Posl. br. Pr-39/2024-34
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Marini Radaić Martinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GF iz [adresa] br. 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Franciska Matijašević, odvjetnica u Veloj Luci, protiv tuženika Udruga roditelja djece s posebnim potrebama "CVITIĆ", iz Vela Luke, Obala 3 br. 190, OIB: 44402752560, koju zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, radi zaštite prava iz radnog odnosa, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, tužiteljice i zakonske zastupnice tužene, na ročištu za objavu odluke, dana 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„I. Utvrđuje se nedopuštenom odluka tuženika Udruga roditelja djece s posebnim potrebama ”CVITIĆ”, Obala 3 br. 190, Vela Luka, OIB: 44402752560 od dana 5. srpnja 2024. godine pod nazivom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom je tužiteljici GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazan Ugovor o radu na određeno sklopljen dana 01.06.2023. godine.
I. A. Poništava se kao nezakonita i neosnovana odluka tuženika Udruga roditelja djece s posebnim potrebama ”CVITIĆ”, Obala 3 br. 190, Vela Luka, OIB 44402752560 pod nazivom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. srpnja 2024. godine kojom je tužiteljici GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazan Ugovor o radu na odredeno sklopljen dana 01.06.2023. godine.
II. Nalaže se tuženiku Udruga roditelja djece s posebnim potrebama ”CVITIĆ”, Obala 3 br. 190, Vela Luka, OIB: 44402752560 da vrati tužiteljicu GF, [adresa] br. 9, 20270 Vela Luka, OIB: [osobni identifikacijski broj] u radni odnos, na radno mjesto „VODITELJICA PROJEKTA „CVITIĆ MOJ DOM"" odnosno da obavlja poslove VODITELJICA PROJEKTA „CVITIĆ MOJ DOM" u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Utvrđuje se da su dana 01.06.2023. godine tužiteljica GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik Udruga roditelja djece s posebnim potrebama ”CVITIĆ”, Obala 3 br. 190, Vela Luka, OIB: 44402752560 sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a za obavljanje poslova VODITELJICA PROJEKTA „CVITIĆ MOJ DOM" koja djeluje pri Udruzi roditelja djece s posebnim potrebama „CVITIĆ' - Vela Luka.
IV. Utvrđuje se da je tuženik Udruga roditelja djece s posebnim potrebama ncvmć”, Obala 3 br. 190, Vela Luka, OIB: 44402752560 time što nije omogućio tužiteljici GF, [adresa] br. 9, 20270 Vela Luka, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznošenje obrane vezano za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 05.07.2024. godine kojom je tužiteljici GF, [adresa] br. 9, 20270 Vela Luka, OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazan Ugovor o radu na određeno sklopljen dana 01.06.2023. godine povrijedio dostojanstvo tužiteljice, a što je kod tužiteljice uzrokovalo osjećaj poniženja povredu dostojanstva."
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadnom parničnog troška.
III. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 900,00 Eur-a uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. travnja 2025. pa do isplate, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica navodi u tužbi da je dana 10. srpnja 2024. zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 05. srpnja 2024., a kojom odlukom joj je izvanredno otkazan Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 01. lipnja 2023. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa da nije moguć. Tužiteljica da je podnijela uredni i pravodobni Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa jer smatra da je spomenuta odluka donesena protivno odredbama Zakona o radu, te da nisu postojali razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu. Navodi kako je dana 01. kolovoza 2024. primila Očitovanje tuženika na zahtjev za zaštitu prava kojem tuženik da nije udovoljio, a navode iznesene u predmetnom očitovanju tužiteljica drži neistinitim i nelogičnim, a Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu protuzakonitom i rezultatom šikaniranja tužiteljice posebno u maloj srediti kao što je [adresa] i to pred roditeljima Udruge roditelja djece s posebnim potrebama ”CVITIĆ”, te putem ovog suda traži da se ista poništi. Tužiteljica dalje navodi kako iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je ista počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer da od 02. srpnja 2024. do 05. srpnja 2024. nije dolazila na posao na vrijeme protivno upozorenjima tuženika, te da je unatoč zabrani tuženika odlazila s posla prije kraja radnog vremena, da bi u navedenom vremenu bez opravdanog razloga i protivno upozorenjima i zabrani tuženika radila 3 sata dnevno, odnosno od 9 sati ujutro do 12 sati, da tužiteljica nije opravdala izostanak s posla, da je poremetila poslovne procese poslodavca u osjetljivom trenutku — sudjelovanju na tradicionalno godišnjem humanitarnom događaju te da je time uzorkovala štetu i povrijedila ugled u lokalnoj zajednici. Navodi kako iz obrazloženja proizlazi da joj tuženik kao poslodavac nije omogućio da iskoristi svoje zakonsko pravo na iznošenje obrane jer da su navodno opisane povrede počinjene već u ožujku 2024. godine, sve navodno zbog nezadovoljstva tužiteljice s visinom plaće kao i da je opravdano očekivati da se pozivu na iznošenje obrane tužiteljica ne bih odazvala jer da bi navodno pokazala upornost u kršenju svojih radnih obaveza. Također, u Odluci da stoji da tuženik zadržava pravo od tužiteljice tražiti naknadu štete zbog neizvršavanja ugovorom o radu preuzetih obveza. Tužiteljica drži navode iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedokazanima, navodeći da je obveza poslodavca da vodi evidenciju nazočnosti radnika na radu, sve sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca NN 55/2024 (dalje u tekstu Pravilnik), a tužiteljica da nikada nije vidjela takve evidencije niti da joj je poznato da bi netko takve evidencije vodio kod tuženika. Navodi kako tuženik nije omogućio tužiteljici da iznese svoj obranu te da je time tuženik učinio tužiteljicu predmetom šikaniranja, a obrazloženje da tuženik nije bio u mogućnosti pružiti tužiteljici pravo na iznošenje obrane jer da bi opisane povrede bile počinjene od strane tužiteljice već u ožujku 2024. godine tužiteljica navodi da su apsolutno neosnovane kako zakonski tako i činjenično. Navodi kako joj nije jasno o kakvim povredama iz ožujka 2024. godine se radi, s obzirom da tužiteljica nikada nije primila nikakvo pisano upozorenje na obvezu iz radnog odnosa, posebno kako to navodi, uzimajući u obzir činjenicu da su članovi udruge bili u potpunosti zadovoljni njezinim radom, što da su tužiteljici i osobno rekli. Tužiteljica dalje smatra da ako je tuženik smatrao da ona ne ispunjava obveze iz radnog odnosa, da je tuženik bio dužan tužiteljicu pisano upozoriti, što da nije učinio, niti u ožujku 2024. godine, a niti nakon toga. Da je tužena trebala tako postupiti tužiteljica navodi da proizlazi ne samo iz Zakona o radu već i iz članka 5. stavka 2. Ugovora o radu na određeno od dana 01. lipnja 2023. godine prema kojem „...ako se tijekom obavljanja poslova utvrdi da se Izvršitelj ne drži uvjeta ovog Ugovora, Naručitelj da može upozoriti Izvršitelja i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obavezama..." Navodi kako navedeno nikada tužena nije učinila, te da tužiteljici nije niti dan nikakav primjereni rok da svoj rad uskladi sa svojim obavezama. Tuženik da navodi da tužiteljica svoj navodni izostanak nije opravdala, a tuženik da je odluku donio baš 05. srpnja 2024. godine (kao zadnji dan za koji se navodi da tužiteljica ne bih dolazila na posao na vrijeme), a sve i da bi tvrdnje tuženika da tužiteljica nije opravdala svoj izostanak bile točne, tuženik da nije omogućio tužiteljici da u zakonom propisanom roku od 3 dana od prestanka razloga obavijesti tuženika o razlozima, a kako to propisuje članak 37. Zakona o radu. Dalje ukazuje da je spomenutim Ugovorom o radu na određeno i to člankom 3. stavkom 2. ugovoreno da se radno vrijeme Voditelja radionica utvrđuje u trajanju od 8 sati dnevno ovisno o potrebama posla, međutim da je opće poznato da ljeti postoje daleko manji interes i potrebe za uslugama Udruge s obzirom da su godišnji odmori, ljetni praznici i ostalo. Tužiteljica da se uvijek prilagođavala potrebama članova te posao odrađivala u bilo koje vrijeme, pa čak i u svoje osobno. Navodi da suprotno navodima iz Odluke o otkazu, od ukupno 12 naručenih trofeja tužiteljica da je napravila 4 kompletna i još barem 4 pripremljena za spajanje, a više od toga tužiteljica da nije uspjela jer nitko od odraslih članova nije došao pomoći u izradi, a tužiteljica kao radnik tuženika da ne može biti odgovorna što nema dovoljno radne snage da se posao odradi i da se isporuče organizatoru trofeji. Navodi da je Odluka o otkazu nepotpuna jer između ostalog da ne sadrži informacije o godišnjem odmoru odnosno isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Tužiteljica ujedno ističe da tužiteljičin Ugovor o radu nema sve Zakonom o radu propisane podatke, niti da je obrazloženo zašto je sklopljen Ugovor o radu na određeno, a ne Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ukazuje na odredbe članka 12. stavka 10. Zakona o radu prema kojem kako to tužiteljica navodi, ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme. Navodi da zbog odluke tuženika kojom je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu, a sve po mišljenju tužiteljica kao rezultat šikane, tužiteljica da je bila primorana potražiti liječničku pomoć jer smatra da neosnovano krše njezina prava što ju je uzrujalo i povrijedilo. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže sudu da donese presudu kojom se utvrđuje nedopuštenom odluka tuženika od dana 5. srpnja 2024. godine pod nazivom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na određeno sklopljen dana 01.06.2023. godine. U slučaju da bi sud našao da ne može postupiti po prednjem tužbenom zahtjevu predlaže se sudu usvojiti podredni tužbeni zahtjev kojim se poništava kao nezakonita i neosnovana odluka tuženika pod nazivom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. srpnja 2024. godine kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na određeno sklopljen dana 01.06.2023. godine. Dalje predlaže se sudu usvojiti i tužbene zahtjeve kojim se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu u radni odnos, na radno mjesto „Voditeljica projekta „Cvitić moj dom"" odnosno da obavlja poslove Voditeljica projekta „Cvitić moj dom", zahtjev kojim se utvrđuje da su dana 01. lipnja 2023. godine tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a za obavljanje poslova „Voditeljica projekta „Cvitić moj dom"" koja djeluje pri Udruzi roditelja djece s posebnim potrebama „CVITIĆ" — [adresa] te kojim se utvrđuje da je tuženik time što nije omogućio tužiteljici iznošenje obrane vezano za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 05. srpnja 2024. godine kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na određeno sklopljen dana 01.06.2023. godine povrijedio dostojanstvo tužiteljice, a što je kod tužiteljice uzrokovalo osjećaj poniženja povredu dostojanstva, te sve to uz obvezu tužene da nadoknadi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega osporava tužbu kao neosnovanu. Tuženik navodi da je razlog otkaza ugovora o radu taj što tužiteljica 4 dana za redom, počevši od 02. srpnja (utorak) do 05. srpnja (petak) 2024., protivno upozorenjima poslodavca, nije dolazila na posao na vrijeme, te da je protivno zabrani poslodavca odlazila s posla prije kraja radnog vremena, sve bez opravdanog razloga, a što da je protivno čl. 3. Ugovora o radu u kojem je ugovoreno radno vrijeme tužiteljice od 8 sati dnevno. Navodi kako iz zahtjeva za zaštitu prava radnika ali i iz tužbe, proizlazi kako tužiteljica niti ne osporava da u navedenom periodu nije radila 8 sati dnevno, već se poziva na dio čl. 3. ugovora o radu u kojem da je navedeno da 8 satno radno vrijeme ovisi o potrebama posla te da se pravda da je ljeti manje posla te da je posao odrađivala i van radnog vremena. Navodi kako je 06. srpnja 2024. održan godišnji humanitarni događaj pod nazivom Malonogometni turnir „Mateo Jukica“ na kojem tuženik kao udruga koja se bavi osobama s posebnim potrebama već tradicionalno ima zapaženu ulogu i u okviru kojeg da preuzima određene obveze od organizatora događaja, pa da je tako te godine zadatak tuženika bio izrada 12 komada personaliziranih ručno izrađenih papirnih trofeja za sve sudionike navedenog događanja, najkasnije do 6. srpnja 2024. te da je izrada istih trofeja bio radni zadatak tužiteljice, no nažalost, tuženik da je do dana održavanja turnira izradio samo 4 trofeja, a ostale da su uz veliku ispriku organizatorima zbog kašnjenja (što da se nikad do tada nije dogodilo), napravili sljedeći tjedan članovi Udruge volonterski. Kako to tuženik navodi nema govora da je u periodu na koji se odnosi otkaz, a koji je prethodio navedenom humanitarnom događanju bilo manje posla zbog ljeta, godišnjih odmora i slično kako to tužiteljica navodi kako bi opravdala nedolazak na posao u punom radnom vremenu. Obujam posla da je bio velik, a to pak da je razvidno iz samih navoda tužiteljice koja navodi da nije uspjela dovršiti trofeje jer joj nitko od članova udruge nije pomogao i da ona nije odgovorna što nema dovoljno radne snage. Tuženik navodi kako ipak dostavlja fotografije nadzornih kamera koje da snimaju ulaz u Dom za starije osobe Vela Luka u čijim prostorijama djeluje tuženik, a iz kojih da je razvidno kako je tužiteljica 02. i 03. srpnja 2024. doista dolazi na posao kasnije i odlazi s posla već oko podneva unatoč 8 satnom radnom vremenu i povećanom obujmu poslu oko izrade trofeja koji su morali biti gotovi do održavanja turnira 06. srpnja 2024. Tuženik navodi kako je ovakvo samoinicijativno određivanje svojeg radnog vremena, rezultat nezadovoljstva tužiteljice visinom svoje plaće. Tužiteljica da je već duže vremena nezadovoljna visinom svoje plaće radi čega da je i ranije samoinicijativno sebi skraćivala radno vrijeme, a takva uporna kršenja radne obveze da su rezultirali izvanrednim sastankom članova Udruge tuženika te tužiteljice od 04. ožujka 2024., na kojem sastanku da se raspravljalo i o sporazumnom otkazu ugovora o radu s tužiteljicom. Rezultat sastanka da je bio zajednički zaključak da se plaća tužiteljici ne može povećati prije potpisivanja novog ugovora s resornim ministarstvom koji se očekuje u narednom periodu. Tuženik navodi kako se neizvršavanje radnih obveza i samoinicijativno skraćivanje radnog vremena od strane tužiteljice nastavilo i u periodu od ožujka do otkaza ugovora o radu u srpnju 2024. ali da se tuženik nadao da će povećanje plaće utjecati pozitivno na ispunjavanje radnih obveza od strane tužiteljice. Tužiteljica da se 06. srpnja 2024.g. (u kojem trenutku još nije znala za otkaz i razlog otkaza), nezadovoljna načinom na koji se odvila isplata plaće, whatsapp porukom ucijenila tuženika na način da je uvjetovala dovršenje započete izrade trofeja za malonogometni turnir „Mateo Jukica“, uz ostale poslove tek kad dođe ugovor od ministarstva, a iz navoda iz iste poruke „ jedan dan sam Vas pustila da se mislite kada će te završiti radove“ tuženik navodi da proizlazi da je koristila opisani nedolazak na posao u trenutku povećanog opsega poslova i rok za dovršetak naručenih trofeja kao sredstvo pritiska na poslodavca i članove udruge , što da je apsolutno neprihvatljivo. Navodi kako je iz svega navedenog jasno da je tužiteljica svjesno, kontinuirano i grubo kršila odredbe ugovora o radu u pogledu radnog vremena jer da je bila nezadovoljna visinom plaće te da je odbijala raditi i izvršavati radne zadatke poslodavca dok joj ne povisi plaću, a povreda obveze iz radnog odnosa tim da je veća što se odvijala u tjednu prije održavanja velikog humanitarnog događaja, kada da je obim posla bio povećan zbog preuzete obveze izrade trofeja za isti humanitarni događaj te iz očite namjere tužiteljice da nedolaskom na posao namjerno poremeti poslovne procese tuženika kao udruge u namjeri da ga prisili na sklapanje novog ugovora o radu s većom plaćom. Tuženik navodi kako nije bio u obvezi, sukladno čl. 119 ZOR a omogućiti tužiteljici iznošenje obrane jer da isti članak propisuje i iznimku, odnosno kada nije opravdano od poslodavca da to učini. S obzirom na izneseno u točki I. odgovora na tužbu, tuženik navodi da nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljici omogući iznošenje obrane. Navodi da tuženik nije bio dužan tužiteljici uputiti nikakvo pisano upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa, niti temeljem ZOR a, niti temeljem čl. 5. Ugovora o radu jer da je istim člankom ugovorena tek mogućnost poslodavca da tako učini, a ne i obveza. S druge pak strane, tuženik navodi da čl. 119. ZOR a propisuje ovakvu obvezu ali samo u slučaju redovitog otkazivanja ugovora o radu, a to da nije ovdje slučaj. Navodi kako je netočno da tuženik nije upozorio tužiteljicu na povrede obveza iz radnog odnosa jer da je isto učinjeno na izvanrednom sastanku 04. ožujka 2024. sukladno odredbi čl. 5. Ugovora o radu, a istom odredbom da nije propisan ni način ni oblik upozoravanja radnika, pa tako navodi da je i upozorenje u obliku sastanka o kojem se vodio zapisnik valjan oblik upozoravanja tužiteljice. Nadalje, tužiteljica navodi da je odluka o otkazu nepotpuna jer ne sadrži informacije o godišnjem odmoru, odnosno isplati naknade za godišnji odmor, međutim, navedeno sukladno odredbama ZOR-a da niti nije obvezan sadržaj otkaza. U odnosu na navode tužiteljice da je odluka o otkazu nepotpuna jer da ne sadrži informacije o godišnjem odmoru, odnosno isplati naknade za godišnji odmor, tuženik navodi da navedeno sukladno odredbama ZOR-a niti nije obvezan sadržaj otkaza. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti sve tužbene zahtjeve tužiteljice te istu obvezati da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
3. Tužiteljica se nastavno na Odgovor na tužbu očitovala prije svega osporavajući sve navode iz Odgovora na tužbu kao netočne i pravno neosnovane. Navodi kako tuženik niti u Odgovoru na tužbu, kao niti u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, ne predlaže dokaze tome da bi tužiteljicu kako navodi u navedenom vremenskom razdoblju od 2. do 5. srpnja 2024. upozoravao ili zabranjivao, o dolasku na posao na vrijeme i odlasku prije kraja radnog vremena, te da se radi o posve paušalnim navodima. Dalje navodi da su netočno navodi tuženika da bi tužiteljica bilo u Zahtjevu za zaštitu prava radnika ili u Tužbi navela da u navedenom vremenskom razdoblju nije radila osam sati dnevno. Tuženik da u svojim navodima ističe da je ugovoreno radno vrijeme 8 sati dnevno, pritom da namjerno ne navodi da je citiranom odredbom Ugovora o radu i to čl. 3. st. 2. ugovoreno da se radno vrijeme „utvrđuje u trajanju od 8 sati dnevno ovisno o potrebama posla”. Raspored radnog vremena odnosno raspored trajanja rada radnika kojim bi bilo utvrđeni dani i sati kada obavljanje posla počinje i završava evidentno da nije ugovoreno Ugovorom o radu. Tužiteljica nigdje da ne navodi da nije radila svoje radno vrijeme, nego upravo suprotno da je radila i izvan radnog vremena pri čemu da su na više načina kršena njezina prava radnika.Tužiteljica da je obrazložila organizaciju radnog vremena kod poslodavca, koja da nikada nije do ovog nedopuštenog otkaza bila upitna za nju ili druge radnike. Apsolutno da je netočno i da se radi samo o pokušaju konstruiranja navoda od strane tuženika da bi tužiteljica navela da bi ona samoinicijativno smanjivala opseg posla, navodno prema vlastitom nahođenju. Upravo suprotno, tužiteljica da je istaknula svoj povećani radni angažman i izvan radnog vremena, prilagodljivost poslovnim zadacima pa čak i obavljanje posla u osobno vrijeme i iz vlastitog doma. Tuženik da u Odgovoru na tužbu, u odnosu na Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, pokušava nedopušteno proširiti navodno opravdane razloge nedavanja tužiteljici mogućnosti obrane prije otkazivanja, pa tako da u Odluci navodi da poslodavac nije u mogućnosti radniku pružiti pravo na iznošenje obrane jer da je opisane povrede obveze radnog odnosa radnik već počinio u ožujku 2024. zbog nezadovoljstva visinom plaće. Tužiteljica dalje navodi da tuženik u Odluci navodi da s obzirom da radnik pokazuje upornost u kršenju svojih radnih obaveza te s obzirom na intenzitet i razlog kršenja, da je opravdano očekivati da se pozivu na iznošenje obrane radnik ne bi odazvao. Tužiteljica smatra nedvojbenim da je tuženik bio u mogućnosti da tužiteljici pruži mogućnost obrane i da tuženik nije mogao znati hoće li se tužiteljica odazvati na poziv za davanje obrane. Slijedom navedenoga, navodi da nisu postojale okolnosti zbog kojih bi bilo opravdano od tuženik da ne omogući tužiteljici iznošenje obrane, tim više što tužitelj nije u vremenskom razdoblju koje u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu navodi kao bitno, od 2. do 5. srpnja 2024., upozoravao ili zabranjivao bilo što tužiteljici kako to netočno navodi u toj Odluci.
4. U dokaznom postupku pregledan je Ispis iz registra udruga na dan 12. kolovoza 2024., Statut - Udruge roditelja djece s posebnim potrebama Cvitić - [adresa], odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 05. srpnja 2024., zahtjev za zaštitu prava radnika od 18. srpnja 2024., očitovanje na Zahtjev za zaštitu prava radnika Udruge roditelja djeca s posebnim potrebama "Cvitić" [adresa] od 30. srpnja 2024., Ugovor o radu na određeno od 01. lipnja 2023., preslik fotografja, zapisnik sa izvanrednog sastanka, WhatsApp poruke, potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad, zapisnik mjesečnog sastanka od 09. siječnja 2023., izvadak iz web stranice Udruge "Cvitić", platne liste GF za period od veljače 2024. do kolovoza 2024., objava malonogometnog turnira ĐF, zapisnik mjesečnog sastanka od 10. lipnja 2024., nalaz Službe za mikrobiologiju - Odjel Korčula od 28. veljače 2024. , specijalistički nalaz Klinike za psihijatriju od 12. kolovoza 2024. i 04. studenog 2024., potvrda posjet liječniku, evidencija ranog vremena, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i zastupateljice tuženika, te saslušanjem svjedoka UF, DF, PF i KF. Sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem ostalih predloženih svjedoka budući je sud pravno relevantno činjenično stanje smatrao dovoljno raspravljenim za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenom odluke tuženika od 5. srpnja 2024. o izvanrednom otkazu ugovora o radu sa zahtjevom za obvezivanje tuženika vratiti tužiteljicu na rad, zahtjev za utvrđenjem da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a za obavljanje poslova Voditeljica projekta "Cvitić moj dom" koja djeluje pri Udruzi roditelja djece s posebnim potrebama "CVITIĆ"- [adresa], zahtjev za utvrđenjem da je tuženik time što nije omogućio tužiteljici iznošenje obrane vezano za donošenje Odluke izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. srpnja 2024. kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen 1. lipnja 2023. povrijedio dostojanstvo tužiteljice, a što je kod tužiteljice uzrokovao osjećaj poniženja i povredu dostojanstva, te podredno da se poništi kao nezakonita i neosnovana odluka tuženika pod nazivom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. srpnja 2024. kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na određeno sklopljen dana 1. lipnja 2023 .
7. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023- dalje ZR) koja propisuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, dok je stavkom 2. propisano da ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
8. U postupku je nesporno da je Odluka o izvanrednom otkazu donesena 5. srpnja 2024., a koju odluku je tužiteljica zaprimila 10. srpnja 2024. te je na istu podnijela Zahtjev za zaštitu prava datiran sa 18. srpnja 2024. nastavno na koji se tuženika očitovao 30. srpnja 2024. na način da zahtjevu nije udovoljeno, te je tužiteljica pravovremeno ustala tužbom radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa 13. kolovoza 2024.
9. Iz stanja spisa, kao nesporno u bitnom proizlazi:
- da je tužiteljica sa tuženikom imala zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 1. lipnja 2023. za radno mjesto Voditeljica projekta "CVITIĆ MOJ DOM", koja djeluje pri Udruzi roditelja djece s posebnim potrebama "CVITIĆ"- [adresa];
- da je tuženik dana 5. srpnja 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze ugovora o radu iz obrazloženja koje odluke proizlazi da je ista donesena iz razloga jer tužiteljica od 2. srpnja 2024. zaključno do 5. srpnja 2024. protivno upozorenjima, nije dolazila na posao na vrijeme te unatoč zabrani poslodavca odlazila s posla prije kraja radnog vremena, a koja povreda da je time veća jer da se dogodila u tijeku priprema poslodavca za sudjelovanje na humanitarnom događanju "Malonogmetni turnir Mateo Jukica" radi čega personalizirani trofeji koje se poslodavac obvezao isporučiti organizatoru humanitarnog događaja nisu dovršeni na vrijeme, a pravo na iznošenje obrane poslodavac da nije u mogućnosti pružiti jer da je radnik opisane povrede već počinio u ožujku 2024., a zbog nezadovoljstva s visinom plaće;
- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava datiran sa 18. srpnja 2024., nastavno na koji se tuženik očitovao podneskom od 30. srpnja 2024. te odbio podneseni zahtjev tužiteljice kao radnice;
10. Međutim, prije svega sporno je da li je tuženik imao opravdane razloge za izvanredni otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme tužiteljici u smislu odredbe čl. 116. ZR-a, te je li poštovan postupak pri donošenju odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Također je sporno dali zaključeni Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. lipnja 2023. ima sve propisane podatke kao i dali se isti ima smatrati Ugovorom o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme.
11. Tužiteljica u bitnom navodi da je kod tuženika bila zaposlena od 2021. kada je započela sa radom u okviru projekta Oblak nade kojeg je provodila udruga " G" i to na radnom mjestu Voditelj kreativne radionice da bi potom od lipnja 2023. u okviru drugog projekta kojeg je također provodila udruga "Cvitić" bila određena za Voditelja projekta. Navodi da je sa tuženikom imala zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme sa osmosatnim radnim vremenom te da je obavljala administrativne poslove, provođenje vremena sa djecom, nabava materijala za potrebe rada, šetnje korisnika na terapije. Navodi kako se njen rad vršio kako unutar prostorije tako i van prostorije udruge "Cvitić", te od kada je započela sa radom kod tuženika da nije dobila nikakve primjedbe na svoj rad, u slučaju potrebe za kakvim pitanjima uredno se obraćala roditeljima i njihovoj djeci sa kojima se susretala obično jedan put tjedno. Što se tiče organizacije radnog vremena, tužiteljica navodi kako je postojao program koji je bio utvrđen projektom kojim je bilo predviđeno vrijeme radionica te svih aktivnosti koje su se provodila, pa da bi tako jutra uglavnom bila predviđena za šetnju sa djecom i likovne radionice, te da su se održavale i tematske radionice te da nitko nije na njen rad izrazio prigovor, dapače čak da je bila i pohvaljena i od strane predsjednice udruge. Kroz jutarnju smjenu uglavnom da su bile likovne radionice za vrijeme koje radionice bi obavljala i poslove koje je morala obaviti na računalu, a u popodnevnoj smjeni da su bile tematske radionice sa konkretnim temama, a nakon odrađivanja kojih bi uvijek i ostalo vremena za druženje sa djecom. Radno vrijeme zimi da je bilo organizirano od 7:30 do 13:30 s tim da ljeti nije bilo posebno određeno vrijeme kada da je dužna doći na radno mjesto, te da bi ljeti u prostorije tuženika došla uglavnom u 8:00 sati, s tim da zbog ljetnih vrućina bi prije toga obavila ono što mora van samih prostorija, a što se tiče točno perioda od 02. srpnja 2024. do 05. srpnja 2024. navodi da u tom periodu nije ranije napuštala svoje radno mjesto niti da je bila od ikog upozorena na bilo kakvo kršenje radnih obaveza. U navedenom periodu da je kao i inače ljeti dolazila u 8:00 sati te bi oko 12:00 sati otpratila jednu korisnicu svojoj kući nakon čega da bi otišla u poštu radi provjere dali je stigao ugovor koji da su čekali, a koji da je bio važan za nastavak projekta koji ja započeo 01. lipnja Tjedan dana prije toga da je bilo dogovoreno da će izraditi trofeje za malonogometni turnir Mateo Jukica, odnosno da je bila prihvaćena njena ideja za izradom tih trofeja za navedeni događaj. Do početka turnira koji je da je bio 06. srpnja da je u cijelosti izradila četiri trofeja u kojoj izradi da joj je pomogla i jedna korisnica, s tim da je ostatak trofeja, veći dio bio pripremljen na sklapanje. Navodi kako u periodu od 02. srpnja do 05. srpnja 2024. nije bilo nikakvih prigovora u pogledu njena rada, te se sjeća da je 05. srpnja bila sa predsjednicom udruge i očekivala da će joj netko pomoći pri izradi trofeja kako bi se sve dovršili na vrijeme, međutim da nije primijetila namjeru da joj se pomogne i tog dana da se uznemirila i da je morala čak kod svog doktora. Što se tiče povrede dostojanstava primjerice navodi kako jednom prilikom kada je od doktora dobila preporuku zbog promjene terapije da otvori bolovanje te kada je otišla u prostorije udruge kako bi dostavila doznake da je naišla na zaključana vrata tj. da je bila promijenjena ključanica, a što da je bilo 08. srpnja 2024., te da joj je u ožujku 2024. bio onemogućen rad na računalu koje je osnovno sredstvo za njen rad, navodi da se pojavilo neko nepovjerenje prema njoj iz nepoznatih razloga. Što se tiče trofeja koje je izrađivala za malonogometni turnir navodi kako na samom početku nije bilo dogovoreno da će se svih 12 trofeja izraditi do početka turnira, tako da je na početku turira od njene strane bilo izrađeno 4 trofeja, te da je do kraja turnira bio izrađen ostatak trofeja, međutim da je ona u međuvremenu dobila otkaz i nije sudjelovala i u izradi preostalih trofeja. Dalje navodi kako su se na mjesečnim sastancima donosile odluke o organizaciji rada kod tuženika, na kojim sastancima da je većinom sudjelovala, a što se tiče sastanka 10. lipnja 2024. njen stav je da se isti nije održao budući da se neke informacije nisu mogle tog dana znati jer da su se konkretizirale kasnije. Navodi kako je u periodu od 02. srpnja do 05. srpnja 2024. radno vrijeme bilo u jutarnjoj smjeni, te da u tom periodu svoje radno vrijeme sigurno ne bi završilo prije 13:00 sati, u 12,00 sati da je korisnicu NF pratila kući, a korisnicu SF u 12:30 sati. Što se tiče izrade prednje navedenih trofeja radni zadatak za izradu istih tužiteljica navodi da je bio dan svim radnicima tuženika, korisnicima i njihovim roditeljima, a za potrebu izrade trofeja da je saznala nekih tjedan do 10-ak dana prije početka turnira od predsjednice udruge. Na poseban upis punomoćnika tuženika, u svezi poruke koja je priložena uz odgovor na tužbu, a koja je upućena putem WhatsApp poruke dana 06. srpnja 2024. tužiteljica navodi kako je ona poslala istu, a kada je tu poruku poslala pri tome da je mislila da svaki posao koji dobije u zadatak ne ostavlja nedovršen, te da je očekivala da će se bar netko od članova udruge ponuditi i pomoći joj pri izradi trofeja a ne se samo na kraju slikati. Kada je u poruci napisala "jedan dan sam vas pustila da se mislite…." pri tome da je vjerojatno mislila da ukoliko javite jedan dan da ste bolesni da sutra dan ne može se očekivati od da će raditi u punom intenzitetu. Što se tiče dijela poruke u kojem je navela da će ostalo odraditi kada dođe ugovor od Ministarstva, to ostalo da je bilo vezano uz sadržaj ugovora kojeg su očekivali od Ministarstva. Što se tiče sastanka koji je održan 04. ožujka 2024. navodi kako je bila pozvana tek pred kraj sastanka, te prije tog sastanka navodi kako je imala gripu i da je bila na bolovanju i na traženje da dostavi doznake da se naljutila obzirom da su bili bolesni i njeno dvoje malodobne djece o kojima skrbi te da joj je otežano obavljati taj dio u svezi papira i ne vozi i da je bila malo bezobrazna i da je rekla da ja tu bolest skupila i onako od njihove djece, što da joj je izrazito žao i ispričava se na tome, i to da je njih naljutio i o tome se razgovaralo na tom sastanku. Na daljnji upit punomoćnika tuženika, a nakon što su joj od strane suda predočene poruke preslik kojih je priložen u spis kao prvi prilog izvanrednom sastanku od 04. ožujka 2024. koje započinju sa "ja sam bolesna" pa niže, tužiteljica navodi kako je ona poslala te poruke. Na tom sastanku da joj je ponuđeno da potpiše jedan papir koji da nije sadržavao nikakve relevantne podatke a koje bi bile vezan za taj navodni sporazumi otkaz, koji da je odbila potpisati, te da im je rekla da ukoliko su nezadovoljni sa njenim radom da to riješe na zakonit način. Što se tiče plaće koja da je u tom periodu bila od 1.019,00 eura bruto dva navodi kako nije bila zadovoljna tom plaćom, te da je novim ugovorom koji je trebao stupiti na snagu u šesti mjesec bila predviđena veća plaća, konkretno sa predsjednicom udruge da se dogovorila da će pristati na 1.600,00 eura bruto dva i to prije početka provedbe projekta koji je počeo 01. lipnja da bi naknadno i to 17.06. dobila poziv od Ministarstva u kojem joj je rečeno da plaća ne može biti viša od 1.500,00 eura bruto dva na što da je također pristala, ali ugovor do kraja njenog radnog odnosa nikad nije došao.
12. Zastupateljica tužene HF, predsjednica Udruge roditelja djece sa posebnim potrebama "Cvitić", u svom iskazu u bitnom navodi kako udruga "Cvitić" postoji već 17 godina te da su sa radom udruge svi zadovoljni, a problemi u svezi rada tužiteljice da su započeli još puno prije, pa tako 2021. godine nakon što je tužiteljica dala pisani otkaz da su joj izašli u susret u svezi radnog vremena, međutim da su problemi postojali i dalje. Tužiteljica da nije na vrijeme dolazila na posao, nije odgovarala na pozive članova udruge za vrijeme radnog vremena, nije uredno podnosila izvješća koja je bila u obvezi predavati pa tako primjerice da se sve to odrazilo i na sami posao. Tužiteljica da je više puta bila upozoravana u svezi kršenja radnih obaveze, kasnijih dolazaka i odlazaka na posao, a koja uglavnom sva ta upozorenja da joj je upućivala usmeno, koja upozorenja da su joj upućivali i drugi roditelji, a ponekad da bi se o tome raspravljalo i na njihovim sastancima na kojima da je tužiteljica bila prisutna. Što se tiče radnog vremena organizacija istog da se vršila na njihovim sastancima. Nakon novog ugovora sa tužiteljicom od 01. lipnja 2023. i dalje da su uslijedili problemi u svezi kašnjenja tužiteljice na posao, ponekad da je znala biti i drska, međutim da su očekivali da će to krenuti na bolje, ali u drugom mjesecu 2024. zastupateljice tužene navodi da nakon konflikta u svezi bolovanja, da je tužiteljica putem poruke dala otkaz, da bi potom bio sazvan izvanredni sastanak kako bi se dogovorili o daljnjem radu i pronalasku novog radnika i na kojem sastanku da su svi bili uvrijeđeni zbog poruke koju je tužiteljica uputila uvredljivog karaktera, i većina mama da je bila za to da se tužiteljici da otkaz, međutim zastupateljica navodi da je htjela tužiteljici ponovo izaći u susret znajući da je teško sa dvoje malodobne djece i radni odnos da je i dalje nastavljen. Tužiteljica da je cijelo vrijeme bila nezadovoljna sa plaćom međutim plaću da ne određuju oni nego Ministarstvo u okviru projekta, stoga tu plaću da nisu mogli samostalno mijenjati. Budući da su humanitarna udruga i surađuju sa HSU Mateo u svezi organizacije malonogometnog turnira 10. lipnja 2024. da su održali mjesečni sastanak na kojem da je dogovorena izrada trofeja i to 12 trofeja, da je tužiteljici uručila 11. lipnja zapisnik te da je ista tada već imala saznanja o tome da se moraju napraviti trofeji svi do početka turnira kao što je to bilo i dosadašnjih godina. Tužiteljica da je bila određena za izradu tih trofeja, a njihova da je dobra volja da pomognu u izradi ukoliko su u mogućnosti. Navodi kako je tužiteljica trebala naručiti materijal za izradu trofeja što da joj je u opisu posla, međutim u više navrata da ju je napominjala o tome, a što ista do 1. srpnja još nije bila napravila. Zastupateljica navodi da ona radi evidenciju radnog vremena na temelju povjerenja, a što se tiče perioda od 02. pa do 05. srpnja 2024. i evidenciji u tom periodu u kojem je navedeno da je tužiteljica radila tri sata navodi da je tu evidenciju sačinila na temelju nadzornih kamena koje da se nalaze na javnoj ustanovi Doma za starije i nemoćne u kojem se nalaze prostorije udruge, a iz kojih kamera se točno vidi kada tužiteljica ulazi i izlazi iz ustanove. Navodi kako tužiteljica osim poslova koje obavlja u samim prostorijama ima i terenski posao što ona sama organizira, a jednom prilikom u tom periodu zastupateljica tužene navodi kako se sjeća da je osobno vidjela tužiteljicu prije 12:00 sati van prostorija udruge, koja da je dakle ranije napustila radno mjesto. Više puta tužiteljica da je već u 11:30 znala reći da je kući i na njihov upit o prisutnosti sa djecom u školi plivanja ista da bi navela da se oni sami mogu snaći. U periodu od 02. do 05. srpnja 2024. zastupateljica tužene navodi da je ona osobno dolazila u prostorije udruge i tužiteljica da je radila na trofejima međutim, ne punim intenzitetom, namjerno da je bojkotirala rad zbog nezadovoljstva sa plaćom koja da joj još nije bila isplaćena, a plaća da joj nije bila isplaćena zbog ugovora sa Ministarstvom koji još nije došao. Više puta da je napominjala u tom periodu tužiteljici da moraju na početak turnira dostaviti sve trofeje, o potrebi naručivanja naljepnica, što sama da nije napravila i 05. srpnja da je tužiteljici i NF pomogla pri izradi trofeja te pri ponovnom povratu u prostorije Udruge sa preuzetim naljepnicama u 12:20 tužiteljicu da više nije zatekla u prostorijama i na telefonski poziv ista da joj je rekla da je radila više i nego što je plaćena i da je otišla kući, pri tome da se pozivala na plaću koja da joj nije isplaćena, i da se dalje snađu sami pri izradi trofeja i da više administrativne poslove ona neće raditi do novog ugovora sa Ministarstvom na što da joj je ona rekla da je njihov radni odnos završen. Navodi kako je do početka turnira bilo dovršeno 4 trofeja koje da je ona dostavila AF na početak turnira, ispričala se što nisu dostavili dogovorenih 6 i slijedeći tjedan zajedno sa ostalim mamama da su izradili i ostale obećane trofeje. Navodi da šteta koja je za tuženika nastala zbog toga što na vrijeme nisu dovršeni trofeji da je u tome što su se osramotili i što ih možda dogodine više neće ni zvati. Navodi kako je u periodu od 02. do 05. srpnja 2024. više puta osobno usmeno upozoravala tužiteljicu o potrebi da se na vrijeme izrade trofeji, upozoravala da ne može raditi skraćeno u to vrijeme, međutim pisano da joj nije ništa dostavljala, a nastavno na ta upozorenja tužiteljica da bi samo navela da ona radi i više nego za što je plaćena. Dana 05. srpnja navodi da je kontaktirala odvjetnika te da su dogovorili zatražiti nadzorne kamere te da je gosp. RF izvršio uvid u nadzorne kamere iz kojih da se jasno vidi kako tužiteljica ranije napušta radno mjesto s tim da ju je u utorak i ona osobno vidjela kako je napustila, a što da potvrđuje nadzorna kamera. Nakon toga da je održan izvanredni sastanak na kojem da je jednoglasno odlučeno da pokreču postupak izvanrednog otkaza tužiteljice. Što se tiče izrade trofeja navodi kako je prvotno u svibnju bilo okvirno dogovoreno izrada 20 trofeja, da bi u šestom mjesecu konačno bilo dogovoreno izrada 12 trofeja te budući da je u narednim tjednima tužiteljica kasnila sa izradom trofeja i narudžbom materijala, zastupateljica navodi da je bila primorana dogovoriti smanjenje broja trofeja uz isprike, tako da je bilo dogovoreno izrada 6 trofeja do početka turnira. Tužiteljica da do početka turnira nije izradila niti svih šest već četiri trofeja. Navodi kako je radno vrijeme u period od 02. do 05. srpnja za tužiteljicu bilo određeno od 7:30 do 13:30 sati, navodeći kako je 02. srpnja osobno vidjela tužiteljicu koja je prije 12:00 napustila radno mjesto a što da potvrđuju kamere, s tim da tog dana tužiteljica na radno mjesto da nije došla prije 9:00 sati, a što znaju preko kamera. Što se tiče 03. srpnja mama od NF da je tužiteljicu kontaktirala na što da joj je ista rekla da ne dovodi malu prije 9:00 sati jer da ni ona ne dolazi prije 9:00 sati, a što da joj je prenijela mama od NF. U srijedu da joj je tužiteljica u 11:36 poslala poruku da kupi hamer traku i pitala kad će joj isplatiti plaču, a u četvrtak da joj je donijela traku u 8:30, kada da tužiteljice nije bilo na radnom mjestu, kao ni u 12:30 sati kada se ponovno vratila u prostorije udruge i tužiteljicu nije zatekla, vrata da su bila zaključana niti da je mogla uspostaviti telefonski poziv sa tužiteljicom. U petak, dakle 05. srpnja zastupateljica navodi da je došla u prostorije udruge u 9:30 gdje da je zatekla tužiteljicu i NF koje da su radile na trofejima te nakon što je ponovno došla u 12:20 u prostorije udruge tužiteljicu da nije zatekla.
13. Svjedokinja UF u svom iskazu navodi kako je član udruge koja je tuženik u ovom postupku te kako su u šestom mjesecu 2024. imali sastanak a na kojima da su među ostalim i razgovarali o organizaciji oko izrade cvjetova aranžman za malonogometni turnir Jukica. Na tom sastanku da je bilo dogovoreno da će taj radni zadatak izvršiti tužiteljica, a koji radni zadatak da na kraju ista nije u potpunosti izvršila. Zbog zdravstvenih razloga svjedokinja navodi da se ne sjeća svih detalja pa tako da nije sigurna dali je tužiteljica bila prisutna tom sastanku, međutim poslije da su joj uručili zapisnik o tom sastanku. Prvotno da je bilo dogovoreno da se izradi 20 aranžmana da bi poslije AF, majka od pok. ĐF smanjila taj broj na 12, a s obzirom da su bili u kašnjenju jer da nisu bili izrađeni aranžmani na vrijeme, AF da im je izlazila u susret i ta brojka da se i dalje smanjivala, uz dogovor da kako aranžmane budu izrađivali da budu uručeni u tijeku dok bude trajala igra. Navodi kako ju je jednog dana kontaktirala tužiteljica, par dana prije početka malonogometnog turnira, i pitala je da li može doći pomoći u izradi aranžmana, na što svjedokinja navodi da joj je rekla da osobno nije u mogućnosti zbog svojih obaveza, međutim da je poslala svoje dijete koje inače da je vješto u rukama i koja da joj je tog dana pomogla pri izradi. Na upit svjedokinje tužiteljici kada da njena kćerka dođe u prostrije udruge ista da je navela da dođe u 9:00 sati, doslovno da joj je rekla „nemoj prije 9“, a tog dana njena kćerka da je kući došla u 12:00 sati, a na njen upit kćerka da je potvrdila da je i tužiteljica otišla kući. Zbog tog što na vrijeme nisu bili izrađeni aranžmani svjedokinja navodi da je došlo do konflikta sa tužiteljicom. Svjedokinja navodi da radno vrijeme tužiteljice je bilo kako je to ona sama određivala, međutim inače radno vrijeme da je određivala ravnateljica udruge te da je još prije tužiteljica nastavno na određeno radno vrijeme dala ultimatum da joj takvo radno vrijeme ne odgovara te da joj se izašlo u susret puno puta. Svjedokinja navodi da se prostorije udruge nalaze u blizini njene kuće, a što se tiče perioda od 02. srpnja 2024. do 05. srpnja 2024. oko 8:00 sati, čak i kasnije da bi ona znala prošetati i proći pored prostorija udruge i sjeća se da je dva puta u tom periodu u prostorijama zatekla tužiteljicu, a dva puta da je nije zatekla u prostorijama. Svjedokinja navodi da ona ne zna kako je bilo radno vrijeme tužiteljice u navedenom periodu, niti dali je ista kasnije dolazila na posao i ranije odlazila osim onog što je navela da u tom periodu dva puta kada je šetala prema prostorijama udruge u udruzi nije zatekla tužiteljicu te isto tako za onaj dan kada je njena kćerka u tom periodu pomogla tužiteljici pri izradi aranžmana kući da se vratila u 12:00 sati i rekla joj da je u isto vrijeme kući otišla i tužiteljica. Navodi da je tužiteljica već u šestom mjesecu imala saznanja o potrebi da izradi navedenih aranžmana i da je imala dovoljno vremena za to, tako da po njenom mišljenju jedino skraćivanje radnog vremena može biti razlog neizradi aranžmana po dogovoru ili možda da nije htjela izraditi aranžmane ili to nije shvatila ozbiljno. Navodi da je upoznata sa tim da je tužiteljica dobila izvanredni otkaz ugovora o radu zbog tog što u ključnom periodu nije obavila svoje obveze izrade aranžmana međutim da je trzavica bilo i prije toga preko kojih da su oni prelazili ali ovaj zadnji događaj kada su kasnili sa izradama aranžmana da je kulminiralo i dovelo do otkaza. Također navodi da je primijetila da je tužiteljica frustrirana dolazila u prostorije udruge te da je i prije ovog događaja bilo nesuglasica, pa tako primjerice jednog dana što da je bilo prije ovog događaja da su djeca u prostorijama udruge kada je bio dan kuhanja upitali tužiteljicu što će danas kuhati, na što da je ista ljutito bacila tempere na stol ispred djece i rekla im „mažite paštetu“ što svjedokinja navodi je njoj nepojmljivo. Navedeno da joj je rekla kćerka, a tog dana da su se djeca prepala. Navodi kako je djeci u udruzi potrebna topla riječ a što da oni nisu dobivali. Navodi da je radno mjesto tužiteljice u udruzi bilo kako u administraciji tako i rad sa djecom, a što se tiče njena rada navodi da je sa istim bila zadovoljna kako kad, na sastancima da nije nikako bilo zadovoljna, tužiteljica da je uvijek postavljala svoje ultimatume i gurala prema svome a što se tiče svojih obaveza koje je morala izvršavati na svaki upit ravnateljice da bi povratno odgovorila da nije izvršila, u 90% slučajeva. Što se tiče primjedbi na rad tužiteljice takve primjedbe da su se iznosile prije održavanja sastanaka i da su znali tražiti od tužiteljice povratnu informaciju o izvršavanju svojih obaveza. Navodi kako je i prije spornog perioda je tužiteljica znala kasnije dolaziti i ranije odlaziti s posla o čemu da su je na sastancima upozoravali. To skraćivanje radnog vremena da se odrazilo u tome što tužiteljica nije izvršavala svoje radne obaveze, a o čemu da se tužiteljica upozoravala kako na sastancima tako i van sastanaka.
14. Svjedokinja DF je u svom iskazu navelo kako je tužiteljica imala radni zadatak izraditi trofeje za malonogometni turnir Jukica, a tužiteljica da je za taj radni zadatak znala prethodno i da je imala dovoljno vremena, međutim taj radni zadatak da nije dovršila. Navodi kako je tužiteljica putem WhatApp-a rekla kako neće izvršiti taj radni zadatak te da je tužiteljica bila nezadovoljna sa plaćom i da je bojkotirala rad. Navodi da je članica udruge Cvitić već 14 ili 15 godina te da je užiteljica već prethodno prigovarala radnom vremenu kada je isto bilo u dvije smjene te je i sama dala prijedlog svog radnog vremena kojeg da su prihvatili s obzirom da ista ima dvoje male djece i da su joj izašli u susret međutim tužiteljica natoč tome da nije radila u okviru tog radnog vremena, a što da zna zato što više puta kada bi sa djetetom otišla u Kalos u okviru radnog vremena tužiteljicu ne bi zatekla u prostorijama udruge. Navodi kako jednom prilikom je došla u prostorije udruge kako bi tužiteljici ostaviti neke materijale te da je naišla na zatvorena vrata prostorija. Što se tiče konkretnog perioda od 02. srpnja 2024. do 05. srpnja 2024. svjedokinja navodi kako je mišljenja da i u tom periodu tužiteljica nije odrađivala puno radno vrijeme tj. da ista nikako nije odrađivala puno radno vrijeme, a za što ista da nije imala odobrenje. Navodi kako ona osobno nije za gore navedeni period vidjela tužiteljicu kad je ista dolazila i odlazila sa posla jer u to vrijeme da nije bila u [adresa] međutim da zna da su je snimila nadzorne kamere. Svjedokinja navodi da na sastanku koji se održavao u ožujku 2024. da je bilo razgovora o kršenju radnog vremena tužiteljice o čemu da je ista bila upozoravana . Navodi kako su oni članovi udruge dovršili izradu trofeja za malonogometni turnir koje tužiteljica da nije izradila na vrijeme, a koliko je svjedokinji poznato tužiteljica da ih je izradila 4 a da ih je trebalo izraditi 12. Svjedokinja navodi da nakon što su tužiteljicu upozoravali u svezi njena kršenja radnog vremena ista da je i nakon toga kršila radno vrijeme, te da je tužiteljica znala samoinicijativno uzeti slobodan dan bez da bi o tome prethodno dobila odobrenje od predsjednice udruge te da bi samo u grupu javila da tog dana neće doći na posao. Za potrebu izrade trofeja tužiteljica da je znala još u šestom mjesecu 2024. te da je bila upozoravana da iste treba izraditi na vrijeme međutim tužiteljica da je to bojkotirala, a tužiteljica da je cijelo vrijeme bila nezadovoljna sa plaćom te isto tako jednom prilikom kada je bila bolesna da je optužila roditelje da je ista bolest dobila od njihove djece te da je bila jako neugodna i mišljenja je da tužiteljica nije bila za taj posao, ipak da se radi o osjetljivoj skupini djece. Navodi kako tužiteljici nije poslano pismeno upozorenja pred izvanredni otkaz međutim ista da je više puta usmeno upozoravana, a naročito kako to svjedokinja navodi na sastanku u trećem mjesecu. Dalje navodi da tog petka kada je uočeno da tužiteljica nije izradila sve potrebne trofeje na poziv predsjednice udruge da je održan sastanak na kojem da je odlučeno da se tužiteljici uruči izvanredni otkaz obzirom na sva prethodna upozorenja koja su istoj bila upućena i dotadašnje ponašanje. U odnosu na fotografije priložene spisu na listu od 34 do 36, svjedokinja navodi kako je na istima tužiteljica.
15. Svjedokinja PF u svom iskazu navodi da je članica udruge Cvitić, a što se tiče spornog perioda navodi da su početkom šestog mjeseca održali mjesečni sastanak kada da je dogovorena izrada trofeja te da je tužiteljica tada znala da mora izraditi 12 trofeja za malonogometni turnir te da je to bio njen radni zadatak. Tužiteljica da nije izradila na vrijeme sve trofeje zbog čega da su one mame članice udruge morali izraditi te trofeje budući da je od strane udruga Cvitić tako bilo obećano. Tužiteljica da je sama napravila raspored svog radnog vremena jer da joj radno vrijeme kako je to bilo određeno nije odgovaralo i to da je bilo prihvaćeno. Navodi kako je ona osobno nekoliko puta vidjela da su vrata udruge ostala otvorena iako tužiteljica da nije bila u prostorijama udruge i osobno da je tužiteljici ukazala na to te da mora zatvoriti vrata da ne nastane kakva šteta međutim da je poslije zaključila da je vrata ostavila otvorena i upaljeno svjetlo da izgleda kao da se nalazi u prostorijama na radnom mjestu. Nakon što tužiteljica na vrijeme nije izradila sve trofeje za malonogometni turnir svjedokinja navodi da je održan izvanredni sastanak na kojem da je donesena odluka o izvanrednom otkazu tužiteljici. Navodi kako ona u spornom periodu nije dolazila u prostorije udruge međutim da su kamere pokazale da je tužiteljica ranije odlazila i kasnije dolazila na posao, a u prostorije udruge da je došla kada je bilo potrebno dovršiti izradu trofeja i kada je održan izvanredni sastanak radi otkaza tužiteljice. Navodi da je tužiteljica prije ovog perioda kršila radno vrijeme a na što da je bila upozoravana na sastancima koji su se održavali. Osobno da ima saznanja da tužiteljica nije poštovala radno vrijeme i što da joj je osobno tužiteljica to i rekla jednom prilikom. Dalje navodi da što se tiče trofeja koje je tužiteljica trebala izraditi a koje da su poslije dovršili članovi udruge da isti nisu bili odrađeni na vrijeme šteta da bi se ogledala u sramoti udruge, kako ne bi bilo u redu ne odraditi nešto što je udruga obećala.
16. Svjedokinja KF navodi kako je članica udruge Cvitić, međutim 2023. da je započela sa radom na Hitnoj medicinskoj pomoći te od tada da više nije aktivna članica, zbog čega da nema osobnih saznanja o spornom periodu već jedino po pričama. Navodi da je na mjesečne sastanke koje su se održavale dolazila kada je mogla, a u šestom mjesecu 2024. navodi kako nije bila na sastanku a na prethodnim sastancima da je možda i bilo pritužbe u pogledu radnog vremena tužiteljice ali to da nije posebno doživljavala, navodi kako se nije htjela puno ni miješati, a što se tiče radnih obaveza tužiteljice i izvršavanja istih misli da je isto bilo korektno.
17. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tome ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).
18. Cijeneći sadržaj citirane odredbe ZR-a razvidno je da je za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavki, a to je postojanje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, odnosno druge osobito važne činjenice te činjenica da iz tog razloga nastavak radnog odnosa više nije moguć.
19. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZR-a temeljna obveza radnika u radnom odnosu je prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao, dakle, dolaziti na rad i za radnog vremena osobno obavljati preuzeti posao. Neispunjavanje te temeljne obveze iz radnog odnosa, prema ocjeni ovog se suda nedvojbeno ima smatrati osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, ukoliko ne postoje valjani razlozi koji opravdavaju izostanak radnika s rada.
19. Nadalje, prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini.
20. Iz ugovor o radu od 1. lipnja 2023. proizlazi kako je istim ugovoreno radno vrijeme tužiteljice u trajanju od 8 sati dnevno ovisno o potrebama posla, a mjesto izvršenja je prostorija Udruge u Domu za starije i nemoćne u [adresa]. Iz zapisnika sa mjesečnog sastanka održanog 10. lipnja 2024. proizlazi kako je ljetno radno vrijeme Udruge organizirano od 7,30 sati do 13,30 sati. Iz priložene evidencije radnog vremena za sporni period od 2. srpnja 2024. do 5. srpnja 2024. proizlazi kako je tužiteljica bila na radnom mjestu od 9:00 do 12:00 sati. Tužiteljica je u svom iskazu navela kako je u navedenom periodu na radno mjesto dolazila u 08:00 sati te da bi oko 12:00 sati pratila dvije korisnice kući, nakon čega da bi otišla u poštu radi provjere dali je pristigao ugovor kojeg su očekivali. Iz navoda zastupateljice tužene pak proizlazi kako je ista 2. srpnja 2024. osobno vidjela tužiteljicu prije 12:00 sati van prostorija udruge, zatim 4. srpnja 2024. u 08:30 sati tužiteljica da nije bila na radnom mjestu, kao ni u 12:30 sati, a 5. srpnja 2024. kada je došla u prostorije udruge u 12:20 sati tužiteljicu da nije zatekla. Nastavno na navedeno zastupateljica navodi kako joj je u telefonskom razgovoru tužiteljica rekla kako je radila i više nego je plaćena i da je otišla kući, pozivajući se na plaću koja da joj nije isplaćena, a da se za izradu trofeja snađu sami. Zastupateljica tužene je navela kako njeno odobrenje tužiteljica nije imala za skraćivanje radnog vremena, a da je na to i bila više puta usmeno upozoravana. Iz iskaza svjedokinje UF, majke korisnice koja je u navedenom periodu jednom prilikom pomogla tužiteljici pri izradi trofeja, proizlazi kako je tužiteljica svjedokinji rekla da njena kćerka ne treba doći u prostorije Udruge prije 09,00 sati, a kući da se njena kćerka vratila u 12:00 sati, te na njen upit da joj je rekla da je i tužiteljica otišla kući. Svjedokinja je ujedno u svom iskazu navela kako u navedenom periodu kada bi šetala pored prostorija tužene oko 08:00 sati, čak i kasnije, dva puta da je zatekla tužiteljicu a dva puta da ju nije zatekla u navedeno vrijeme u prostorijama tužene. U odnosu pak na trofeje koje se tužena obvezala izraditi do početka memorijalnog malonogometnog turnira – ĐF koji se turnir održavao od 6. srpnja 2024. do 20. srpnja 2024. što proizlazi iz zapisnika o mjesečnom sastanku od 10. lipnja 2024. kao i objave sa društvenih mreža od 22. lipnja, radni zadatak izrade istih je bio povjeren tužiteljici, a za koji radni zadatak je ista znala još početkom lipnja, odmah nakon održanog sastanka na kojem je dogovorena izrada trofeja, a što sve proizlazi iz iskaza saslušanih svjedokinja UF, DF i PF te zastupateljica tužene. Iz iskaza prednje navedenih svjedokinja proizlazi kako tužiteljica na vrijeme nije izradila dogovoreni broj trofeja iako je imala dovoljno vremena za to, te su u svojim iskazima potvrdili kako obzirom i na dotadašnje ne poštivanje radnog vremena tužiteljice, neobavljeni povjereni joj radni zadatak izrade trofeja da je posljedica kasnijih dolazaka i ranijih odlazaka sa radnog mjesta tužiteljice. Iskaze prednje navedenih svjedokinja sud je ocijenio vjerodostojnima, jer su međusobno sukladni i iskazuju o radnoj disciplini tužiteljice kod tuženika, koja predstavljaju njihova neposredna saznanja, a sve to naročito kada se dovede u vezu sa zapisnikom o izvanrednom sastanku od 4. ožujka 2024. na kojem se već ukazuje na tužiteljičino nepoštivanje osmosatnog radnog vremena, te na njeno ponašanje u svezi izvršavanjem radnih zadataka.
21. Sud je smatrao pravno irelevantnim fotografije snimke nadzorne kamare budući je navedene činjenice na koju okolnost su iste priložene utvrdio drugim dokaznim sredstvima, a osim toga fotografije su slabe vidljivosti u pogledu kako osobe tako i samog vremena kada su iste sačinjene.
22. Dakle, iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužiteljici kao zaposlenici tužene početkom lipnja 2024. bio povjeren konkretan radni zadatak humanitarnog karaktera, koji je trebao biti izvršen u jasno definiranom roku, a koji je bio od osobite važnosti za tuženika kao Udruge kojem je inače cilj razvitak i unapređenje rada s djecom s posebnim potrebama, te je istom bilo od iznimne važnosti povjereni zadatak obaviti sukladno dogovoru i na vrijeme, a koji se održava samo jednom godišnje. Iz iskaza zastupateljice tužene, a što su svojim iskazima potvrdile i saslušane svjedokinje koje o tome imaju neposrednih saznanja, unatoč učestalim upozorenjima i ukazivanju na važnost roka, tužiteljica nije izvršila povjereni zadatak u dogovorenom roku, bez opravdanog razloga. Osim toga, iz svih provedenih dokaza proizlazi kako je tužiteljica bez odobrenja zastupateljice u periodu od 2. srpnja do 5. srpnja 2024., dakle netom nakon početka malonogometnog turnira, kasnije dolazila na posao te ranije odlazila sa posla, a to dakle naročito u periodu kada je bilo potrebno obaviti povjereni zadatak te unatoč učestalim usmenim upozorenjima koje je ista dobivala od zastupateljice tužene.
23. Imajući u vidu sve provedene dokaze, iskaze parničnih stranaka, svjedoka, kao i materijalnu dokumentaciju, ovaj sud je mišljenja kako je tužiteljica opisanim postupcima, neizvršavanjem radnog zadatka na vrijeme i samovoljnog napuštanja radnog mjesta, koji joj se u otkazu ugovora o radu stavljaju na teret, nedvojbeno počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih je tuženik zasigurno izgubio povjerenje u istu, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa kod tuženika više nije moguć.
24. Naime, temeljna obveza radnika je osobno obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada (čl. . st. 1. ZR). Kad radnik ne postupa na navedeni način poslodavac s pravom ističe da je zbog toga izgubio povjerenje u njega. Ni jedan poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika u kojega opravdano nema povjerenja i koji mu svojim postupcima, bez obzira na njihove uzroke, nanosi i izravnu štetu, a koji bi i ubuduće mogao jednako tako postupati i kršiti svoje obveze iz ugovora o radu. Poslodavac, ovdje tuženik je zbog određenog ponašanja radnika, ovdje tužiteljice izgubio povjerenje u istu, što je osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.
25. Napominje se također da propuštanje tuženika da omogući tužiteljici iznošenje obrane u smislu 119 st. 2. ZR-a nije od utjecaja na zakonitost otkaza jer u konkretnim okolnostima nije bilo opravdano očekivati od tuženika da to učini. Naime, kako iz dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica već kršila radno vrijeme, dakle iz zapisnika tuženika sa izvanrednog sastanka od 4. ožujka 2024. proizlazi kako tužiteljica i prethodno nije ispunjavala osmosatno radno vrijeme, kako je ista veći broj puta usmeno opomenuta kao i u svezi izvršavanja radnih obaveza, a kako je tužiteljica pred početak održavanja malonogometnog turnira do početka kojeg je trebala dovršiti radni zadatak, protivno upozorenjima zastupateljice tužene, nije poštivala svoje radno vrijeme, a radi se o malonogometni turnir humanitarnog karaktera koji se održava u određenom razdoblju jednom godišnje, to nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužiteljici u tako kratkom vremenskom periodu omogući pravo na obranu. Dakle, težina predmetne povrede obveza iz radnog odnosa (kontinuirano i neopravdano skraćivanje radnog vremena a to još u specifičnom razdoblju) prema ocjeni ovog suda predstavljaju okolnosti zbog kojih od tuženika nije opravdano očekivati postupanje prema čl. 119. st. 2. ZoR prethodno donošenju pobijane Odluke.
26. Utvrdivši tako da pobijana Odluka o izvanrednom otkazu nije nedopuštena iz razloga koje tužitelj ističe u ovom postupku, sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu koju je tuženik kao poslodavac donio 5. srpnja 2024. i kojom je tužiteljici kao radnici izrekao izvanredni otkaz Ugovora o radu kao i zahtjev za vraćanjem tužiteljice na poslove radnog mjesta Voditeljice projekta "Cvitić moj Dom". S obzirom da sud nije utvrdio da je otkaz ugovora o radu nedopušten odnosno da radni odnos među strankama nije prestao, to nije osnovan ni podredni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje kao nezakonite i neosnovane odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljice. Nadalje, a obzirom na prednje navedeno, a kako je sud utvrdio da su ispunjene okolnosti uslijed kojih od tuženika nije opravdano očekivati postupanje prema čl. 119. st. 2. ZR-a prethodno donošenju pobijane Odluke, to nije osnovan ni postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tuženik uskraćivanjem iznošenja obrane tužiteljici povrijedio dostojanstvo, što da je kod tužiteljice uzrokovalo osjećaj poniženja i povredu dostojanstva. Što se pak tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da sud utvrdi da su dana 1. lipnja 2023. tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a za obavljanje poslova VODITELJICA PROJEKTA "CVITIĆ MOJ DOM" koja djeluje pri Udruzi roditelja djece s posebnim potrebama "CVITIĆ", [adresa], sud je i taj zahtjev ocijenio neosnovanim te je isti odbio ovom presudom. Naime, iz zaključenog ugovora o radu na određeno vrijeme proizlazi kako isti sadrže sve bitne sastojke takvog ugovora u skladu sa zakonom (čl. 12. ZR), a napose u pogledu trajanja ugovora čime su stranke ugovora jasno izrazile svoju volju u pravcu trajanja ugovora o radu koji je nesumnjivo zaključen na određeno vrijeme od 1. lipnja 2023. do 31. svibnja 2026. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I/ i II/ izreke presude.
27. Odluka o parničnim troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i važeće Tbr.7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/2023) prema kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 500,00 Eur-a, koja obuhvaća najviše do 4 radnje, dok za svaku daljnju radnju odvjetniku pripada nagrada u visini od 100,00 Eur-a. Dakle, tuženiku je priznata jednokratna nagrada u visini od 500,00 Eur-a, što uključuje sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 11. prosinca 2024. te zastupanje na ročištu održanom 24. listopada 2024. i 25. studenog 2024. kao i trošak svake daljnje radnje i to sastav podnesak od 9. prosinca 2024. u visini od 100,00 Eur-a te trošak pristupa na ročište 10. siječnja 2025., 14. veljače 2025. i 12. ožujka 2025. za svako u visini od po 100,00 Eur - a, što sveukupno iznosi 900,00 Eur-a, Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci III. izreke presude.
U Korčuli, 30. travnja 2025.
S u t k i nj a:
Marina Radaić Martinović
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
