Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1775/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB: 18683136487, zastupana po ODO-GUO u Zadru, protiv ovršenika GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbama ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr- 287/2021-19 od 25. rujna 2024. i Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr- 287/2021-26 od 06. studenog 2024., dana 30. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-287/2021-19 od 25. rujna 2024. izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

II Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-287/2021-26 od 06. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi nalaže se ovršeniku da u roku od 30 dana od dana primitka rješenja ispuni dužnu obvezu iz ovršne isprave - rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, [broj], [broj] od 17. ožujka 2021., odnosno da isplati iznos od 558.172,70 kuna/74.082,25 eura ovrhovoditelju, a u protivnom, ukoliko ovršenik ne postupi po nalogu sudu iz toč. I rješenja, udovoljava se prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja od 10. svibnja 2021., te se na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, [broj], [broj] od 17. ožujka 2021. godine radi naplate novčane tražbine u iznosu od 558.172,70 kuna (glavnica 495.073,60 kuna, kamate 63.099,10 kuna) kuna kao i zakonske zatezne kamate koje na iznos glavnice teku od 17. ožujka 2021. pa do konačne isplate, određuje ovrha na kat. čest. [katastarska čestica], oranica, površine 981 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i stanu, ukupne površine 62,00 m², koji se sastoji od tri sobe, kuhinje sa nusprostorijama, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koji stan se nalazi na II. katu zgrade, upisan u knjizi položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], broj [broj poduloška], koja zgrada je sagrađena na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu ovršenika za cijelo i to zabilježbom ovrhe u navedeni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom do podmirenja duga. Zemljišnoknjižnom odjelu suda nalaže se upis zabilježbe ovrhe iz toč. II odmah po zaprimanju rješenja.

2. Pobijanim rješenjem od 06. studenog 2024. odbija se prigovor ovršenika GE podnesen protiv rješenja o naplati sudske pristojbe Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-287/2021-21 od 15. listopada 2024., kao neosnovan.

3. Protiv rješenja o ovrsi žali se ovršenik iz žalbenih razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ sa prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Protiv rješenja o pristojbi žali se ovršenik iz žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u smislu žalbenih navoda.

5. Žalba protiv rješenja o ovrsi nije osnovana van žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ, dok žalba protiv rješenja o prigovoru na rješenje o pristojbi nije osnovana.

6. Pobijana odluka (i rješenje o ovrsi i rješenje o prigovoru na rješenje o pristojbi) u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP sve u vezi sa čl. 46. i 19. OZ.

7. U žalbi na rješenje o ovrsi ovršenik ističe kako je nastupila zastara pretežnog dijela tražbine za koju je doneseno pobijano rješenje o ovrsi. Ovršenik je podnio Poreznoj upravi prijedlog za utvrđenje zastare i otpis poreznog duga još s danom 13. travnja 2023.g., a potom i novi prijedlog s danom s danom 20. lipnja 2024.g., o kojima do danas nije odlučeno, pa je ovršenik zato dana 13. listopada 2024.g. podnio požurnicu Poreznoj upravi, jer potraživanja poreza i doprinosa apsolutno zastarijevaju protekom šest godina od dana kada su utvrđeni. Rješenje o ovrsi Porezne uprave, koje predstavlja ovšnu ispravu doneseno je u ožujku 2021.g. ili prije tri i pol godine a u njemu, tvrdi ovršenik, bile su obuhvaćene porezne obveze koje na dan donošenja rješenja nisu bile u zastari, pa su protekom tri i pol godine od dana donošenja toga rješenja, do danas kada je doneseno ovdje pobijano rješenje, apsolutno zastarjela potraživanja poreza i doprinosa za pretežni, a za sada točno neutvrđeni iznos tražbina iz ovršne isprave, koja su na dan donošenja ovdje pobijanog rješenja starija od šest godina. Rješenjem iz ožujka 2021.g., kao ovršnom ispravom, obuhvaćene su obveze koje se odnose na razdoblje od 2014. do 2019.g. a tražbina je prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave te je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8. Dakle, po utvrđenju ovog suda, ispunjeni su uvjeti iz čl. 52. OZ, jer je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ, pa sud prvog stupnja treba razmotriti valja li postupiti po navedenim odredbama zakona, te nema mjesta odlučivanju ovog suda o osnovanosti izdanog rješenja o ovrsi iz istih žalbenih razloga, dok ovršenik niti tvrdi niti dokazuje da postoji još koji razlog nevaljanosti pobijane odluke, te je stoga valjalo odlučiti kao pod I izreke.

9. U svojoj žalbi protiv rješenja o prigovoru na pristojbu ovršenik navodi kako je rješenje o ovrsi ponovljeno zbog nedostatka u prvotnom prijedlogu za ovrhu koji je uzrokovao ovrhovoditelj pa na isto ne bi smjela biti obračunata sudska pristojba, odnosno da bi se moglo zakonito obračunati samo polovicu pristojbe, jer se rješenje o pristojbi dostavlja elektronskim putem.

10. Pravilno međutim sud prvog stupnja (koja utvrđenja niti navodima žalbe ovršenik nije uspio dovesti u pitanje) utvrđuje u pobijanoj odluci kako je već rješenjem od 15. listopada 2024., naloženo ovršeniku plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja u iznosu od 663,61 eura, prema čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23 dalje ZSP). Ovršenik jest platio sudsku pristojbu za žalbu na rješenje o ovrsi od 29. lipnja 2021., te je ovršenik dužan platiti sudsku pristojbu na novo uloženu žalbu i to u iznosu od 663,61 eura kako mu je naloženo pobijanim rješenjem. Ovršenik navodi kako je rješenje dostavljeno elektronskim putem, a za uračunavanje polovice pristojbe potrebno je da je žalba izjavljena istim putem, niti da je pristojba plaćena u roku od tri dana od dostave rješenja u smislu čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) pa isto nije dokazano, te je odluka suda u svemu pravilna i zakonita.

11. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. OZ valjalo podnijetu žalbu odbiti i njome pobijanu odluku potvrditi i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sudac:

Josip Grubišić