Poslovni broj: Gž-559/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije na adresama: [adresa] i [adresa]), kojeg zastupa punomoćnica Nada Cipetić, odvjetnica u Zagebu, Lojenov prilaz 10, protiv tuženice ĐL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zdenko Gecaj, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 58, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-220/2024-23 od 20. prosinca 2024., u sjednici održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-220/2024-23 od 20. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev, kao što se potvrđuje i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je tužitelju naloženo da naknadi tuženici troškove postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupaka kao neoosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženica isplatiti iznos od 185.000,00 eura, u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom određenom u odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućoj od 2. kolovoza 2019. do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.700,00 eura (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.740,00 eura (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila sve žalbene navode kao neosnovane, te je predložila da se žalba kao takva odbije.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za povrat ukupnog iznosa od 185.000,00 eura, s kamatama od 2. kolovoza 2019. do isplate.

5.1. Tužitelj tvrdi da je navedeni iznos pozajmio pravnom predniku tuženice, sada pok. SL, koji su o tome sklopili 20. studenog 2018. ugovor o zajmu i sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine (u daljnjem teksu: Ugovor).

6. U ovoj fazi postupka i dalje je sporno je li tužitelj uopće isplatio pravnom predniku tuženice pok. SL iznos od 185.000,00 eura kako je to navedeno u citiranom Ugovoru, jer tuženica to osporava.

7. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka u bitnom utvrdio:

- da iz članka 1. Ugovora, proizlazi kako zajmodavac JL, ovdje tužitelj, daje zajmoprimcu SL, predniku tuženice iznos od 185.000,00 eura, primitak kojeg iznosa zajmoprimac potvrđuje potpisom na tom Ugovoru, dok iz članka 2. istog Ugovora, proizlazi da zajmodavac obvezuje primljeni iznos zajma vratiti do 1. kolovoza 2019.,

- da iz otpremnice br. 4/2018 proizlazi kako je pošiljatelj trgovačko društvo DRENOVA DRVO j.d.o.o. 9. prosinca 2018. otpremilo tužitelju teretni kombi marke Ford., kojeg je tužitelj tog dana i zaprimio,

- da iz izjave PL, sina tuženice od 6. travnja 2019. proizlazi kako on duguje tužitelju iznos od 2.800,00 eura,

- da iz izjave trgovačkog društva DRENOVA DRVO j.d.o.o. od 10. listopada 2018. proizlazi kako su pobrojane pokretnine koje je to društvo preuzelo od tužitelja,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je predniku tuženice dao određene iznose u gotovini, kao što mu je dao i određene stvari, a što sve da ukupno iznosi traženi iznos od 185.000,00 eura,

- da iz iskaza tuženice proizlazi da su postojali razni poslovi tužitelja i njezinog pok. supruga SL, o čemu da nema detaljna saznanja, a što proizlazi i iz iskaza njihovog sina ŠL, koji je saslušan kao svjedok,

- da ne postoji dokumentacija da je tužitelj utuženi iznos dao predniku tuženice.

7.1. Na temelju utvrđenog, pravilno je prvostupanjski sud u pogledu navedenih isprava zaključio da se ne odnose na predmet ovoga spora, jer se navedena otpremnica i izjava odnose na trgovačko društvo DRENOVA DRVO j.d.o.o., a ne na pravnog prednika tuženice, kao što se ne može povezati ni izjava sina tuženice i pok. SL s predmetom spora.

7.2. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud zaključio, a prvenstveno ocjenjujući iskaz tužitelja, kao i tuženice te svjedoka PL, da je tužiteljev iskaz u suprotnosti s člankom 1. Ugovora, jer se u njemu navodi da zajmodavac JL, ovdje tužitelj, daje zajmoprimcu SL, predniku tuženice iznos od 185.000,00 eura, dok u u svom iskazu tužitelj tvrdi da iznos od 185.000,00 eura predstavlja ukupan iznos koji je on dao pok. SL, odnosno da se radilo o više gotovinskih iznosa, kao i o raznim stvarima, kao primjerice kamionu s dizalicom, Ford teretnom vozilu i dr. i da u taj iznos ulazi i kuća u [adresa] koju je prenio na pok. SL, a čija vrijednost je prema tužitelju iznosila oko 40.000,00 eura, da tužitelj nije dokazano da je pok. SL isplatio 185.000,00 eura koji potražuje tužbenim zahtjevom od tuženice kao njegove nasljednice.

7.3. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, pa se u odnosu na žalbene navode tužitelja ističe da on nijednim dokazom nije dokazao da je predniku tuženice isplatio ni iznos od 50.000,00 do 70.000,00 eura u gotovini, jer o tome ne postoji nijedan dokaz, kao što je pravilno taj sud zaključio da iznos od 2.800,00 eura, a za koji je izjavu dao sin tuženice PL da ga duguje tužitelju, također, tužitelj nije dokazao da ga je u obvezi vratiti tuženica kao nasljednica pok. SL.

8. Odredbom članka 219. stavkom 1. ZPP-a, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8.1. U skladu s odredbom članka 221. a ZPP-a, u situaciji kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila tereta o dokazivanju.

9. U ovom slučaju, kada je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da na temelju istih nije moguće utvrditi je li i koliki bi iznos na ime zajma tužitelj dao predniku tuženice, pa samim tim nije ni mogao obvezati tuženicu da tužitelju isplati iznos od 185.000,00 eura, koji je naveden u Ugovoru jer tužitelj nije dokazao da ga je dao tužitelju na ime zajma.

10. Posebno se navodi da u smislu odredbe članka 7. ZPP-a, sud više nema inkvizotorno načelo, pa su stranke dužne podnijeti dokaze na okolnost činjeničnih navoda koje ističu tijekom postupka.

11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, što se ponovno ističe, dok se u odnosu na ugovor o kupoprodaji nekretnina koji se prvi put prilaže uz žalbu ističe, da ga ovaj drugostupanjski sud ne može cijeniti jer je odredbom članka 352. stavkom 1. ZPP-a, propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a o čemu u konkretnom slučaju nije riječ. Međutim, i pored ovoga ovaj sud ukazuje da na pravilnost pobijene odluke ne bi utjecao ni taj pravni posao jer se njime ne dokazuje osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

12. Isto tako, pravilno je donesena i odluka o troškovima postupka kojom je tužitelju naloženo da tuženici naknadi troškove postupka primjenjujući odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a, a koju ni tužitelj posebnim žalbenim navodima ne pobija.

13. S obzirom na navedeno, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i odlučiti kao u točki I. izreke, ove odluke.

14. Zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastavljanje žalbe odbije je, iz razloga što ta radnja prema mišljenju ovoga suda nije bila potrebna za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, ove odluke.

U Splitu 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča