Poslovni broj: 8 Gž Ovr-371/2021-4

1

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. K. eG, A-9020, OIB: …, iz K., …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., …, protiv ovršenika: 1) I. M., OIB: …, iz C., …, 2) Z. L., OIB: …, iz C., …, i 3) N. M., OIB: …, iz C., …, zastupanih po punomoćniku M. J., odvjetniku iz P., …, te ovršenikovog dužnika stečajna masa iza V. d.o.o. u stečaju, OIB: … iz R., …, zastupanog po stečajnom upravitelju M. Z. iz R., …, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbama ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj Ovr-1362/2019-2 od 17. rujna 2019. te rješenja za odgodu ovrhe istog suda poslovni broj Ovr-1362/2019-27 od 3. veljače 2021., dana 20. studenoga 2023.,

 

r i j e š i o  j e

 

I Odbacuje se žalba ovršenika 3) N. M. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj Ovr-1362/2019-2 od 17. rujna 2019. kao nedopuštena.

II Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika 1) I. M. i 2) Z. L. te potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj Ovr-1362/2019-2 od 17. rujna 2019.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja V. K. eG, za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u odnosu na rješenje o ovrsi.

IV Uvažava se žalba ovršenika 1) I. M., 2) Z. L. i 3) N. M. te ukida rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie poslovni broj Ovr-1362/2019-27 od 3. veljače 2021. i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

V O troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie poslovni broj Ovr-1362/2019-27 od 3. veljače 2021. odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenim rješenjem o ovrsi riješeno je:

''1. Na temelju ovršnih javnobilježničkih isprava, ugovora o kreditu račun br. 321 1950 2201 ovršan od dana 09.06.2015. godine (potvrda posl.br. OV-4946/15 od dana 23.10.2008. godine, potvrda ovršnosti OV4946/08 od dana 29.06.2015. godine), ugovora o kreditu račun br. 321 1992 2202 ovršan od dana 09.06.2015. godine (potvrda posl.br. OV-4952/08 od dana 23.10.2008. godine, potvrda ovršnosti OV-4952/08 od dana 29.06.2015. godine). Ugovora o kreditu račun br. 321 1992 2204 ovršan od dana 09.06.2015. godine potvrda ovršnosti  posl.br. OV-110/10 od dana 21.01.2010. godine, potvrda ovršnosti OVII 10/10 od dana 21.01.2015. godine) te ugovora o reguliranju međusobnih odnosa glede ugovora o kreditu račun br. 321 1992 2204 ovršan od dana 09.06.2015. godine (potvrda posl.br. OV-3127/12 od dana 24.10.2012. godine, potvrda ovršnosti 3127/12 od dana 29.06.2015..godine), a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu 729.771,10 EUR (74.254,30 EUR + 48.019,20 EUR + 607.497,60 EUR) i 12.600,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos glavnice iz ugovora o kreditu račun br. 321 1950 2201 od 73.554,79 EUR-a počevši od dana 09.06.2015. do 31.07.2015. 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14%  od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019. pa sve do namirenja ovrhovoditelja po stopi koja trenutno iznosi 6,30% godišnje odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi u visini koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena,

- na iznos glavnice iz ugovora o kreditu račun br. 321 1992 2202 od 47.503,20 EUR-a počevši od dana 09.06.2015. do 31.07.2015. godine po stopi od 15% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 10,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 10,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 9,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 9,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 9,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 9,09 % godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od godišnje, od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 8,54% godišnje, od 01.07.2019. pa sve do namirenja ovrhovoditelja po stopi koja trenutno iznosi 8,30% godišnje odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi u visini koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne Stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- na iznos glavnice iz ugovora o kreditu račun br. 321 1992 2204 od 525.000,00 EUR-a počevši od dana 09.06.2015. do 31.07.2015. godine po stopi od godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 10,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 10,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 9,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 9,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 9,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 9,09 % godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 8,82 % godišnje, od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 8,54% godišnje, od 01.07.2019. pa sve do namirenja ovrhovoditelja po stopi koja trenutno iznosi 8,30% godišnje odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi u visini koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- na iznos odvjetničkog troška od 12.500,00 kn počevši od dana 24.06.2015. do 31.07.2015. godine po stopi od godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09 0/0 godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019. pa sve do namirenja ovrhovoditelja po stopi koja trenutno iznosi 6,30% godišnje odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi u visini koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te

na temelju ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču posl.br. Ovr-5830/15 od dana 26.08.2015, a radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 49.532,66 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 49.562,66 kn teče počevši od 26.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 10,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 10,05% godišnje, od 01.072016. do 31.12.2016. godine po stopi od 9,88% godišnje. od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 9,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 9,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 9,09 % godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 8,82% godišnje, od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 8,54% godišnje, od 01.07.2019. pa sve do namirenja ovrhovoditelja po stopi koja trenutno iznosi 8,30% godišnje odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi u visini koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne Stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

te radi naplate troškova ovog ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po promjenjivoj stopi koja trenutno iznosi 6,30 % godišnje odnosno (u slučaju promjene) po stopi u visini koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne Stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

 

o d r e đ u j e s e o v r h a

(pljenidbom novčane tražbine ovršenika N. M. iz P. C. … N. V. P., OIB: …. u iznosu od 37.164,08 kn, I. M. iz P., …, OIB: … u iznosu od 78.488,65 kn, Z. L. iz P., …, OIB: …u iznosu od 17.404,20 kn odnosno radi pljenidbe novčanih tražbina navedenih ovršenika u ukupnom iznosu od 133.056,93 kn, tako što se zabranjuje ovršenikovom dužniku S. masa im V. d.o.o. u stečaju R. …, OIB: … zastupano po stečajnom upravitelju M. Z. iz R., … da tu tražbinu i ispuni njegovim vjerovnicima, ovdje ovršenicima, a ovršenicima se zabranjuje da tražbinu naplate ili da njome raspolažu i zalogom koji je dan za njezino osiguranje. (čl. 176.st. 1. Ovršnog zakona)

11 Pljenidba je provedena danom dostave ovog rješenja ovršenikovu dužniku. (čl. 176. st. l. Ovršnog zakona)

III Tražbine se prenose na ovrhovoditelja radi naplate. (čl. 176. st. 2. Ovršnog zakona).

IV Ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na novčanim tražbinama ovršenika. (čl. 176. st. 4. Ovršnog zakona).

V Ovršenikov dužnik nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi. (čl. 176. st. 4. Ovršnog zakona).

VI Poziva se ovršenikov dužnik da se u roku od 8 dana, računajući od dana dostave prijepisa ovog rješenja, očituje o tome priznaje li i u kojem iznosu zaplijenjene tražbine i je li voljan namiriti ih, te je li njegova obveza da namiri te tražbine uvjetovana ispunjenjem neke druge obveze.

VII Poziva se ovršenikov dužnik da iznose od 37.164,08 kn, 78.488,65 kn, 17.404,20 kn, ukupno 133.056,93 kn (bruto), umanjen za javna davanja, položi na račun općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču i da o tome obavijesti sud u roku od 8 dana. (čl. 184 st. 3 Ovršnog zakona).

Ovrhovoditelju se odmjerava trošak ovog postupka u iznosu od 7.931,00 kuna te se nalaže I. ovršeniku I. M. i II. ovršeniku Z. L. da navedeni iznos isplate ovrhovoditelju u roku od osam dana."

 

2. Uvodno označenim rješenjem broj Ovr-1362/2019-27 od 3. veljače 2021. riješeno je:

''Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 9. listopada 2019.''.

3. Protiv rješenja o ovrsi žalbu su izjavili ovršenici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe se kako je sud odredio ovrhu bez da je uopće pogledao ovršne isprave na koje se poziva ovrhovoditelj. Iz prijedloga ovrhovoditelja ne vidi se tko je u tim ispravama korisnik kredita, tko je u tim ispravama jamac-platac, a tko je založni dužnik već je navodno samo priložena preslika četiri Ugovora o kreditu. Da je sud izvršio uvid u Ugovore o kreditu utvrdio bi da je Z. L. založni dužnik i da on za tražbinu vjerovnika odgovara samo sa založenom nekretninom, a ne sa svojim potraživanjem na ime neisplaćenih plaća prijavljenih u stečajnom postupku. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u odnosu na Z. L. odredio ovrhu na novčanoj tražbini obzirom da on kao založni dužnik može odgovarati samo založenom stvari. Tako je u Ugovoru o kreditu broj 32119502201 korisnik kredita I. M., a založni dužnik je V. d.o.o. i E. L.. U Ugovoru o kreditu broj 32119922202 korisnik kredita je V. d.o.o., a jamac platac I. M., dok su založni dužnici E. L. i V. d.o.o. Zatim, u Ugovoru o kreditu broj 32119922204 korisnik kredita i založni dužnik je V. d.o.o., a jamac platac i založni dužnik je I. M., dok su E. L., Z. L. i N. M. založni dužnici. U Ugovoru o reguliranju međusobnih odnosa glede Ugovora o kreditu broj 32119922204 korisnik kredita je V. d.o.o., a jamac platac i založni dužnik je I. M., dok su kao založni dužnici navedeni E. L., Z. L. i N. M.. Znači, Z. L. ne može odgovarati ničim, osim s vrijednošću založene nekretnine. Nadalje, kada tome ne bi bilo tako, opet sud nije mogao odrediti olako ovrhu na tražbini ovršenika tako ni I. M. (kao stečajnih vjerovnika i više isplatnog reda) obzirom su kao stečajni vjerovnici potraživali iznose na ime neisplaćenih plaća, svoja prava iz radnog odnosa, radi čega ovršenici podnose žalbu i iz zakonskog razloga iz čl. 50. st. 6. Ovršnog zakona. Naime, ovdje je ovrha određena na predmetu na kojem je mogućnost ovrhe ograničena obzirom je odredbom čl. 173. Ovršnog zakona jasno propisano da ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj. Stoga, nije moguće ovršiti ni cjelokupnu tražbinu ovršenika kao stečajnih vjerovnika. Ovršenici su pokrenuli i parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti svih Ugovora o kreditu između ovršnih stranaka, a koji predmet se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo. Naime, predmet spora je ništetnost i Ugovora o kreditu temeljem kojih je ovdje određena ovrha.

4. U odgovoru na žalbu ovršenika ovrhovoditelj navodi da je žalba u potpunosti neosnovana. Ističe da ovršenik nije izjavio žalbu niti iz jednog zakonom dopuštenog razloga, a koji su propisani čl. 50. Ovršnog zakona, a podredno ističe da su svi žalbeni razlozi ovršenika u cijelosti nerazumljivi i neosnovani. Slijedom navedenoga predlaže se odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi uz obvezu naknade troška sastava odgovora na žalbu.

5. Protiv uvodno označenog rješenja od 3. veljače 2021. kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe ovršenici su izjavili žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe se kako se protiv ovršenika radi naplate tražbine po istim kreditima vodi ovršni postupak i pod poslovnim brojem Ovr-732/19. Ovrha da je određena na nekretninama ovdje ovršenika kao založnih dužnika, a predmetna ovrha je određena na njihovim tražbinama kao tražbinama stečajnih vjerovnika, a koje se odnose na njihove plaće. Ovrhovoditeljeva tražbina je namirena i prodajom nekretnina u stečajnom postupku V. d.o.o. a koji je također bio korisnik kredita, ali je ovrhovoditelj na nepošten i nezakonit način taj kredit objedinio sa kreditom ovršenika pod 1) kao fizičke osobe. Ovršeniku pod 1) se cijelo vrijeme skidaju i svakomjesečni iznosi u korist ovrhovoditelja, već godinama. Imajući u vidu da se na više ''frontova'' vode ovršni postupci protiv ovršenika i da su praktički ostali bez svega što su imali zbog ovrhovoditelja  i njegove neistinite tražbine obzirom da nisu dobili novac naveden u ovršnim ispravama to je jasno da će ovršenicima nastati teško nadoknadiva šteta. Sud propušta uzeti u obzir da su tzv. ''austrijske zadruge'', a pod koje potpada i ovrhovoditelj davale kredite ovršenicima za koje su već startno znale da ih neće moći vratiti i na taj način im oduzele imovinu. Suprotno navodima suda iz obrazloženja presude Suda Europske unije broj C-630/2017 ne proizlazi da su potrošački ugovori s austrijskim zadrugama valjani. Ukazuje se na to da je riječ o Ugovorima o kreditu s međunarodnim obilježjem i ukoliko bi se isti utvrdili ništetnim ovršenici bi svoju tražbinu otežano mogli naplatiti, a kamoli vratiti sve bez čega su ostali. Postavljaju pitanje na koji način će potraživati novac od austrijske zadruge koja i tijekom trajanja postupka utvrđenja ništetnosti mijenja svoj pravni oblik čime se dodatno otežava kasnija eventualna naplata naknade štete nastale ovršenicima. Uz to što se vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava naglašava se da je u ovom postupku sud uputio ovršenike u parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, a što je još jedan od razloga koji ukazuju na neosnovanost ovršnog prijedloga i stvaranja štete ovršenicima provedbom ovrhe do okončanja tih postupaka. Slijedom navedenoga predlaže se preinačiti pobijanu odluku na način da se prihvati prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odnosno podredno ukine pobijana odluka i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

6. U odgovoru na žalbu ovršenika ovrhovoditelj ističe kako su žalbeni navodi u cijelosti nerazumljivi i neosnovani. Posebno se ukazuje da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj protivan čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a što je naknadno potvrdio i Ustavni su Republike Hrvatske od 3. studenoga 2020. kojom je ukinut navedeni Zakon. Ovršenici svoj tužbeni zahtjev ne temelje na Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015. te se isti ne može primjenjivati u ovoj pravnoj stvari i to jer je stupio na snagu nakon sklapanja Ugovora o kreditu, zatim jer se ne primjenjuje na Ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kn i jer se ne primjenjuje na Ugovore o kreditu sklopljene sa trgovačkim društvom jer predstavljaju trgovačke, a ne potrošačke ugovore i ne primjenjuje se radi nepostojanja svojstva vjerovnika u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju na strani ovrhovoditelja. Slijedom navedenoga predlaže se žalbu odbiti u cijelosti uz obvezu da ovršenici nakade trošak sastava odgovora na žalbu s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Žalba ovršenika pod 1) i 2) u pogledu rješenja o ovrsi nije osnovana, dok je žalba ovršenika pod 3) u pogledu rješenja o ovrsi nedopuštena.

8. Žalba u pogledu rješenja povodom prijedloga za odgodu ovrhe je osnovana.

9. Ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), u svezi čl. 381. ZPP, a sve u svezi odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20.; dalje OZ), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. istog Zakona, ne nalazi da bi pri donošenju pobijanih rješenja takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

10. U odnosu na rješenje o ovrsi.

11. Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe, kako je to propisano odredbom čl. 358. st. 3. ZPP, u svezi čl. 21. st. 1. OZ.

11.1. Nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda, bez održavanja ročišta, a ako to nije učinio prvostupanjski sud nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem drugostupanjski sud po odredbi čl. 367. st. 1. i 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ.

11.2. Iz spisa predmeta proizlazi da je pobijano rješenje o ovrsi doneseno 17. rujna 2019., međutim u odnosu na ovršenike pod 1) i 2), ali ne i u odnosu na ovršenika pod 3) u pogledu kojeg je rješenje o ovrsi doneseno 3. listopada 2019. (l.s. 140).

11.3. Kako je, dakle, ovršeniku pod 3) rješenje o ovrsi Ovr-1362/2019-10 od 3. listopada 2019. uredno dostavljeno 4. studenoga 2019., a protiv navedenog rješenja o ovrsi nije izjavljena žalba pa je isto opskrbljeno potvrdom pravomoćnosti (l.s.140) proizlazi da ovršenik pod 3) u smislu odredbe čl. 358. st. 3. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ nije osoba koja je ovlaštena za podnošenje žalbe protiv pobijanog rješenja o ovrsi Ovr-1362/2019-5 od 17. rujna 2019.

11.4. Slijedom navedenog valjalo je po odredbi čl. 380. toč. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ odbaciti žalbu ovršenika pod 3) protiv rješenja o ovrsi od 17. rujna 2019. kao nedopuštenu, radi čega je valjalo odlučiti kao pod toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Iz spisa predmeta slijedi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu 9. kolovoza 2019. radi naplate tražbine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka te da je pobijanim rješenjem o ovrsi određena ovrha plijenidbom novčane tražbine ovršenika pod 1) u iznosu od 78.488,65 kn te ovršenika pod 2) u iznosu od 17.404,20 kn tako što se zabranjuje ovršenikovom dužniku S. masa iza V. d.o.o. u stečaju da tu tražbinu ispuni njegovim vjerovnicima, ovdje ovršenicima pod 1) i 2) te istima zabranjuje da tražbinu naplate ili da njome raspolažu i zalogom koji je dan za njezino osiguranje (čl. 176. st. 1. OZ).

13. Pobijano rješenje o ovrsi temelji se na ovršnim javnobilježničkim ispravama Ugovorima o kreditu i Ugovoru o reguliranju međusobnih odnosa glede ugovora o kreditu račun br. 321 1992 2204 sve precizirano u toč. II prijedloga za ovrhu te pravomoćnom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-5830/15 od 26. kolovoza 2015. donesenom protiv ovršenika iz ovog postupka, ali i protiv V. d.o.o. te E. L., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 729.771,10 EUR, kao i radi naplate iznosa od 12.500,00 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te radi naplate odmjerenog troška ovršnog postupka u iznosu od 49.562,66 kn, na nekretninama ovršenika, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog takvom prodajom.

13.1. Međutim, nad navedenim društvom V. d.o.o. pokrenut je stečajni postupak tako da je prvostupanjski sud u ovršnom predmetu broj Ovr-5830/15 obustavio ovrhu u odnosu na ovršenika S. masu iza V. d.o.o. u stečaju. U stečajnom postupku nad S. masom iza V. d.o.o. u stečaju ovdje ovrhovoditelju, kao razlučnom vjerovniku, utvrđena je tražbina u iznosu od 5.952.753,01 kn, a ovdje ovršenici pod 1) i 2) su prijavili svoje tražbine kao vjerovnici prvog višeg isplatnog reda kojima su prijavljene tražbine priznate, dakle imaju dospjele novčane tražbine prema S. masi iza V. d.o.o. u stečaju, a ovrhovoditelj ima dospjelu novčanu tražbinu prema ovršenicima slijedom čega je, po odredbi čl. 176. st. 1. OZ, određena ovrha pobijanim rješenjem o ovrsi kojim se dužniku ovršenika zabranjuje da ovršenicima pod 1) i 2) ispuni novčanu tražbinu, a ovršenicima se zabranjuje da tu tražbinu naplate ili da inače raspolažu njome i zalogom koji je dan za njezino osiguranje.

14. Dakle, slijedi da je ovrha određena temeljem javnobilježnički isprava koje su sastavljene i solemnizirane sukladno odredbama OZ i Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16., dalje ZoJB), te predstavljaju ovršne isprave podobne za određivanje ovrhe radi ostvarenja tražbine utvrđene tom ispravom (čl. 23. st. 1. toč. 4. OZ), kao i na temelju ovršne isprave - ovršne sudske odluke Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-5830/15 (čl. 23. st. 1. toč. 1. OZ).

14.1. Prema tome, pazeći po službenoj dužnosti, po odredbi čl. 50. st. 5. OZ, na razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ ovaj sud ne nalazi da bi pobijano rješenja o ovrsi bilo doneseno na ispravi koja nije ovršna isprava.

15. Također, iz spisa predmeta ne slijedi da bi ovršne isprave bile ukinute, poništene, preinačene ili na drugi način stavljene izvan snage niti izgubile svojstvo djelotvornosti ili bile bez učinka, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 3. OZ na koji sud pazi po službenoj dužnosti, po odredbi čl. 50. st. 5. OZ.

16. Što se tiče istaknutog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 6. OZ isti ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi jer je istom odredbom određeno kada ovrhovoditelj može žalbom pobijati rješenje o ovrsi, a u konkretnom slučaju žalbu su izjavili ovršenici.

16.1. Međutim, ovršenici se pozivaju na činjenicu da su kao stečajni vjerovnici potraživali iznose na ime neisplaćenih plaća pri čemu se pozivaju na odredbu čl. 173. OZ pa da nije moguće ovršiti cjelokupnu tražbinu ovršenika kao stečajnih vjerovnika. Dakle, sadržajno se ukazuje na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ.

16.2. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ određeno je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu - ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, a odredbom čl. 173. st. 1. OZ da ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj.

16.3. U konkretnom slučaju iz spisa predmeta ne slijedi da bi pljenidbom zahvaćene navedene novčane tražbina ovršenika pod 1) i 2) predstavljale predmet koji je izuzet od ovrhe ili na kojem je mogućnost ovrhe ograničena niti su ovršenici potkrijepili svoju tvrdnju ikakvim relevantnim dokazima, radi čega ovaj sud navedeni žalbeni razlog ocjenjuje neosnovanim.

17. U svezi s navodima da je tražbina ovrhovoditelja namirena reći je da iz spisa predmeta slijedi da su zaključkom prvostupanjskog suda od 3. veljače 2021. ovršenici upućeni pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, tako da izneseni žalbeni razlog nije od utjecaja na donošenje ove drugostupanjske odluke.

18. Ovršenicima pod 1) i 2) je odgovoriti da iz Ugovora o kreditu broj 321 1992 2204 slijedi da je korisnik kredita i založni dužnik V. d.o.o., da je jamac platac i založni dužnik ovršenik pod 1), dok je ovršenik pod 2) založni dužnik i da je pod toč. II 13). ugovoreno da „Založni dužnik, korisnik kredita i jamac platac izrijekom pristaju da Banka, u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po ugovoru, može u odnosu na njih provesti neposrednu i prisilnu ovrhu temeljem ovog ugovora po svim njihovim računima, tražbinama, i na svoj njihovoj drugoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, odnosno na bilo kojem predmetu ovrhe“ (l.s.66), slijedom čega navodi ovršenika pod 2) da založni dužnik može odgovarati samo založenom nekretninom ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

19. Nadalje, žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u pitanje pravilnost pobijanog rješenja o ovrsi kojim je prvostupanjski sud obvezao ovršenike pod 1) i 2) naknaditi ovrhovoditelju troškove koji su bili potrebni za ovrhu budući da je odluka u tom dijelu utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl. 14. st. 4. OZ.

20. Kako je ovaj drugostupanjski sud ustanovio da ne postoje žalbeni razlozi ovršenika pod 1) i 2) zbog kojih rješenje o ovrsi pobijaju, kao ni oni na koje sud pazi po službenoj dužnosti po odredbi čl. 50. st. 5. OZ, to je žalba istih odbijena kao neosnovana i rješenje o ovrsi potvrđeno primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ radi čega je valjalo odlučiti kao pod toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

21. Odluka o trošku sastava odgovora na žalbu u pogledu rješenja o ovrsi temelji se na odredbi čl. 155. ZPP, pa kako navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja ovog postupka to je odlučeno kao pod toč. III izreke drugostupanjskog rješenja.

22. U pogledu rješenja povodom prijedloga za odgodu ovrhe.

23. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe s obrazloženjem da iz presude suda Europske unije poslovni broj C-630/2017 od 14. veljače 2019. proizlazi da je Zakon o ništetnosti Ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine”, br. 72/17., dalje: Zakon o ništetnosti), protivan čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te da je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe dužan isključiti primjenu navedenog Zakona. Nadalje, smatra da niti prema odredbama OZ nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe jer da je ispunjena pretpostavka iz čl. 61. st. 1. toč. 4. OZ, međutim, ovršenici u prijedlogu za ovrhu nisu posebno obrazložili zašto bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

23.1. Zakon o ništetnosti protivan je navedenoj odredbi Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a pravo Europske unije utemeljeno na međunarodnim ugovorima je nadređeno domaćem pravu i izravno se primjenjuje u Republici Hrvatskoj, to se odredbe tog Zakona više ne mogu primjenjivati, pa je iz tih razloga neosnovan prijedlog ovršenika pod 1) i 2) za odgodu ovrhe temeljem odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o ništetnosti.

23.2. Međutim, nesporno je da su ovršenici pod 1) i 2) protiv ovrhovoditelja podnijeli tužbu predmet koje je utvrđenje ništetnosti svih Ugovora o kreditu, Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa i Aneksa istog te da se postupak vodi pred Općinskim sudom u Puli – Poli pod brojem P-881/18 (l.s.147-160), a zahtjev temelje, osim na činjenicama vezanim za Zakon o ništetnosti, i na činjenici da su ugovori solemnizirani kod javnog bilježnika uz ovjeru potpisa samo s jeden strane, a "banka" da nije sudjelovala, javni bilježnici da nisu provjeravali pravnu osobnost kreditora i ovlaštenja za davanje kredita na području Republike Hrvatske, da su kamate lihvarske, ugovori da sadrže kumulaciju ugovorenih i zateznih kamata, da V. d.o.o nije dobio sav novac koji je u pojedinim ugovorima naveden.

24. Dakle, predmetna tužba podnijeta je upravo radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava koje sadrže, između ostalog, izjavu ovršenika pod 1) i 2) da se na temelju tih akata, a radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, može neposredno provesti ovrha.

25. Radi navedenog ukazati je na presudu u predmetu C-407/18 (Kuhar c/a Addiko bank d.d.) od 26. lipnja 2019. u kojoj je Sud Europske unije analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

26. Kako je, dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno to je valjalo, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, žalbu uvažiti i ukinuti pobijano rješenje poslovni broj Ovr-1362/2019-27 od 3. veljače 2021. te predmet, u tom dijelu, vratiti na ponovni postupak kako je to odlučeno pod toč. IV izreke ove drugostupanjske odluke.

26.1. U nastavku postupka sud prvog stupnja će ovisno o ocjeni navedenih okolnosti glede primjene navedene Direktive i stava iz navedene presude EU C-407/18 o prijedlogu ovršenika za odgodu predmetne ovrhe donijeti odgovarajuću odluku, pri čemu valja voditi računa da pobijanim rješenjem o ovrsi broj Ovr-1362/2019-2 od 17. rujna 2019. ovrha nije određena u pogledu ovršenika pod 3).

27. Odluka o trošku postupka nastala u povodu žalbe protiv rješenja poslovni broj Ovr-1362/2019-27 od 3. veljače 2021., pod toč. V izreke ove drugostupanjske odluke, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zadru 20. studenoga 2023.

 

 

Sutkinja

 

Sanja Dujmović, v.r.