuženici neće vratiti predmetna zadužnica, što proizlazi iz isprava u spisu.

27. U ovom konkretnom slučaju utvrđeno je da tuženica temeljem predmetnog ugovora nije primila ništa, pa stoga niti ne postoji njezina obveza vraćanja.

28. Ističe se da sudska odluka nije utemeljena na objektivnoj primjeni materijalnog prava ako razlozi za primjenu toga prava ne počivaju na argumentu razumnog ponašanja. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-357/2016 od 01. veljače 2018. ukazuje da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo proizvesti apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava. Takva primjena mjerodavnog prava ne bi bila objektivna nego arbitrarna.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

30. U odnosu na postavljen zahtjev tuženice za osiguranje parničnog troška (aktorska kaucija) jer da je tužitelj strani državljanin, a čemu se tužitelj protivio navodi se kako odredba čl. 83. st. 3. točka 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (NN 53/91, 88/01) propisuje da tuženik nema pravo na osiguranje parničnog troška, ako u državi čiji je državljanin tužitelj, državljani RH nisu dužni davati osiguranje. Iz očitovanja Ministarstva pravosuđa od 21.04.2017. koje je u drugom istovrsnom predmetu poslano sudu, proizlazi da, u saveznom pravu Sjedinjenih američkih država (dalje: SAD), ne postoji institut cautio iudicatum solvi, što znači da državljanin RH koji se pojavljuje kao tužitelj u SAD, nije dužan položiti aktorsku kauciju. S obzirom na zakonom prihvaćeno načelo uzajamnosti, sud je odbio kao neosnovan prijedlog tuženice za određivanje aktorske kaucije.

31. Tuženici koja je u cijelosti ostvarila uspjeh u sporu dosuđeni su troškovi postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, a koji su bili potrebni za vođenje ove parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP. Tako su tuženici, kao potrebni, dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 140/23 dalje: Tarifa), te vrijednosti predmeta spora i to trošak sastava odgovora na tužbu kao i trošak sastava četiri obrazložena podneska od 07.12.2017., 22.10.2018., 11.02.2019., 29.04.2022. u iznosu od po 200,00 Eur (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 12.07.2021.,17.03.2022., 24.01.2023., 17.10.2023. i 19.03.2025. u iznosu od po 200,00 Eur za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), trošak pristupa na ročišta 5.01.2017., 22.10.2018., 11.05.2022., 13.09.2022., koja su odgođena prije početka raspravljanja o glavnoj stvari u iznosu od po 50,00 Eur za svako ročište (Tbr. 9. točka 5.) što ukupno iznosi 2.200,00 Eur.

30. Na dosuđeni trošak postupka tuženici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022) i članku 29. stavak 1. i 2.

ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

U Sesvetama 30. travnja 2025.

Sudac:

Iva Raos

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženici po pun.