REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4888/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica TV, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 2187994862, kojeg zastupa punomoćnica SV, zaposlenica tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu 12.136,34 EUR (dvanaest tisuća sto trideset šest eura i trideset četiri centa) sa zateznim kamatama od 8. kolovoza 2024. do isplate.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 8. kolovoza 2024. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je 6. studenog 1995. osiguranica tužitelja ČV (kao pješakinja) u prometnoj nesreći zadobila teške tjelesne ozljede. Ističe da je spomenutu prometnu nesreću skrivio osiguranik tuženika upravljajući dostavnim vozilom, a da je odgovornost tuženika utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1787/97 od 18. lipnja 1999. Nadalje, tužitelj navodi da je ČV rješenjem tužitelja broj 926539 od 2. lipnja 1997. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada koju je zadobila u predmetnoj prometnoj nesreći. Tužitelj ističe da je svojoj osiguranici po osnovi invalidske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. siječnja 2024. isplatio 12.136,34 EUR, a da je isplatom spomenutog iznosa za tužitelja nastala šteta. Tijekom postupka tužitelj upućuje na primjenu Zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati 12.136,34 EUR sa zateznim kamatama od 8. kolovoza 2024., odnosno od dana podnošenja tužbe do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak predmetnog štetnog događaja, postojanje pasivne legitimacije i odgovornost svog osiguranika za isti te da je invalidska mirovina ČV priznata zbog ozljede izvan rada. S druge strane, tuženik osporava da je za tužitelja nastala šteta zbog isplate iznosa invalidske mirovine njegovoj osiguranici te upućuje na primjenu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku i to konkretno troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu.
3. Sud je izveo dokaz čitanjem dostavnice (list 4 spisa), presude (list 5-9 spisa), rješenja tužitelja (list 10-11 spisa) te dopisa tuženika (list 12 spisa) i dopisa tužitelja (list 37 spisa).
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa invalidske mirovine zbog ozljeda izvan rada koju je isti isplatio u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. siječnja 2024. svojoj osiguranici ČV koja je 6. studenog 1995. zadobila ozljede, a za koji štetni događaj tužitelj je odgovoran osiguranik tuženika.
6. Među strankama nije sporno da je osiguranici tužitelja ČV priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, dok je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7.1. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate pojedinih iznosa invalidske mirovine osiguranici tužitelja.
7.2. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).
7.3. Dakle, sukladno spomenutim čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kad je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).
8. Uzevši u obzir da tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine, obveza tuženika naknaditi takvu štetu tužitelju postoji samo ako postoji razlika između mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.
9.1. Čitanjem obračuna isplata tužitelja (list 35 spisa), koji predstavlja javnu ispravu sukladno čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužitelj svojoj osiguranici ČV po osnovi invalidske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. siječnja 2024. isplatio iznos od ukupno 12.136,34 EUR (za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. iznos od 2.636,12 EUR, za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. iznos od 2.799,04 EUR, zatim za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. iznos od 2.949,54 EUR, za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. iznos od 3.196,68 EUR te u razdoblju od 1. siječnja do 31. siječnja 2024. iznos od 554,96 EUR).
9.2. Ostvarivanje mirovinskih (i invalidskih) prava osiguranika uključuje utvrđivanje određenih individualnih prava osiguranika te isplatu novčanih iznosa koja temeljem tako utvrđenih prava pripadaju tim osiguranicima pa kada tužitelj izda potvrdu (obračun) o invalidskoj mirovini isplaćenoj svom osiguraniku (kao što je to u ovom), onda je tužitelj izdao ispravu o činjenicama u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnog ovlaštenja. Stoga takva potvrda (obračun) ima značenje javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi (potvrđuje) u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a. Ovakvo mišljenje izraženo je i u brojnim sudskim odlukama i to primjerice u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x 386/2018 od 29. siječnja 2020., Rev-x 827/15 od 7. veljače 2017., Rev-x 456/14 od 23. rujna 2014. i Revt 138/16-2 od 15. veljače 2017. Međutim, navedeni obračun tužitelj je sastavio primjenom čl. 161-170. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), odnosno na temelju odredaba koje se po ocjeni ovog suda ne primjenjuju u ovoj pravnoj stvari. Naime, postojanje obveze tuženika naknaditi štetu i eventualna visina istog utvrđuje se na temelju odredbi ZOOP-a, o čemu je već bilo riječi (točka 7.1. – 7.3. obrazloženja).
10.1. Treba reći da se teret dokaza da je tužitelju zaista nastala šteta, odnosno da uopće postoji razlika koju je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju i visina istog u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, nalazi na strani tužitelja (čl. 219. st. 1. ZPP). Tužitelj u tijeku postupka ne dostavlja, odnosno ne predlaže izvođenje dokaza na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da je tužitelju šteta uopće nastala u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, to jest na temelju kojih bi se moglo utvrditi postojanje iznosa razlike između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10.2. Doduše, tuženik je tijekom postupka predlagao provođenje financijskog vještačenja (list 42 spisa), no potrebno je naglasiti da se teret dokaza postojanja štete i njene visine ne nalazi na strani tuženika, već tužitelja kako je već spomenuto u prethodnoj točki obrazloženja pa sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje financijskog vještačenja.
10.3. Slijedom navedenog, sud je o činjenici postojanja štete zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), odnosno zaključio je da tužitelju nije nastala šteta na temelju koje potražuje isplatu utuženog iznosa u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, odnosno da u konkretnom slučaju ne postoji razlika između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
11. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I izreke ove presude.
12. Budući da je u cijelosti uspio u ovoj parnici, tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 42 spisa) zatražio da mu tužitelj naknadi troškove sudskih pristojbi za odgovor na tužbu, no radi se o pristojbenoj obvezi koja nastaje za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici sukladno čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) pa takav trošak u ovoj parnici za tuženika nije niti nastao. Stoga je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbijen te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Sutkinja:
Boška Pavičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
