Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-342/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković & Alen Pešušić iz [adresa], protiv tuženika OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Filipčić, odvjetnici iz Zagreba, Radićeva 74, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1186/2024-11 od 14. siječnja 2025., dana 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika OR i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1186/2024-11 od 14. siječnja 2025. pod toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrvd-11708/04 od 15. rujna 2004.g. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 33,34 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8,17 EUR od 2. listopada 2003.

- na iznos od 4,30 EUR od 2. studenoga 2003.

- na iznos od 13,47 EUR od 2. prosinca 2003.

- na iznos od 7,41 EUR od 3. siječnja 2004.

do 31. prosinca 2007. po stopi sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrvd-11708/04 od 15. rujna 2004. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6,57 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2003. do isplate, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 154,19 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. studenoga 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači.

2.1. U žalbi ističe da prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama jer je tuženik tijekom postupka isticao da tužitelj nije dokazao da je evidentirao žalitelja po zahtjevu za evidentiranje kao korisnika usluga u utuženom razdoblju na koji način je osporio sadržaj vjerodostojne isprave u kojoj je tuženik evidentiran kao korisnik usluga tužitelju te o tom prigovoru prvostupanjska odluka nema obrazloženja dok tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je između stranaka zaključen ugovor. Račun tužitelja i izvod iz poslovne evidencije istog nije dokaz o sklapanju ugovora između stranaka jer je oba dokumenta sastavio isključivo tužitelj koji nije dokazao na temelju čega je sastavio takvu vjerodostojnu dokumentaciju. Da bi u konkretnom slučaju prvostupanjski sud mogao primijeniti odluke tužitelja, kao i Zakon o obveznim odnosima prvenstveno je trebao utvrditi postojanje ugovornog odnosa između parničnih stranaka u skladu s odredbom čl. 252. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je osporio zatezne kamate dosuđene na potraživanje, kao i troškove postupka jer 20 godina nije znao da tužitelj protiv njega vodi bilo kakav postupak dok je s druge strane tužitelj znao da tuženik ne prebiva na adresi na koju mu je 20 godina uporno dostavljao pismena i svojim svjesnim propustom prouzročio troškove postupka koji četverostruko promašuju glavnicu te zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 20 godina. Pritom da valja imati u vidu i odredbu čl. 183. Zakona o obveznim odnosima, kao i da iz tijeka postupka proizlazi da tužitelj nije dostavio račun na adresu prebivališta tuženika niti je predmetni postupak pokrenuo protiv tuženika navodeći njegovu adresu prebivališta. Ističe da može biti u zakašnjenju za tu obvezu tek kad je od tužitelja na zakonit način obaviješten o tom potraživanju, a to je najranije 18. listopada 2023. pa da su slijedom toga sve kamate dosuđene prije navedenog datuma nezakonite. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima tuženika prvostupanjski sud glede pobijanog dijela presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje ZPP) stoga što presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka presude u pobijanom dijelu razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima te su u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP radi čega žalba tuženika zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

7. Prvi žalbeni navod tuženika je da je tijekom postupka isticao kako tužitelj nije dokazao da je žalitelj podnio zahtjev za evidentiranjem istog kao korisnika usluga tužitelja u utuženom razdoblju pa da je na taj način u cijelosti osporio sadržaj vjerodostojnih isprava tužitelja u kojima je evidentiran kao korisnik njegovih usluga.

7.1. Točno je da je tuženik tijekom postupka iznio takav prigovor jer to proizlazi iz njegovog podneska od 1. srpnja 2024. (list spisa 95 i 96), međutim, u tom podnesku osim tih navoda tuženik nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza na tu okolnost, dok iz sadržaja raspravnog zapisnika od 12. prosinca 2024. (list spisa 98), na kojem je proveden i zaključen prethodni postupak te provedena i zaključena glavna rasprava i određeno ročište za objavu odluke, tuženik naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

7.2. Odredbom čl. 230. st. 3. ZPP propisano je da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

7.3. Dakle, tumačenjem sadržaja navedene zakonske odredbe proizlazi da onaj koji tvrdi da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je je isprava nepravilno sastavljena može to dokazivati pa je stoga teret dokaza navedenih činjenica upravo na onom tko to tvrdi, a to je u konkretnom slučaju tuženik.

7.4. Kako tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije predložio nikakve dokaze na te okolnosti to se njegove paušalne tvrdnje ne mogu tumačiti na način da je sukladno odredbi čl. 230. st. 3. ZPP na argumentiran način dokazao da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je ista nepravilno sastavljena.

8. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika kako 20 godina nije znao da tužitelj protiv njega vodi bilo kakav postupak te da je tužitelj znao da tuženik ne prebiva na adresi na koju je 20 godina uporno dostavljao pismena za tuženika te svojim svjesnim propustom prouzročio troškove postupka koji višestruko premašuju glavnicu i zakonsku zateznu kamatu kroz period od 20 godina odgovoriti je žalitelju kako ti navodi nisu pravno odlučni u ovom konkretnom slučaju.

8.1. Ovo stoga što iz spisa predmeta proizlazi da je prijedlog za ovrhu podnesen 30. lipnja 2004. u kojem je kao adresa žalitelja navedena [adresa], dok iz detalja osobe za tuženika (list spisa 46) proizlazi da je na adresi [adresa] bio prijavljen u periodu od 21. prosinca 1988. do 8. svibnja 1989., a na adresi [adresa] u periodu od 8. svibnja 1989. do 8. srpnja 2004., nakon čega je do 21. rujna 2009. prijavljen na adresi [adresa], a potom do 6. lipnja 2019. na adresi [adresa] te konačno od 6. lipnja 2019. na adresi [adresa].

8.2. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tuženik u više navrata mijenjao adresu prebivališta. S druge strane, iz spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pozvao tužitelja da dostavi točnu adresu tuženika s obzirom da su dostave za tuženika bile neuredno iskazane.

8.3. Nadalje, iz spisa predmeta ne slijedi da je tuženik o promjeni adrese prebivališta obavijestio tužitelja niti tuženik ističe da u spornom periodu ne bi bio vlasnik stana u [adresa] za koji je korištena komunalna usluga tužitelja.

8.4. Te činjenice treba sagledavati i u kontekstu toga da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 27. studenog 2023. (list spisa 47 do 49) ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-11708/2004 od 15. rujna 2004. i to upravo zbog toga što ovršenik (sada tuženik) u trenutku donošenja navedenog rješenja o ovrsi nije imao prijavljeno ni prebivalište ni boravište na adresi naznačenoj u prijedlogu za ovrhu.

9. Posljedično tome neutemeljeni su i žalbeni navodi tuženika da je takvim postupanjem tužitelja došlo do svjesnog prouzročenja parničnih troškova, kao i da je tužitelju na taj način neosnovano dosuđena zakonska zatezna kamata za period dulji od 20 godina.

10. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takvim svojim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude u dijelu pod toč. I. izreke pa stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako nije osnovan prigovor zastare budući da je u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu podnesen 30. lipnja 2004. te se odnosi na račune koji dospijevaju na naplatu u periodu od 1. listopada 2003. do 2. siječnja 2004.

10.1. Pritom se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO/05), a ne na odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01- dalje ZOO) koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO/05 jer je sporni obvezno-pravni odnos nastao tijekom 2003., ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o postavljenom zahtjevu tužitelja.

11. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran jer je postupio suprotno Odluci o način u obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnjom i pročišćavanja otpadnih voda (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 4/03), kao i suprotno Smjernicama za dobavu vode iz javnog vodovoda tužitelja kada je obvezao tuženika da mu isplati dosuđeni iznos iz toč. I. izreke pobijane prvostupanjske presude stoga što je na temelju vjerodostojnih isprava iz čl. 28. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 - dalje OZ), čiju istinitost, autentičnost i vjerodostojnost tuženik nije uspješno osporio, prvostupanjski sud osnovano utvrdio i zaključio da je tuženik obveznik plaćanja utuženih iznosa zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate sukladno odredbi čl. 277. st. 1. ZOO radi čega ne stoji ni žalbeni navod kako zbog ponašanja tužitelja nije u obvezi platiti kamatu za period od 20 godina.

12. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. I. i III. izreke.

13. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 30. travnja 2025.

Sutkinja

Sanja Prosenica