REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8540/2023- 25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja PBZ Card d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 28495895537, kojeg zastupa punomoćnica Ines Slutej, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvane tuženice, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju 1.350,51 EUR (tisuću tristo pedeset eura i pedeset jedan cent) sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2023. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženice traži isplatu 118,47 EUR (sto osamnaest eura i četrdeset sedam centi) sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2023. do isplate.

III Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 228,03 EUR (dvjesto dvadeset osam eura i tri centa) sa zateznim kamatama od 30. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. srpnja 2023. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je prednica tuženice FĐ koristila American Express The Gold karticu na temelju ugovora o korištenju te iste kartice. Ističe da je prednica tuženice potpisivanjem i prvim korištenjem kartice prihvatila (među ostalim) odgovornost za sve troškove učinjene predmetnom karticom, a time i obvezu plaćanja svih zaprimljenih računa. Tužitelj navodi da je spomenuta kartica nakon 31. prosinca 2019. zamijenjena karticom drugog kartičnog platnog brenda – Premium Visa Platinum. Tužitelj navodi da je prednica tuženice koristila predmetnu karticu za kupovinu roba i usluga na različitim prodajnim mjestima, no i za sklapanje dva ugovora o potrošačkom kreditu – ugovora broj 8548359 i ugovora broj 8554029. Ističe da se prednica tuženice obvezala otplaćivati kredit, no da je ista preminula **.**.2021. pa da je predmetni ugovor prestao zbog smrti tuženice, čime su dospjele sve tražbine tužitelja po osnovi spomenuta dva ugovora o potrošačkom kreditu. Tužitelj navodi da su nepodmireni ostali troškovi nastali po kartici (zbog kupovine roba i usluga, odnosno zbog dva ugovora o potrošačkom kreditu) u iznosu 1.468,98 EUR (11.068,03 kn), a da je na plaćanje istih pozvao jedinu nasljednicu FĐ (ovdje tuženicu), koja nije podmirila predmetno dugovanje. Stoga predlaže donošenje presude kojom će se tuženici naložiti da tužitelju plati 1.468,98 EUR sa zateznim kamatama na iznos 1.350,51 EUR od 1. srpnja 2023. do isplate i na iznos 118,47 EUR od 13. srpnja 2023. do isplate. Također, tužitelj traži da mu tuženica naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu utužene tražbine te navodi da je u listopadu 2021. podnijela prijavu štete prema društvu Wiener osiguranje (i to prema uputi tuženika) te da je dobila odgovor da su sva nepodmirena potraživanja iza njene prednice plaćena po osnovi Police osiguranja. Istaknula je da je prije podnošenja tužbe izrazila volju da dugovanje plati, no da nakon toga od punomoćnika tužitelja nije zaprimila nikakav odgovor. Osporava da bi tužitelj imao pravo na naknadu troškova parničnog postupka jer tužitelj, zbog nedostatka adekvatne komunikacije, nije želio spor riješiti u mirnom postupku. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem ugovora o korištenju American Express kartice – The Golden Card (list 4 spisa), Općih uvjeta poslovanja tužitelja za osobne kartice (list 5-6 spisa), ugovora o potrošačkom kreditu broj 8554029 i 8548359 za korisnika American Express kartice (list 7-8 spisa), izvatka iz poslovnih knjiga (list 9 spisa), prijepisa računa (list 10-11, 52-54 spisa), rješenja o nasljeđivanju (list 12-19 spisa), opomene pred utuženje (list 20 spisa) i korespondencije tuženice i punomoćnika tužitelja elektroničkim putem (list 31-38 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu dugovanja nastalog po osnovi kartice American Express The Gold kartice (kasnije Premim Visa platinum kartice) koju je tužitelj izdao prednici tuženice FĐ i to korištenjem kartice za kupovinu roba i usluga, odnosno za sklapanje dva ugovora o potrošačkom kreditu (ugovori broj 8554029).

6. Među strankama nije sporno da je tuženica pravna sljednica iza pokojne FĐ, dok je s druge strane sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, s obzirom da tuženica navodi da je predmetno potraživanje prethodno podmireno prema Polici osiguranja trgovačkog društva Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d.

7. Općim uvjetima poslovanja tužitelja za osobne kartice (list 5-6 spisa; dalje: Opći uvjeti) propisano je da su troškovi platne transakcije nastale korištenjem kartice, troškovi upisnine, godišnje članarine, naknada, kamate i svi drugi troškovi koji nastaju u vezi korištenja kartice, da zbroj svih troškova čini potrošnju po kartici (čl. 2. Općih uvjeta), da je potrošački kredit funkcionalnost kartice koja omogućava korisniku da kupljenu robu i usluge plati iz ugovorenog iznosa potrošačkog kredita ako za to ispunjava uvjete koje određuje tužitelj, da ugovor o potrošačkom kreditu korisnik sklapa s Privrednom bankom Zagreb d.d. uz posredovanje tužitelja kao kreditnog posrednika, odnosno posredovanje primatelja plaćanja (poslovni subjekt koji prihvaća karticu kao bezgotovinsko sredstvo plaćanja robe/usluge) kao kreditnog posrednika u pomoćnoj ulozi, a za što tužitelj naplaćuje naknadu sukladno cjeniku (čl. 4.4. Općih uvjeta). Također, Općim uvjetima je propisano da će tužitelj po isteku obračunskog razdoblja osnovnom korisniku izdati račun, odnosno izvadak sa svim specificiranim troškovima za koje je tužitelj zaprimio terećenje od primatelja plaćanja i koji dospijevaju na naplatu u roku naznačenom na računu/izvatku te da je za sve troškove nastale korištenjem osnovne i svih dodatnih kartica odgovoran osnovni korisnik, koji se obvezuje na dan dospijeća plaćanja podmiriti sve dospjele obveze nastale po osnovnoj i svim dodatnim karticama (čl. 11. Općih uvjeta).

8.1. Čitanjem ugovora o potrošačkom kreditu broj 8554029 za korisnika American Express kartice od 5. srpnja 2019. (list 7 spisa; dalje: ugovor o kreditu 1) sud je utvrdio da je prednica tuženice FĐ isti sklopila s društvom Privredna banka Zagreb d.d. (OIB: 02535697732), a da je tuženik pritom bio uključen kao kreditni posrednik. Nadalje, čitanjem istog ugovora sud je utvrdio da je prednici tuženice vezano uz karticu broj 3775-736122-33008 odobren potrošački kredit u iznosu 29.000,00 kn za svrhu kupovine masažnog kreveta kod društva Nuga Best & Kereta d.o.o. Zagreb, a da je pritom ugovorena otplata kredita u jednakih 60 mjesečnih anuiteta u iznosu 576,29 kn i to sukladno fakturi/izvatku koji su izdani od strane tuženika (čl. 2. ugovora o kreditu 1).

8.2. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, dok tuženica nije osporavala vjerodostojnost iste.

8.3. Dakle, sud na temelju spomenute dokumentacije nalazi utvrđenim da je prednica tuženice FĐ bila korisnica kreditne kartice koja je bila izdana od strane tužitelja, da je 5. srpnja 2019. u svojstvu korisnika kreditne kartice sklopila ugovor o potrošačkom kreditu broj 8554029, a da je tužitelj pritom bio kreditni posrednik. Također, sud nalazi utvrđenim da je kredit sklopljen za kupnju robe (masažni krevet) u iznosu 34.809,40 kn (4.620,00 EUR) i da se prednica tuženice obvezala otplaćivati spomenuti iznos u 60 jednakih anuiteta u iznosu 576,29 kn (76,49 EUR) za svaki pojedini anuitet.

9. Iako je tužitelj u tužbi isticao da traži isplatu po osnovi dva potrošačka kredita, odnosno da (uz kredit broj 8554029) traži i isplatu dugovanja po kreditu broj 8548359, treba reći da je sud čitanjem prijepisa računa (list 10 i 52 spisa) utvrdio da se dugovanje odnosi na glavnicu anuiteta rednog broja od 29. do 60. kredita broj 8554029 (navedeno u točki 11.1. obrazloženja) pa sud stoga kao neodlučne nije izvodio dokaze predložene na okolnost sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu broj 8548359 (čitanje dokumentacije na listu 8 spisa).

10. Prednica tuženice je korištenjem kreditne kartice na naprijed opisan način iskoristila mogućnost realizacije potrošačkog kredita u smislu čl. 4.4. Općih uvjeta, a tužitelj je pritom bio kreditni posrednik u pomoćnoj ulozi. Stoga je prednica tuženice bila u obvezi otplaćivati predmetni iznos koji predstavlja troškove potrošnje po kartici u smislu čl. 3. Općih uvjeta i to obročnom otplatom na temelju čl. 11. Općih uvjeta. Budući da je prednica tuženice preminula, za predmetno dugovanje iste odgovara tuženica na temelju čl. 139. st. 1. i. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; dalje: ZN).

11.1. Nadalje, čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 9 spisa) i prijepisa računa broj 906645/211111 (list 10 i 52 spisa), koji dokumenti predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24), sud je utvrdio da dugovanje prednice po osnovi glavnice iznosi 1.350,51 EUR, da se dugovanje odnosi na 29-60. anuitet već ranije spomenutog kredita broj 8554029, a da je datum dospijeća navedene obveze 19. studenog 2021.

11.2. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, dok tuženica nije osporavala vjerodostojnost iste.

11.3. Na temelju spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da dugovanje prednice tuženice po osnovi glavnice, odnosno dugovanje po osnovi korištenja kreditne kartice iznosi 1.350,51 EUR, a koja obveza je na naplatu dospjela 19. studenog 2021.

12. U odnosu na navode tuženice da je predmetno dugovanje podmireno isplatom tužitelju po osnovi Police trgovačkog društva Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. treba reći da iz korespondencije između tuženice i punomoćnice tužitelja (list 31-33 spisa) proizlazi da se tuženica punomoćnici tužitelja obratila 4. siječnja 2023. navodeći da nije jasno po kojoj osnovi još uvijek postoji nepodmireno dugovanje iza njezine prednice, s obzirom da je podnijela prijavu spomenutom društvu koje se obvezalo podmiriti troškove nepodmirenog potraživanja prema Polici osiguranja. Iz korespondencije također proizlazi da je punomoćnica tužitelja 16. veljače 2023. obavijestila tuženicu da je već ranije spomenuto društvo u korist tužitelja isplatilo iznos maksimalne svote osiguranja, no da taj iznos nije u cijelosti namirio iznos dugovanja po kreditnoj kartici, nakon čega se tuženica raspitivala o mogućnosti obročne otplate predmetnog dugovanja. Čitanjem prijepisa računa broj 906645/211111 (list 10 i 52 spisa), koji sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan, sud je utvrdio da je 29. listopada 2021. (dakle nakon smrti prednice tuženice) evidentirana uplata u iznosu 8.298,00 kn. Dakle, iz spomenute dokumentacije proizlazi da je uistinu zabilježena uplata po predmetnom dugovanju i to u iznosu 8.298,00 kn (1.101,33 EUR), no da je i nakon spomenute uplate preostalo predmetno dugovanje. Također, upućuje se na činjenicu da je teret dokazivanja da je predmetni doista dug otplaćen na strani tuženice (čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku; "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), koja tijekom postupka nije predložila provođenje dokaza na temelju kojih bi se moglo utvrditi da je predmetni dug doista u cijelosti plaćen, odnosno da je izvršena neka dodatna uplata, osim one navedene na prijepisu računa tužitelja. Stoga je sud o postojanju navedene činjenice zaključio primjenjujući teret dokazivanja (čl. 221.a ZPP), odnosno zaključio je da predmetno dugovanje nije plaćeno.

13. Stoga je tuženica dužna tužitelju platiti 1.350,51 EUR po osnovi troškova kreditne kartice učinjenih od strane njezine prednice i to na temelju čl. 139. st. 1. i. 3. ZN-a u vezi s čl. 4.4. i čl. 11. Općih uvjeta pa je sud odlučio kao u dijelu točke I izreke presude.

14. S druge strane, u odnosu na dio potraživanja tužitelja kojim isti od tuženice traži isplatu zateznih kamata izraženih u apsolutnom iznosu od 118,47 EUR, treba reći da tužitelj zaista može svoj zahtjev za isplatu zateznih kamata izraziti, bilo na način da naznači razdoblje za koje traži isplatu kamata, bilo na način da se u apsolutnom iznosu izrazi koliko kamate na neki iznos glavnice u određenom razdoblju iznose. Ukoliko tužitelj izražava zahtjev za isplatu zateznih kamata u apsolutnom iznosu, utoliko upravo tužitelj treba dokazati visinu tog iznosa. Dakle, tužitelj treba dokazati koliko iznose zatezne kamate (izražene u apsolutnom iznosu) na određeni iznos glavnice u određenom vremenskom razdoblju (čl. 219. st. 1. ZPP- a), s obzirom da visina spomenutog potraživanja tijekom postupka nije učinjena nespornom. U konkretnom slučaju tužitelj traži isplatu zateznih kamata u naprijed navedenom koje su obračunate do 30. lipnja 2023. Međutim, iz izvatka iz poslovnih knjiga nije razvidno što predstavlja iznos zateznih kamata izraženih u apsolutnom iznosu, odnosno nije vidljivo na koji iznos nepodmirene tražbine se predmetni iznos zateznih kamata odnosi, na koje razdoblje se odnosi, niti je vidljiv način na koji je izračunat iznos zateznih kamata.

15. Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti od tuženice traži isplatu zateznih kamata u iznosu 118,47 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos od 13. srpnja 2023. do isplate te je odlučio kao u točki II izreke ove presude.

16. Međutim, tužitelj pak (u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva) ima pravo na isplatu zateznih kamata na utuženi iznos glavnice koju traži od 1. srpnja 2023. do isplate. Naime, tuženica je doista u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze tužitelju pa je dužna istom platiti iznos zateznih kamata na temelju čl. 173. st. 1. u vezi s čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) i čl. 11. Općih uvjeta. Stoga je sud tuženici naložio da, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, tužitelju plati zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1. srpnja 2023. do isplate te je odlučio kao u dijelu točke I izreke ove presude. Odluka o stopi zatezne kamate donesena je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, zatim na temelju odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora te s troškovnikom tužitelja (list 65 spisa).

17.2. Tužitelj je u ovoj parnici uspio u omjeru od 91,94 %, dok je tuženica uspjela u omjeru od 8,06 %. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troška u omjeru od 83,88 % (91,94 % - 8,06 %).

17.3. Tužitelju je tako priznat trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), zatim trošak zastupanja na ročištima održanim 25. rujna 2024. i 26. veljače 2025. u zatraženom iznosu od 50,00 EUR za svaku od navedenih radnji (Tbr. 9/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu održanom 5. lipnja 2024. i to također u zatraženom iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9/5 Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 175,00 EUR, što uvećano za iznos PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 218,75 EUR. Također, tužitelju je nastao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,55 EUR (Tar. br. 1. Uredbe), a priznat mu je i trošak pristojbe za presudu u zatraženom iznosu 26,55 EUR (Tar. br. 2. Uredbe). Dakle, tužitelju je u ovoj parnici nastao trošak u ukupnom iznosu od 271,85 EUR.

17.4. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu nastalog troška u omjeru od 83,88 %, odnosno u iznosu od 228,03 EUR, a prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata i to od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženici