Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-385/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišer, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Gordanu Škare, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-780/2023-46 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja CL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-780/2023-46 od 21. ožujka 2025.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 780/2023-46 od 21. ožujka 2025. u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.937,50 eura i za navedeno odlučuje:

Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici trošak postupka u daljnjem iznosu od 1.937,50 eura.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 194,07 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj sa zahtjevom da se naloži tuženici da mu isplatiti iznos od 1.200,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, sa zahtjevom za isplatu mjesečnog iznosa od 300,00 eura sa dospijećem plaćanja svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun tužitelja, počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.061,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (st. I. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).

3. Tuženica je podnijela žalbu protiv navedene presude u dijelu u kojim joj nije dosuđen trošak parničnog postupka za sastav podnesaka od 15. travnja 2024. i 11. rujna 2024., te iz razloga jer su parnične radnje koje je sud odmjerio s po 100 bodova trebale biti odmjerene s po 250 bodova, budući da vrijednost predmeta spora iznosi 20.261,78 eura.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.200,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koji potražuje po osnovi korištenja njegovog suvlasničkog dijela obiteljske kuće, dvorišta i livade, označene kao zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i onemogućavanja da koristi svoj dio nekretnine, od strane tuženice, po kojoj osnovi zahtjeva i isplatu mjesečnog iznosa od 300,00 eura mjesečno, te zahtjeva za isplatu iznosa od 1.061,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koji tužitelj potražuje od tuženice po osnovi isplate tog iznosa od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost tuženici, a koji je iznos tuženica neosnovano zadržala za sebe, iako ta sredstva pripadaju tužitelju kao vlasniku nekretnine, na koji se odnosi isplata, a radi se o stanu u [adresa], koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], Knjiga PU, Grad Zagreb.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi tuženica onemogućavala tužitelja u vršenju njegovih prava na suposjed kuće u [adresa], te da tužitelj ni ne traži da mu tuženica preda tu kuću u suposjed.

8. Sukladno čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15

– pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, 52/25 – dalje ZVDSP), jedna od zakonskih pretpostavaka koja mora biti ispunjena da bi vlasnik ili suvlasnik nekretnine mogao tražiti od nepoštenog posjednika sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, je da je podnio zahtjev za predaju te nekretnine u posjed, odnosno suposjed, i to putem suda, ili da je barem na odgovarajući način pozvao nepoštenu posjednicu na predaju stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-219/2024-2 od 29. svibnja 2024.).

9. Tužitelj tužbom ne traži predaju nekretnine u suposjed, a niti je na odgovarajući način pozvao nepoštenu posjednicu na predaju stvari.

10. Naime, tužitelj u svom iskazu navodi da nema primjerak ključeva kuće u [adresa], te da nije od tuženice tražio da mu preda primjerak ključeva.

11. Dakle, kako tužitelj nije od tuženice tražio da mu preda u suposjed predmetnu kuću ni tužbom niti na drugi odgovarajući način, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 165. st. 1. ZVDSP kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.200,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i isplatu mjesečnog iznosa od 300,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Tužitelj u žalbi ukazuje da je dopisom od 29. rujna 2022., koji je njegov punomoćnik uputio tuženici prije podnošenja tužbe, ukazao na činjenicu da ga tuženica sprječava u korištenju nekretnine (prijeti pozivom policije), ali time tužitelj nije na odgovarajući način izrazio zahtjev za predaju predmetne kuće u suposjed, jer je nakon te tvrdnje u dopisu iznio zaključak da je iz toga razvidno da ne postoji mogućnost održanja suvlasništva na predmetnoj nekretnini (dakle, niti postojanje suposjeda), radi čega je pokrenuo postupak sudskog razvrgnuća, čime se tužitelj izjasnio da zbog narušenih odnosa stranaka traži razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka na toj nekretnini, i to isplatom protuvrijednosti njegovog dijela, koji će mu tuženica isplatiti ili civilnom diobom, kako je to razvidno iz prijedloga za sudsko razvrgnuće suvlasničke zajednice (list 24 spisa).

13. Prema tome, navedeni dopis dokazuje da tužitelj nema namjeru koristiti predmetnu nekretninu kao suposjednik, zbog čega se sadržaj tog dopisa ne može shvatiti kao zahtjev za predaju nekretnine, već tim dopisom tužitelj izražava namjeru da razvrgne suvlasničku zajednicu na način da mu tuženica isplati protuvrijednost njegovog suvlasničkog dijela nekretnine, ili da se nekretnina proda na javnoj dražbi (civilna dioba).

14. S obzirom na navedeno za ovaj postupak nije odlučno je li predmetna kuća u [adresa], zbog građevinskih radova koji se izvode, podobna za korištenje, pa žalbeni navodi koji se odnose na tu okolnost nisu posebno razmatrani.

15. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz dokumentacije Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost proizlazi da je tužitelj u izjavi od 15. veljače 2021. (list 58 spisa) zatražio isplatu sredstava za kupnju kondenzacijskog bojlera na račun tuženice, a što dokazuje istinitost iskaza tuženice da je s tužiteljem dogovorila da će ona zadržati sredstva vezana uz kondenzacijski bojler (pravni osnov stjecanja je sporazum stranaka).

16. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

17. Osnovano tuženica u žalbi ukazuje da vrijednost predmeta spora iznosi 20.261,78 euro, jer se prema čl. 36. ZPP zahtjevi koji se odnose na buduća davanja koja se ponavljaju, zbrajaju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina, pa iznos od 300,00 eura mjesečno za 60 mjeseci iznosi 18.000,00 eura, što sa zahtjevima za isplatu iznosa od 1.200,00 eura i 1.061,78 eura, čini vrijednost predmeta spora od 20.261,78 eura.

18. Stoga tuženici pripada odvjetnički trošak za sastav odgovora na tužbu od 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT), za sastav podnesaka od 3. srpnja 2024. i 4. studenog 2024., 250 bodova po podnesku prema Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na ročištima održanim 13. ožujka 2024. i 5. veljače 2025. po 250 bodova prema Tbr. 9/1 OT, te za sastav podneska od 3. svibnja 2023. 25 bodova prema Tbr. 8/3 OT (ne radi se o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/1 OT), ili ukupno 1275 bodova ili 2.550,00 eura, sa PDV od 25 % 3.187,50 eura.

19. Pravilno prvostupanjski sud nije dosudio tuženici trošak za sastav podnesaka od 15. travnja 2024., jer je tim podneskom tuženica ukazivala sudu da nije dužan na prijedlog tužitelja pribaviti dokumentaciju od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a koju je dokumentaciju sud ipak pribavio, pa se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenja postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

20. Tuženici pripada trošak od 25 bodova, ili 50 eura, sa PDV od 25 %, 62,50 eura, za sastav podneska od 11. rujna 2024. temeljem Tbr. 8/4 OT, jer se radi o podnesku koji je bio potreban za vođenje postupka, jer je tim podneskom tuženica zatražila odgodu ročišta koji je prijedlog sud prihvatio.

21. Ukupno tuženici pripada trošak od 3.250,00 eura (3.187,50 eura i 62,50 eura), pa je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP trebalo uvažiti žalbi tuženice i preinačiti pobijanu presudu u dijelu u kojem nije tuženici dosuđen parnični trošak u daljnjem iznosu od 1.937,50 eura.

22. Tužitelj samo paušalno osporava odluku o troškovima postupka iz st. II. izreke pobijane presude, pa kako na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci u troškovima postupka ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), trebalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.

23. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

24. Tuženica nije uspjela sa žalbom samo u neznatnom dijelu pa joj u cijelosti pripada pravo na naknadu troška za sastav žalbe (čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP) i to 50 bodova temeljem Tbr. 10/4 OT ili 100,00 eura, sa PDV od 25% 125,00 eura, sa podmirenim troškom sudske pristojbe na žalbu od 69,07 eura, ukupan trošak žalbe tuženice iznosi 194,07 eura.

U Velikoj Gorici 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković