REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-68/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Sandi Jeromeli, na prijedlog više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, zastupan po punomoćniku Stanislavu Ostojiću, odvjetniku u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., OIB: 75665455333, Planinska ulica 13A, Zagreb, zastupan po Marku Rašici, odvjetniku u odvjetničkom društvu Rašica i partneri d.o.o. u Zagrebu, Praška ulica 10, radi isplate iznosa od 524,00 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. travnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 524,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17.11.2021. do 31.12.2022. obračunatim uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate obračunato po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 839,81 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. siječnja 2024. navodi da se 9. rujna 2021. u 15:00 sati u Zagrebu, Jezerska 38 A, dogodila prometna nezgoda na način da je osiguranik tuženika upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] prilikom izlaska s parkinga, a da se prije toga nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, svojim vozila udario u prednji dio vozila registarske oznake [registarska oznaka] koji je bio parkiran uslijed čega je nastala materijalna šteta na vozilu osiguranika tužitelja. Potom, da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja te da je tužitelj na temelju prijave i zahtjeva za naknadu štete isplatio 16. studenog 2021. naknadu u iznosu od 524,00 eura (ranije: 3.948,09 kuna) na ime naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju. Nakon isplate, da se tužitelj obratio tuženiku s regresnim zahtjevom, no da je isti otklonjen kao neosnovan. Stoga, da tužitelj sukladno odredbama članka 963. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika u visini 524,00 eura. Slijedom navedenoga, predlaže naložiti tužitelju isplatu iznosa od 524,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 26. veljače 2024. osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i oštećenja na lijevom retrovizoru tužiteljevog osiguranika. Naime, tuženik smatra da opisano oštećenje nije moglo nastati u predmetnom štetnom događaju jer da izgled, karakter te visina oštećenja nisu u skladu s opisanom dinamikom štetnog događaja niti su kompatibilna s oštećenjima zatečenim na vozilu osiguranika tuženika. Ističe da je pregledom vozila izvršena usporedba zatečenih oštećenja te da je utvrđeno da je došlo do kontakta stražnjeg desnog dijela vozila osiguranika tuženika u području oko stražnjeg desnog kotača koje je vršilo radnju izlaska sa parkinga unaprijed i pri tome udarilo navedenim dijelom u prednji lijevi dio oštećenog vozila. Također, da je iz fotografija razvidno da se na predmetnom retrovizoru nalazi plava boja, a da je vozilo tuženikovog osiguranika sive boje. Tuženik navodi i da iz police kasko osiguranja cestovnih vozila koju je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je predmetnim ugovorom o osiguranju ugovorena franšiza u slučaju prometne nesreće i udara u vozilo u iznosu od 159,27 eura (ranije: 1.200,00 kn), a da tužitelj tužbom potražuje cjelokupni iznos naveden na računu AUTO KEKO d.o.o. od 17. studenog 2021., iz čega da proizlazi da je propustio obračunati ugovorenu franšizu pa se stoga tražbina osporava preko iznosa za koji je trebala biti odbijena ugovorena franšiza. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava: europskog izvješća o prometnoj nezgodi (list 5 spisa), prijave i zahtjeva za naknadu štete iz AK. predmet 2182 0320 3981 (list 6 spisa), prijave štete iz kasko osiguranja cestovnih vozila (listovi 7-8 spisa), police kasko osiguranja cestovnih vozila broj:

03068200023155 (listovi 9-10 spisa), potvrde o uplaćenoj premiji (list 11 spisa), Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (listovi 12-38 spisa), obvezujuće police kasko osiguranja cestovnih vozila broj: 03068200023155 (listovi 42-43 spisa), prometne dozvole za vozilo [registarska oznaka] (listovi 44-45 spisa), izvida štete broj: 218203203981 (list 46 spisa), obračuna štete broj: 218203203981 (list 53 spisa), računa AUTO KEKO d.o.o. od 17. studenog 2021. (list 54 spisa), potvrde o isplati od 16. studenog 2021. (list 55 spisa), dopisa tužitelja naslovljenog kao regresni zahtjev od 30. studenog 2021. (list 56 spisa), dopisa tuženika od 13. prosinca 2021. (list 57 spisa) i dopisa tuženika u povodu prigovora tužitelja od 15. lipnja 2022. (list 58 spisa) i sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev- 235/2022-4 od 28. studenog 2023. (listovi 95-98 spisa), a izvršio je i uvid u fotografije oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja (listovi 47-52 spisa).

Izveden je i dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu, dipl. ing. strojarstva (listovi 81-83 spisa) te je isti vještak ujedno usmeno saslušan na ročištu za glavnu raspravu 3. travnja 2025. (list 103 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 524,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na imovinsku štetu nastalu na lijevom bočnom ogledalu vozila osiguranice tužitelja, a koju tužitelj potražuje od tuženika kao osiguratelja vozila osiguranika tuženika. Dakle, riječ je o zahtjevu s osnove subrogacije u smislu odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje u tekstu: ZOO).

6. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka te da je 9. rujna 2025. prilikom izlaska s parkirališnog mjesta vozila osiguranika tuženika došlo do kontakta između vozila osiguranih kod stranaka.

7. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te uzročna veza između štetnog događaja i oštećenja na lijevom bočnom ogledalu vozila osiguranika tužitelja.

8. S obzirom na spornu činjenicu u ovoj pravnoj stvari, sud je na okolnost uzročne veze između štetnog događaja i oštećenja na lijevom bočnom ogledalu vozila osiguranika tužitelja izveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku iz područja prometa Nevenu Erešu, dipl. ing. strojarstva, iz Zagreba, Rijeznica 7 (dalje: vještak).

9. U nalazu i mišljenju od 28. studenog 2024. vještak je naveo da usporedba računa popravka s izvidom štete i dinamikom nastanka štetnog događaja koja proizlazi iz stanja spisa pokazuje da su sve stavke iz računa popravka realno obračunate u skladu s izvidom štete tuženika, dok položaj i oblik nastalih oštećenja na vozilu osiguranice tužitelja nije u skladu s dinamikom nastanka predmetnog štetnog događaja, što znači da utvrđena oštećenja na vozilu osiguranice tužitelja nisu mogla biti posljedica predmetnog štetnog događaja. Nadalje, vještak ističe da bi u predmetnom štetnom događaju bilo tehnički realno za očekivati oštećenje prednjeg lijevog bočnog dijela vozila osiguranice tužitelja, a što ovdje nije bio slučaj, dok je isključena mogućnost oštećenja lijevog bočnog ogledala vozila osiguranice tužitelja s njegove prednje strane kako je to ovdje bio slučaj.

10. Tuženik je u podnesku od 11. prosinca 2024. naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka budući da je vještak u cijelosti potvrdio navode koje je tuženik iznio već u odgovoru na tužbu, odnosno da predmetna oštećenja nisu u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a s obzirom na činjenicu da karakter te visina oštećenja nisu u skladu s opisanom dinamikom štetnog događaja niti su ista oštećenja kompatibilna s oštećenjima koja su zatečena na vozilu osiguranog kod tuženika.

11. Tužitelj je podneskom od 9. siječnja 2025. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja ističući da vještak u potpunosti ispušta iz vida činjenicu da spisu prileži potpisano europsko izvješće od strane osiguranika tuženika koji je sudjelovao u predmetnom štetnom događaju te navedena oštećenja na vozilu osiguranika tuženika kao što je prednji lijevi branik, blatobran i retrovizor. S obzirom na navedeno, predlaže da se saslušaju svjedoci AR i ARĐ da bi vještak mogao dopuniti svoj nalaz i mišljenje. Tužitelj smatra da nije prekludiran s prijedlogom za saslušanje predloženog svjedoka te ukazuje na stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-235/2022-4 od 28. studenog 2023. prema kojem je dopušteno nakon zaključenja prethodnog postupka iznijeti novi dokaz ako se njime dokazuje posredno relevantna činjenica. Nadalje, navodi da je ovdje činjenica da je osiguranik tuženika potpisao europsko izvješće čime da je jasno priznao nastanak štetnog događaja pa da se njegovim saslušanjem jasno ukazuje i na pogrešnost mišljenja vještaka prometne struke.

12. Na ročištu održanom 3. travnja 2025. vještak se usmeno očitovao na prigovore iz podneska tužitelja od 9. siječnja 2025. te je naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 28. studenog 2024. izrađenog na temelju stanja spisa, pri čemu je uzeo u obzir i sve navode i činjenice koje proizlaze iz Izvješća o prometnoj nezgodi na listu 5 spisa u kojem je kao oštećeni dio bilo navedeno i lijevo bočno ogledalo. Ističe da je analizom položaja i oblika nastalih oštećenja na prednjem lijevom ogledalu zaključio da isto nije moglo biti posljedica predmetnog štetnog događaja pa da stoga sama činjenica da je to lijevo bočno ogledalo navedeno u tom izvješću u tehničkom smislu nije od odlučne važnosti.

12.1. Odgovarajući na pitanje punomoćnika tužitelja je li moguće da je naknadnim manevriranjem došlo do oštećenja lijevog bočnog ogledala na vozilu osiguranice tužitelja, vještak je naveo da ne može sa sigurnošću isključiti takvu mogućnost jer ne može isključiti da su utvrđena oštećenja lijevog bočnog ogledala vozila osiguranice tužitelja mogla nastati kretanjem unatrag vozila osiguranika tuženika, ali da iz spisa ne proizlazi takva dinamika.

13. Punomoćnik tužitelja je prigovorio usmenom iznošenju nalaza i mišljenja vještaka u dijelu dinamike nastanka štetnog događaja te je predložio provođenje novog prometnog vještačenja.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši da je isti jasan, sveobuhvatan, izrađen stručnom analizom raspoloživih isprava te sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke.

15. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da utvrđena oštećenja na vozilu osiguranice tužitelja nisu mogla biti posljedica predmetnog štetnog događaja jer položaj i oblik nastalih oštećenja na vozilu osiguranice tužitelja nije u skladu s dinamikom nastanka predmetnog štetnog događaja.

16. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice pri čemu sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

17. Sukladno odredbi članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe, svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti.

18. U predmetnoj pravnoj stvari među strankama je sporno je li osiguranik tuženika svojim vozilom prilikom izlaska s parkirališnog mjesta mogao oštetiti lijevo bočno ogledalo na vozilu osiguranice tužitelja. S obzirom da sud ne raspolaže potrebnim znanjima za utvrđivanje ove odlučne činjenice, izveden je dokaz prometnim vještačenjem te je na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud utvrdio da utvrđena oštećenja na lijevom bočnom ogledalu vozila osiguranice tužitelja nisu mogla biti posljedica predmetnog štetnog događaja. Budući da tužitelj na kojem je teret dokazivanja postojanja uzročne veze, istu nije dokazao, ocijenjeno je da nije osnovana osnova tužbenog zahtjeva.

19. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

20. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedokinje ARĐ na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja te štete koja je prouzročena u predmetnom štetnom događaju budući da iz opisa uzroka i tijeka osiguranog slučaja iz prijave štete (list 8 spisa) proizlazi da oštećenica nije bila prisutna u vrijeme nastanka štetnog događaja, već je o nastaloj šteti doznala nakon što je došla do parkiranog vozila na kojem je ostavljena cedulja s porukom u vezi štete i brojem na koji se štetnik može kontaktirati.

20.1. Nadalje, nije izveden ni dokaz saslušanjem svjedoka AR koji je upravljao vozilom osiguranim kod tuženika. Naime, tužitelj je potonji dokazni prijedlog naveo tek u podnesku od 9. siječnja 2025. u kojem se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka. U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno odredbi čl. 461.a. st. 9. ZPP-a sud neće uzeti u obzir. Na navedeno tužitelj je upozoren ovosudnim rješenjem od 19. veljače 2024. koje je zaprimio 20. veljače 2024. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju bio prekludiran u predlaganju novih dokaza u fazi glavne rasprave. Štoviše, iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj već u trenutku podnošenja tužbe, a posebno s obzirom na europsko izvješće o prometnoj nezgodi, raspolagao svim potrebnim podacima za pravovremeno predloži saslušanje AR kao svjedoka.

20.2. Osim toga, sud nije udovoljio prijedlogu tužitelja da se provede novo prometno vještačenje jer tužitelj iznesenim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost danog mišljenja te je sud ovaj dokazni prijedlog ocijenio nesvrsishodnim, protivnim načelu ekonomičnosti postupka i usmjerenim na odugovlačenje postupka. Sud nije izveo ni uviđaj te rekonstrukciju na licu mjesta nezgode, financijsko vještačenje na okolnost plaćanja premije po polici kasko osiguranja i financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost izvršenog plaćanja novčanog iznosa koji se utužuje jer s obzirom na tijek postupka i odluku suda izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023., dalje u tekstu Tarifa) i zahtjeva tuženika (list 105 spisa).

22. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka te je tužitelju sukladno citiranim zakonskim odredbama naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka prema vrijednosti spora i to za sastav odgovora na tužbu od 26. veljače 2024. i podneska od 11. prosinca 2024. u vrijednosti od po 50 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za pristup na ročište 16. travnja 2024. i 3. travnja 2024. u vrijednosti od po 50 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), dakle ukupno u vrijednosti od 200 bodova, a što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 400,00 eura. Na naprijed navedene troškove sud je tuženiku priznao i PDV u skladu s odredbom Tbr. 46. Tarife, a što ukupno iznosi 100,00 eura. Slijedom navedenoga, sud je u točki II. izreke tuženiku dosudio trošak postupka u ukupnom iznosu od 500,00 eura.

23. Na tako utvrđen iznos troška postupka tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje se obračunavaju počevši od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.). Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u t. II. Izreke.

24. Budući da je tužitelj koji je postavio zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u cijelosti izgubio parnicu, to je sud odlučio kao u točki III. izreke presude. .

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).