Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-86/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici VF, dipl. iur. iz Hrvatskog sindikata pošte, Zagreb, Radićeva 12, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Velika Gorica, Poštanska ulica 9 zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. ožujka 2025. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP- a, dana 30. travnja 2025. godine,

presudio je

I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tužiteljice JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju je donio tuženik HP-Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, broj: DM-08-34670/21 nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice JF nije prestao.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj HP-02/2-60857/20 sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 19.01.2021. godine, sa danom 19.01.2025..

III. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, da tužiteljici JF, [adresa], naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od neto 3.418,76 € (slovima: tritisućečetiristoosamnaesteurasedamdesetšestcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 30.04.2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od 1.709,38 €, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 13.01.2023. navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta operater u poštanskom uredu u Diviziji mreža, Sektor upravljanja mrežom poštanskih ureda grupe područja 4, na području Zadarske županije. Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu zbog povreda obveza iz radnog odnosa. Tužiteljica je protiv Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu u zakonom propisanom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava, o kojem tuženik do danas nije odlučio. Tužiteljica ističe da je pobijana odluka tuženika u cijelosti neosnovana budući da nije počinila povrede obveza iz radnog odnosa, koje imaju za posljedicu gubitak povjerenja, niti je svojim postupkom nanijela štetu ugledu tuženika. Objava tužiteljice na društvenoj mreži Facebook u grupi radnika HP-Hrvatske pošte na način na koji je to učinila tužiteljica ne može biti opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu. Tužiteljica je objavu učinila na društvenoj mreži Facebook u zatvorenoj grupi radnika Hrvatske pošte te je podijelila informacije koje se tiču samih radnika tuženika vezano za COVID potvrde. S tim informacijama radnici tuženika su već bili upoznati budući da je u to vrijeme navedena tema bila aktualna. Tužiteljica je u ovom slučaju postupala isključivo u dobroj vjeri, a ne s namjerom kršenja svojih obveza iz radnog odnosa. Polazeći od odredbi Zakona o radu te dovodeći ih u vezu Pravilnikom o radu i Etičkim kodeksom, može se zaključiti kako se povreda obveze iz radnog odnosa treba ocjenjivati u okolnostima svakog pojedinog slučaja, sagledavajući okolnosti u kojima je povreda počinjena, ali i učinke koje je ona imala za poslodavca. U ovom slučaju tuženik nije postupio na taj način, a osobito nije utvrdio na koji način je postupak tužiteljice u konkretnom slučaju doveo do narušavanja ugleda izvršnog direktora i samog tuženika. Tuženik utvrđuje počinjenje povrede i gubitak povjerenja u tužiteljicu, iako njezin postupak ne dovodi u vezu s nekim konkretnim posljedicama po ugled i interese poslovanja Društva. Posebno bitnim smatramo da tužiteljica nije istupala u javnosti već unutar zatvorene grupe radnika Hrvatske pošte i da se radilo o informacijama s kojima su u konačnici radnici tuženika bili upoznati. U ovom slučaju treba, ujedno, cijeniti činjenicu da je tužiteljica bila uzorna radnica, koji svojim radom i ponašanjem nikada nije nanijela štetu niti tuženiku niti korisnicima usluga te je postupala isključivo u dobroj vjeri. Pored navedenog, tužiteljica nije prethodno upozorena na obveze iz radnog odnosa pa je predmetna odluka o redovitom otkazu i iz tog razloga nezakonita. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je Odluka tuženika od 29.11.2022. o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici nedopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao, te naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, na poslove radnog mjesta operater u poštanskom uredu u Diviziji mreža, Sektor upravljanja mrežom poštanskih ureda grupe područja IV, na području Zadarske županije ili druge odgovarajuće poslove sukladno njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

2. Podneskom od 06.03.2025. (str. 74-75 spisa), tužiteljica je postavila konačan tužbeni zahtjev tako da osim utvrđenja da je Odluka tuženika od 29.11.2022. o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici nedopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao, predlaže sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini 6 ugovorenih plaća, odnosno iznos od 5.128,14 € (6 x 854,69 €) sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti te opreza radi ističe prigovor prekluzije. Opravdani razlozi za donošenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnice od 29.11.2022. godine (dalje: pobijana odluka), a koja isprava je priložena sudskom spisu, činjenično su obrazloženi pobijanom odlukom. Za potrebe dokaznog postupka, u cilju dokazivanja opravdanih otkaznih razloga te zakonitog postupka otkazivanja, tuženik dostavlja u sudski spis sljedeće isprave: Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 29.11.2022.g., broj: DM-08-34670/21 s potvrdom o primitku, dopisi izvršnog direktora Sektora upravljanja mrežom PU GP4 UF od 25.11.2021., broj: DM-08- 034670/21, zapisnik o saslušanju tužiteljice od dana 10.11.2022. godine, ugovor o radu tužiteljice, izjava o prihvatu Etičkog kodeksa, povjerljivosti i nepristranosti, dopis tuženika u kojem se traži savjetovanje s Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, broj: DE-08-34670/22 od **.**.2022. godine n/r SF kao predsjednici Radničkog vijeća GP4, dopis SF, predsjednice Radničkog vijeća GP4, Pravilnik o radu (HP glasnik 6/15). Prvenstveno se ističe kako je redoviti otkaz Ugovora o radu tuženik donio u skladu s odredbama čl.115. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19). Tuženik ne osporava činjenicu kako vezano za tužiteljičin Zahtjev za zaštitu prava nije donosio posebnu odluku, međutim, obveza na takvo postupanje poslodavca nije propisana Zakonom o radu niti bilo kojim drugim važećim propisom radno pravne legislative te stoga kao takva ne postoji. Osim toga, sama okolnost što se tuženik nije posebno očitovao glede navedenog ne predstavlja presumpciju prema kojoj bi tužitelj stoga bio u pravu niti se na bilo koji način može tumačiti in favorem laboratoris. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, pobijana odluka nije niti neosnovana niti pravno odnosno činjenično neutemeljena, a za njeno je donošenje tuženik svakako imao opravdan razlog. Pobijanom odlukom otkazni razlozi detaljno su obrazloženi i potkrepljeni navodima, istinitost kojih će se utvrđivati kroz provedbu dokaznog postupka u ovom sudskom sporu. U pobijanoj odluci opisana postupanja predstavljaju osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i za tuženika su neprihvatljiva te su kao takva dovela do gubitka povjerenja u tužiteljicu kao radnicu i njezinu lojalnost prema tuženiku kao poslodavcu. Kako je u svom svakodnevnom poslu radnica obvezna obavljati istovrsne poslove kao i do sada postoji opravdana bojazan poslodavca da bi ista mogla ponoviti opisane povrede. Ni jedan poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika u kojeg opravdano nema povjerenja i za kojeg ne može očekivati da bi ubuduće sve svoje preuzete radne obveze obavljao u skladu sa zakonskim propisima, internim aktima poslodavca i važećim ugovorom o radu. Navedenim postupanjem, tužiteljica je počinila osobito teške povrede obveza radnog odnosa propisane čl. 45. toč. 13. Pravilnika o radu, a kojim je čl. propisano kako je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu i drugim aktima Društva zbog kojeg, uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć, a osobito odavanje poslovne tajne te ostalih povjerljivih i zaštićenih informacija. Tuženik dodatno ističe kako je sukladno odredbama čl.150. Zakona o radu proveo savjetovanje s radničkim vijećem. Slijedom navedenog, predlaže se Naslovnom sudu, a nakon provedenog dokaznog postupka, donijeti presudu kojom će se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Odluku tuženika od 29.11.2022. o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici (str. 4-6 spisa), u tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava od 16.12.2022. s povratnicom (str. 7-9 spisa), u povratnicu Hrvatske pošte o danu dostave odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici (str. 18 spisa), u dopis izvršnog direktora Sektora upravljanja mrežom PU GP4 UF od 25.11.2021. Uredu za upravljanje ljudskim resursima tuženika (str. 19 spisa), u izjavu (obranu) tužiteljice JF od 10.11.2022. poslodavcu (str. 20-21 spisa), u ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 23-25 spisa), u izjavu tužiteljice od 13.07.2015. o prihvatu Etičkog kodeksa, povjerljivosti i nepristranosti (str. 26 spisa), u dostavnicu od 13.07.2015. kojom se potvrđuje da je Izjava o prihvatu Etičkog kodeksa, povjerljivosti i nepristranosti uručena tužiteljici (str. 27 spisa), u dopis Odjela za radno – pravne odnose Ureda za upravljanje ljudskim resursima od 15.11.2022. Radničkom vijeću GP4 u postupku savjetovanja, a prije otkazivanja ugovora o radu (str. 28-29 spisa), u očitovanje Radničkog vijeća GP4 na namjeru poslodavca da se tužiteljici otkaže ugovor o radu (str. 30-31 spisa), u Pravilnik o radu tuženika od 18.02.2015. koji je stupio na snagu 05.03.2015. (str. 34-49 spisa), saslušani su svjedoci UF (str. 57-58 spisa), PF (str. 67-68 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice JF kao stranke (str. 68-69 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6.U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7.U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika od 29.11.2022. o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici; da se sudski raskine ugovor o radu s danom donošenja prvostupanjske presude, te da se obveže tuženika da tužiteljici isplati naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od 6 ugovorenih plaća, odnosno iznos od 5.128,14 € (6 x 854,69 €).

9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

10. U odgovoru na tužbu tuženik je opreza radi istaknuo prigovor prekluzije tužbe. U čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), a koji se odnosi na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa, propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko opravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Iz dokumentacije koja prileži spisu odnosno iz povratnice koja prileži spisu na str. 18, vidljivo je da je tužiteljica JF zaprimila Odluku tuženika od 29.11.2022. o redovitom otkazu ugovora o radu dana 05.12.2022.. Od idućeg dana odnosno od 06.12.2022. tužiteljici je počeo teći rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. Tužiteljica je zahtjev za zaštitu prava podnijela tuženiku poštom preporučeno, a tuženik je zahtjev za zaštitu prava preuzeo dana 19.12.2022., u zakonskom roku. Od 20.12.2022., tuženiku je počeo teći 15-dnevni zakonski rok za očitovanje na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava. Taj rok je istekao dana 04.01.2023.. Do tog roka tuženik se nije očitovao na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava, a niti nakon toga roka. Od 05.01.2023., tužiteljici je počeo teći daljnji rok od 15 dana u kojem je mogla podnijeti tužbu sudu. Taj rok je istekao dana 19.01.2023.. Međutim, prije nego što je taj rok istekao, točnije 13.01.2023., u zakonskom roku tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu. Neosnovan je prigovor tuženika o prekluziji prava tužiteljice za podnošenje tužbe u ovom predmetu, jer je tužiteljica u zakonskom roku, odnosno u skladu s čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu/14 podnijela i zahtjev za zaštitu prava i tužbu u ovom predmetu.

11. U čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazani rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, pored ostaloga u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

12. U čl. 135. st. 3. ZOR/14 propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

13. U konkretnom slučaju poslodavac je radnici otkazao ugovor o radu pa je na poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga.

14. Analizirajući provedene materijalne dokaze (dokumentaciju) i svjedočke iskaze, te iskaz tužiteljice kao stranke, utvrđeno je slijedeće:

- da je tužiteljica JF dana 13.07.2015. potpisala izjavu o prihvatu Etičkog kodeksa povjerljivosti i nepristranosti;

- tužiteljica je sa tuženikom dana 19.01.2021. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova operatera u poštanskom uredu u organizacijskoj jedinici Divizija mreža, Sektor upravljanja mrežom poštanskih ureda, grupe područja IV;

- da je dana 25.11.2021. izvršni direktor Sektora upravljanja mrežom PU GP4 UF uputio dopis Uredu za upravljanje ljudskim resursima u kojem traži da se pokrene stegovni postupak protiv tužiteljice odnosno izvanredno otkazivanje ugovora o radu jer je tužiteljica u razdoblju od 09.11. do 16.11.2021. na društvenoj mreži Facebook objavila službeni e-mail čime je prekršila Etički kodeks koji je sastavni dio

Pravilnika o radu Hrvatske pošte;

- da je poslodavac dana 10.11.2022. uzeo izjavu (obranu) od JF vezano za tvrdnju tuženika da je tužiteljica na društvenoj mreži Facebook objavila službeni e-mail izvršnog direktora LF za koju izjavu poslodavac tvrdi da je poslovna tajna;

- da je dana 15.11.2022. u postupku savjetovanja, poslodavac uputio Radničkom vijeću GP4 nacrt odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog toga što je radnica na društvenoj mreži Facebook u razdoblju od 09.11. do 16.11.2021. objavila službeni e-mail izvršnog direktora LF koji je bio upućen na veći broj drugih izvršnih direktora, a odnosio se na covid potvrde;

- da se Radničko vijeće GP4 u zakonskom roku očitovalo na namjeravanu odluku otkaza ugovora o radu nadvodeći da se protivi namjeravanoj odluci redovitog otkazivanja ugovora o radu radnici JF;

- da se u čl. 45 st. 1. toč. 13. i 14. Pravilnika o radu tuženika od veljače 2015., a koji je stupio na snagu 05.03.2015. navodi da je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu i drugim aktima društva, zbog kojeg, uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć, a osobito, pored ostalog, odavanje poslovne tajne, te ostalih povjerljivih i zaštićenih informacija, te ne pridržavanje odredaba Etičkog kodeksa;

- da je dana 29.11.2022. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužiteljici za poslove radnog mjesta operater u poštanskom uredu u Diviziji mreža, Sektor upravljanja mrežom poštanskih ureda, grupe područja 4, na području Zadarske županije, s ukupno 7 godina, 10 mjeseci i 14 dana radnog staža, od čega 7 godina, 3 mjeseca i 20 dana kod tuženika, zbog povreda obveza iz radnog odnosa. Radnici radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od jednog mjeseca, a otkazni rok počinje teći od dana dostave te odluke. Radnica nije u obvezi odrađivati otkazni rok, a poslodavac će joj isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radila do isteka otkaznog roka;

- tužiteljica JF saslušana kao stranka iskazala je da joj je otkazni rok istekao 05.01.2023. i da joj je tada prestao radni odnos kod tuženika;

- pun. tužiteljice obavijestila je sud da je tužiteljica od dana 19.01.2023. počela raditi na određeno kod drugog poslodavca A1 Hrvatska, a da je sa tim poslodavcem tužiteljica dana 19.01.2025. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme;

- svjedok UF, bivši zaposlenik tuženika, na ročištu održanom 12.03.2024. (str. 57-58 spisa), iskazao je da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici radio kod tuženika kao regionalni direktor Divizije mreža, GP4, koja je obuhvaćala Zadarsku, Šibensko – kninsku i Ličko – senjsku županiju; da nakon što je tužiteljica objavila na društvenim mrežama, za vrijeme dok je bila na porodiljnom dopustu sporne objave, svjedok je po nalogu nadređenih pokrenuo stegovni postupak protiv tužiteljice jer se "digla nekakva strka u Zagrebu oko objave tužiteljice"; sjeća se da je pogledao taj e- mail, a radilo se o e-mailu o covid potvrdama odnosno režimu poslovanja tuženika u vrijeme covida;

- svjedok PF, izvanbračni suprug tužiteljice, na ročištu održanom 15.10.2024. (str. 67-68 spisa), iskazao je da je bio zaposlen kod tuženika kao dostavljač HP Express pošiljki od 2010. do srpnja 2019. kada je svjedok tuženiku otkazao ugovor o radu; tužiteljica je njegova izvanbračna supruga s kojom ima dvoje mlt. djece; tužiteljica je bila u ranoj trudnoći s drugim djetetom kada joj je otkazan ugovor o radu, ali u trenutku otkazivanja ugovora o radu, njegova supruga, ovdje tužiteljica nije znala da je trudna; da je svjedok poslao tužiteljici sliku e-maila koju je dobio na svoj WhatsApp od njegovog kolege koji tada više nije radio u pošti, a niti je svjedok tada više radio u pošti; ne zna od koga je njegov kolega dobio taj e-mail; na e- mailu je pisao nešto vezano za covid; po mišljenju svjedoka u toj e-mail poruci su bile prijetnje g. LF koji je tada bio direktor u pošti u Zagrebu, u stilu da zaposlenici koji se nisu cijepili neće moći ući na radno mjesto te da neće dobiti plaću, a svi ljudi koje će zaposliti će morati imati potvrdu o cijepljenju protiv covida; svjedok je tu WhatsApp poruku proslijedio tužiteljici koja je koristila godišnji odmor nakon što je bila na rodiljnom dopustu nakon prvog djeteta, tužiteljica je to objavila na Facebook-u u nekoj grupi, ali detalje ne zna, jer nije vidio to što je tužiteljica objavila;

- tužiteljica JF, saslušana na ročištu od 15.10.2024. (str. 68-69 spisa), iskazala je da u trenutku kad je donesena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici, tužiteljica je bila u ranoj trudnoći, ali nije znala da je trudna, niti je o tome obavijestila poslodavca; tužiteljica je radila kod tuženika na radnom mjestu operatera u poštanskim uredima na području Zadarske županije, a po potrebi i Ličko – senjske županije; krajem listopada ili početkom studenog 2022., tužiteljica je na Facebook-u objavila u zatvorenoj grupi u kojoj su bili poštari i poštarice odnosno kolege i kolegice tužiteljice sliku e-maila kojeg je sačinio direktor LF i koji je poslao drugim direktorima tuženika, a u kojem se navodi da će se ne cijepljenje osobe morati testirati na covid, te da se bez potvrde o cijepljenju neće moći raditi, a da će cijepljeni moći raditi prekovremene sate; tužiteljica je do tog e-maila došla na način da joj ga je njezin izvanbračni suprug PF poslao putem WhatsApp-a, a kao komentar neke objave koja je bila isto vezana za covid; poslodavac tvrdi da to što je ona objavila predstavlja poslovnu tajnu, da je time prekršila Etički kodeks povjerljivosti i nepristranosti; iskazala je da od siječnja 2023. radi temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme kod novog poslodavca A1 u [adresa] kod kojeg poslodavca ima veću plaću nego kod tuženika, pa se ne želi vratiti kod tuženika; tužiteljica ne zna kako su zaposlenici došli do e-maila koji je direktor LF proslijedio drugim direktorima pošte.

15. U obrazloženju Odluke tuženika od 29.11.2022. o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljice navodi se da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu jer je u razdoblju od 09.11. do 16.11.2021. radnica na društvenoj mreži Facebook objavila službeni e-mail od pošiljatelja izvršnog direktora LF koji je bio upućen na veći broj drugih izvršnih direktora, a odnosio se na covid potvrde. To se navodi u prvom pasusu obrazloženja. Isto navodi se i u drugom pasusu obrazloženja i ponovo se ponavlja razdoblje od 09.11. do 16.11.2021. . Navedene datume poslodavac nije u međuvremenu ispravio. To bi značilo da je tužiteljica dobila otkaz ugovora o radu godinu dana nakon što je navodno počinila povredu iz radnog odnosa. Ostaje nejasno u kojem razdoblju je e-mail objavljen. Poslodavac odluku o otkazu temelji na navodu koji vremenski nije točan. Poslodavac tvrdi da je e-mail poruka izvršnog direktora LF. Poslodavac navedenu e-mail poruku nije dostavio u sudski spis iako je na poslodavcu teret dokaza u ovom predmetu, pa sud nije mogao pouzdano utvrditi o kakvom se sadržaju radi. Poslodavac nije dostavio niti dokaz o tome da bi e-mail izvršnog direktora LF bio poslovna tajna. Poslodavac nije dostavio u spis niti podatak o tome kada je taj e-mail sačinjen, odnosno o datumu nastanka istog. Poslodavac nije dostavio u spis niti ono što je tužiteljica objavila na Facebook-u, pa ovaj sud nije mogao utvrditi pouzdano sadržaj koji je objavljen na Facebook-u. Osim toga, a to tvrdi poslodavac, sporni e-mail je izvršni direktor LF uputio drugim izvršnim direktorima, pa je evidentno da je netko od izvršni direktora sadržaj navedenog e-maila proslijedio radnicima, a tužiteljica u trenutku kada se to događalo nije niti bila na radu, već je bila na godišnjem odmoru nakon porodiljnog dopusta, to znači da ona do tog e-maila nije mogla doći ni na koji drugi način osim da su joj taj e- mail proslijedili oni koji su za sadržaj saznali od nekog od izvršnih direktora. Tužiteljica je iskazala da je objavu učinila na društvenoj mreži Facebook u zatvorenoj grupi radnika Hrvatske pošte, te podijelila informacije koje se tiču samih radnika vezano za covid potvrde. S tim informacijama radnici tuženika su već bili upoznati budući da je u to vrijeme navedena tema bila aktualna. Poslodavac tvrdi u Odluci o otkazu da je tužiteljica na opisani način povrijedila ugled izvršnog direktora i samog tuženika, ali ne obrazlaže čime je ona to povrijedila ugled izvršnog direktora i samog tuženika, niti kakve je posljedice njezin čin imao po ugled i interes poslovanja tuženika. Poslodavac tvrdi, odnosno to tako proizlazi iz navoda poslodavca da je tužiteljica objavila e-mail javnosti, međutim tužiteljica tvrdi da je objavu učinila unutar zatvorene grupe radnika Hrvatske pošte i da se radilo o informacija s kojima su u konačnici radnici tuženika bili upoznati. Ovaj sud smatra da poslodavac nije dokazao da bi tužiteljica na način kako to tvrdi poslodavac u obrazloženju Odluke o otkazu povrijedila obveze iz radnog odnosa. Budući da je teret dokazivanja na poslodavcu, a po mišljenju ovog suda, poslodavac nije dokazao da je tužiteljica počinila povredu radne obveze odnosno da je objavila informaciju koja predstavlja poslovnu tajnu neovlaštenim osobama, pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i donio odluku kao u točki I izreke. Ovaj sud smatra da je Odluka tuženika od 29.11.2022. o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici nezakonita odnosno nedopuštena.

16. Tužiteljica je postavila i zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude. Sudski raskid ugovora o radu je zakonsko pravo radnika u slučaju nedopuštenog otkaza. U ovom slučaju je utvrđeno da je otkaz poslodavca nedopušten. To znači da radnica, ovdje tužiteljica ima pravo, po svom zahtjevu, na sudski raskid ugovora o radu jer joj nastavak radnog odnosa više nije prihvatljiv. Odnos poslodavca i radnika zasniva se na dobrovoljnosti, što znači da se radnika ne može prisiliti da se vrati na rad kod poslodavac koji mu je nedopušteno otkazao ugovor o radu, ako radnik za to više nema interes. Dan prestanka radnog odnosa kod sudskog raskida ugovora o radu određuje sud prema okolnostima konkretnog slučaja. Budući da je tužiteljica zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme kod novog poslodavca A1 Hrvatska s danom 19.01.2025., uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja.

17. Kod sudskog raskida ugovora o radu radnik ima pravo zahtijevati naknadu štete pod uvjetima iz čl. 125. st. 1. Zakona o radu/14 koji propisuje da ukoliko sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štetu u iznosu d najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. U vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljica je imala 28 godina, imala je jedno mlt. dijete, te je imala 7 godina, 3 mjeseca i 20 dana radnog staža kod tuženika. Visina naknade štete ovisi i o visini propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća. Tuženik je dostavio u sudski spis podneskom od 24.01.2025. podatak da je bruto ugovorena mjesečna plaća tužiteljice JF prije otkazivanja ugovora o radu iznosila 854,69 €. Ovaj sud je uzimajući u obzir okolnost da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika nešto više od 7 godina, da je bila stara 28 godina, te imala obvezu uzdržavanja jednog mlt. djeteta, dosudio tužiteljici naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini 4 ugovorene mjesečne plaće tužiteljice prije otkazivanja ugovora o radu odnosno u visini od 3.418,76 €, dok je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu odbijena.

18. Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava pun. tužiteljice je navela da tužiteljica nema troška.

19. Pun. tuženika je na ročištu za glavnu raspravu postavio zahtjev za naknadnom parničnog troška u visini od 103,00 € na ime troška pristupa svjedoka UF na ročište održano dana 12.03.2024..

20. Sud nije donosio odluku o parničnom trošku budući da tužiteljica nije imala parničnog troška, a uspjela je u ovom sporu u pretežitom dijelu. Nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u visini od 103,00 € na ime troška pristupa svjedoka UF na ročište jer je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice da se Odluka tuženika od 29.11.2022. utvrdi nezakonitom i nedopuštenom, a navedeni svjedok je predložen od strane tuženika na te okolnosti.

21. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice VF dipl. iur. iz HSP

- tuženiku