REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1455/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Luka Antunović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-528/24 od 3. siječnja 2025., ispravljene rješenjem poslovni broj P-528/24-20 od 24. siječnja 2025., 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-528/24 od 3. siječnja 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj P-528/24-20 od 24. siječnja 2025. u točki III. izreke presude u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-528/24 od 3. siječnja 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj P-528/24-20 od 24. siječnja 2025. u točki III. izreke u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 31,25 EUR i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 31,25 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-528/24 od 3. siječnja 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj P-528/24-20 od 24. siječnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 182,79 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-528/24 od 3. siječnja 2025. u točki I. izreke naloženo je tuženiku da u roku 15 dana plati tužitelju iznos od 9,34 EUR sa zateznim kamatama određenim na pojedinačne iznose, točkom II. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.593,78 EUR, a točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.430,51 EUR.

2. Protiv presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke III. izreke u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška podneska od 3. studenog 2023. u ukupnom iznosu od 625,00EUR i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 31,25 EUR zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i tužitelju dosuditi navedene parnične troškove.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka posebno one iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da tužitelj nije potrošač u smislu Zakona o zaštiti potrošača i da stoga ne može tražiti zaštitu po osnovi potrošačkih prava, da je prijenos potrošačkih prava nedopušten i ništetan, a da pravni interes za pokretanje pojedinačnih postupka pripada isključivo korisnicima kredita jer se radi o strogo osobnim pravima koja se ne mogu prenositi. Kako je presuda neosnovana tako i odluka o trošku postupka nije osnovana. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Presuda je ispitana u granicama razloga navedenih u žalbama sukladno članku 365. stavcima 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude i u presudi nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama, stoga presuda nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točaka 3. i 11. ZPP-a na koju se u žalbi posebno poziva tuženik. Materijalno pravo u pogledu glavne stvari je pravilno primijenjeno.

10. RŽ je kao korisnik kredita s prednikom tuženika (dalje: Banka) sklopio 10. lipnja 2005. Ugovor o kreditu broj 310852 (dalje: Ugovor) kojim je korisniku isplaćen kredit u iznosu od 157.500,00 CHF. RŽ je s tužiteljem 7. lipnja 2023. sklopio Ugovor o ustupu tražbine kojim je tužitelju ustupio tražbinu s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice ugovora za valutu švicarski franak iz Ugovora. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 9,34 EUR koji je tuženik naplatio od RŽ na temelju ništetne ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu sukladno članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) u vezi s člankom 1111. stavkom 1. i člankom 1115. ZOO-a.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

- RŽ je Ugovorom odobren stambeni kredit za kupovinu stana u kunskoj protuvrijednosti od 157.500,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a za devize

Banke važećem na dan korištenja kredita,

- RŽ je Ugovorom o ustupu tražbine od 7. lipnja 2023. ustupio tužitelju svoju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu broj 310852,

- tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan sukladno članku 80. ZOO-a i članku 84. stavku 1. ZOO-a jer identitet tražbine nije promijenjen, a novčana tražbina koje se ustupa nije strogo osobne naravi niti se njezina narav protivi ustupu,

- da je u parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili jasne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09; dalje: ZZP/07),

- da je u parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da je tuženik u razdoblju 1. lipnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno člancima 81., 82. i 90. ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno člancima 96. i 97. ZZP/07-a,

- da je prvostupanjski sud sukladno članku 502.c ZPP-a vezan za pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi,

- svjedoku RŽ odredbe Ugovora nisu bile jasne, lako uočljive i razumljive da bi shvatio posljedice ugovaranja valutne klauzule te da mu nitko od djelatnika banke nije obrazložio posljedice i rizike vezanja kredita uz tečaj CHF, da se nije pregovarao o odredbama ugovora o kreditu, pa tako niti o valutnoj klauzuli, slijedom čega da tuženik nije dokazao da su predniku tužitelja pri sklapanju ugovora zaposlenici Banke protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi,

- da sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nisu bile razumljive, jer u njima nisu precizno određeni i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, niti je prilikom sklapanja ugovora potrošaču na jasan način objašnjeno koje bi ekonomske posljedice za njega mogle proizaći ugovaranjem odredbi o valutnoj klauzuli, što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita i potrošača u odnosu na drugu ugovornu stranu Banku, kao davatelja kredita i trgovca,

- visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio na temelju izvedenog financijskog vještačenja po vještaku Centar za financijsko vještačenje d.o.o.

12. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na članak 502.c ZPP-a i članak 138.a ZPP/07, kao što se i pravilno pozvao na shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, koja je donesena u postupku u povodu kolektivne tužbe. Naime, u predmetnom slučaju se primjenjuje shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, a prema kojem je tuženik (u razdoblju kada je zaključen predmetni Ugovor o kreditu) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odnosno kojima je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranim odlukama tuženika.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravna osoba kojoj je potrošač na temelju ustupa prenio svoje tražbine koje mu pripadaju primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača/03 ili Zakona o zaštiti potrošača/07, može od potrošačeva dužnika, potraživati ispunjenje obveze kao i sam potrošač jer pravo na ispunjenje ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu nego o svojstvu ugovornih strana iz potrošačkog ugovora (iz ugovora o kreditu). Cesionar ima prema dužniku (cesusu) ista prava koja je cedent imao prema dužniku do ustupanja sukladno članku 84. stavku 1. ZOO-a, a dužnik sukladno članku 84. stavku 2. ZOO-a može prema cesionaru, pored prigovora koje ima prema njemu, isticati i one prigovore koje je mogao istaknuti cedentu do časa kada je saznao za ustupanje (tako Rev-692/2023 od 4. siječnja 2024. i Rev-258/2024 od 8. svibnja 2024.) Pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na odluku Suda Europske Unije u predmetu C-383/18, Lexitor, od 11. rujna 2019. u točki 20. glede pitanja cesije. Novčana tražbina koja proizlazi iz djelomično ništetnog potrošačkog ugovora nije tražbina koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom potrošač može slobodno raspolagati. U smislu članka 80. stavka 1. ZOO-a, ustup takve tražbine nije zabranjen nijednim zakonom (tražbina nije izvan prometa), odnosno nije strogo osobne naravi (nije vezana za osobnost i strogo osobna prava vjerovnika) jer pravo na ispunjenje ovisi o svojstvu ugovornih strana iz potrošačkog ugovora. Slijedom navedenog neosnovano tuženik navodi da je Ugovor o ustupu tražbine od 7. lipnja 2023. ništetan, a suprotno tvrdnjama tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku. Za zaključiti je da tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda o glavnoj stvari.

14. Međutim tužitelj osnovano navodi da ima pravo na naknadu troška za pristup na objavu presude. Ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude (članak 335. ZPP-a). Ovu radnju određuje i zakazuje sud, te stranke poziva na ročište na koji poziv su se dužne odazvati jer u protivnom nastupaju brojne posljedice prvenstveno u odnosu na dostavu presude. Na ovom ročištu javno se objavljuje presuda, pročita se izreka presude i ukratko se usmeno iznosu razlozi presude (članak 336. stavak 1. ZPP-a). Imajući u vidu sve navedeno, za zaključiti je da pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku, odvjetniku, za pristup na ročište za objavu presude je izravno povezano s pravom na pristup sudu (članak 29. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine“, broj: 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 105/14; dalje: Ustav) te članka 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17; dalje: Konvencija), upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja i dostave presude za koju je pravilno da se izvršava upravo na ročištu za objavu presude. Tužitelj stoga ima pravo na naknadu troška za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 31,25 EUR sukladno Tar. br. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) i za taj iznos je valjalo preinačiti točku III. izreke presude. U odnosu na trošak tužiteljevog podneska od 3. studenog 2023. ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da trošak tog podneska nije bio potreban u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točkama I. i III. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a kao u točki II. izreke. Tužitelj je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu od 4,76% stoga ovaj sud nalazi da njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 182,79 EUR nije osnovan te je odlučeno kao u točki IV. izreke presude sukladno članku 166. stavcima 1. i 2. ZPP-a.

Zagreb, 30. travnja 2025.

Sudac

Ivana Mlinarić