REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1847/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja AUTO-NOVAKOVIĆ d.o.o., OIB: 68621794820, Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80a, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 1.259,87 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2146/2024 od 13. ožujka 2025., 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2146/2024 od 13. ožujka 2025., u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. njezine izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.259,87 EUR sa zateznom kamatom od 18. kolovoza 2024. do isplate. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu kojem tužitelj potražuje zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos preko stope zatezne kamate određenoj u točki I. izreke. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 735,89 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2025. pa do isplate, te je u točki IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 26,54 EUR.
2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je u prometnoj nezgodi od 1. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu marke HYUNDAI 120, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika VE, koje vozilo je bilo osigurano po polici kasko osiguranja ugovorenoj kod tuženika. Djelatnici tuženika su 2. srpnja 2024. procijenili štetu, napravili zapisnik o izvidu štete te je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana pa je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela oštećeniku, a što predstavlja samo djelomični iznos predmetne štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo popravio kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila limarija i lakiranje. Tužitelj je izvršio popravak prema pravilima struke i izdao račun broj 1356-21340-1 na iznos od 7.393,80 EUR dok razliku od 1.259,87 EUR tuženik nije htio platiti. VE kao vlasnik popravljenog vozila (ustupitelj), te tužitelj (primatelj) sklopili su 7. kolovoza 2024. Ugovor o ustupu (cesija) kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 1.259,87 EUR, i o tome je obaviješten tuženik. Nije sporan štetni događaj, niti pasivna legitimacija, te je sud utvrdio da je tužitelj izdao za vozilo oštećenika VE u iznosu od 7.393,80 EUR prema kojem je cijena sata rada tužitelja za rad lakirera i limara u visini od 52,00 EUR uvećano za PDV. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj tuženika obavijestio o ustupu potraživanja u iznosu od 1.259,87 EUR koje ima prema tuženiku, prema računu popravka broj 1356-21340-1. Nadalje sud iznosi da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada. Na utvrđeno činjenično stanje sud je primijenio odredbu čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5., čl. 155. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
3. Žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava pobijajući točke I. i III. izreke, s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu. U žalbi kao osnovni žalbeni navod iznosi kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu te ističe kako ne nameće i ne propisuje satnicu koje bi se trebali držati drugi sudionici pravnog prometa međutim da je oštećenik pridonio da šteta bude veća, time što je vozilo popravio u radionici čija cijena sata rada znatno odskače od cijena za isti rad u ostalim radionicama. Smatra da sud nije savjesno i brižljivo ocijenio sve dokaze. U odnosu na troškove postupka navodi da tužitelju ne pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je punomoćnik tužitelja mogao preuzeti odluku suda na e-Oglasnoj ploči.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.
6. Predmet spora je isplata iznosa od 1.259,97 EUR na ime razlike cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku za popravak vozila oštećenika na vozilu marke HYUNDAI 120, reg. oznake [registarska oznaka].
7. Tijekom prvostupanjskog postupka je nesporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja. Utvrđeno je da je tužitelj preuzeo i izvršio popravak vozila i izdao račun broj 1356-21340-1 na iznos od 7.393,80 EUR, i nije sporno da je tuženik isplatio u mirnom postupku iznos od 6.133,93 EUR. Utvrđeno je da je procjenitelj tuženika utvrdio da je za popravak vozila potrebno 32,30 sati za rad limara i ostalih radova i 20,40 sati za rad lakirera. Cijena sata rada tužitelja za rad lakirera i limara iznosi 52,00 EUR uvećano za PDV. Utvrđeno je da je Ugovorom o ustupu potraživanja od **.**.2024. VE kao ustupitelj, ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju ustupitelj ima prema tuženiku na temelju računa broj 24-22340-1 za popravak vozila u iznosu od 1.259,87 EUR o čemu je tužitelj obavijestio tuženika. Tužiteljev račun za popravak vozila ispostavljen je 2. kolovoza 2024. s rokom dospijeća 17. kolovoza 2024.
8. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i st. 4. ZOO-a i čl. 29. ZOO-a, prvenstveno rukovodeći se time da je ostala sporna samo visina cijena sata rada. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je oštećenik slobodan u odabiru servisa za popravak vozila i da je tužitelj cijenu radnog sata obračunao po svom cjeniku koju cijenu sata obračunava redovito svim svojim klijentima.
9. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, koja je ispitana kako kvalitativno u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i kvantitativno u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da tužitelju nije valjalo priznati trošak pristupa na ročište za objavu jer punomoćnik stranke koji je pristupio na ročište za objavu ima pravo na taj trošak temeljem odredbe Tbr. 9/3. Tarife.
10. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a kako je odlučeno u izreci ove presude.
Zagreb, 30. travnja 2025.
Sutkinja
Ana Cvitković
