Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
Makarska
Kralja Petra Krešimira IV 2
Pn-17/2023-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Veroniki Aračić u pravnoj stvari tužitelja VŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Ivančević Marinković d.o.o. iz Splita, protiv tuženika pod 1/ ZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u OD Mijoč i Bakić u Splitu i pod 2/ PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja, nakon zaključenja glavne rasprave, održane dana 27.ožujka 2025., u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika pod 1/, dana 30.travnja 2025., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji u prihvaćenom dijelu glasi: "1. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 1.000,00 eura iz osnova neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.02.2017. kao dana podnošenja ove tužbe do 31.12.2022 po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. 01. 2023. do 29. 12. 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabílnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
2. Dužni su tuženici solidarno, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parniční trošak u iznosu od 837,50 eura s zakonskim kamatama koje teku od 30.04.2025. kao dana presuđenja pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabílnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
II. U preostalom dijelu tj. za razliku od zatraženih 2.654,46 eura i dosuđenih 1.000,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu u kojoj je naveo da su tuženici pod 1 ZŽ, pod 2 PŽ i pod 3 ŠŽ pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br: K-464/2014 od 22. rujna 2016. (potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu br: K2-279/16 od 22. prosinca 2016.) osuđeni zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda, klevetom iz čl. 200. st. 2. Kaznenog zakona, a koje djelo da su počinili na štetu tužitelja VŽ, da su to kazneno djelo tuženici počinili na način što su zajednički i dogovorno sastavili tekst naslova „Lažu i jarac i njegov rog!" koji da je istog dana i objavljen na informativnom portalu Grada Sinja „Ferata", u kojem tekstu da su iznijeli tendenciozne neistine, kojima se na grubi način vrijeđa tužitelja, da je neprijeporno da su tuženici pod 1, 2 i 3 počinjenjem kaznenog djela klevete na štetu tužitelja VŽ istom povrijedili pravo osobnosti i to pravo na ugled, čast i dostojanstvo, radi čega da je tužitelj trpio duševne boli, da su u spornom tekstu tuženici iznijeli tendenciozne i neistinite tvrdnje, a sve sa ciljem nanošenja štete tužitelju VŽ, da tužitelja, između ostalog, podrugljivo nazivaju lažnim borcem za radnička prava, nadalje neistinito ističući kako radnike koristi kao puki paravan i sredstvo kako bi sebi osobno neistinito priskrbio materijalnu korist, da tuženici tužitelja nazivaju kazališnim glumcem i dvostrukim agentom, koji da javno napada poslodavca, državu i izgovara svakakve uvrede na njihov račun, ali da u tajnim sastancima s poslodavcem mijenja retoriku, te da gnjevno napada radnike i svoje suradnike sindikalne povjerenike, da je predmetni tekst, za koji je pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Splitu br:
K-464/2014 od 22. rujna 2016. neprijeporno utvrđeno da je klevetnički, objavljen na Informativnom portalu Grada Sinja Ferata" i tako učinjen dostupan javnosti, da su tužitelj i cijela njegova obitelj trpjeli neugodnosti, jer su uslijedili brojni pozivi i propitkivanja okoline, prijatelja, rodbine, poslovnih suradnika i poznanika, da je navedeno imalo za posljedicu duševne patnje zbog povrede ugleda, dostojanstva i časti tužitelja, koji je zbog duševnih smetnji izgubio apetit, postao razdražljiv i patio od nesanice, što da je dodatno otežalo njegove osobne prilike i profesionalno djelovanje, da se tužitelj bojao onog najgoreg što da je taj tekst klevetničkog sadržaja mogao polučiti, a to je da ljudi,za čija se prava cijeli život bori i zalaže, izgube povjerenje u njega , što da je njegove duševne patnje učinilo još težim, da je tužitelj dugogodišnji borac za prava radnika te da ga odlikuju stručnost, požrtvovnost i uživanje poštovanja i vjera od strane radnika za čija prava se bori, a nakon objave spornog teksta da je bio primoran istim tim radnicima objašnjavati da je riječ o neistinama, da su počinjenjem predmetnog kaznenog djela klevete tuženici pod 1, 2 i 3 povrijedili stručnost, požrtvovanost i dugogodišnji staž i napor tužitelja, koji je isti uložio u borbi za radnička prava, da je takvim klevetničkim postupanjem očigledna namjera tuženika pod 1, 2 i 3 bila narušavanje ugleda, časti i dostojanstva tužitelja, i u čemu da su tuženici nepobitno uspjeli te da su tužitelju prouzročio neimovinsku štetu. Predložio je donošenje presude kojom će se tuženici solidarno obvezati da mu isplate iznos od 20.000,00 kn iz osnova neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, iz uz obvezu tuženika da mu solidarno naknade troškove postupka s zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja pa do isplate.
2. Tijekom ovog postupka i to prije nego što je zaprimio tužbu na odgovor preminuo je raniji tuženik pod 3/ ŠŽ. I tužitelj je, u odnosu na njega, povukao tužbu.
3. U odnosu na preostale tuženike pod 1 i 2 tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom kojeg je predao sudu na ročištu održanom dana 14.studenog 2024. i predložio da se tuženici solidarno obvežu isplatiti mu iznos od 2.654,46 eura iz osnova neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe do isplate, i obvezati tuženike da tužitelju solidarno naknade troškove postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.
4. U odgovoru na tužbu tuženik pod 1 je naveo da nije sporno postojanje pravomoćne Presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-464/2014, od 22. rujna 2016., kojom je tuženik pod 1 proglašen krivim da bi sporne prilike počinio kazneno djelo klevete na štetu tužitelja, ali da bi oštećenik u konkretnoj pravnoj stvari imao pravo na popravljanje neimovinske štete, tek kada bi se ispunile pretpostavke koje su opisane u čl. 1045., 1099. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, a što da ovdje nije slučaj, da je tuženik pod 1/ je svjestan pravnih učinaka gore navedene pravomoćne presude iz kaznenog postupka na ovu parnicu, no da mora naglasiti kako on ni na koji način nije sudjelovao u pisanju i objavi predmetnog članka naslova „Lažu i jarac i njegov rog!", da tuženik pod 1., tek podredno i opreza radi, ističe kako navodi iz predmetnog članka nisu mogli kod tužitelja izazvati posljedice koje se opisuju u tužbi i koje bi, posebno s obzirom na njihovu jačinu i trajanje, te sve okolnosti slučaja, opravdavale dosudu pravične novčane naknade, da je očita tendencija tužitelja za lukrativnošću instituta pravične novčane naknade, te da bi dosuđivanje iste u ovom predmetu bilo nerazmjerno i neprimjereno, odnosno protivno cilju kojemu služi ta naknada i težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, da svaka povreda prava osobnosti iz članka 19. Zakona o obveznim odnosima nema za posljedicu pravo oštećenika na popravljanje takve štete, naročito kada je riječ o isplati pravične novčane naknade, da se u svakom slučaju, tuženik pod 1 protivi visini tužbenog zahtjeva kao neprimjereno previsoko određenoj, da je visina tužbenog zahtjeva određena proizvoljno i ne nalazi nikakvog uporišta u činjenicama i okolnostima tog slučaja, da se tek opreza radi, ističe prigovor zastare zahtjeva, pa da tuženik pod 1 predlaže da sud, po provedenom postupku, donese presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u cijelosti te da se tužitelja obveže na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku pod 1/.
5. U pisanom odgovoru na tužbu, kojeg je predao sudu na pripremnom ročištu održanom dana 19.prosinca 2023., tuženik pod 2 je naveo da se protivi navodima tužbe kao neutemeljenima i neistinitima, te da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te dodaje da je nesporno da je i on Presudom OS Split broj K-264/2014 od 22.rujna 2016., koja je postala pravomoćna Presudom Županijskog suda (dalje ŽS) u Šibeniku broj Gž-279/2016 od 22.prosinca 2016., proglašen krivim za kazneno djelo klevete, da je sporni članak "Lažu i jarac i njegov rog" objavljen na elektroničkom mediju Ferata u Sinju, dana 14.listopada 2011., da on nije napisao taj članak, nije sudjelovao u njegovom sastavljanju, nije ga vlastoručno potpisao, niti taj članak poslao na elektronički medij Feratu i da on uopće nije sudjelovao u predmetnoj stvari, pa da stoga, u odnosu na privatnog tužitelja VŽ, nije klevetom počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda, da tome u prilog svjedoči i prvostupanjska Presuda OS u Sinju broj K-231/2011, koja presuda da se temeljila na čl. 453. st3. Zakona o kaznenom postupku, a koji propisuje da se optuženik oslobađa optužbe ako nije dokazano da je počinio kazneno djelo za koje se optužuje, da i dalje smatra da su OS u Splitu i ŽS u Šibeniku donijeli presudu bez ijednog dokaza, samo na temelju tvrdnji privatnog tužitelja, da bi tužitelj imao pravo na popravljanje neimovinske štete da se moraju ispuniti pretpostavke iz čl. 1045, 1099 i 1100 Zakona o obveznim odnosima, a da to, u konkretnoj pravnoj stvari nije slučaj, jer je možebitna šteta tužitelja nastala bez krivnje tuženika pod 1/, da ta krivnja ne postoji, jer je on nije prouzročio namjerno ili nepažnjom i da tužitelja nije pretrpio nikakve duševne boli i strah, da bi novčana naknada tužitelju bila nesrazmjerna i neprimjerena odnosno protivna društvenoj svrsi kojoj služi, da tužitelj nije mogao imati duševne patnje koje navodi u tužbi i da mu nisu povrijeđeni čast, ugled i dostojanstvo, jer da je tužitelj osoba koja se, kao sindikalni dužnosnik, u određenim situacijama ponašala suprotno od onoga što je takva funkcija podrazumijevala, da je tužitelj sam sudjelovao u mnogim nečasnim radnjama i postupcima, da je npr. dozvolio da se kompletan prihod i plaćanja Autoprijevoza Sinj nezakonito odvijaju preko žiro računa sindikata HUS-a od 1997. do 2008., da je i sam tužitelj više puta iznosio neistine, uvrede, klevete i laži, za ovdašnje tuženike i sad pok. ŠŽ, da je višekratno odlazio na tajne privatne ručkove i večere s predstavnicima Autoprijevoza Sinj i Promet Makarska, pa i sa drugim poslodavcima, da je i sam tužitelj zbog vrijeđanja ugleda i časti drugih ljudi, osuđen pravomoćnim presudama, i to zbog povrede časti i ugleda tužitelja TŽ iz [adresa] i ĆŽ iz [adresa], pa da se može zaključiti kako se radi o čovjeku koji je više puta vrijeđao ljude i govorio neistine, družio se na neprimjeren način s poslodavcima i tražio od njih ono što sindikalni vođa nikada ne bi smio (npr.tražio novac za troškove odlaska u Zagreb, i čašćenje "onih gore u Zagrebu"). U dopuni odgovora na tužbu koju je tuženik pod 1 dostavio sudu 22.travnja 2023. naveo je da je temeljem ranije navedene pravomoćne Presude OS Split broj K- 264/2014 od 22.rujna 2016. novčano kažnjen i imao novčane troškove od 37.271,76 kn odnosno 4.976,79 eura, koji trošak da su činile novčana kazna u iznosu od 31.666,66 kn, koju da je uplatio u Državni proračun RH, troškovi postupka privatnog tužitelja u iznosu od 4305,00 kn ( 1/3 presuđenog iznosa), kojeg je platio na račun odvjetnika tužitelja, troškovi kaznenog postupka u iznosu od 700,00 kn, koje je uplatio u Državni proračun i pristojba na žalbu protiv te presude u iznosu od 600,00 kn, koju je uplatio u Državni proračun, da smatra kako je bez ikakvog dokaza već bio izložen vrlo visokim novčanim izdacima, pa da bi bilo koje daljnje novčano kažnjavanje njega bilo protivno logici i društvenoj svrsi, da je pok. ŠŽ rekao da je morao podignuti kredit da bi platio novčanu kaznu, da je tužitelj tuženike stotine puta javno vrijeđao i omalovažavao nazivajući ih kriminalcima, lažovima, bahatima, nemoralnim i sl., a da je sud tuženike, koji tužitelja nisu vrijeđali, proglasio krivim za klevetu, da se to vidi iz javno objavljenih sindikalnih istupa i aktivnosti tužitelja, npr. članka "Uhvaćen na djelu" autora EŽ i VŽR, objavljen dana 12.rujna 2007.u Slobodnoj Dalmaciji, kako se u jednom restoranu tužitelj i braća V (vlasnici tvornice Dalmatinka Sinj) časte vrhunskom hranom i pićima, i u kojem članku čelnica Nezavisnog sindikata u Dalmatinki Sinj govori kako im je tužitelj napravio puno štete i da nema veze s sindikalnim aktivnostima, nego samo s aktivnostima koje idu njemu u korist, da je slično navedeno i u čl. u Slobodnoj Dalmaciji novinara NŽ pod naslovom Pogrešan smjer s podnaslovom " VŽ i HUS nisu bili na strani radnika", u članku HŽ u Jutarnjem listu od 22.03.2010. pod naslovom "Radnici Salonita "polugom pravde "razvalili ulaz i zauzeli tvornicu, u članku 24 sata plus od 23.kolovoza 2010. autora UŽ pod naslovom " GŽ pozvao psihijatre da pregledaju VŽ …" pa da čovjek koji se ponašao neprimjereno i suprotno od uloge sindikalnog čelnika ne može pretrpjeti nikakvu štetu zbog narušenog ugleda časti i dostojanstva, jer se nitko u ulozi sindikalnog čelnika ne može ponašao kao što se u određenim situacijama ponašao tužitelj.
6. U predmetnoj pravnoj stvari sud je proveo dokazni postupak uvidom u: Spis OS Split broj K-464/2014 Presudu OS Split K-464/2014 od 22.09.2016. i Presudu ŽS Šibenik broj Kž-279/2016 od 22.12.2016., pregledom teksta sa portala Grada Sinja "Ferata" pod naslovom "Lažu i jarac i njegov rod", iskaz tužitelja, članak sa portala pod naslovom "Radnici gladuju a VŽ se gosti s braćom V", prijedlog za ovrhu ĆŽ protiv VŽ, podnesen OS Split, prijedlog za ovrhu TŽ protiv VŽ, podnesen OS Split, Presudu ŽS Split broj Gžx-1174/2011 od 27.listopada 2011., članak sa portala Ferata pod naslovom "HUS u ime radnika demantira", članak sa istog portala "Ako laže koza ne laže rog", članak "Štrajk glađu radnika Autoprijevoza", članak "HUS o sukobu zaštitara i radnika" ,članci: Priopćenje za javnost sindikata Autoprijevoza; HUS proziva vlasti; Ova polemika više nema smisla; VŽ odgovara…;Konferencija HUS-a; Sindikalci demantiraju; VŽ odgovara PŽ; Sindikati pišu premijerki, dokaze o uplati drugotuženika novčane kazne po presudu OS Split K-464/2014 i troškova postupka privatnog tužitelja po istom, te troškova kaznenog postupka i troškova o plaćanju pristojbe na žalbu, presliku članka od **.**.2014. " VŽ i HUS nisu bili na strani radnika" iz SD, izvodi s računa "Autoprijevoz" sindikat, HUS radnika, prijava Promet d.o.o. Makarska DO-u u Sinju od 18.11.2011. protiv VŽ i JŽ, članak iz Jutarnjeg lista od 22.03.2010. pod naslovom "Radnici Salonita "polugom pravde" razvalili ulaz i zauzeli tvornicu, članak iz SD od **.**.2010. SŽ: "Sindikalist VŽ uzima proviziju od 1% na odštete,… VŽ: "to su laži", člana od 24 Sata " GŽ pozvao psihijatre da pregledaju VŽ", pa je cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
7. Uvidom u spis OS u Splitu broj K-464/2014 utvrđeno je da je navedeni postupak pokrenut po privatnoj tužbi tužitelja VŽ od 19.prosinca 2011.,protiv okrivljenika pod 1 / ZŽ, pod 2/ PŽ i pod 3/ ŠŽ zbog kaznenog djela klevete iz čl. 200.st. 2. Kaznenog zakona (dalje KZ), (da zastara nastupa 14.listopada 2017.) tako što su dana 14.listopada 2011. sastavili tekst naslova "Lažu i jarac i njegov rog", koji je istog dana objavljen na informativnom portalu Grada Sinja "Ferata", u kojem tekstu su svjesni da iznose neistine o VŽ, koje mogu naškoditi njegovoj časti i ugledu, napisali da isti javno napada poslodavce iz jedinog razloga da sebi osobno priskrbi neku materijalnu korist a da radnike koristi kao paravan i sredstvo za ostvarivanje tog cilja, da ispred radnika ili javno napada poslodavce i državu, a kada se tajno sastaje s poslodavcima napada radnike i sindikalne povjerenike nazivajući ih pogrdnim imenima, pa da se takva preobrazba može vidjeti samo kod VŽ…Ta privatna tužba je bila podnesena OS u Sinju gdje je predmet dobio poslovni broj K- 231/2011. Presudom pod navedenim brojem od 11.ožujka 2013. su svi optuženici oslobođeni optužbe, s obrazloženjem kako nije dokazano da su počinili kazneno djelo za koje ih se optužuje. Odlučujući po žalbi privatnog tužitelja ŽS u Šibeniku je Rješenjem Kž-234/2013 od 14.studenog 2013. prihvatio žalbu, te je pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Postupak je nastavljen kod OS u Splitu pod K-464/2014, te su Presudom pod tim brojem od 22.rujna 2016. svi okrivljenici proglašeni krivima za djelo koje im se stavljalo na teret, te je utvrđeno da su počinili kazneno djelo protiv časti i ugleda klevetom, opisano i kažnjivo po čl. 200. st. 2. KZ/97, te im je izrečena novčana kazna i to ZŽ u visini od 100 prosječnih dnevnih dohodaka u [adresa], PŽ novčana kazna u visini 100 dnevnih dohodaka tog okrivljenika i ŠŽ novčana kazna u visini 100 dnevnih dohodaka tog okrivljenika, uz obvezu okrivljenicima naknade troškove postupka u iznosu od po 700,00 kn. Odlučujući po žalbama okrivljenika protiv navedene presude ŽS u Šibeniku je Presudom Kž-279/2016 od 22.prosinca 2016., odbio žalbe okrivljenika i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju te Presude se navodi da bi optuženici, da nisu autori tog članka, zasigurno reagirali na činjenicu objavljivanja klevetničkog teksta, jer da je isti objavljen s potpuno jasnom naznakom da su oni autori i s njihovim fotografijama, pa da, kako to nisu učinili, je pravilan zaključak presude da su baš oni autori utuženog teksta.
8. Uvidom u članak objavljen na portalu Ferata iz Sinja od 14.listopada 2011., pod naslovom "Lažu i jarac i njegov rog", je utvrđeno kako se u njemu navodi da potpisnici članca ne mogu ne odgovoriti na sve ono što je javnosti Cetinske krajine isporučio nadaleko poznati i priznati gospodarski stručnjak u [adresa], gosp. VŽ, da je to inače jedan fini uglađeni gospodin, koji ne ucjenjuje i ne podcjenjuje, ne traži od poslodavaca novac kao zajam za mir u poduzeću, da bi se moglo kazati "blago onome ko ga ima", a još više onome koji ga nema, da VŽ javno napada poslodavce samo iz jednog razloga tj. da sebi osobno priskrbi neku materijalnu korist, a radnike da koristi kao puki paravan i sredstvo za ostvarenje tog cilja, da, kada govori ispred radnika ili javno, napada poslodavce ili državu, a, kada se tajno sastaje s poslodavcem ili predstavnicima države, gnjevno napada radnike i svoje suradnike-sindikalne povjerenike, nazivajući ih pogrdnim imenima, poput pravog kazališnog glumca ili dvostrukog agenta, da se takova preobrazba iz jednog negativca u drugi negativni lik može vidjeti samo kod VŽ, da mogu svjedočiti kako nitko ne nosi toliko maski na sebi kao on, da su njegov lik i djelo dobro upoznali radnici Autoprijevoza Sinj, da, što se tiče njegovog zadnjeg istupa na Ferati od 13.listopada 2011., mogu kazati da taj čovjek nema nikakvih moralnih ograda, da napada sve što je dobro učinjeno na ozdravljenju i privatizaciji Autoprijevoza, da ne razumije podatke iz izvještaja kojeg je objavio, da sve što je napisao ministrima nema veze sa stvarnošću, da je njegov cilj ponovno unijeti nemir i paniku u Autoprijevoz, u čemu da neće uspjeti, da je jedno vrijeme imao i sponzore, jer da znaju da ništa ne radi "mukte", pa da radnicima poručuju da ne nasjedaju na laži VŽ i njemu sličnih, jer ih mogu odvesti samo u ponor, da je on čovjek čiji je životni kredo rušenje (destrukcija) odnosa, a nikada izgradnja, da godinama besramno laže, da se bori samo za svoje interese, da bi, kada je u pitanju takova dvostruka i lažna retorika, narod kazao "Laže i jarac i njegov rog". Ispod članka potpisani su vlasnik Promet d.o.o. ZŽ, predsjednik Uprave Promet d.o.o. PŽ i direktor Autoprijevoz Sinj ŠŽ, a na početnoj stranici je fotografija i ispod nje tekst "Pišu: ZŽ, PŽ i ŠŽ".
9. Uvidom u priloge, koje je uz svoj odgovor na tužbu dostavio tuženik pod 1/ (str. 69 do 96 spisa), utvrđeno je da se radi o člancima koje je u svom odgovoru spominjao ovaj tuženik. U članku objavljenom 12.rujna 2007. autora ZŽR i PŽR utvrđeno je da se u njemu spominje kako se ovdašnji tužitelj VŽ potajno i učestalo nalazi na bogatim večerama s braćom V, talijanskim vlasnicima Sinjske tvornice konca Dalmatinka, da zbog toga lobira za braću V, od kojih ima koristi, a nanosi štetu radnicima te tvornice. Dalje se u tekstu navodi da su VŽ zamolili za komentar, ali da mu nisu rekli da posjeduju fotografije s te večer i da je on rekao da s braćom V ne ide na večere.
10. Uvidom u prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja ĆŽ protiv ovršenika VŽ radi naplate novčane tražbine utvrđeno je da je ta ovrha pokrenuta na temelju pravomoćne Presude OS Split broj P.952/2004 od 04.užujka 2009.
11. Uvidom u prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja TŽ protiv ovršenika radi naplate novčane tražbine utvrđeno je da je podnesen temeljem pravomoćne Presude OS Split broj P-951/2004 od 19.svibnja 2010.
12. Uvidom u "Priopćenje za javnost" Hrvatske udruge sindikata, potpisano od glavnog povjerenika za [adresa] VŽ, objavljeno na portalu Ferata iz Sinja od 02.prosinca 2011., utvrđeno je da se u istom navodi da se to Priopćenje objavljuje radi demantiranja neistina i laži koje su poslodavac i vlasnik Prometa d.o.o. ZŽ, predsjednik uprave PŽ "Buljan" direktor Autoprijevoza "Jakov" ŠŽ, plasirali u javnost, da nije istina da su radnici spontano i iskreno napisali javno pismo poslodavcu, u kojem su se okomili na sve one koji su "šteteći" većinskom vlasniku uništavali Autoprijevoz, da su na prevaru potpisali dopis da daju suglasnost za plaće i nastavak rada, da poslodavac šalje poruke da ih se blati i reketira na pravdi Z, da poslodavcu za pravomoćne presude nisu krivi VŽ, DŽ, CŽ ili NŽ, već samo njihova nedjela i monstruozni cilj da se domognu vrijednih nekretnina u Sinju, da su otpuštene radnike podržali i uvijek će kad to bude trebalo a da bi ZŽ trebao znati da se lažima i obmanama dugoročno nije okoristio pa da neće ni on.
13. Uvidom dopis tužitelja pod naslovom "Stanje u Autoprijevozu Sinj d.o.o.", koji je potpisao ovdašnji tužitelj i koji je naslovljen na Ministarstvo financija, te Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, utvrđeno je da se u njemu navodi kako Autoprijevoz Sinj i njegov strateški partner Promet d.o.o. [adresa] i Grad Sinj nisu ispunili preuzete obveze iz Ugovora o rekonstruiranju i poslovne konsolidacije, da se to može vidjeti iz priloga koje dostavlja uz taj dopis, da poduzetnik, na temelju tih podataka, izgleda poput "očerupane kokoši", da se poslodavac na sastancima u Ministarstvu financija hvalio uspješnom privatizacijom, iako iz prezentiranih dokumenata proizlazi posve drugačija slika financijskog i poslovnog stanja u Autoprijevozu, pa da se može konstatirati po onoj narodnoj : "Ako laže koza ne laže rog".
14. Na portalu Ferata je objavljen i članak pod naslovom "Štrajk glađu radnika Autoprijevoza" koji nije potpisan, a i članak po naslovom "HUS o sukobu zaštitara i radnika", te članak pod naslovom " VŽ: ova polemika više nema smisla" i " VŽ odgovara…", konferencija HUS-a o Autoprijevozu, "Sindikalci demantiraju…", " VŽ odgovara PŽ" i "Sindikati pišu premijerki".
15. Uz dopunu odgovora na tužbu tuženik pod 1 je dostavio priloge, dokaze o plaćanju novčane kazne, sudske pristojbe i dijela troškova postupka u predmetu OS Split K-464/2014, izvodi sa računa "Autoprijevoz-Sindikat HUS radnika", te presliku članka novinara NŽ objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji od 14.10.2009., pod naslovom " VŽ i HUS nisu bili na strani radnika". U članku se navodi da su oni bili glavna potpora ZŽ i njegovim suradnicima u spornom preuzimanju vlasništva i isisavanju novca iz Sinjskog Autoprijevoza.
16. Uvidom u kaznenu prijavu Promet d.o.o. [adresa] do 17.studenog 2011. , utvrđeno je da je ista naslovljena na ODO u Sinju, protiv VŽ i RŽ, zbog sumnje da su počinili više kaznenih djela i to nelegalnog korištenja žiro računa HUS-a za potrebe obavljanja redovite djelatnosti Autoprijevoz Sinj, zbog čega da je najveću štetu pretrpio proračun RH. U spisu nema dokaza kada je ta kaznena prijava podnesena naslovljenom ODO-u.
17. Uvidom u presliku članka iz Jutarnjeg lista od 22.ožujka 2010. pod naslovom "Radnici Salonita polugom pravde razvalili ulaz i zauzeli tvornicu". Pored zabrane stečajnog upravitelja i suca, te da su šipkom nazvanom "Poluga pravde" stakleni zid na tvornici Salonit razbili VŽ i IŽ.
18. U članku od 13.svibnja 2010. pod naslovom " SŽ" : sindikalist VŽ uzima proviziju od 1%,i VŽ: " to su laži". Utvrđeno je da se članak odnosi na sanaciju Vranjičkog Salonita.
19. Uvidom u članak objavljen u 24 Sata Plus pod naslovom " GŽ pozvao psihijatra da pregledaju VŽ", utvrđeno je da se odnosi na tvrtku Des, koja zapošljava 120 ljudi s invaliditetom, a da se navodi kako VŽ radnike manipulacijama navodi na štrajk i da splitski dogradonačelnik GŽ poziva psihijatre da pregledaju VŽ i procijeni njegovu ubrojivost, jer da radnike bezrazložno poziva na štrajk iako im plaće redovito stižu i nijedno pravo im nije ugroženo.
20. Na raspravi održanoj dana 27.ožujka 2025. proveden je dokazni postupak saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.
21. Tužitelj VŽ je u svom iskazu naveo da najprije želi reći da je oženjen, da ima dva odrasla sina, da je sada u mirovini, da su i on i sinovi odlikovani, da želi reći i razloge članka naslova "Lažu i jarac i njegov rog", da je, osim tog članka, bilo i drugih članaka na istom portalu Ferata Sinj, a i na Radio Sinju, da je bilo i članaka u Slobodnoj Dalmaciji i drugim glasilima, da je bio u timu za pregovore radi sklapanja kolektivnog ugovora u puno firmi (npr. Dalmacijacement, AD plastik, INA i dr.), a da je poduzeće Autoprijevoz Sinj jedino poduzeće u kojem nije uspio u namjeri da se sklopi kolektivni ugovor, da mu je poznato da takvog ugovora nema ni danas, da je bio u timu za pregovore i samo iznosio činjenice, da su se u tom poduzeću događali nezakoniti otkazi, da su četiri radnika štrajkala glađu a da je poslije jedan od njih dobio nagradu Grada Sinja za životno djelo, da je, zbog tih događanja u tom poduzeću, tadašnji Predsjednik RH gosp. P pozvao delegaciju u kojoj su bili predstavnici sindikata i Gradskog vijeća Grada Sinja, oko deset ljudi, gdje su razgovarali o činjenicama u svezi firme Autoprijevoz Sinj, te da je predsjednik pozvao firmu i sindikat na postupak mirenja, i da je poslao stručnjaka za radno pravo pri Pravnom fakultetu u Zagrebu gosp. KŽ, da pomogne, da su to prihvatili predstavnici Autoprijevoz Sinj – ZŽ i tadašnji direktori PŽ i ŠŽ, da je taj postupak mirenja završen na način da su se izmirili i pristupili pregovorima radi sklapanja kolektivnog ugovora, ali da se, već nakon drugog sastanka, sve to raspalo i da nije došlo do sklapanja ugovora, da je privatizacija te firme bila nezakonita, što da je potvrdila i Revizija, da je jedna delegacija bila i kod glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, koji im je rekao da se kazneni postupak zbog utaje poreza već vodi, da se radnicima nisu plaćali prekovremeni sati, da su dobivali nezakonite otkaze, da je sindikalni povjerenik HUS-a RŽ, prije sedam do osam mjeseci, dobio naknadu zbog nezakonita otkaza, - neplaćenih prekovremenih sati i dr., da se on – tužitelj našao u teškoj situaciji, jer je morao stišavati radnike da ne napadnu tuženike, a isto tako i braniti radnike, da se uključila i Crkva, pa da je i gvardijan Sinjskog samostana ŽŽ na jednom javnom prosvjedu podržao radnike i govorio na tom prosvjedu, da je tada objavljen ovaj članak pod naslovom "Lažu i jarac i njegov rog", a i drugi članci o kojima je govorio, da mu je to nanijelo štetu, jer je morao dokazivati suradnicima iz Sindikata i drugim ljudima da nije kriv i da to što je navedeno u člancima nije istina, da se događalo da bi mu ljudi dobacivali komentare, da su probleme imali i njegovi sinovi, jer bi ih pitali . "je li istina to što piše u tom i drugim člancima?", da su svi to vrlo teško podnosili, a posebno njegova supruga, da je zbog objave navedenog članka protiv tuženika vođen kazneni postupak i da su tuženici u tom postupku proglašeni krivima, da je on otišao u mirovinu 2014. , da mu je poznato da u toj firmi još uvijek nije sklopljen kolektivni ugovor, da su tuženi uništili sindikate, i to Sindikat vozača Autoprijevoza Sinj, te HUS i osnovali "žuti sindikat", te prisiljavali radnike da uđu u njega, da je tuženike pogodilo što je iznio istinu o onome što se događa, da je kao garanciju da će provesti zakonitu privatizaciju vlasnik firme Autuprijevoz Sinj morao izdati bjanko zadužnicu na iznos od 17.000.000,00 kn (sedamnaestmilijuna kuna), da je ta privatizacija nezakonita,a da je zbog toga još uvijek u tijeku kazneni postupak, da ne zna kada je PŽ prestao raditi u Promet Makarska, preko koje tvrtke je ZŽ privatizirao Autoprijevoz Sinj, da je on – tužitelj zbog svega navedenog imao i dodatne troškove, jer je morao ići okolo i objašnjavati da nije "reketario" sindikalne predstavnike i direktora, da su ga, u to vrijeme, tri, četiri sindikalna povjerenika pitala gdje stanuje i mogu li popiti kavu kod njega i da su, kada su vidjeli gdje i kako stanuje, opsovali sve a sve to u svezi navoda da je reketario direktore, da živi sa suprugom u stanu od 50 m2, na Mejašima, da mu je supruga cijelo vrijeme bila zaposlena, da i sada ponekad ima nezgodne situacije u svezi ovog i drugih članaka, da se prije dvije godine u Sinju jedva suzdržao da ne dođe u fizički sukob sa čovjekom, koji je na ulici vikao da je reketario i dobivao novac od raznih direktora, da je cilj predmetnog i drugih članaka bio da mu donese štetu i izguraju ga sa sindikalne scene, da je 1994. organizirao puno javnih prosvjeda zbog nezakonite privatizacije i drugih firmi, npr. Škvera i Diokoma, ali da mu se nigdje nije dogodilo ovo što mu se dogodilo u Autoprijevozu Sinj, da misli da je nalogodavac bio ZŽ, da je pisac bio PŽ, po Matinom nalogu, a da mu se sad pok. ŠŽ ispričao što je tako govorio o njemu i rekao " ja sam morao, inače bih ostao bez posla, a moram uzdržavati obitelj", da su ispod tog članka bila imena tuženika i ŠŽ, da tuženik pod 1/ nije nikada bio novinar ili zaposlenik portala Ferata, da smatra kako je tuženik pod 1/ ZŽ bio nalogodavac jer je takav dojam stekao iz razgovora na sastancima, na kojem su bili tuženici, a da mu je to potvrdio i ŠŽ, tj. da ZŽ daje naredbe, a njih dva ŠŽ i PŽ izvršavaju iste, da se povreda prava osobnosti i zaposlenja odrazila jer je on – tužitelj iz poštene obitelji, te da je vrlo ružno kada netko preko sredstava javnog informiranja izjavi da ste izvršili reketarenje direktora jer to rade mafijaši, da su mu govorili i da je radio protiv svojih klijenata i radnika i da se zbog toga loše osjećao, da je zbog tih povreda prava osobnosti razgovarao sa svojom liječnicom, a da se obraćao i pravnici HUS-a da mu je liječnica rekla da je "dite kamena" i da će to preboljeti.
22. Iskazu tužitelja sud je poklonio vjeru, jer istinitost tog iskaza proizlazi i iz ostalih rezultata provedenog dokaznog postupka, posebno iz utvrđenja navedenih u pravomoćnoj Presudi OS u Splitu broj K-464/2014 od 22.rujna 2016.
23. Temeljem čl. 12. st.3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 ,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) sud je u parničnom postupku,u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinioca, vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim.
24. U ovoj pravnoj stvari su oba preostala tuženika (zajedno sa sad pok. ŠŽ) proglašena krivim za kazneno djelo klevete,što su dana 14.listopada 2011. zajednički i dogovorno sastavili tekst naslova "Lažu i jarac i njegov rog" koji je istog dana objavljen na portalu Grada Sinja "Ferata", svjesni da iznose neistine o VŽ koje mogu naškoditi njegovoj časti i ugledu, dakle, u odnosu na VŽ, iznijeli nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, putem javnih medija, zbog čega da je ta kleveta postala pristupačna većem broju osoba, čime da su počinili kazneno djelo protiv časti i ugleda klevetom-djelo opisano i kažnjivo po čl. 200.st. 2. KZ/97 te su im izrečene novčane kazne.
25. Stoga u ovom postupku sud nije mogao prihvatiti prigovore promašene pasivne legitimacije koje su oba tuženika isticala, već su zbog onog utvrđenog u kaznenom postupku oba tuženika pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.
26. Oba tuženika su isticala i prigovor zastare.
27. Iz priloženog kaznenog spisa je razvidno da bi zastara u tom kaznenom predmetu nastupila 14.listopada 2017. (šest godina od objave članka tj. šest godina od 14.listopada 2011.).
28. U ovoj pravnoj stvari tužba je podnesena 09.veljače 2017.
29. Temeljem čl. 231. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje ZOO) kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, a temeljem st. 2. istog čl. prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. Do prekida zastare u kaznenom spisu je došlo podnošenjem privatne tužbe, dana 19.prosinca 2011., pa je, dakle, tada došlo i do prekida zastare za naknadu štete, te je iz navedenog razvidno kako je prigovor zastare neosnovan.
30. Po mišljenju ovog suda iz provedenih dokaza, a posebno iskaza tužitelja kao parnične stranke, proizlazi djelomična osnovanost tužbenog zahtjeva, jer su u članku pod naslovom "Lažu i jarac i njegov rog", koji je objavljen na portalu Ferata 14.listopada 2011., iznesene klevete na račun tužitelja, kojeg nazivaju lažnim borcem za radnička prava, dvostrukim agentom, koji javno govori u korist radnika, a tajno napada radnike i druge sindikalne povjerenike, nazivajući ih pogrdnim imenima, da tužitelj nema nikakvih moralnih ograda, laže, ima sponzore za svoju besramnu ulogu, i ništa ne radi "mukte"… 31. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja iz kojeg proizlazi da se zbog kleveta iz navedenog članka loše osjećao, da je izbjegavao izlaženje iz kuće, da je imao neugodnosti na način da bi mu ljudi na ulici dobacivali ružne stvari, npr. daje reketario direktore i sl., da je morao dokazivati da nije kriv i da to što je navedeno u članku nije istina, te da su probleme i neugodnosti imali i njegovi sinovi i supruga i da se, u svezi tih problema, obraćao svojoj obiteljskoj liječnici i pravnici HUS-a.
32. Temeljem čl. 19. st.1. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, a temeljem st. 2.istog čl. pod pravima osobnosti se u smislu tog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
33. Temeljem čl. 1100.st. 1. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema.
34. Po mišljenju suda u navedenom članku pod naslovom "Lažu i jarac i njegov rog" se radilo o klevetama, koje su povrijedile pravo osobnosti tužitelja, prava na čast, ugled i dostojanstvo, pa mu stoga pripada pravična novčana naknada.
35. Temeljem čl. 1107. st. 1.ZOO-a za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno odgovaraju svi sudionici solidarno.
36. U ovoj pravnoj stvari oba tuženika navode da oni nisu pisali, niti dostavili sporni članak portalu Ferata. Tko je točno od tuženika napisao navedeni članak sud nije mogao utvrditi, kao što to nije mogao utvrditi ni sud u kaznenom postupku, koji se vodio protiv ovdašnjih tuženika i sada pok. ŠŽ.
37. Oba ovdašnja tuženika i ŠŽ su navedeni kao autori tog članka. Njihove fotografije su objavljene, kao sastavni dio navedenog članka. Nijedna od osoba koje su navedene kao autori članka nije tražila ispravak članka u dijelu da nije autor ili suautor članka.
38. Temeljem čl. 1107.st.4.ZOO-a kada je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba, koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih prouzročila štetu, te osobe odgovaraju solidarno. Stoga su po mišljenju suda oba tuženika solidarno odgovorna za nastanak štete-povrede prava osobnosti tužitelja.
39. Odlučujući o visini pravične novčane naknade, koja pripada tužitelju, sud je vodio računa o cilju kojem služi ta naknada i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a sve prema odredbama čl. 1100. st.2. ZOO-a, te je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu, zbog povrede prava osobnosti, pravo na čast, ugled i dostojanstvo, u iznosu od 1.000,00 eura, jer taj iznos, prema okolnostima slučaja smatra realnim novčanim iznosom. Točno je, a što proizlazi iz više članaka koje je tuženik pod 1 priložio uz svoj odgovor na tužbu i dopunu odgovora na tužbu, da je i sam tužitelj u nekim od tih članaka iznosio uvredljive navode u odnosu na ove tuženike, a i treće osobe, što svakako nije moralno, ali to nije predmet ovog postupka, pa sud o tome nije ni mogao raspravljati.
40. Na dosuđeni iznos sud je tužitelju priznao pravo na zakonske zatezne kamate počev od dana podnošenja tužbe tj.od 09.veljače 2017., do isplate, a temeljem čl. 1103. ZOO-a.
41. O visini stope zakonskih zateznih kamata sud je odlučio temeljem čl. 29.st.1. i 2. ZOO-a. (točka I.1.izreke Presude).
42. U preostalom dijelu (za razliku od zatraženih 2.654,46 eura i dosuđenih 1.000,00 eura), je tužbeni zahtjev tužitelja, po mišljenju suda, bio previsoko postavljen, pa je stoga, u tom dijelu, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. (točka II. izreke Presude).
43. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u cijelosti uspio u sporu glede osnova tužbenog zahtjeva (100 %), a u visini tužbenog zahtjeva je uspio u sporu u omjeru od 38 %, što daje ukupan omjer tužiteljevog uspjeha u sporu od 69 %.
44. Sud je tužitelju priznao troškove sastava tužbe u visini od 100 bodova ili 200,00 eura, temeljem Tbr.7. t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023 – dalje OT), sastava obrazloženog podneska od 14.01.2019. u visini od 100 bodova ili 200,00 eura, temeljem Tbr.8. t.1., OT-a i zastupanja na šest ročišta 19.02.2023., 08.02.2024., 14.11.2024., 16.01.2025., 11.02.2025. i 27.03.2025., u visini od po 100,00 bodova ili po 200,00 eura, temeljem Tbr.9.t.1., OT-a, što ukupno daje iznos od 1.600,00 eura. Na taj iznos sud je tužitelju priznao trošak PDV-a po stopi od 25%, ili 400,00 eura, što zajedno daje iznos od 2.000,00 eura. Prema uspjehu u sporu tužitelju pripada 69 % od tog iznosa ili 1.380,00 eura (u popisu troška tužitelja nisu popisane sudske pristojbe).
45. Tuženiku pod 1/ su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova ili 200,00 eura, temeljem Tbr. 8.t. 1. OT-a, zastupanja na šest ročišta, 19.02.2023., 08.02.2024., 14.11.2024., 16.01.2025., 11.02.2025. i 27.03.2025., u visini od po 100,00 bodova ili po 200,00 eura, temeljem Tbr.9.t.1., OT-a, što ukupno daje iznos od 1.400,00 eura. Na taj iznos sud je tuženiku pod 1/ priznao trošak PDV-a po stopi od 25 % ili 350,00 eura, što zajedno daje iznos od 1.750,00 eura. Tuženik pod 1/ je u ovom sporu uspio u omjeru od 31 %, pa mu u tom omjeru i pripada dio navedenih troškova odnosno 542,50 eura.
46. Kada se od iznosa troškova, koji su priznati tužitelju (1.380,00 eura), oduzme iznos troškova koji su dosuđeni tuženiku pod 1/ (542,50 eura), dobije se iznos od 837,50 eura, koliko troškova je dosuđeno tužitelju u točki I.2. izreke ove Presude.
47. Na dosuđene troškove sud je tužitelju priznao pravo na zakonske zatezne kamate, temeljem čl. 151.st.3. ZPP-a i to počev od 30.travnja 2025. kao dana presuđenja do isplate.
48. Odluku o visini stope zakonskih zateznih kamata sud je donio temeljem čl. 29.st.1. i 2. ZOO.a.
U Makarskoj, dana 30.travnja 2025.
SUDAC:
Veronika Aračić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP- a).
Dna:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika pod 1
3. Tuženiku pod 2
4. U spis
