Poslovni broj: P-568/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja ST. S. CENTAROPREMA d.o.o. Rijeka, Lošinjska 16, OIB 64813555114, kojeg zastupa Nataša Petančić, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika RIJEKAKOLOR d.o.o. [adresa], OIB 99641094469, kojeg zastupa Vesna Žic, odvjetnica iz Rijeke, radi isplate 945,27 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 2. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Nataše Petančić, odvjetnice iz Rijeke i punomoćnice tuženika Vesne Žic, odvjetnice iz Rijeke, a objavljene dana 30. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Švegović iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-13241/2023 od 8. kolovoza 2023. godine kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 945,27 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 531,70 EUR od 1. listopada 2020. godine do isplate,

- na iznos od 413,57 EUR od 1. listopada 2020. godine do isplate, sve po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 ZOO-a) koje na taj iznos teku od 8. kolovoza 2023. godine do isplate te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 602,32 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu od 20. srpnja 2023. godine utužio iznos od 945,27 EUR i to na temelju obračuna br. 20-080862 (str. spisa 8 i 9) iznos od 531,70 EUR, na ime prefakturiranih troškova struje za 2018. godinu, a na temelju obračuna br. 20-080863 (str. spisa 10) iznos od 413,57 EUR na ime prefakturiranih troškova struje za 2019. godinu.

2. Tuženik je osporio utuženo potraživanje navodeći da je zahtjev za isplatom u zastari. Naveo je da je tužitelj svakog mjeseca plaćao račune za zajedničku potrošnju električne energije za zgradu u [adresa] iz zajedničke pričuve te da su računi za zajedničku električnu energiju izdavani od strane HEP Elektra d.o.o. Zagreb svakog mjeseca zbog čega da osporava oznaku dospijeća prema utuženim obračunima. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-210/2024 od 23. rujna 2024. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su u tom dijelu provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Isti se sud oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu.

4. Rješenjem od 16. listopada 2024. godine stranke su upozorene da se postupak provodi prema pravilima u sporovima male vrijednosti i da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica sukladno odredbama čl. 461. st. 2-8 ZPP-a.

5. U podnesku od 22. listopada 2024. godine tužitelj se pozvao na Međuvlasnički ugovor od 6. listopada 2004. godine kao i Ugovor o upravljanju zgradom od 6. listopada 2004. godine kojim se legitimirao kao zajednički upravitelj zgrade u [adresa] na adresi [adresa]. Pozvao se na čl. 21. Međuvlasničkog ugovora prema kojem su suvlasnici dogovorili da će se naknada za utrošenu električnu energiju plaćati izravno dobavljačima. Takvu odluku suvlasnici zgrade da su izmijenili Odlukom od 20. ožujka 2017. godine prema kojoj su previdjeli da se potrošnja zajedničke struje rasporedi po broju vlasnika prostora u zgradi i da se tako izračunati iznos pribroji iznosu zajedničke pričuve za svakog suvlasnika zasebno. Tužitelj je kao zajednički upravitelj u ime i za račun suvlasnika zgrade platio godišnju obvezu prema HEP Elektra d.o.o. iz sredstava zajedničke pričuve, a zatim je plaćeni iznos rasporedio sukladno pojedinačnom suvlasničkom dijelu u odnosu na cijelu zgradu na svakog suvlasnika budući da se radilo o potrošnji zajedničke struje. Tuženik da nije platio tako obračunatu tražbinu. Osporio je tuženikov prigovor zastare kao neutemeljen iz razloga što je tužitelj ispostavio svakom suvlasniku račun za refundaciju tih troškova zbog čega da zastara počinje teći od dana ispostavljanja računa.

6. Tuženik je u podnesku od 19. studenoga 2024. godine osporio osnovanost i visinu utužene tražbine. Naveo je da tužitelj nije dostavio dokaze kojima potkrepljuje osnovanost visine tužbenog zahtjeva, da nije jasan obračun na temelju kojeg je tužitelj vršio preraspodjelu troškova budući da su površine pripisane pojedinim suvlasnicima proturječne. Ustrajao je kod istaknutog prigovora zastare navodeći da je HEP Elektra d.o.o. račune za zajedničku potrošnje zgrade ispostavljala mjesečno.

7. Na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu održanom 2. travnja 2025. godine tužitelj je naveo da se prije utuženog razdoblja troškovi struje nisu fakturirali na način predviđen u Odluci od 20. ožujka 2017. godine. Ustrajao je kod predloženih dokaza za saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka AA na okolnost dokazivanja osnovanosti dospijeća naznačenih po obračunima. Tuženik je ustrajao kod dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka EA na okolnost dokazivanja osnovanosti prigovora zastare.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

10. Nesporna je činjenica da je tužitelj iz sredstava zajedničke pričuve platio troškove električne energije za zajedničke prostorije u zgradi u [adresa] sukladno Odluci suvlasnika od 20. ožujka 2017. godine (str. spisa 85) i to za razdoblje 2018. i 2019. godinu.

11. Nesporna je okolnost da se radi o činidbi koju je tužitelj izvršio u svojstvu upravitelja zgrade, a kako to proizlazi iz Ugovora o upravljanju zgradom (str. spisa 79-84).

12. Sporna je okolnost je li zahtjev za isplatom u zastari.

13. Sporna je osnovanost visine.

14. Uvidom u obračun br. 20/080862 (str. spisa 8 i 9) utvrđeno je da je tužitelj u svojstvu upravitelja zgrade prefakturirao tuženiku troškove električne energije za 2018. godinu za površinu od 50,80 m2 u iznosu od 531,70 EUR (4.006,09 kn).

15. Uvidom u obračun br. 20/080863 (str. spisa 10) utvrđeno je da je tužitelj u svojstvu upravitelja zgrade prefakturirao tuženiku troškove električne energije za 2019. godinu za površinu od 50,80 m2 u iznosu od 413,57 EUR (3.116,06 kn).

16. Nesporna je okolnost da se radi o utrošku električne energije koji se odnosi na zajedničke prostorije u zgradi.

17. Uvidom u dostavljene račune društva HEP Elektra d.o.o. koji se odnose na utrošak električne energije za zajedničke prostorije za zgradu na adresi [adresa] za 2018. godinu prema ispravama na str. spisa 32-45 utvrđeno je da su za 2018. godinu troškovi električne energije za zajedničke prostorije dospjeli najkasnije 25. siječnja 2019. godine prema računu br. 2300058224-181220-0 prema ispravi na str. spisa 45, a za utrošak električne energije u 2019. godine prema računa na str. spisa 46-55 najkasnije do 25. studenoga 2019. godine prema računu br. 2300058224-191020-2 (str. spisa 55).

18. Stoga je za utrošak električne energije u 2018. godini tužitelj imao obvezu tražiti nadoknadu troškova od tuženika kao suvlasnika, najkasnije, 25. siječnja 2019. godine, a kako to proizlazi iz računa na str. spisa 45 s obzirom da je toga dana bio najkasniji datum dospijeća obveze za tu godinu. Za 2019. godinu tužitelj je imao obvezu obračunati odgovarajući utrošak električne energije za zajedničke prostorije tuženiku najkasnije 25. studenoga 2019. godine kako to proizlazi iz računa na str. spisa 55.

19. Kako je nesporna činjenica, a proizlazi iz dostavljenog Ugovora o upravljanju zgradom str. spisa 79-84, da tužitelj ima svojstvo upravitelja zgrade te da poslovi upravljanja zgradama čine predmet poslovanja tužitelja, utvrđeno je da se radi o pravima i obvezama koje proizlazi iz trgovačkog ugovora čl. 14. st. 2 ZOO-a. Stoga se na međusobne tražbine iz predmetnog trgovačkog ugovora primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1 i 2 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23). Stoga je tužitelj bio dužan unutar trogodišnjeg zastarnog roka od dospijeća pojedinih obveza prefakturirati odgovarajući iznos troška suvlasnicima predmetne zgrade sukladno Odluci od 20. ožujka 2017. godine (str. spisa 85). Kako je od najkasnijeg datuma dospijeća za 2018. godinu, 25. siječnja 2019. godine i za 2019. godinu, 25. studenoga 2019. godine (od kojih datuma je najkasnije, tužitelj bio u obvezi prefakturirati troškove) proteklo tri godine do dana podnošenja prijedloga za ovrhu (20. srpnja 2023. godine) zahtjev za isplatom po tužiteljevim obračunima je u zastari zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), te na, temelju čl. 451. st. 3 ZPP-a, ukinuti platni nalog u cijelosti.

20. S obzirom da su u postupku sve bitne činjenice za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrđene iz dostavljenih pisanih isprava sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim dokazne prijedloge za saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja UA i svjedoka AA i EA.

21. Na predmetni odnos se ne primjenjuje odredba čl.2 26. ZOO-a o povremenim tražbinama budući da tužitelj nije izvorni isporučitelj električne energije. Isto tako nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 1119. ZOO-a budući da nema dokaza da bi tužitelj iz svojih sredstava naknađivao utrošak električne energije. Stoga se prava i obveze tužitelja da prefakturira troškove u svojstvu upravitelja zgrade sagledavaju u sklopu trgovačkog ugovora (Ugovora o upravljanju zgradom).

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu zbog čega su mu priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav prigovora 150,00 EUR (T.br. 8.1.), sastav podneska od 19. studenoga 2024. godine 150,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu od 2. travnja 2025. godine 150,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 112,50 EUR i troškovi sudske pristojbe za prigovor 39,82 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i pripadajućoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 30. travnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).