REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-198/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Draženki Ilak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marti Marić, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženika SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tuženice ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2024., poslovni broj: P-2948/20-29, 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice EB kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2024., poslovni broj: P-2948/20- 29.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženi SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužena ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužni su tužiteljici EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti iznos od 5.011,85 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od

- 1.350,00 kn teku od 29.12.2019. do isplate,

- 1.417,85 kn teku od 29.12.2019. do isplate,

- 2.244,00 kn teku od 29.12.2019. do isplate,

a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, te da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke koja na navedeni iznos teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja do konačne isplate, sve u roku 15 dana."

2. Protiv presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno iz žalbe proizlazi da tužiteljica smatra kako je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno jer su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. U žalbi ističe kako je tvrdnja suda da su iskazi svjedoka u bitnom prihvaćeni, jer su isti iskazivali životno i uvjerljivo paušalna, to pogotovo stoga što su iskazi nekih svjedoka kontradiktorni iskazima stranaka, posebno se to odnosi na iskaz svjedoka CB čijoj istinitosti je tužiteljica prigovorila. Ističe dalje kako prvostupanjski sud nije utvrđivao činjenično stanje u dostavljenim računima koji su bili osnova tužbenog zahtjeva jer da je, ne bi mogao zaključiti da se radi o nepotrebnim troškovima i onima koji nisu bili nužni. U konačnici navodi da je obavila tuđi posao za koji nije imala odobrenje ostalih suvlasnika, ali je obavljanje tog posla bilo nužno kako ne bi nastupila još veća šteta od one koja je već nastupila, pa smatra da sukladno članku 1124. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na naplatu troškova koje je imala. Predlaže stoga uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak žalbe ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).

6. Prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, obzirom da pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, nije nerazumljiva, te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti ista proturječi sama sebi, odnosno razlozima presude.

6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 467. stavkom 1. ZPP-a.

7. Žalbom se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog žalbenog razloga ne može se pobijati presuda u sporovima male vrijednosti, sukladno članku 467. stavku 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženici naknade iznos od 5.011,65 kuna, koji iznos predstavlja ½ troškova koje je tužiteljica podmirila na ime troška popravka multiparkirnog sustava temeljem računa tvrtke Multiparking d.o.o. broj računa 15014/1/1 od 8. lipnja 2015. računa broj 16031/1/1 od 6. rujna 2016. i računa broj 19023/1/1 od 5. lipnja 2019.

9. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da su tužiteljica i tuženici vlasnici svako svog parkirnog mjesta u stambenoj zgradi u [adresa] na adresi [adresa] i to tužiteljica parkirnog mjesta u podrumu oznake PM5 površine 7,79 m[2] , a tuženici parkirnog mjesta oznake PM6 iste površine,

- da se u naravi radi o parkirnim platformama koje se nalaze jedna iznad druge i funkcionalno su povezane zajedničkim sustavom upravljanja, s tim da se parkirna platforma tužiteljice nalazi iznad parkirne platforme tuženika,

- da niti jedna od stranaka nije održavala zajednički parkirni sistem u smislu redovitog servisiranja, već su samo vršeni povremeni popravci kada bi se za to ukazala potreba,

- da se tuženici ne koriste svojim parkirnim mjestom i da nisu bili upoznati sa kvarovima,

- da je tužiteljica zbog nemogućnosti pokretanja podizanja platforme u više navrata angažirala tvrtku Multiparking d.o.o. iz Zagreba radi otklanjanja kvarova, te je 2015. podmirila trošak po računu broj 15014/1/1 od 8. lipnja 2015. u iznosu od 2.700,00 kuna, zatim 2016. trošak po računu broj 16031/1/1 od 6. rujna 2016. u iznosu od 2.835,70 kuna i 2019. trošak po računu broj 19023/1/1 od 5. lipnja 2019. u iznosu od 4.488,00 kuna,

- da tužiteljica nije prethodno, prije angažiranja tvrtke koja je izvršila popravak, obavijestila tuženike o nastalim kvarovima, niti se sa istima konzultirala o potrebi popravaka zajedničkog sustava upravljanja.

10. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženici nisu imali saznanja o potrebi popravka zajedničkog sustava upravljanja, jer iz izvedenih dokaza proizlazi da se svojim parkirnim mjestom nisu služili. Tužiteljica je angažirala servis koji je izvršio popravak, a da prethodno nije kontaktirala tuženike i iste obavijestila o potrebi popravka. Da je tome tako proizlazi iz iskaza same tužiteljice koja navodi da je izgubila njihov broj telefona, a nije ih uspjela kontaktirati ni putem e- maila Iz iskaza tuženika pak proizlazi da su za izvršene popravke saznali tek kada su zaprimili tužbu.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iz priloženih računa, te drugih provedenih dokaza, nije utvrđeno da su troškovi popravka koji su nastali 2015., 2016. i 2019. bili nužni i opravdani, jer to tužiteljica nije dokazala. Osim toga iz provedenih dokaza proizlazi da je po nalogu tužiteljice izvršena promjena brave, te da je tužiteljica dobila nove ključeve koje nije uručila tuženicima.

12. Održavanje zajedničkog sustava upravljanja parkirnih platformi, sukladno članku 86. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst , 94/17, dalje u tekstu: ZV), predstavlja posao redovne uprave.

12.1. Prema članku 89. stavku 1. ZV-a troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

12.2. Prema članku 39. stavku 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima, a prema stavku 2. istog članka kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga.

12.3. Prema članku 1121. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO), obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje, te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

13. Po ocjeni ovog suda, tužiteljica je obavila tuđi posao za koji nije imala odobrenje ostalih suvlasnika, odnosno tuženika. Tuženici nisu imali saznanja o nastalim kvarovima i potrebi popravka zajedničkog sustava upravljanja.

14. Sukladno članku 1121. ZOO-a, a na temelju izvedenih dokaza, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljica nije dokazala da se radilo o poslu koji nije trpio odgađanje zbog nastupa štete, niti propuštanja očite koristi, te da nije bilo razloga zbog kojih je ista propustila tuženike obavijestiti o potrebi otklanjanja nastalog kvara, odnosno zamjene ključa, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

15. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.

Slavonski Brod, 30. travnja 2025.

Sutkinja

Draženka Ilak