Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-32/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku UN iz [adresa], protiv tuženika Gradski prijevoz putnika d.o.o. [adresa], OIB: 96779488329, zastupanog po punomoćniku Borisu Guljašu, odvjetniku u Osijeku, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. ožujka 2025., u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 31.01.2024.g., Urbroj: 01-23/2024.-SJM, kojom je tuženik Gradski prijevoz putnika d.o.o. [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 96779488329, tužiteljici Vineli [adresa] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31.01.2023. godine, te se utvrđuje nedopuštenom Odluka od 21.03.2024.g., Urbroj:01-58/2024.- SJM kojom se odbacuje zahtjev za zaštitu prava radnice kao nepravovremen.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta "Dispečer 1", a ukoliko to nije moguće da je se rasporedi na druge odgovarajuće poslove i radne zadatke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR-a (petstoeura) sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tužiteljica i tuženik su 31. siječnja 2023. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "Dispečer 1. Tuženik je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od dana 31. siječnja 2024. godine, Urbroj: 01-23/2024.-SJM (dalje: Odluka o otkazu) tužiteljici otkazao Ugovor o radu sklopljen 31. siječnja 2023. Odluka o otkazu je uručena tužiteljici dana 21. veljače 2024. putem oglasne ploče tuženika, te je ista u zakonskom roku dana 07. ožujka 2024. podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu prava, zaprimljen od strane tuženika dana 08. ožujka 2024., koji se očitovao na Zahtjev za zaštitu prava na način da je donio Odluku od dana 21. ožujka 2024. godine Urbroj:

01-58/2024.- SJM, zaprimljenu dana 8. travnja 2024., a kojom se odbacuje zahtjev za zaštitu prava tužiteljice kao nepravovremen. Prvenstveno se ističe kako su Odluka o otkazu i Odluka o zahtjevu za zaštitu prava nedopuštene te da navodi iz pobijane Odluke o otkazu netočni, paušalni i potpuno nejasni, te da je tužiteljica kod tuženika izvršavala svoje radne zadatke uredno, sukladno uputama i važećim propisima tuženika. Tuženik u svojoj Odluci o otkazu utvrđuje kako je "tužiteljica počinila više kršenja obveza iz radnog odnosa, od kojih je svaka zasebno dovoljna za donošenje ove odluke, a sve kako slijedi." U odnosu na "kršenje obveze iz radnog odnosa" od 21.10.2023. kada je tužiteljica nakon što je od vozača autobusa zaprimila prijavu kako su vozila parkirna na okretištu autobusa u Josipovcu te onemogućuju okretanje autobusa o čemu ista nije obavijestila dežurnog kontrolora o parkiranim vozilima na okretištu autobusa te nije poduzela radnje kako bi se okretište autobusa oslobodilo za promet, tužiteljica navodi kako se već ranije očitovala poslodavcu na taj događaj detaljnim očitovanjem od dana 25.10.2023. i u Obrani od dana 28.11.2024.g., a u kojima je detaljno opisala poduzete radnje i okolnosti slučaja. Naime, točno je da je toga dana okretište bilo zauzeto automobilima gostiju svadbe koja se održavala u objektu u neposrednoj blizini, međutim tužiteljica je promptno reagirala i uputila autobuse na okretanje 50-tak metara od okretišta i to na pristupni parking trgovačkog društva Folding d.o.o., pri čemu nije nastala nikakva štete, a niti su se odgovorne osobe Folding d.o.o. žalile. Dakle, tužiteljica je suprotno navodima tuženika iz Odluke o otkazu, brzo i učinkovito reagirala, riješila problem bez ikakvih posljedica, štoviše izbjegla možebitne posljedice u vidu kašnjenja autobusa ili ikakvog posljedičnog rušenja ugleda tuženika. U odnosu na navode poslodavca da bi tužiteljica dana 29.10.2023. i 30.10.2023. na neprimjeren način komunicirala sa korisnicom usluge – putnicom L. G. ističe se da su isti u potpunosti su netočni i ničim dokazani. Naime, prema navodima tuženika "putnica se požalila da autobusi ne voze po uobičajenoj liniji", do čega je došlo, prema mišljenju tuženika, jer je tužiteljica (samovoljno) uputila vozače autobusa da voze po drugoj (ne predviđenoj) liniji. Takvi su navodi u potpunosti promašeni. Naime, tužiteljica je u svojoj Obrani od 28.11.2024. detaljno i argumentirano obrazložila sve okolnosti događaja, za razliku od dijametralno suprotne proizvoljne i ničime dokazane izjave tuženika. U odnosu na "propust" od 29.10.2024. koji se odnosi na "davanje naloga kontroli u Odjelu prometa kod tuženika da vozilom poslodavca odu po vozača autobusa HN koji je kasnio na posao u mjesto njegova prebivališta te ga dovezu na radno mjesto" tužiteljica se detaljno i argumentirano očitovala u svojoj izjavi od 30.10.2023. i Obrani od 28.11.2023, koji se dostavljaju. Tuženik navedenu situaciju, kao i u prethodno navedenom slučaju zauzetog okretišta autobusa, maliciozno prikazuje kao propust tužiteljice, međutim, objektivno, tužiteljica je opet, svojom promptnom reakcijom organizirala pravovremenu nazočnost vozača autobusa na radnom mjestu i na taj način osigurala pravovremen polazak autobusa u skladu sa rasporedom vožnje, i opet zaštitila ugled tuženika kao urednog i redovnog vršitelja prijevoza putnika. Analizirajući sve razloge tuženika iz Odluke o otkazu, te pravovremene i argumentirane odgovore na svaki pojedino "kršenje obveze iz radnog odnosa" tužiteljice, može se iščitati zlonamjerno tumačenje svake situacije na štetu tužiteljice. Štoviše, iste se situacije preuveličavaju u razloge za otkaz, iako objektivno, nije nastala nikakva šteta te su sva ponašanja tužiteljice u skladu sa pravilima struke i važećim aktima poslodavca. Zlonamjernost tuženika u svojim razlozima za Odluku o otkazu može se iščitati kroz činjenicu da iako je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu "Dispečer 1", tuženik je smatra odgovornom za vrlo širok spektar u poslovanju tuženika: od rješavanja problema zakrčenog okretišta, rješavanja pritužbi putnica, osiguranja nazočnosti vozača autobusa na radu. Nadalje, navodi da navedeni "propusti" i nisu propusti jer štete i nije bilo i situacije su riješene upravo zahvaljujući sposobnosti tužiteljice. Isto tako, ističe kako za ista ponašanja koja se ovdje prikazuju kao "teške povrede radne obveze", drugim radnicima ne izriču Upozorenja i/ili Odluke o otkazu, stoga se nameće zaključak da se tužiteljicu diskriminira u odnosu na druge radnike. Naime, ako se isto ponašanje kod pojedinih radnika uopće ne smatra ikakvom povredom radne obaveze, a za isto se ponašanje tužiteljici izriču učestala Upozorenja i donosi Odluka o otkazu, u konkretnom se slučaju otvara pitanje ozbiljne diskriminacije u odnosu na tužiteljicu, što uvelike nadilazi "povrede" za koju se ista ovdje tereti od strane tuženika. Iz svega navedenog, moglo bi se zaključiti kako je tuženik pristrano (selektivno) i pod nejednakim uvjetima izrekao Upozorenja i Odluke o otkazu tužiteljici, koja savjesno i odgovorno radi za tuženika, sa ciljem da nakon što se izrekne više takvih paušalnih Upozorenja, koje neposredno prethode pobijanoj Odluci o otkazu, tužiteljicu "primiri" u svojem sindikalnom djelovanju, s obzirom da je ista aktivni član Sindikata hrvatskog vozača, koja aktivno sudjeluje u poboljšanju uvjeta rada kod tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je predmetna tužba nedopuštena, odnosno nepravovremena. Nije sporno kako je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika te nije sporno niti da je tuženik dana 31.1.2024. donio predmetnu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika URBROJ: 01-23/2024-SJM, a koju tužiteljica predlaže utvrditi nedopuštenom. Nadalje, navodi da je tužiteljica predmetni Zahtjev za zaštitu prava uložila po proteku zakonskoga prekluzivnoga roka iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu, pa je Zahtjev za zaštitu prava nepravovremen, a slijedom čega je izgubila pravo na sudsku zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa. Naime, sukladno čl. 133. Zakona o radu, tek ako je radnik u zakonskom prekluzivnom roku od 15 dana zahtijevao od poslodavca zaštitu povrijeđenog prava, a poslodavac u daljnjem roku od 15 dana ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana iz čl. 133.st.2. zahtijevati sudsku zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Propustivši podnijeti Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, tužitelj je izgubio pravo na sudsku zaštitu, nije ostvario procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe te tužbu treba odbaciti. Naime, Predmetna Odluka donesena je 31.1.2024. Istoga dana (31.1.2024.) tužiteljici je poslodavac, u prostorijama poslodavca, usmeno priopćio sadržaj predmetne odluke te obrazložio razloge donošenja te joj istovremeno uručio istu Odluku koju je odmah po tome sama tužiteljica i pročitala. Međutim, pročitavši predmetnu Odluku tužiteljica je, 31.1.2024. u 14.13h, odbila primitak i potpis (potvrdu primitka) iste, a samu Odluku, nakon čitanja vratila je poslodavcu. Sadržaj predmetne Odluke tužiteljici su priopćili (uz navođenje razloga za istu) Voditeljica odjela poslodavca za pravne i kadrovske poslove SNR i Pomoćnik direktora - NN, dok je Voditeljica odjela poslodavca za pravne i kadrovske poslove SNR predmetnu Odluku i predala tužiteljici na ruke. O navedenome, odnosno o činjenici odbitka primitka i potpisa predmetne odluke sačinjena je i službena bilješka potpisana od gore navedenih nazočnih radnika: SNR i NN. Dakle, tužiteljica je sadržaj predmetne Odluke o otkazu saznala dana 31.1.2024. te joj je prekluzivni zakonski rok iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu, za podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava, protekao najkasnije dana 15.2.2024. Nije sporno da je tužiteljica, kako i sama u tužbi navodi, Zahtjev za zaštitu prava podnijela tek 7.3.2024., predavši ga toga dana pošti. U odnosu na gore navedene činjenice sudska praksa VSRH, ali i Županijskih sudova zauzima identično stajalište te potvrđuje da odbitak potpisa/potvrde primitka pročitane pa čak i samo priopćene odluke nije od značaja za tijek zakonskog roka za podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava, koji rok počinje teći sljedećega dana od odbitka potpisa/potvrde primitka . Nakon tužiteljičina odbitka primitka (i potpisa potvrde primitka), poslodavac predmetnu odluku tužiteljici poslao poštom i to u dva navrata, međutim pošiljke su vraćene poslodavcu. Nakon toga predmetna odluka poslana je odvjetniku Mislavu Srbu po kojemu je tužiteljica iznijela svoju obranu od 28.11.2023., no odvjetnik Srb obavijestio je poslodavca kako je bio opunomoćen samo za iznošenje obrane radnice. Nakon svega navedenoga predmetna Odluka o otkazu stavljena je na oglasnu ploču poslodavca 21.2.2024., a koji čin sukladno svemu gore navedenome ne utječe na tijek zakonskoga roka za podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava, a kojega je tužiteljica propustila. Točan je i tužiteljičin tužbeni navod kako je tuženik Odlukom odbacio njezin Zahtjev za zaštitom prava, kao nepravovremen, bez bilo kakvog obrazloženja, ne ulazeći u meritum. Nadalje, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti. U tužbi tužiteljica ne spori da je postupala na način kako je navedeno u predmetnoj Odluci o otkazu nego samo navodi da (iz subjektivne perspektive) smatra da njeno postupanje ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa te pokušava opravdati svoje postupke. U odnosu na tužiteljičinu povredu od 21.10.2023. kada nije obavijestila dežurnog kontrolora o parkiranim vozilima na okretištu autobusa te nije poduzela radnje kako bi se okretište autobusa oslobodilo za promet, nego je, štoviše, dala nalog vozačima autobusa da umjesto na okretištu autobusa okreću autobus na za to nepredviđenom mjestu, i to privatnom parkingu trgovačkog društva Folding d.o.o. bez da je za to zatražila suglasnost i/ili odobrenje navedenog trgovačkog društva, tuženik ističe da je uobičajeno i uvriježeno postupanje u slučaju kada vozila zakrče stanicu ili okretište je da vozač obavijesti dežurnog dispečera 1 (bivši prometnik), zatim dispečer 1 obavijesti kontrolu da izađe na teren i fotografira stanje te se obavještava policija koja onda i uklanja nepropisno parkirana vozila. Kontrolor u vrijeme navedenoga događaja, ĐN je potvrdila da ju nitko nije obavijestio o tome događaju. U opisu poslova tužiteljičina radnog mjesta „Dispečera 1“ između ostalog je jasno navedeno da surađuje sa pratećim službama pri otklanjanju tehničkih smetnji, zastoja u prometu itd., a što tužiteljica u ovom slučaju nije učinila. Osim toga samostalno je naložila vozačima da autobuse okreću na nekretnini koja je u vlasništvu trgovačkog društva Folding d.o.o. bez da je Folding d.o.o. obavijestila o tome, zatražila i dobila od njih suglasnost, pri čemu uopće nije poduzimala radnje da se okretište autobusa oslobodi za promet. Postupajući na navedeni način radnica je počinila povredu obveza iz radnog odnosa iz članka 124. i 125. Kolektivnog ugovora nesavjesnim i nemarnim obavljanjem poslova svog radnog mjesta te neprimjerenim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu. Nadalje, u vezi povrede tužiteljice od 30. i 31.10.2023. navodi da je prvi poziv (pritužbu) nezadovoljne putnice zaprimila tužiteljica. Istog dana, 30.10.2023. (tužiteljica je tada radila noćnu smjenu koja je započela na 29.10.2023.) tužiteljica je o tome sačinila i bilješku u knjizi prometnika te navela da je putnica zvala i prigovorila da vozni red 8 (VR8) nije stao 30.10.23. u 5.12h na stanici kod Eurodoma, te da je putnica sa šefovima dogovorila da oni tamo stanu radi nje i da će kasnije to uvesti u vozni red. Nakon toga, kasnije istog dana (30.10.2023. godine), zaprimljen je drugi poziv iste putnice (GL) u vezi istog događaja. Drugi poziv zaprimio je radnik VN, te se putnica opetovano požalila da nema autobusa na stanici kod Eurodoma, a kojim autobusom se inače redovno koristi te se požalila i na neprimjerenu i neljubaznu prethodnu komunikaciju s tužiteljicom. Pored navedenog, utvrđeno je kako je tužiteljica dala usmene upute vozačici autobusa koji je prometovao na liniji 7, Drinska - Uske njive - Drinska, VR. 8, te uputila vozačicu autobusa pogrešnim putem/trasom sve na način da autobus iz Ulice kneza Trpimira ne skreće u Vukovarsku ulicu i ne staje na stajalištu za autobuse ispred zgrade Eurodoma. U svojoj obrani radnica je ostala pri stajalištu kako autobus na navedenoj liniji ne prometuje na način da staje na stajalištu za autobuse ispred Eurodoma, odnosno da ne prometuje trasom Trpimirova - Vukovarska - Gajev trg - Hrv. Republike - Đakovština - Bosutsko - Drinska, jer ne može do 05:20h stići na odredište u Drinskoj ulici, čime tužiteljica ne spori postupanje opisano u predmetnoj Odluci o otkazu. Međutim, navedeni vozni red utvrđen je početkom 9. mjeseca 2023. te je vidljivo kako je putnica redovito ulazila na stanici kod Eurodoma. Čak štoviše, tužiteljica je radila u rujnu 2023. te joj je vozni red na liniji 7 VR 8, Drinska - Uske njive - Drinska, VR. 8, bio uredan i prometovao trasom Trpimirova - Vukovarska - Gajev trg - Hrv. Republike - Đakovština - Bosutsko - Drinska. Međutim, u listopadu 2023. radnica Vinela Herega je samostalno promijenila trasu te uputila novu vozačicu autobusa UNR (koja je prije smjene došla do tužiteljice upravo da ju pita za vozni red) tom trasom , sve na način da autobusom ne skreće u Vukovarsku ulicu te da ne staje na stanicu kod Eurodoma, a što je suprotno voznom redu. Suprotno tužiteljičinim navodima iz obrane, 30. i 31.10. bili su radni dani te autobus ispravnom trasom može stići do odredišta za 8 minuta. Postupajući na navedeni način radnica je počinila povrede obveza iz radnog odnosa utvrđene člancima 124, 125. i 133. Kolektivnog ugovora i to samovoljnim i bezrazložnim mijenjanjem trase linije, nesavjesnim i nemarnim obavljanjem poslova svog radnog mjesta te neprimjerenim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu. Nadalje, nakon gore zaprimljene prijave putnice i upisa gore navedenog događaja u knjigu prometnika tužiteljica je dana 1.11.2023. dobila uputu i usmeni nalog Koordinatora prometa VN, kao nadređenog radnika, da pojasni svoje izvješće o navedenom događaju (sve vezano za pritužbu putnice). Tužiteljica nije postupila po danom nalogu nadređenog, unatoč činjenici što je S nekoliko puta zatražio pojašnjenje predmetnog upisa u knjigu prometnika. Postupajući na navedeni način radnica je počinila povredu obveza iz radnog odnosa iz članka 125. Kolektivnog ugovora, neizvršavanjem zadanog naloga od strane nadređene osobe. U odnosu na povredu od 29.10.2023. godine kada je tužiteljica dala nalog kontroli u Odjelu prometa Poslodavca da vozilom Poslodavca odu po vozača autobusa HN koji je kasnio na posao u mjesto njegova prebivališta te ga dovezu na radno mjesto, tuženik ističe da je tužiteljica u knjigu prometnika (28.10.2023. 3. smjena) upisala navedeni događaj o kašnjenju vozača te je isti prekrižila i nije napisala prijavu vozaču radi kašnjenja na posao. Tuženik ističe da se vozilo kontrole koristi za iznimne slučajeve (ako vozač ne dođe na vozni red, bolestan je ili ima prometnu nezgodu), i to na način da kontrola rezervnog vozača, koji se nalazi u službi, u sjedištu poslodavca, u prometnom uredu, odveze na primopredaju smjene na lice mjesta (npr. Gajev trg), a ne na način da se po vozača koji kasni ide na njegovu kućnu adresu. Postupajući na navedeni način radnica je počinila povredu obveza iz radnog odnosa iz članka 124. i 125. Kolektivnog ugovora, nesvrsishodnim korištenjem sredstava rada, te nesavjesnim i nemarnim obavljanjem poslova svog radnog mjesta i neprimjerenim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu. Tuženik nadalje ističe kako je u potpunosti pogrešan navod tužiteljice kako joj tuženik selektivno daje Upozorenja, odnosno da za ista ponašanja drugim radnicima ne izriče upozorenja. Tuženik je i drugim radnicima izricao Upozorenja radi povreda obveze iz radnog odnosa i ukazivao na mogućnost otkaza ugovora o radu, između ostaloga i upravo zbog povrede samovoljne promjene ruta. Tužiteljica niti ne spori kako ju je tuženik već upozoravao na povrede obveza iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza ugovora o radu. Tako je tuženik prvi puta upozorio tužiteljicu 25.8.2022. zbog neopravdanog napuštanja radnog mjesta te drugi puta dana 5.10.2023. godine zbog neobavljanja poslova svog radnog mjesta - stalnog nadzora i kontrole položaja vozila na mreži linija. Međutim, samo u 2023. tuženik je kao poslodavac zaprimio mnoštvo prijava povreda radne obveze tužiteljice, odnosno postupanja tužiteljice. Opis poslova radnog mjesta tužiteljice „Dispečer 1“ utvrđen je Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji tuženika. Svojim postupanjem tužiteljica kontinuirano čini povrede obveze iz radnog odnosa te postupa protivno odredbama članaka 124. i 125. Kolektivnog ugovora za radnike GPP-a. S obzirom na navedeno, u potpunosti je osnovan navod iz predmetne Odluke o otkazu kako je tužiteljica počinila više kršenja ili povreda obveza iz radnog odnosa, od kojih je svaka zasebno dovoljna za donošenje predmetne Odluke o otkazu. Tužiteljica poslove i radne zadatke kontinuirano ne obavlja savjesno i stručno u skladu s pravilima struke, nedopušteno se ponaša i krši radnu disciplinu, neprimjereno obavlja svoje dužnosti te ne izvršava nalog nadređenog radnika. Kako je tuženik kao poslodavac već, u više navrata prije otkazivanja Ugovora o radu, upozoravao tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa te ju upozorio na mogućnost otkaza ugovora o radu, a da je tužiteljica nastavila s povredama obveze iz radnog odnosa, tuženik je, sukladno Zakonu o radu kao i Kolektivnom ugovoru, donio predmetnu donio predmetnu Odluku o otkazu, te predlaže da sud, a priori odbaci predmetnu tužbu, a podredno odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i da ju obveže na naknadu parničnog troška u roku od 8 dana.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Zahtjev za zaštitu prava od 7. ožujka 2024. (list spisa 5-7), Odluku GPP-a d.o.o. o odbacivanju zahtjeva za zaštitu prava od 21.3.2024. (list spisa 8), povratnicu (list spisa 9), potvrda o primitku (list spisa 11), Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 31.1.2024. (list spisa 12-14), Izjave tužiteljice od 30.10.2023., 25.10.2023 (list spisa 15-18), Očitovanje punomoćnika radnice – iznošenje obrane od 28. studenog 2023. (list spisa 19-21), Putne radne listove za autobus na dan 23. i 24. 10.2023. (list spisa 22-23), raspored rada za mjesec listopad 2023. za radno mjesto Dispečer 1 (list spisa 23), Izvješće SN u vremenskom periodu od 5-8.2023. (list spisa 25), rasporedi vozne linije Drinska-Uske njive-Drinska, vozni red 8 za radni dan, subotu i nedjelju i blagdane (list spisa 26-28), preslik-fotografija vozne linije 960 za vozača TN na dan 1.11.2023. (list spisa 30), Putni radni listovi za autobus na dan 2.11.2023. za vozni red 5,13, 21 i 12 (list spisa 31-33), Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 31.1.2024. (list spisa 45-46), preslike povratnica (list spisa 48-51), dopis GPP-a d.o.o. od 14.2.2024. s prilozima: Odluka o otkazu i preslik povratnice (list spisa 53-62), dopis odvj. Mislava Srba od 21.2.2024. s prilozima (list spisa 63-66), Izjava ČN od 23.10.2023. (list spisa 67), Izjava IN od 24.10.2023. (list spisa 68), Izjava tužiteljice od 25.10.2023. (list spisa 69-70), preslik iz bilježnice Prigovori putnika razdoblje 29. -30.10.2023. (list spisa 71), Prijava od 6.11.2023. (list spisa 72-73), preslik voznog reda i preslik prikaza lokacije Google karte (list spisa 73—79), Upozorenja od 17.2.2023., 9.2.2023., 18.8.2022., 4.10.2023. (list spisa 80-86), Preslike prijava za tužiteljicu od strane kontrolora (list spisa 87-102), preslik Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji, pročišćeni tekst (list spisa 103-106), preslik Kolektivnog ugovora za radnike GPP-a (list spisa 107-112), Kolektivni ugovor (list spisa 117-120), dopis Radničkog vijeća (list spisa 121-122), Pravilnik o obavljanju službe u autobusnom prometu (list spisa 124-152), te je saslušao svjedoke i tužiteljicu.

4. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem odgovorne osobe trgovačkog društva Folding d.o.o. jer okolnosti na koje bi trebao iskazivati nisu sporne. Nadalje, odbijen je kao neosnovan dokazni prijedlog tuženika da se u svojstvu svjedoka sasluša RN sa adrese tuženika, kao i da se isti suoči sa svjedokinjom ĐN, a iz razloga jer je svjedokinja ĐN na raspravi održanoj 18.3.2025. navela da ju je izravno tražio da napiše prijavu protiv tužiteljice, koja je dostavljena uz odgovor na tužbu. Naime, kao razlog za otkaz navedeno je to da tužiteljica nije obavijestila dežurnog kontrolora o parkirnim vozilima na okretištu autobusa, te nije poduzela radnje kako bi se okretište autobusa oslobodilo za promet, kao i da je vozačima dala nalog da se okrenu na privatnom parkingu Folding d.o.o. S obzirom da se saslušanjem RN ne bi utvrdile odlučne činjenice – opravdanost razloga za otkaz, nego bi se utvrđivalo je li RN svjedokinju ĐN izravno tražio da sastavi navedenu prijavu, ovaj sud je odbio navedeni dokazni prijedlog. Osim toga, činjenicu je li tužiteljica prijavila kontroloru prometa navedena parkirana vozila na okretištu autobusa, sud može utvrditi na temelju drugih predloženih dokaza na tu okolnost.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika od 31. siječnja 2024. Urbroj 01-23/2024-SJM, kojom je tuženik, Gradski prijevoz putnika d.o.o. Osijek, tužiteljici otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. siječnja 2023., te da se utvrdi da je nedopuštena Odluka od 21. ožujka 2024. kojom je odbačen zahtjev za zaštitu prava radnice kao nepravovremen.

7. Među parničnim strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik 31.1.2023. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Dispečer 1, nije sporno ni da je tuženik tužiteljici Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od dana 31.1.2024. tužiteljici otkazao Ugovor o radu.

8. Među parničnim strankama je sporno je li tužiteljica Zahtjev za zaštitu prava uložila po proteku zakonskoga prekluzivnoga roka iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu, slijedom čega je izgubila pravo na sudsku zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa, te je sporno je li nedopuštena Odluka o otkazu od 31. siječnja 2024. i Odluka tuženika od 21. ožujka 2024.

9. Iz Zahtjeva za zaštitu prava od 7. ožujka 2024. (list spisa 5-7) proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev protiv Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 31. siječnja 2024. Iz povratnice (list spisa 9 i 11.) proizlazi da je ista poslana tuženiku Hrvatskom poštom 7. ožujka 2024.

10. Iz Odluke GPP-a d.o.o. o odbacivanju zahtjeva za zaštitu prava od 21.3.2024. (list spisa 8) proizlazi da je odbačen zahtjev za zaštitu prava radnice SN kao nepravovremen.

11. IZ Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 31.1.2024. (list spisa 12-14) proizlazi da je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, i to dana 31. siječnja 2024. U razlozima za otkazu ugovora o radu navedeno je da je poslodavac tijekom studenog 2023. obaviješten o nizu kršenja obveza iz radnog odnosa radnice. Poslodavac je ispitao navedene prijave te je dana 24. studenog 2023. pozvao radnicu na iznošenje obrane, koja je putem svog punomoćnika dana 28. studenog 2023. iznijela svoju obranu. Nakon zaprimanja pisane obrane, poslodavac je ponovno zaprimio novu obavijest o povredi radnog odnosa te je 24. studenog 2023. zatražio od radnice iznošenje obrane. Radnica je putem punomoćnika 19. prosinca 2023. iznijela svoju obranu. Nakon provjere svih prijava i obrane radnice, poslodavac je utvrdio da je radnica počinila više kršenja obveza iz radnog odnosa, od kojih je svaka zasebno dovoljna za donošenje nove odluke. Nadalje, navedeno je da je radnica Vinela Herega 21. listopada 2023. zaprimila prijavu vozača autobusa kako su vozila parkirana na okretištu autobusa u Josipovcu te onemogućuju okretanje autobusa. Radnica nije obavijestila dežurnog kontrolora o parkiranim vozilima na okretištu autobusa te nije poduzela radnje kako bi se okretište autobusa oslobodilo za promet. Dala je nalog radnicima da umjesto na okretištu autobus okreću na za to nepredviđenom mjestu, na privatnom parkingu trgovačkog društva Folding d.o.o. bez da je za to zatražila suglasnost toga društva. Navedenim postupanjem da je počinila povredu obveze iz radnog odnosa nesavjesnim i nemarnim obavljanjem poslova svog radnog mjesta te neprimjerenim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu. Nadalje, da je radnica radeći 29.10.2023. u trećoj smjeni zaprimila pozive korisnice usluga – putnice, te na neprimjeren način komunicirala s putnicom uvjeravajući ju u pogrešan vozni red, te da je uputila vozačicu autobisa koja je prometovala na liniji VR 8 pogrešnim putem-trasom, te da je navedenim tužiteljica počinila povredu obveze iz radnog odnosa, odnosno samovoljnim i bezrazložnim mijenjanjem trase lijine , nesavjesnim i nemarnim obavljanjem poslova svoga radnog mjesta te neprimjerenim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu. Nadalje, radnica da je dobila uputu i usmeni nalog kordinatora prometa, kao nadređenog, da joj pojasni svoje izvješće od 29. studenog 2023. vezano za žalbu putnice, a radnica nije postupila po zadanom nalogu, te je počinila povredu obveze iz radnog odnosa- neizvršavanje naloga. Nadalje, 29. studenog 2023. tužiteljica je dala nalog Odjelu prometa da vozilom poslodavca odu po vozača autobusa HN koji je kasnio na posao u mjesto njegovog prebivališta te ga dovezu na radno mjesto, te da je navedenim počinila povredu radnog odnosa nesvrsishodnim korištenjem sredstava rada, te nesavjesnim i nemarnim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu. Nadalje, navode da je tuženik tužiteljicu još 25. kolovoza 2022. upozorio na obveze iz radnog odnosa, te 5. listopada 2023. zbog neobavljanja svog posla- stalnog nadzora i kontrole položaja vozila na mreži linija. Na navedenoj odluci nalazi se bilješka da je ista stavljena na oglasnu ploču 21. veljače 2024. Iz odluke o otkazu ugovora o radu koju je dostavio tuženik (list spisa 45) navedena je i službena bilješka od 31. siječnja 2024. da je radnica odbila primiti odluku.

12. Iz Izjave tužiteljice od 30.10.2023. proizlazi da je 29. listopada prijetila da vozač HN nije stigao na posao, te nakon nekoliko poziva saznala da je mislio da je slobodan jer inače vozi VR49 (škola) i da je vikendom slobodan, poslala je po njega kontrolu jer nije imao automobil. Iz izjave tužiteljice od 25.10.2023. proizlazi da ja navela da je netko bez konzultiranja s prometnim uredom ušao u salu za svatove i podigao 15ak ljudi kako bi se oslobodila vozila, te da je to bilo u vrijeme kada firma Foldnig ne radi i dovoljno je široko mjesto da se okrene autobus. Nadalje, navela je da su i inače tako radili.

13. Iz Očitovanja tužiteljice – iznošenje obrane od 28. studenog 2023. (list spisa 19- 21) proizlazi da nije sporno da je tužiteljica dala nalog vozačima da se okreću kod društva Foldnig, ali da time nije počinila povredu obveze iz radnog odnosa, već upravo suprotno, da je isto učinjeno i da je isto u skladu s ekonomičnosti i funkcionalnosti poslovanja, kao i u slučaju vozača HN i stajališta kod Eurodoma.

14. Iz izvješća SN u vremenskom periodu od 5-8.2023. (list spisa 25) validacija butrom, proizlazi kad je butra validirana a kada je tužiteljica taj dan radila.

15. Iz preslike-fotografija vozne linije 960 za vozača TN na dan 1.11.2023. (list spisa 30) proizlazi da je uslikan vozni red.

16. Iz preslika povratnica (list spisa 48-51) proizlazi da se tuženiku vratila putem pošte dostava Odluke o otkazu ugovora o radu upućene tužiteljici.

17. Iz dopisa GPP-a d.o.o. od 14.2.2024. s prilozima: Odluka o otkazu i preslike povratnice (list spisa 53-62) upućene dotadašnjem punomoćniku tužiteljice proizlazi da je tuženik pokušao dostavu Odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici i njezinom punomoćniku, a koji je dopisom od 21.2.2024. s prilozima (list spisa 63-66) obavijestio tuženika da više nije tužiteljicin punomoćnik, te da je bio punomoćnik samo za podnošenje pisane obrane.

18. Iz izjave ČN od 23.10.2023. (list spisa 67) proizlazi da je 21. listopada 2023. u 15:16 sati nazvao prometni ured da javi da su se na okretištu u Josipovcu počeli skupljati svatovi te su uzvanici počeli parkirati svoja vozila na samo okretište, te je prometnica rekla da će napraviti što bude napravila, a dolaskom na okretište u 17:00 sati situacija nije bila riješena.

19. Iz Izjave Jelene ĐN od 24.10.2023. (list spisa 68) proizlazi da ju je u 17:11 nazvala otpremnica BN i pitala ima li saznanja o prometovanju na liniji

1 0

U gdje je problem parkiranih vozila od svatova, te joj je odgovorila da ju nitko nije obavijestio o tom problemu, te joj je rečeno kako je problem riješila H i nema potrebe da se dolazi na lokaciju.

20. Iz preslike iz bilježnice Prigovori putnika razdoblje 29.-30.10.2023. (list spisa 71) proizlazi da je 29. listopada 2023. upisan prigovor putnice na VR 8 TN jer nije stala na stanici kod Eurodoma, gospođa navodi da je usmeno dogovorila sa šefovima da joj se tamo stane te da joj je obećano to uvesti u dnevni red. Navedeno je napisala tužiteljica u navedenu bilježnicu, ispod navedenog teksta se nalazi potpis tužiteljice.

21. Iz Prijave od 6.11.2023. (list spisa 72-73) proizlazi kako je istu prijavu sačinio MN, te je u navedenoj prijavi napisano da se 30. listopada 2023. u odjel prometa telefonskim putem obratila putnica koja je navela kako već dva dana nema autobusa u 5:12 koji prometuje za Drinsku ulicu, a ona ga čeka kod Eurodoma, te se požalila na neljubazno osoblje u prometnom uredu koji je zvala. Oba dana je kao Dispečer 1 radila SN koja je pokušala uvjeriti putnicu da nema takvog autobusa, te da je isti utvrdio da je SN krivo uputila vozačicu, te da je to utvrdio u razgovoru s vozačicom.

22. Iz preslike voznog reda i preslike prikaza lokacije Google karte (list spisa 73—79) proizlazi da iz voznog reda Remiza- Gajev trg-Drinska proizlazi da postoji stajalište u Ulici kneza Trpimira (Eurodom).

23. Iz Upozorenja od 17.2.2023., 9.2.2023. (list spisa 80-86) proizlazi da su dani drugim radnicima za povrede radnih obveza. Iz upozorenja od 18.8.2022. proizlazi da je tužiteljica dobila upozorenje na povrede iz radnog odnosa jer je 7. kolovoza 2022. za vrijeme smijene koja počinje u 6:00, u 6:06 napustila radno mjesto i otišla na piče na benzinsku pumpu. Iz Upozorenja od 4.10.2023. proizlazi da je došlo do zastoja na okretištu na Vijencu Petrove Gore jer nije obavljala stalni nadzor i kontrolu položaja vozila na mreži.

24. Iz prijava za tužiteljicu od strane kontrolora (list spisa 87-102) proizlazi da je tužiteljica od 26. veljače 2023. pa do otkaza ugovora o radu dobila 14 prijava, a neke od tih prijava su navedeni kao razlozi za otkaz ugovora o radu.

25. Iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji, pročišćeni tekst (list spisa 103-106) proizlazi opis poslova dispečera 1, i to da dispečer 1, između ostalog, organizira rad vozila i vozača, poduzima redovne mjere za sigurno odvijanje prometa uz stalni nadzor i kontrolu položaja vozila na mreži linija, surađuje s pratećim službama, pri otklanjanju tehničkih smetnji i nezgoda u prometu i uredno evidentira i podnosi izvješće Koordinatoru prometa, daje putnicima informacije o odvijanju i poremećajima u prometu, te da je odgovorna za provođenje propisanih mjera iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

26. Iz Kolektivnog ugovora za radnike GPP-a (list spisa 107-112) proizlazi da su obveze radnika, između ostalog, radne zadatke obavljati osobno, samostalno, savjesno i stručno u skladu s pravilima struke i obvezujućim propisima, svrsishodno i razumno koristiti i čuvati sredstva rada, povjerena mu u obavljanju poslova radnog mjesta. Nadalje, povrede iz radnog odnosa su, između ostalog, ako ne izvrši zadani

1 1

nalog od strane direktora ili nadređene osobe. Nadalje, čl. 147. Kolektivnog ugovora propisano je da dostavljanje odluka, obavijesti u svezi s ostvarivanjem prava i obveza radnika iz radnog odnosa, obavlja se u pravilu, neposrednom predajom radniku na radnom mjestu, koji se potpisuje na poslodavčevom primjerku i stavlja datum preuzimanja. Ako radnik nije na radnom mjestu, odluka mu se dostavlja putem pošte, na adresu koju je prijavio kadrovskoj službi poslodavca. Radnik koji poslodavcu ne dostavi točnu adresu prebivališta ili boravišta, snosi štetne posljedice toga propusta.

27. Iz dopisa Radničkog vijeća (list spisa 121-122) proizlazi da je tuženik dostavio Radničkom vijeću odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice, te su pozvali Radničko vijeće da se u roku od osam dana očituju o istom. Iz Očitovanja radničkog vijeća proizlazi da Radničko vijeće daje suglasnost članu Uprave-direktoru na prijedlog namjeravane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu Vineli Heregi.

28. Iz Pravilnika o obavljanju službe u autobusnom prometu (list spisa 124-152) proizlazi da je zaustavljanje autobusa izvan stajališta ako to zahtjeva situacija u prometu ili je uvjetovana reguliranjem prometa (čl. 85). Nadalje, člancima 134- do 136. propisano je kako postupiti u slučaju smetnji na kolniku, pa je tako propisano da kod smetnji na cesti zbog zakrčenosti kolnika drugim vozilima, vozač je dužan smetnje otkloniti sam, ili uz pomoć drugih osoba. Ako to ne može učiniti, on će obavijestiti prometnika. Prilikom nailaska na smetnje na putu, vožnja se smije nastaviti kad su te smetnje otklonjene i ako je osigurana dovoljna širina za prolaz autobusa. (čl. 135.). Ako se na kolniku nađu smetnje koje se ne mogu ukloniti ili uz koje autobus ne može proći vožnja se može nastaviti prvim obilaznim putem nastojeći da se autobus u linijskom prijevozu što prije vrati na obveznu trasu puta. O tome treba obavijestiti prometnika, odnosno o nemogućnosti prvog nadređenog. Svaku promjenu trase puta vozač je dužan evidentirati u putni radni list.

29. Iz iskaza svjedoka DN proizlazi da je zaposlenik tuženika. Zna da je tužiteljica dobila otkaz ugovora o radu te da su navedena tri razloga za otkaz. Jedan od razloga je i okretište u Josipovcu – odnosno situacija kod t.d. Folding. Onaj dan, koji se tužiteljici navodi kao razlog za otkaz, nije radio kao vozač tu liniju kod Foldinga, ali može reći kakva je praksa bila uobičajena. Kada uoče da bi mogao postojati zastoj, tj. da imaju problem na cesti, vozač prvo sam donosi odluku što učiniti, ali pri tome pazi da to što čini bude u skladu sa prometnim propisima i da se ne ugrožavaju drugi sudionici u prometu. Vozač sam odlučuje gdje će i što će napraviti, potom se javlja Kontroli sigurnosti koji isto javlja Prometnom uredu – dispečeru. Kontrola sigurnosti izlazi na teren jer problem može biti takav da će trajati više dana i Kontrola sigurnosti pokušava riješiti problem. Prometni ured, odnosno Dispečer 1 može reći vozaču što da napravi. Tužiteljica je u tom slučaju kod okretišta Foldinga postupala po dotadašnjoj praksi i bila je ovlaštena na takvo postupanje. Ovisi o prirodi posla kada će zvati prvo prometnika-dispečera 1, a kada zovu kontrolu sigurnosti. Isti je utjecaj koga prvoga zovu. U konkretnom slučaju čuo je da je gospođa, koja je zaposlena kao Dispečer 2 kod tuženika, išla na posao i vidjela na tom okretištu kod Josipovca parkirane automobile, te je ona nazvala Kontrolu sigurnosti koja je potom izašla na teren i vidjela parkirane automobile. Na taj način je tuženik bio obaviješten o parkiranim automobilima na okretištu. Zna da je u opisu posla dispečera da na kraju svoje smjene u knjigu napišu da je bilo zastoja u prometu, odnosno u konkretnom slučaju da su automobili bili parkirani na okretištu i to se mora evidentirati. Navodi da je sindikalni povjerenik pa ima podatke da je u to

1 2

vrijeme bilo jako puno opomena, ne samo na račun tužiteljice nego i na račun drugih djelatnika vozača i perača, te se sjeća da je u jednom danu bilo čak 30 prijava. Tužiteljičine prijave nije dobio na uvid, ali zna da je jako puno ljudi dobilo opomenu, a da su bili naknadno obaviješteni. Procedura nakon što radnik dobije prijavu je takva da, da je zadnje tri godine bila praska da pravnica ili savjetnik direktora – glavni dispečer, nazove osobu i samo joj kaže da je dobila prijavu bez poziva na obranu i oni tako samo skupljaju te opomene, tj. prijave i onda daju otkaz. u zadnje vrijeme, odnosno u periodu zadnjih 3-5 godina, Pravna služba je znala nazvati osobu da dođe u uredske prostorije pravnice i zamj. direktora, a da osoba ne zna zašto ide. Ja sam članovima svoga sindikata davao upute da tamo ne idu nikako sami jer ne znaju zašto idu, a tužiteljica u to vrijeme nije bila član mog sindikata. Tužiteljica je nažalost otišla sama u njihove prostorije. Pozivi radnicima u ured pravnice ili zamjenika direktora bili su učestali, znali su naći krug ljudi na koji su vršili pritisak u nekom kraćem razdoblju, recimo unutar mjesec dana, bila je takva situacija da su tri ili četiri vozača tramvaja koji su premješteni na mjesto perača stalno dobivali prijave da nisu dobro ili nisu uopće oprali prozore, a jedan od njih nije niti znao da ima četiri do pet prijava, a na temelju tih prijava su pravili upozorenja. U vezi linije koja vozi kod Eurodoma u ranim jutarnjim satima u to vrijeme, navodi da je jedan o razloga otkaza ugovora o radu i prometovanje na voznom redu 8 – Drinska, te da imaju drugačije polaske radnim danima i vikendom, te su dovedeni u situaciju da vozač ne može kiksat i da ode u krivom smjeru jer ima konzolu ispred sebe koja ga navodi u smjeru kojem treba ići, i ako dođe do pogreške po mom mišljenju to je pogreška vozača. Toga dana vozač je trebao stati kod Eurodoma, ali nije i otišao je pogrešnom rutom jer je to kraći put, a vozačica autobusa je tada izjavila da joj je to rekla prometnica – dispečer da ide tim kraćim putem. Nadalje, navodi da on kao vozač, ako mu nešto nije jasno prvo kontaktira kolege koji rade vozni red, a tek potom kontaktira prometnika-dispečera. Vozači budu obaviješteni o promjeni, ali tada nije dolazilo do promjene voznog reda, ta je linija uvijek ista. Tužiteljica je riješila problem kod okretišta Folding na način da je rekla da se okrene vozač na parkingu od Foldina, što bih npr. on to sam učinio da mu to nije rekao dispečer. Imali su puno puta kavu situaciju da se okreće na privatnom parkingu, a i trenutno imaju takve slučajeve. Navodi da nije u sporu s tuženikom, da nije dobio otkaz ugovora o radu, kao ni otkaz povodom izmijenjenog ugovora. Nadalje, naveo je da je kao član Radničkog vijeća dao suglasnost za otkaz tužiteljici, te ističe da je dao smo usmenu suglasnost, ali ne i pisanu. Te navodi da se četiri godine oni kao radničko vijeće nismo nijedanput sastali, a u slučaju tužiteljice je dobio poziv od predsjednika Radničkog vijeća koji mu je rekao da tužiteljica želi otići iz firme, da joj ne rade problem, pa je stoga dao suglasnost, ali do sada nije nikada glasao niti dao suglasnost za nečiji otkaz, osim u ovom slučaju zbog razloga kako mu je to predočeno.

29.1. Iskaz svjedoka DN sud je ocijenio vjerodostojnim. Naime, u dijelu u kojem svjedok iskazuje o proceduri koja je kada vozač autobusa nađe prepreku na cesti je u skladu s procedurom propisanom u čl. 134. do 136. Pravilnika o obavljanju službe u autobusnom prometu. Nadalje, iskaz svjedoka u dijelu u kojem je iskazivao o proceduri tuženika nakon što radnik dobije prijavu je u skladu s iskazom svjedokinje ĐN, tužiteljice, svjedokinje SNR. Isto tako, iskaz svjedoka u dijelu u kojem iskazuje o propuštanju stajanja vozačice GN na okretište kod Eurodoma i da vozači imaju vozni red u torbi kraj sebe kao i na konzoli u vozilu, a koji ih navodi gdje trebaju ići i na koje stanice trebaju stati je u skladu s iskazima

1 3

svjedoka LN, ŠN, tužiteljice i svjedokinje UNR.

29.2. Iskaz svjedoka sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem je naveo da je kao član Radničkog vijeća dao suglasnost za otkaz ugovora o radu tužiteljici, jer je u tom dijelu iskaz svjedoka u skladu s iskazom svjedoka VN, ali je sud ocijenio nevjerodostojnim dio iskaza svjedoka u kojem navodi razlog zbog kojega je dao suglasnost, jer je neživotno da tužiteljica želi otkaz i da joj se ne rade problemi a sama nije dala otkaz nego joj je dan.

30. Iz iskaza svjedokinje SNR proizlazi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Voditelj odjela općih kadrovskih poslova. Sjeća se da je 31.1.2024. bila pozvana kao tužiteljica u ured direktora, misli da ju je pozvao pomoćnik direktora. Pomoćnik direktora NN i ona bili su u uredu direktora kada je došla tužiteljica. Rekla joj je da poslodavac smatra da postoje razlozi zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć, imala je odluku o otkazu u rukama, pročitala joj je cijelu odluku o otkazu i obrazložila joj razloge otkaza. NN je isto obrazložio i objasnio razloge otkaza. Nakon toga je tu odluku dala tužiteljici, ona ju je čitala i čitala pa ju je ja upitala razumije li, na što joj je rekla da ne želi potpisati primitak i misli da je rekla da joj je to savjetovao odvjetnik. Nakon toga, je tužiteljica izašla iz ureda, a ona je pokušala dostavu preko pošte preporučeno 2x jer je smatrala da takvu odluku treba primiti neposredno. Dostava preko pošte preporučeno je bila neuredna, pa su pokušali isto uručiti preko dotadašnjeg pun. odvj. Srba, koji im je odg. da on više nije punomoćnik tužiteljice, pa su tek onda odluku o otkazu stavili na oglasnu ploču. Imaju Kolektivni ugovor u kojem piše da prvo dostavljaju odluku neposredno radniku, ako je na radnom mjestu. Nakon tog događaja tužiteljica je bila na bolovanju. Na odluci o otkazu je sačinila bilješku da je tužiteljica odbila primitak iste, to znači da je odbila potvrditi da prima odluku o otkazu u pisanom obliku, tu bilješku je potpisao i NN. Misli da odbila primitak pisane odluke jer je rekla da je ne želi primiti, a misli da je čak rekla da joj odvjetnik rekao da ništa ne potpisuje. Nadalje, navodi da je tužiteljica i prije bila pozivana u ured direktora da se očituje i podnese pisanu obranu na prijave i povrede radnih obveza. Pozvana je dva puta, u prvom pozivu je bilo nekoliko prijava za povrede, a u drugom pozivu je bilo nekoliko prijava za povrede. Na upit je li bila praksa kod poslodavca da se radnici pozivaju u ured direktora da im se kaže za povrede, svjedokinja je odgovorila: da je direktor davao nalog da se radnik očituje o povredama i prijavama kada je takvih prijava bilo više, i ovisno o težini povreda. Bilo je i radnika koji su imali više prijava kao tužiteljica, te misli da su oni isto bili pozivani kao tužiteljica u ured direktora da se očituju na prijave o povredama. Sastanak kod njih u uredu dana 31.1.2024., trajao je možda otprilike pola sata. Otkazni rok tužiteljici je trajao u polovini onoga što je propisano Zakonom o radu i to joj je isto obrazložila. Tužiteljici po isteku otkaznog roka nisu odjavili jer joj nije počeo teći otkazni rok, jer je bila na bolovanju i još uvijek je na bolovanju.

31. Iz iskaza svjedoka NN proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnik direktora. Koliko se sjeća taj dan tužiteljica je radila drugu smjenu i njezin nadređeni ju je zvao da dođe u ured direktora, a tamo su bili pravnica i on te je potom došla i tužiteljica. Pravnica je pročitala i obrazložila odluku o otkazu tužiteljici. Kada kaže - pročitala odluku to znači da joj pravnica rekla razloge o otkazu, a nije joj čitala odluku od riječi do riječi, ali joj je obrazlagala. On nije

1 4

obrazlagao odluku o otkazu, ali je tužiteljica imala pitanja za njega. Jedan od tih pitanja je bio vezan za te prijave koji su razlog za otkaz, on joj nije odgovorio na to pitanje, nego joj je samo rekao da podnese prigovor. Kada je pravnica tužiteljici dala pisanu odluku o otkazu na čitanje, tužiteljica je rekla da neće potpisati odluku jer joj je odvjetnik rekao da ne potpiše, pa su onda slali na kućnu adresu. Bili su u uredu direktora 15tak, možda malo više, minuta. Tužiteljica je gledala u taj papir na kojem se nalazila odluka o otkazu, okretala ga je pa stoga misli da ga je čitala. Tužiteljica je bila više puta u uredu direktora zbog prijava i to kod oba direktora starog i novoga. I drugi radnici su bili pozvani u ured direktora zbog prijava, nisu bili pozvani zbog sitnih prijava nego zbog većih kada su bile opomene pred otkaz. Ne zna je li se tužiteljica sljedećih dana vratila raditi, ali zna da je uskoro otišla na bolovanje. Tužiteljica je još uvijek na bolovanju, koliko zna. Ne sjeća se dobro je li sačinjena nekakva bilješka na odluci o otkazu, ali misli da je pravnica napisala datum i da su se oni potpisali, ali se ne sjeća što bi pisalo i što su to potpisali. Na upit suda jeste li sačinili bilješku o odbitku primitka, te istu potpisali, svjedok je odgovorio.: to vjerojatno da. Nakon što je sud dao svjedoku na uvid bilješku svjedoku, nakon toga svjedok navodi: da je to njegov potpis na bilješci koja je sačinjena na odluci o otkazu (list spisa 45), ali je rukopis pravnice u kojem se navodi da je tužiteljica odbila primiti odluku. To su potpisali taj dan koji je i naveden, kao i u vrijeme koje je navedeno. Nakon toga iskazuje da je obaviješten od strane pravnice da je pokušaj dostave preko pošte preporučenom pošiljkom bio neuspješan, odnosno neuredna dostava je bila, pa je dostava dovršena putem oglasne ploče. Dostavu su pokušali obaviti preko pošte, jer tako inače šalju, kako je on upućen. U većini slučajeva je bio prisutan na sastancima kod direktora kada je tužiteljica pozivana, a vezano za povrede i prijave radi kojih je ranije bila pozivana. Nadalje, pojašnjava da je tužiteljica najviše od svih radnika bila kod direktora, a on se sjeća jednog slučaja za koje ne zna jesu li podaci u spisu, kada je tužiteljica uzela vozilo poslodavca i odvela ga na benzinsku pumpu na kojoj su se nalazi njihovi pripiti djelatnici i to za vrijeme radnog vremena, potom se ona vratila nazad i oni su došli za njom. Dolazila je u ured direktora povodom većih prijava kada su bili veći incidenti. Saznanja o incidentima ima od Službe kontrole, koja ih o tome obavještava, a koja odgovara samo njemu i direktoru. Nadalje, navodi da je tužiteljica kontinuirano činila povrede radnih obveza.

32. Iskaz svjedokinje SNR i svjedoka NN sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem su iskazivali o uručenju odluke o otkazu tužiteljici. Naime, iskazi navedenih svjedoka su međusobno proturječni i to svjedokinja SNR navodi da je pročitala tužiteljici cijelu Odluku o otkazu ugovora o radu, dok svjedok NN navodi: „pročitala odluku, to znači da joj je pravnica rekla razloge o otkazu, a nije joj čitala odluku od riječi do riječi, ali joj je obrazlagala“. Osim toga, iskazi svjedoka su proturječni u dijelu u kojem navode koliko je dugo trajao navedeno uručenje odluke tužiteljici, pa tako svjedokinja SNR navodi da je trajalo oko 30 minuta, dok svjedok NN navodi da je trajalo oko 15 minuta. Navedeni iskazi svjedoka su u pogledu navedenih činjenica proturječni, a proturječni su i iskazu tužiteljice, čiji iskaz je sud u cijelosti ocijenio vjerodostojnim, a koja navodi da je i prije bila pozivana na razgovore u ured direktora, te da je i taj put mislila da će joj reći za neku prijavu, pa je odmah kad je pravnica počela govoriti tužiteljica burno reagirala i napustila prostorije, te da je isto trajalo oko jednu minutu, te da joj nije rečeno da je dobila otkaz i nisu joj obrazloženi razlozi za otkaz.

1 5

32.1. Iskaz svjedokinje SNR i svjedoka NN sud je ocijenio vjerodostojnim u preostalom dijelu u kojem su iskazivali o pokušajima dostave odluke tužiteljici, te o tome da je tužiteljica i prije bila pozivana u ured kod direktora, jer je isto u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu (pokušaji dostave) i iskazom tužiteljice.

32.2. U vezi dijela iskaza svjedoka NN u kojem navodi da je tužiteljica imala prijavu i zbog toga što je uzela vozilo poslodavca i za vrijeme radnog vremena otišla na benzinsku pumpu na kojoj su bili drugi radnici tuženika, potrebno je reći da svjedok navodi da saznanja o tome ima od Službe kontrole, odnosno o navedenom ima posredna saznanja.

33. Iz iskaza svjedokinje ĐN proizlazi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kontrolor prometa. Zna da je tužiteljica vrijedna, sposobna, komunikativna i da je vrlo brzo naučila raditi. Puno puta u svom poslu komunicira s njezinom službom, tužiteljica je puno stvari brzo rješavala što je bit njezina posla. Radi kod tuženika 31 godinu i zna da je tužiteljica njoj i drugim kolegama pomagala i zna da je sa svim ostalim kolegama u dobrim odnosima, sa majstorima, vozačima, sa svima. U vezi slučaja, tj. razloga za otkaz tužiteljici koji se dogodio zbog okretišta u Josipovcu, navodi da je bila upoznata zato što su se tužiteljica i ona tada srele i tada ju je tužiteljica obavijestila. Želi reći da je potpisala i sastavila jednu izjavu, a tu izjavu je sačinila pod pritiskom da će biti ugrožena za svoje radno mjesto. Sačinila je izjavu u kojoj je navela da ju tužiteljica nije obavijestila, a zapravo ju je obavijestila. Tužiteljici se zbog toga ispričala. Sačinila je tu izjavu jer je bila u strahu da će dobiti nekakvu prijavu, ako izjavu ne sačini. Takvu izjavu koju je sastavila je izravno od nje tražio RN, koji je njoj neposredno nadređen. Bila je od prije u strahu jer su ju JN i RN od prije često prozivali da ne sastavlja prijave protiv radnika, tj. ne samo nju već sve njezine kolege. Nakon što joj je sud predočio izjavu sa lista spisa 68 navodi da je ta izjava, izjava o kojoj je prethodno iskazivala. Nakon toga izjavljuje da se u vezi događaja kod okretišta u Josipovcu, sjeća se da je taj dan bila subota popodne, da je praksa bila takva da vozači sami nekada procijene situaciju i da zaobiđu prepreku koja se nalazi na cesti. U opisu njezinog posla bi bilo da po takvoj prijavi kao što je bila situacija tog dana, da bi trebala otići do Josipovca, isto fotografirati, zvati policiju koju bi čekali da dođu, pa bi onda potom policija ulazila u svatove i tražila da se pomaknu auti. S obzirom da se neke stvari mogu riješiti u hodu, takve su se stvari rješavale u hodu. Njima je prioritet da ne ugroze redovan vozni red i sačuvaju ugled firme, a u konkretnom slučaju bi se bez imalo problema mogao autobus okrenuti na nekom okretištu odnosno parkiralištu i da nitko ne bi bio ugrožen. U ovakvim situacijama kao što je bila navedena, to su znali odraditi vozači, u nekim slučajevima to im ne bi rekli, a u nekim bi rekli. Još jedanput ističe da ju je tužiteljica usmeno obavijestila o problemima kod okretišta u Josipovcu. Nadalje, navodi da smatra da je tužiteljica u konkretnoj situaciji reagirala najbolje što je mogla i nije nastala šteta za poslodavca. U vezi povrede koja se stavlja na teret tužiteljici odnosno situaciji kod Eurodoma navodi da misli da je u toj situaciji prije svega vozač odgovoran za rutu koju vozi jer vozač ima konzolu koja mu pokazuje rutu koju vozi. navodi da je jako puno pisala prijava radnicima. Prijave su jako puno puta bile neosnovane, radila ih je s nekakvim grčom, bojala se za svoju egzistenciju pa ih je zato radila. Prijave je radila tužiteljici i drugim radnicima jako puno. Nadalje, navela je da joj je poznato kašnjenje na posao HN, te navodi da su vozači jako umorni, da rade po 6 dana u tjednu, da imaju jako puno prekorada, pa od svega toga

1 6

znaju pobrkati vozne redove. Tako zna da je vozač HN pobrkao vozne redove i zna da ga je tužiteljica pozvala da dođe. U takvim situacijama vozači su se pozivali od strane nje ili tužiteljice, pozivali su se dok još mogu stići te bi oni u tim trenucima rekli da mogu doći i da će doći brzo. Događale su se takve situacije da vozači pobrkaju vozne redove. Vozač HN je vozač koji je inače uredan i redovno dolazi na rad, misli da se svakome može dogoditi da pomiješa vozni red. Inače zovu radnike 15tak min prije smjene i misli da se u konkretnom slučaju tužiteljica trudila da ne dođe do štete, a to im je bila dotadašnja praksa. U iznimnim situacijama se događalo da se ode po vozača, ako nema prijevoz. Njezina služba, tj. Služba kontrolora prometa radi razvoza radnika koji nemaju svoja vozila. U konkretnom slučaju kod vozača HN je otišla kolegica FN, kontrolorka prometa. Ne zna da li se obavještava uprava o prijavama, te navodi svoju konkretnu situaciju, odnosno da se nalazi na bolovanju zato što je dobila prijavu o kojoj je nitko nije obavijestio. Zna da nisu tražili suglasnost ili odobrenje društva Folding da se autobus okreće na njihovom parkingu, jer je to bila subota popodne, te ne zna kako bi izgledalo da se tražila suglasnost i koliko bi to sve trajalo. Nije bila u smjeni 29.10. a vezano za događaj s vozačem CN. Nadalje, navodi da je u sporu sa poslodavcem jer je dobila niz prijava zbog kojih je dobila odluku o otkazu, dok je bila na bolovanju, pa nije nastupio otkaz.

33.1. Iskaz svjedokinje ĐN sud je ocijenio vjerodostojnim. Naime, iskaz svjedokinje je u skladu s iskazom tužiteljice, čiji iskaz je sud ocijenio vjerodostojnim, i to u dijelu u kojem svjedokinja iskazuje o događaju vezanom za okretište u Josipovcu i da je tužiteljica o istom (da su na okretištu parkirana vozila) obavijestila svjedokinju isti dan. Iako je iskaz svjedokinje u tom dijelu suprotan prijavi koju je ista sačinila i koja se nalazi u spisu na listu spisa 68, potrebno je reći da je svjedokinja detaljno obrazložila da je u prijavu svjesno unijela neistinite podatke a kako bi sebe zaštitila te je njezin iskaz u tom dijelu sud ocijenio vjerodostojnim. Ovdje je potrebno reći, iako je već prethodno obrazloženo, da je tuženik nakon saslušanja navedene svjedokinje predložio da se na okolnosti o kojima je ista iskazivala (o prisili na sačinjavanje prijave) sasluša svjedok RN, a koji dokazni prijedlog je sud odbio kao neosnovan, jer je navedeni dokazni prijedlog zapravo predložen na okolnost vjerodostojnosti iskaza svjedokinje, a čiju vjerodostojnost sud može utvrditi i drugim dokaznim prijedlozima (na primjer saslušanjem svjedoka i tužiteljice).

33.2. Nadalje, iskaz svjedokinje ĐN sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivala o dotadašnjoj praksi vozača u slučaju da naiđu na smetnje na kolniku, kao i dijelu postupanja i voženja autobusa sukladno voznom redu i podatcima s konzole, jer je u tom dijelu u skladu s iskazom svjedoka DN i LN. U dijelu u kojem je iskazivala o dotadašnjoj praksi njezine službe u slučaju dovoženja i razvoženja radnika koji kasne s posla ili nemaju vozilo je u skladu s iskazom tužiteljice i ŽN.

34. Iz iskaza svjedoka LN proizlazi da trenutno nije zaposlen kod tuženika, nalazi se na Zavodu za zapošljavanje. U vezi razloga za otkaz tužiteljice, a koji razlog je situacija, tj. događaj koji se dogodio kod stanice kod Eurodoma, tj. da vozačica nije stala na stanici kod Eurodoma, može reći da vozači koji voze imaju konzolu, to je u biti blagajna, a tamo piše točno gdje se nalazite jer su povezani GPS- om i prebacuju im se ulice kojima idu i oznake gdje trebamo stati. Zna da u konkretnom slučaju vozačica nije stala kod Eurodoma, ali misli da je to greška

1 7

vozača, a ne dispečera 1. Zna isto tako da vozačica nije pisala izjavu o tom događaju, a ime vozačice je TN. Isto tako, rekao je da je imao sličnu situaciju gdje je morao skrenuti od predviđene rute jer se na dijelu rute nalazila osoba koja je pala i bili su radovi u tijeku, te je to u njegovom slučaju jedan od razloga otkaza. Nadalje iskazuje da tužiteljica u svojem uredu u vrijeme kada vozačica ne stane na stanici, odnosno ode drugim voznim redom mogla znati jedino da je gledala isključivo rutu kojom je išla vozačica, ali je u tom trenutku prometuje otprilike 40 linija. Kad vozač kasni na posao, koliko zna u Pravilniku stoji da vozač može kasniti 2x godišnje, a o tome mora obavijestiti odmah prometnika koji uzima rezervnog vozača. I prije se događalo da se šalju vozila poslodavca po radnike koji ne mogu doći na posao. Događalo se da su radnici pozivani na razgovore radi neke opomene ili prijave kod direktora i radnici koji su bili pozvani na razgovore nisu znali zašto idu na razgovore. Navodi da se njemu takva situacija desila četiri puta u tjedan dana. Nema saznanja da je tužiteljica bila učestalo pozivana na razgovore kod od direktora. Nadalje navodi da je podnio tužbu protiv poslodavca jer je dobio otkaz.

34.1. Iskaz svjedoka sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i u skladu je s iskazom svjedoka ĐN, DN, tužiteljice i svjedokinje HNR.

35. Iz iskaza svjedoka ŠN proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa i tramvaja. Ako dođe do problema na cesti ili okretištu dosadašnja praksa je bila da ako vozi autobus sam proba naći neko rješenje, a ako ne može naći rješenje zove prometnika, a onda prometnik traži najbolje rješenje da se taj problem riješi. Navodi da je on kao vozač autobusa, ako bi na cesti našao se neki problem, a zvanje prometnika i njegov izlazak bi trajao oko 15tak min, u tom slučaju bi zakrčio promet, u takvim situacijama bi procjenjivao i sam nalazio zaobilaznu trasu, a sve radi prohodnosti prometa, takva je praksa. Prometnika zove u situaciji kada bi zaobilazna trasa zaobilazila više stanica, pa ne može pokupiti putnike, onda zove prometnika jer na svoju ruku ne želi da putnici ostanu na stanici. Imali su situacije gdje je bila na cesti prometna nesreća, pa da bi izbjegli to išao je drugom trasom, ali pri tome ne zaobiđe niti jednu stanicu nego dođe do stanice koja je bila sljedeća te u toj situaciji ne bi zvao prometnika jer ne može zvati u raskrižju. Vozači autobusa imaju Radni list, na kojem piše trasa kojom se vozi taj dan, imaju i Putni nalog (koji se izdaje dnevno na ime vozača) i imaju konzolu koja se nalazi u autobusu, na kojoj se prikazuje trasa koju vozi autobus. Ako je zahtjevnija linija, na početku kruga pogleda radni nalog, a inače gleda na display, odnosno konzolu gdje mu iskaču stanice na koje trebam stati. Ako ne stane na stanici na kojoj je trebao stati, a prema konzoli, to je učinio svojom greškom. Događalo se i to da radnik ne dođe na vrijeme na posao, da zaspe ili nešto, te je za takve slučajeve predviđena rezerva vozača. Njemu se dogodilo u 20 godina da jednom ili dva puta zaspe ili nije znao da će taj dan raditi. U tom slučaju dođe na posao, a za to vrijeme dok nije došao je njegova rezerva odradila njegov vozni red. Nakon što dođe on odrađuje dalje svoj vozni red ili bude rezerva, zavisi od prometnika kako on kaže, a ako je njegova rezerva odradila cijelu njegovu smjenu, onda on odrađuje smjenu od rezerve. Zna da je bilo situacija da vozač poslodavca ode po radnika, ako radnik nije u mogućnosti doći svojim vozilom. U njegovim slučajevima je znalo biti da parkiram auto u GPP-u, a smjena mu je na Gajevom trgu, što je udaljeno kilometar i pol, pa ga je kontrola sigurnosti znala voziti do mojeg radnog mjesta. Kada je zaspao ili zakasnio na posao dobio je opomenu. Kada ga je djelatnik poslodavca vozio na

1 8

drugu lokaciju, nitko nije dobio opomenu jer je to praksa kod njih od kad on radi, odnosno 20 godina. Bilo je puno većih propusta, kao što je da je radnik znao slupati vozilo na našem parkingu, a ništa se u toj situaciji ne bi dogodilo. U obavljanju svog posla je bio u kontaktu s tužiteljicom, radila je kao prometnik i posao je obavljala kao svaki drugi prometnik. Za otkaz tužiteljice je saznao kad je došao u firmu i na oglasnoj ploči vidio da je g. SN dobila otkaz. Nema saznanja za konkretne razloge otkaza. Nadalje, navodi da u situaciji da su automobili parkirani na trasi i da se fizički ne može proći tada zove prometnika. Kada sam rješava situacije prioritet je uvijek sigurnost putnika i poštivanje propisa. Ne zna bi li se neka odredba zakona prekršila da nastavi voziti i okrene se na parkiralištu privatne firme, te navodi da možda samo ako se tamo nalazi puna crta. Dežurni vozač, ako on nije došao raditi, počinje raditi iz firme. Kada je govorio da nekada počinje raditi s Gajevog trga navodi da je to govorio u kontekstu dovoženja i odvoženja radnika, a ne u kontekstu dežurnog vozača. U situaciji recimo kada mi smjena počinje u 18,00 sati sa Gajeva trga on dolazi sa svojim vozilom u firmu pošto će tamo završiti smjenu, tamo parkira, a njega vozači poslodavca voze do Gajeva trga i to ponekad. Imao je spor s poslodavcem jer mu je bivši direktor promijenio radno mjesto, sa mjesta vozača na mjesto perača na tri mjeseca. Spor je završio odbačena je tužba, a odbačena je jer njegov odvjetnik nije nešto u roku predao. Tužiteljica je bila prometnik, ona prati promet u svojoj smjeni, prati da vozači dođu na posao i da riješi problem, ako ga ima. On navodi da je vozač i govori ono što vidim.

35.1. Iskaz svjedoka ŠN sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća. U dijelu u kojem svjedok navodi o proceduri i praksi kada se na cesti nađe smetnja, iskaz svjedoka je u skladu s Pravilnikom o obavljanju službe u autobusnom prometu, te iskazom svjedoka DN i ĐN. Nadalje, u dijelu u kojem iskazuje da vozači autobusa imaju Radni list, na kojem piše trasa kojom se vozi taj dan, imaju i Putni nalog (koji se izdaje dnevno na ime vozača) i imaju konzolu koja se nalazi u autobusu, na kojoj se prikazuje trasa koju vozi autobus je u skladu s iskazom svjedoka DN, tužiteljice, te svjedokinje UNR. U dijelu u kojem je svjedok iskazivao o tome da se pošalju radnici poslodavca po radnika-vozača koji nije došao na posao je u skladu s iskazom tužiteljice i svjedokinje ĐN.

36. Iz iskaza svjedoka KN proizlazi da je bio direktor tuženika u vrijeme kada je tužiteljica dobila otkaz ugovora o radu. Nije bio na samom izricanju odluke o otkazu tužiteljici to su radile službe koje su bile za to predviđene, ali zna da je po prijedlogu službe i to Pravne službe i Odjela kontrole, a zbog učestalih opomena protiv tužiteljice kao i prijedloga mjera protiv nje predloženo je da se tužiteljici da otkaz. Odjel koji je predložio otkaz tužiteljici vodio je RN i NN, koji je bio zamjenik direktora, ali je bio zadužen za kontrolu. Sam otkaz je napravljen u Pravnoj službi po proceduri kakva je za to uobičajena. S radnicom je obavio i razgovor, ona je došla povodom njegovog poziva, do tada nije imao praksu voditi s radnicima razgovore, zamolio ju je ako može prestati raditi povrede, da ne bi došlo do situacije do koje je došlo, međutim, i dalje se nastavilo ponavljati njezino ponašanje. Dodaje da je Radničko vijeće dalo svoju suglasnost i to glasovima 5 od 5

– jednoglasno. Kada je rekao da je napravljen otkaz po proceduri koja je uobičajena to znači da je išao prijedlog Odjela kontrole, onda kada dođe u fazi da je neobranjivo, onda ide opomena, dvije tri opomene, pa se daje otkaz. Nadalje, navodi da zapravo ne zna pravu proceduru. Zna i da je tužiteljica izvještena o razlozima otkaza od

1 9

strane Pravne službe i da je osobno bila. Ne zna kako je primila, nije tamo bio, ali zna da je to Pravna služba odradila. Pravnica, odnosno Voditeljica pravne službe i g. NN su ga obavijestili da je tužiteljica obavještena o razlozima zbog kojih joj se daje otkaz. Upoznat je i s tim da je tužiteljica bila pozvana na iznošenje obrane. Konačna odluka da se da otkaz bila je njezina, a to je odlučio zbog učestalosti prijava koje je tužiteljica imala i opomena koje dobila, a temeljem prijedloga službe. Tužiteljicu je na iznošenje obrane pozvala pravna služba, po proceduri koju ne zna. Nije upoznat s time kada se pismena stavljaju na oglasnu ploču. U vezi razloga za otkaz navodi da zna da je bilo sedam do osam prijava, ali nije ulazio u razloge, to ima služba koja to prati i misli da to nije njegov posao. Služba koja prati je Služba kontrole, Voditelj službe kontrole RN, a NN je ispred Uprave bio zadužen za Službu kontrole. On je bio nadređen Službi kontrole. Nadalje, navodi da uvijek postoji mogućnost da je služba kontrole izricala opomene i utvrđivala nepravilnosti koje ne postoje, ali u to ne vjeruje, vjeruje ljudima koji su radili u toj službi. Ne sjeća se sadržaja razgovora, odnosno sastanka koji se vodio između njega i tužiteljice, sjeća se da je bilo vrlo kratko, zamolio ju je da li može stati da ne bi došli u situaciji do koje su došli. Ne zna koliko je vremenski ranije održan taj sastanak prije otkaza ugovora o radu. Bilo je slučajeva da se i drugima daju opomene kao tužiteljici, te misli da je u zadnjih godinu dana dao četiri do pet otkaza isto zbog prijava kao kod tužiteljice. Kada radnik dobije prijavu bude pozvan da se očituje, pretpostavlja da uvijek bude pozvan jer treba biti upoznat zašto je prijava iznesena. Navodi da je bio upoznat sa sadržajem otkaza ugovora o radu.

36.1. Iskaz svjedoka KN sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem iskazuje o tome da je i prije, nekoliko puta, tužiteljica pozivana kod njega u ured na razgovor, da je Radničko vijeće dalo suglasnost za otkaz tužiteljice, jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća. U vezi dijela u kojem iskazuje da su ga Voditeljica pravne službe i gospodin NN obavijestili da je tužiteljica obaviještena o razlozima otkaza, dakle svjedok je navedeno saznao posredno, a ne neposrednim opažanjem, pa u navedenom dijelu sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka KN.

37. Iz iskaza svjedokinje UNR proizlazi da je u travnju 2023. počela raditi kod tuženika i do događaja od 30. listopada 2023. odnosno tih 7 mjeseci radila je na radnom mjestu vozača. Vozači dobiju radni nalog, a ako im nešto nije jasno pitaju dispečera. U radnom nalogu pište garažni br. vozila, vozni red, pišu stanice, stanice pišu i na konzoli. Ruta mora odgovarati ruti na display-u. Taj dan je pročitala radni nalog i sve razumjela. Radni nalog se poklapao s konzolom, pisalo je da stane kod Eurodoma. Stala je kod Eurodoma. Taj dan je prije rute pričala sa dispečerom o ruti kojom treba ići i rekao joj je da vozi rutu kako piše u nalogu. Vozila je rutu kako piše u nalogu, stala je na sve stanice kako piše u nalogu. Na upit suda može li se očitovati na to da je putnica podnijela prijavu da dva uzastopna radna dana nije stala na stanicu kod Eurodoma, odgovara da se to ne odnosi na nju. Nadalje, navodi da je to bilo davno, nju nitko nije zvao u vezi te prijave putnice, nitko iz Uprave, poslodavca, kontrolora nitko ju nije zvao da se očituje u vezi stajanja kod stanice kod Eurodoma, pa joj nije ni jasno zašto je pozvana. Ne sjeća se kako je išla ruta VR8 u listopadu 2023., niti kako danas vozi linija VR8, tu liniju dugo nije vozila. Ne sjeća se točno kojim je linijama išla, niti se sjeća je li taj dan prvi put vozila tu liniju, misli da je. Nadalje, navodi da je poslije stanice kod Eurodoma išla prema

2 0

Gajevom trgu. Bilo bi nedopustivo da ode mimo rute i voznog reda. Ne zna čija bi greška bila da vozač ne stane na predviđenoj stanici.

37.1. Iskaz svjedokinje UNR sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da je stala na stajalištu kod Eurodoma, jer suprotno proizlazi iz iskaza tužiteljice, kao i preslike nevaljane trase u predmetno vrijeme 30. i 31.10. 2023. kad je vozačica bila UNR. Nadalje, u preostalom dijelu iskaz svjedokinje UNR sud je ocijenio vjerodostojnim, i to u dijelu u kojem iskazuje o tome da je imala radni list, konzolu, putni list, te da joj se radni list poklapao s Konzolom i da joj je bilo navedeno da stane na stajalištu kod Eurodoma. Sud je ocijenio vjerodostojnim iskaz tužiteljice da ju nitko nije zvao u vezi prijave putnice, nitko iz Uprave, poslodavca, nitko ju nije zvao da se očituje, jer je u tom dijelu iskaz svjedokinje detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća.

38. Iz iskaza svjedoka VN proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu koordinator prometa, bio je nadređen tužiteljici i predsjednik je Radničkog vijeća. Upoznat je s sa razlozima otkaza tužiteljici, tužiteljici je otkaz dan zbog niza propusta koje je radila tijekom godinu dana i prijava koje je dobivala. Prijave je podnosio i on, a razloge zbog kojih je podnosio saznavao je od putnika ili vozača. Sjeća se jedne od situacija i to je bio zastoj autobusa na Vij. Petrove Gore, gdje je došlo do zastoja zbog nepropisno parkiranih automobila, a tužiteljica nije poduzela ništa, odnosno nije obavijestila drugi autobus koji je dolazio nakon 45 min da ne ulazi na Vij. Petrove Gore, niti je osigurala zamjenska vozila, nego je postupala po svojoj procjeni iz Prometnog ureda da zadnji polasci nemaju putnika. Kada je, kao predsjednik Radničkog vijeća, dobio Zahtjev za davanje suglasnosti radi otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, članovi Radničkog vijeća nisu se fizički našli svi radi glasovanja nego su isto obavili putem Viber grupe. Inače tako funkcioniraju, a tako funkcioniraju po zahtjevu dva vozača da ne moraju dolaziti od kuće u slobodno vrijeme. Vodi evidenciju iz koje proizlazi da je zatražio glasovanje o suglasnosti od ostalih članova, njima svu dokumentaciju dostavlja putem Vibera, a nakon njihova glasovanja on dostavlja pisano očitovanje o rezultatima glasovanja. Ima i kod sebe sve njihove odgovore u vezi glasovanja. Nadalje, navodi da je nazvao DN i rekao mu što su sve dobili i da je potrebno da se očituje i ako želi da se nađu radi glasovanja. Nije mu rekao, niti u jednom slučaju da postoje problemi pa da se ne komplicira, da tužiteljica želi otkaz, da želi otići iz firme. Upoznat je s događajem koji se dogodio 30.10.2023. jer ga je putnica nazvala da dva dana na stanici kod Eurodoma nije došao autobus, a koji je redovno prometovao svaki radni dan od početka zimskog vremena. U izvješću tužiteljice stoji da joj se žalila neka putnica i da taj vozni red ne prometuje tako, ali su se oni dogovorili s putnicom da će tamo stajati. Nazvao je tužiteljicu da se očituje opet na to, pa se nije očitovala pa je nakon pet do šest dana dao na kontrolu pa smo svi došli do saznanja da autobus nije prometovao kako je trebao. Pretpostavlja da je tužiteljica kriva za to, jer je imala upit vozačice o voznom redu, a to zna jer mu je vozačica to rekla, a i u njezinoj izjavi je shvatio da nije upoznata s voznim redom. Ako putnica zove da nešto nije u redu s voznim redom onda se trebala savjetovati s vozačem. Vozačica je bila nova, bila je četiri do pet mjeseci, pa je zato upitala dispečera 1 – tužiteljicu za vozni red. Vozačica je taj dan prvi dan vozila taj vozni red. Odluka Radničkog vijeća je bila jednoglasna. Gospodin DN se očitovao pisano, rekao mu je da se slaže, te navodi da ima dokaza da mu je dao pisanu suglasnost. U vezi razloga za otkaz koji je bio na okretištu kod Josipovca, navodi da je procedura koje se mora pridržavati

2 1

vozač je da kada dođe do takve situacije mora obavijestiti dispečera 1, a dispečer 1 kontrolu sigurnosti. Kontrola sigurnosti tada izlazi na teren, a te po povratnoj informaciji kontrole sigurnosti dispečer može organizirati daljnji put. Vozač ne može sam donositi odluke, mora se javiti dispečeru, a dispečer iznimno može donijeti odluku o zaobilaznoj trasi i to u situaciji kada se ne ugrožava sigurnost putnika, vozača i svih ostalih u prometu. Po njegovom mišljenju, u konkretnom slučaju, tužiteljica je trebala obavijestiti kontrolu sigurnosti. Na upit suda zašto u konkretnom slučaju tužiteljica nije mogla donijeti sama odluku, u čemu bi se sastojala ugroza za vozača i putnike te ostale da se autobus okrene na parkiralištu, svjedok je odgovorio da putnici ne smiju izaći iz autobusa izvan stanice, a dispečer se mora uvjeriti da je to mjesto za okretište sigurno, a to dispečer iz prometnog ureda nije mogao utvrditi. Nisu utvrđivali koliko je bilo putnika u autobusu, ali i da nije bilo putnika ugrožena je sigurnost vozača jer staje izvan dopuštenih okvira i staje na privatna parkirališta. Nadalje, navodi da nije postojala suglasnost društva Folding d.o.o. za okretajem, te navodi da je nije uobičajena situacija da se autobusi bez suglasnosti okreću na privatnim parkiralištima. Tužiteljica nije poduzimala nikakve radnje da se oslobodi linija, nego je vozaču rekla da se okrene na privatnom parkingu. Situacija se riješila na način da je kolegica iz firme dispečer 2 kada je išla na posao u treću smjenu vidjela zakrčeno okretište, otišla u salu za svatove te zamolila da se maknu automobili. Dispečer 2 radi taj posao na Gajevom trgu, te navodi da dispečer 2 nije išla na posao i riješila taj problem, auti bi stajali tamo. Na okretištu u Josipovcu postoji stanica. Na daljnji upit suda da li je mogao dispečer 2 sam otići na teren i riješiti situaciju, a ne da izlazi kontrola sigurnosti, svjedok odgovara da je dispečer 2 nazvao kontrolu, ali kontrola sigurnosti nije izašla na teren nego je situaciju u 5min riješi dispečer 2. Nadalje, naveo je da autobus koji prometuje kod Eurodoma treba stati na stanici kod Eurodoma, te navodi da se to dogodilo dva uzastopna dana kod iste vozačice i dispečera. Za to je saznao je prvi dan pročitao izvješće, a drugi dan je saznao preko poziva putnice dao je nalog tužiteljici da se o tome očituje. Putnica kad ga je nazvala ga je izvrijeđala i rekla mu je da je dva puta razgovarala sa prometnim uredom, da je bio bahati odnos s dispečerom 1 koji joj je rekao da ta linija ne postoji. Da autobus nije stao kod Eurodoma saznao je preko sustava za praćenje. Moguće je da autobus ide ispravnom linijom kako treba i stigne za 8 minuta. Nije uzeo izjavu vozačice, dok mu se dispečer 1 ne očituje, ali je razgovarao s vozačicom. Vozači u autobusu imaju konzolu, vozačica u konkretnom slučaju je imala konzolu koja ju je trebala navoditi gdje treba stati i ista ju je navodila da treba stati kod Eurodoma. U vezi korištenja vozila službe kontrole navodi da prakse nema da se koristi vozilo poslodavca da se odlazi po vozača, niti u jednom slučaju ne smije to dogoditi i raditi. Vozilo se smije koristi kada su prometne nesreće i zastoji, pa se vozi rezervni, odnosno zamjenski vozači. U slučaju da vozač zaspe postoje rezervni vozači i oni izlaze na teren te voze. Vozač nije dobio opomenu. Ne zna je li se trgovačko društvo Folding protivilo da se na njihovoj površini okreću autobusi, te tim okretanjem su se kršila pravila sigurnosti prometa, i ta pravila krše i jedan i drugi. Vozač u tom slučaju nije dobio opomenu, jer se niti jedan vozač nije okrenuo na tom parkingu. Drugi vozači nisu izbjegavali stanicu kod Eurodoma, kao vozačica UNR, te su drugi vozači vozili tu liniju kada je u smjeni bila tužiteljica. Ruta vozačici UNR je napravljena u voznom redu i u sustavu koji ima bus. Vozačica nije kažnjena što nije stala kod Eurodoma. Navodi da je on pisao prijave za tužiteljicu, te su i drugi pisali prijave i upozorenja za tužiteljicu. Nadalje, navodi da je ĐN pisala prijavu za tužiteljicu, pisala je izjavu da ju dispečer 1 nije obavijestio o zastoju u Josipovcu, te je g. ĐN pisala prijave i za druge radnike. Nadalje, navodi da na g. ĐN nije vršen

2 2

pritisak da piše prijave, te da on nije vršio pritisak, za druge ne zna, ne može garantirati, ali upoznat je da nitko na nikoga nije vršio pritisak.

38.1. Iskaz svjedoka VN sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem iskazuje o situaciji kada je bio zastoj autobusa na Vijencu Petrove Gore, gdje je došlo do zastoja zbog nepropisno parkiranih automobila, a tužiteljica nije poduzela ništa, odnosno nije obavijestila drugi autobus koji je dolazio nakon 45 min da ne ulazi na Vijenac Petrove Gore, niti je osigurala zamjenska vozila, nego je postupala po svojoj procjeni iz Prometnog ureda da zadnji polasci nemaju putnika, jer je u tom dijelu iskaz svjedoka u skladu s prijavom koju je on sačinio. Nadalje, iskaz svjedoka je vjerodostojan u dijelu u kojem navodi o radu Radničkog vijeća, te davanju suglasnosti.

38.2. Iskaz svjedoka VN sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da s vozačicom UNR razgovarao u vezi stajanja na stanici kod Eurodoma, jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje UNR da je ista o navedenom nije pričala s nekim zaposlenikom poslodavca, osim toga u spisu niti ne prileži izvješće iz kojega bi proizlazilo da se o navedenom događaju očitovala vozačica UNR. Nadalje, iskaz svjedoka VN sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je pozvao tužiteljicu da se očituje o događaju vezanom sa stajalištem kod Eurodoma i pritužbom putnice a da se tužiteljica na isto nije očitovala, jer je suprotan iskazu tužiteljice koja je navela da se na sve zahtjeve usmeno ili pisano očitovala. Nadalje, iskaz svjedoka VN sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da nije postojala praksa kod tuženika da se šalju vozila po vozače koji kasne na posao jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka ĐN, LN, ŠN i tužiteljice, čije iskaze je u tom dijelu sud ocijenio vjerodostojnim.

39. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se sjeća da ju je pozvala tajnica da se javi pravnici, da nešto treba potpisati. Proslijedili su ju u ured direktora, tamo je bila pravnica i zamjenik direktora. Zamjenik direktora je sjedio i smijao se, a pravnica je samo nešto rekla okretište i CN. Ona je odmah eksplodirala, zapravo je eksplodirala na putu ureda direktora, jer je to bio 50ti put da je tamo pozvana na ribanje i torture. Rekla je da ju ništa ne zanima i da šalju sve odvjetniku. Izašla i zalupila vrata. Onda su ju nazvali i rekli da se odluka o otkazu nalazi na oglasnoj ploči, a to su ju nazvale radne kolege. Bila je doslovno minutu u uredu direktora, nije bilo nikakvog čitanja kako je to iskazivala pravnica. U srpnju 2023. krenule su učestale prijave, a prije toga je za iste takve stvari dobivala pohvale i stalno sam išla na razgovor, nekad bi bila prisutna pravnica, nekad direktor, nekad VN, kako tko. Kada je zadnji put bila pozvana u ured direktora shvatila je daje pozvana opet radi jedne u nizu prijava. U prosjeku je u ta četiri mjeseca jedan put do dva puta bila na razgovoru tamo. Sutradan nakon toga nije došla na svoje radno mjestu, pozlilo joj je dva sata nakon toga i nije prvi put da je s posla vožena na Hitnu. Da je dobila otkaz ugovora o radu saznala je na temelju poziva nekog od kolega da se njezina odluka o otkazu nalazi na oglasnoj ploči te je tada zvala odvjetnika. U vezi povreda navodi da je zaprimila poziv vozača ČN, koji je noviji vozač i nije se znao snaći pa mu je rekla što da napravi. Tada je pored nje bila ĐN, zajedno su donijele odluku da se ne diraju ljudi u sali, da se ne zaustavi promet jer bi se morala nazvati policija. Osim toga, ne smiju ulaziti na privatne zabave, jer bi to

2 3

smetalo časti i ugledu firme, što stoji u Pravilniku. Nadalje, navodi da je parking Foldinga nije cijeli u privatnom vlasništvu nego počinje na javnoj površini. Imali su i prije situacije i na taj su ih način rješavali. Zadnja je tamo došla i učila sod stranijih kolega kako se radi. Navodu da imaju okretište u Ivanovcu koje je svakodnevno i nije privremeno, koje se nalazi na samom zavoju i koje je nepregledno gdje je vozač primoren ići u rikverc na pola zavoja, ali ga svakodnevno tamo obavlja, dok je kod parkirališta kod Foldinga moguće polukružno okretanje. Kolegica BN je van svojeg radnog vremena ušla u te svatove i tražila na mikrofon i zamolila ljude da izađu van i pomaknu aute, a kao dispečer 2 nema takve ovlasti, po protokolu takve poslove dispečer 2 ne može raditi. Kada je sve to napravila, nazvala je ĐN i o tome je obavijestila. Smatra da je nanesena sramota firmi i tada se bunila da je prijavu, odnosno da je opomenu trebala dobiti ona, a ne ja. Vozač se okretao na okretištu Foldinga, odnosno oba vozača koja su vozila tom trasom i to ČN i N. Jedan je javio za navedeno, a drugom sam je ona javila. Nadalje, u vezi sljedeće povrede navodi da je ujutro na vozni red kreću oko 35 vozila na svakih sat i pol vremena. Sjeća se da se toga dana javila vozačica UNR i rekla da tu liniju vozi prvi put, rekla joj je da prati konzolu, da ima putni nalog, a u torbi je imala vozni red s linijama i trasama. Tada je ušla u njezino vozilo i slikala njezinu konzolu i pokazala joj gdje joj piše kamo treba ići, a tu sliku je dostavila u spis. Kada se vratila u ured bilo je jako puno poziva i obveza, ne može pratiti u kojem trenutku se nalazi svaki vozač, a s obzirom da imaju dovoljno dokumentacije trebali bi prema tome znati gdje voze. Nakon toga, neka putnica ju je zvala i rekla što se dogodilo, te sam ispričala ženi i poslala joj vozilo kontrole prometa da je odveze. U razgovoru s tom ženom saznala je, odnosno rekla joj je da je s VN dogovorila da autobus staje tamo, pa je ja u Izvješće prometnika i napisala upravo ono što joj je ona rekla. Drugi dan je vozačica napravila istu stvar, ne zna što bih više na to mogla dodati. Kada prvi dan vozačica nije stala kod Eurodoma, nazvala ju je i rekla joj da nije stala, a da joj na konzoli sve piše. Svako jutro prati hoće li vozači doći na posao, vozači trebaju doći 15tal min prije, obično dođu i ranije, te kada kasne to se primijeti. Kada vozač kasni tada zovemo vozača, a pošaljemo da njegovu liniju vozi rezerva. Nekada se po vozača pošalje kontrola prometa, tako je naučena raditi. To jutro je poslala, kao zamjenskog vozača Đ. HN joj je u razgovoru rekao da je shvatio od svog nadređenog da taj dan ne treba raditi, a ona je već tada poslala rezervu, a drugih rezerva nije imala. Predala je smjenu kolegi te je vidjela HN da je došao, a ona je otišla poslije svoje smjene kući. Nije radila nešto što se do tada nije radilo. Učena je da vozni red mora štimati, ne smije stajati, ne smije kasniti. Njezin posao čini 20% kolotečini, a 80% improvizacije kako da se snađu u prometnim situacijama. Dužna je pisati prijavu protiv vozača koji kasni samo u situaciji kada u mjesec dana kasni dva puta, a to proizlazi iz Pravilnika o radu autobusnog sustava. Njoj je HN tada prvi put kasnio. Nadalje, navodi da je izvješće napisala, kada je pozvana da se očituje, te je navela da je VN znao njoj na papirić napisati da se očituje, svaki puta kada se od nje tražilo da se očituje isto je napravila pisano ili usmeno. Navodi da je na njezino radno mjesto došao PN koji je dobar prijatelj VN i najviše joj je prijava pisao, te da je još uvijek u radnom odnosu jer je na bolovanju. Nije tražila suglasnost Foldinga da se tamo okreće autobusa, ta čestica je u vlasništvu Grada Osijeka, te ističe da smatra da isto nije privatni parking. U vezi povrede da autobus nije stao kod Eurodoma navodi da vozačica nije stala kod Eurodom, otišla je ispod podvožnjaka do Drinske. Tako je učinila i drugi dan, iako sam je u međuvremenu s njom o tome razgovarala. O tome je obaviješten VN, koji je Voditelj prometa. HN je došao u firmu

2 4

na način da je FN, vozačica kontrole prometa otišla po njega na njegovu kućnu adresu, te ga je odveza do njegovog automobila koji se nalazio kraj mosta kod Tvrđe, te je on svojim autom ušao u firmu. Misli da ono što su joj radili učestalim prijavama je zlostavljanje, da su joj govorili da u roku 5 dana može tražiti drugi posao, nudili su joj sporazumni otkaz, a ako isti ne potpiše da će mi namjestiti da mi stoji u e- knjižici nešto zbog čega me nitko drugi neće zaposliti. U to vrijeme je bilo još prijava drugim radnicima, za otkaze ne zna.

39.1. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća i to osobito u dijelu u kojem iskazuje o načinu za koji tuženik navodi da je tužiteljici uručena odluka o otkazu ugovora o radu, kao i u dijelu da se očitovala svaki put kada je na isto pozivana, te da se očitovala bilo pisano bilo usmeno. Nadalje, u dijelu u kojem tužiteljica iskazuje o događaju kod okretišta Josipovac iskaz tužiteljice je u skladu s iskazom svjedoka ĐN u dijelu koji se odnosi na obaviještenost ĐN, a u vezi procedure je u skladu s Pravilnikom o obavljanju službe u autobusnom prometu (čl. 134 do 136), kao i dotadašnjom praksom je u skladu s iskazom svjedoka DN i ŠN. Nadalje, iskaz tužiteljice je u skladu s iskazom svjedokinje UNR u dijelu u kojem je navela da je vozačicu obavijestila o voznom redu iz kojega proizlazi da treba stati kod stanice kod Eurodoma, te da je ista navedeno mogla pratiti na konzoli, kao i da je dotadašnja praksa bila da se može poslati vozilo poslodavca po vozača koji kasni u dolasku na posao je u skladu s iskazom svjedoka ZN, DN i ĐN.

40. Odredbom čl. 133. st. 1., 2. i 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., u nastavku: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji zahtjevu radnika, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu prava, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

41. Tijekom postupka tuženik je tvrdio da je tužba nepravovremena i da ju treba odbaciti jer da tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava u roku iz čl. 133. ZR-a.

41.1. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da je tuženik Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici dostavio stavljanjem iste na oglasnu ploču. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu koju je tužiteljica priložila uz tužbu proizlazi da je ista stavljena na oglasnu ploču 21. veljače 2024., a s obzirom na to da je tužiteljica Zahtjev za zaštitu prava podnijela 7. ožujka 2024., sud je utvrdio da je tužiteljica Zahtjev za zaštitu prava podnijela u roku iz čl. 133. ZR-a, odnosno podnijela je 15. dan nakon što je Odluka o otkazu ugovora o radu stavljena na oglasnu ploču.

42. Ovaj sud je navode tuženika da je tužiteljici Odluka o otkazu ugovora o radu dostavljena 31. siječnja 2024. u prostorijama tuženika i to na način da je ista obaviještena o razlozima otkaza, te da joj je predana pisana Odluka o otkazu koju je

2 5

odbila potpisati ocijenio neosnovanima, te je utvrdio da tužiteljici 31. siječnja 2024. nije uručena Odluka o otkazu ugovora o radu, a nije niti upoznata s razlozima otkaza. Naime, kao što je prethodno već navedeno, sud je na temelju iskaza tužiteljice utvrdio da je ista 31. siječnja 2024. pozvana u ured direktora, te da je učestalo išla u ured direktora radi prijava koje su podnošene protiv nje, i da je i taj put mislila da je opet dobila prijavu. Nadalje, sud je utvrdio da je tužiteljica, nakon što je ušla u ured direktora i nakon što joj je pravnica spomenula okretište autobusa, burno reagirala i izašla iz prostorije, te da je u toj prostoriji bila svega jednu minutu. Budući da pravnica – zaposlenica tuženika nije stigla reći tužiteljici da je dobila otkaz kao i razloge za otkaz, ovaj sud smatra da tužiteljica tada, 31. siječnja 2024. nije upoznata s činjenicom da je dobila otkaz kao niti s razlozima otkaza, nego da je s istim upoznata nakon što ju je kolega obavijestio da se Odluka o njezinom otkazu ugovora o radu nalazi na oglasnoj ploči. Budući da je odluka stavljena na oglasnu ploču 21. veljače 2024., a tužiteljica je zahtjev za zaštitu prava podnije 7. ožujka 2024., tužiteljica je pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava.

42. 1. Potrebno je ponovno reći, iako je već prethodno obrazloženo, da je sud iskaz svjedokinje SNR i svjedoka NN ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem su iskazivali o uručenju odluke o otkazu tužiteljici. Naime, iskazi navedenih svjedoka su međusobno proturječni i to svjedokinja SNR navodi da je pročitala tužiteljici cijelu Odluku o otkazu ugovora o radu, dok svjedok NN navodi: „pročitala odluku, to znači da joj je pravnica rekla razloge o otkazu, a nije joj čitala odluku od riječi do riječi, ali joj je obrazlagala“. Osim toga, iskazi svjedoka su proturječni u dijelu u kojem navode koliko je dugo trajao navedeno uručenje odluke tužiteljici, pa tako svjedokinja NNR navodi da je trajalo oko 30 minuta, dok svjedok NN navodi da je trajalo oko 15 minuta. Navedeni iskazi svjedoka su u pogledu navedenih činjenica proturječni, a proturječni su i iskazu tužiteljice. Ovdje se navodi da iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista nije došla na posao slijedeći radni dan nakon događaja od 31. siječnja 2024. jer je istoj pozlilo i odvežena je na Hitnu pomoć, te se od tada nalazi na bolovanju.

43. Nadalje, budući da je tužiteljica 8. travnja 2024. (što tuženik nije niti osporavao) primila Odluku tuženika kojom se njezin Zahtjev za zaštitom prava od 21. ožujka 2024. odbacuje kao nepravovremen, tužiteljica je u roku iz čl. 133. ZR-a podnijela tužbu, odnosno tužbu je podnijela 8. travnja 2024. (isti dan kad je zaprimila odluku kojom se odbacuje Zahtjev), te je ista pravovremena.

44. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio:

- da je tuženik donio Odluku kojom tužiteljici daje otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem,

- da je tužiteljica obavijestila dežurnog kontrolora ĐN o parkiranim vozilima na okretištu u Josipovcu (sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka ĐN i tužiteljice), te da je dala uputu vozaču da se okreće na parkingu trgovačkog društva

V (tužiteljica navedeno niti ne osporava),

- da tužiteljica nije uputila vozačicu UNR na pogrešan vozni red, kao i da nije na neprimjeren način komunicirala s putnicom,

- da je tužiteljica dala nalog Odjelu prometa da vozilom poslodavca odu po vozača autobusa HN koji je kasnio na posao u mjesto njegovog prebivališta te ga

2 6

dovezu na radno mjesto (navedeno tužiteljica niti ne osporava nego navodi da isto ne predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa).

45. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

46. Odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR-a propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza a u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

47. Nadalje, odredbom čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom.

48. Što se tiče povrede obveze iz radnog odnosa koju tužitelj navodi u Odluci o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika – da je tužiteljica 21. listopada 2023. zaprimila prijavu vozača autobusa kako su vozila parkirana na okretištu autobusa u Josipovcu te onemogućuju okretanje autobusa, te da nije obavijestila dežurnog kontrolora o parkiranim vozilima na okretištu autobusa te nije poduzela radnje kako bi se okretište autobusa oslobodilo za promet, kao i da je dala nalog radnicima da umjesto na okretištu autobus okreću na za to nepredviđenom mjestu, na privatnom parkingu trgovačkog društva Folding d.o.o. bez da je za to zatražila suglasnost toga društva, prema ocjeni ovoga suda tuženik na kojemu je teret dokaza opravdanosti razloga za otkaz nije dokazao opravdanost navedenog razloga za otkaz ugovora o radu.

49. Naime, tužiteljica je nakon zaprimljene prijave vozača o parkiranim vozilima na okretištu u Josipovcu o istom obavijestila dežurnu kontrolorku, a što je sud utvrdio na temelju iskaza svjedokinje ĐN i tužiteljice, te je time postupila u skladu s opisom svojih poslova - dispečera propisanog u Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji (list spisa 105).

49.1. Nadalje, sama činjenica da je tužiteljica rekla vozaču da se okreće na parkiralištu trgovačkog društva Folding d.o.o. ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa nesavjesnim i nemarnim obavljanjem poslova svog radnog mjesta te neprimjerenim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu. Naime, iz iskaza svjedoka DN kao i ŠN proizlazi da je praksa vozača bila da kada naiđu na prepreku na cesti, problem prvo pokušavaju otkloniti sami a potom obavještavaju dispečera. Postupanje koje navode svjedoci je u skladu s Pravilnikom o obavljanju službe u autobusnom prometu (čl. 134. i 135.) kojim je propisano da prilikom nailaska na smetnje na putu zbog zakrčenosti kolnika drugim vozilom (čl. 134.), vozač je dužan smetnje otkloniti sam, kao i da se vožnja se

2 7

smije nastaviti ako su smetnje otklonjene ili ako je osigurana dovoljna širina za siguran prolaz autobusa (čl. 135.). Dakle, budući da navedenim Pravilnikom dopušteno vozačima da vožnju nastave unatoč prepreci na putu – zakrčenosti drugim vozilima, kao i da se vožnja može nastaviti ako je osigurana dovoljna širina za prolaz, tužiteljica nije postupila suprotno Pravilniku niti svojim radnim obvezama kada je vozača zbog prepreke na okretištu uputila da se okrene na parkiralištu društva Foldnig d.o.o., jer je isto mogao učiniti i sam, bez prethodne obavijesti dispečeru.

49.2. U vezi navoda tuženika da tužiteljica nije imala odobrenje trgovačkog društva Folding d.o.o. za okretanjem na parkiralištu potrebno je reći da se konkretni događaj dogodio u subotu, u poslijepodnevnim satima te da nije bila u mogućnosti pribaviti odobrenje.

49.3. Uzimajući u obzir sve okolnosti predmetnog događaja, a osobito da tuženiku nije nastupila nikakva šteta, da tužiteljica nije postupala suprotno Pravilniku niti je dovela u opasnost putnike (tuženik nije niti utvrđivao je li tada uopće bilo putnika u vozilu kada se vozilo okretalo), te osobito da je o događaju obavijestila dežurnu kontrolorku (Kontrola sigurnosti) u čijem opisu poslova, a ne tužiteljicinom, je da izađe na teren i otkloni smetnje na putu, sud je utvrdio da tužiteljica nije počinila povredu obveze iz radnog odnosa nesavjesnim i nemarnim obavljanjem poslova svog radnog mjesta te neprimjerenim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu.

50. Nadalje, u vezi povreda obveze iz radnog odnosa koju tuženik navodi u Odluci o otkazu Ugovora o radu - da je radnica radeći 29.10.2023. u trećoj smjeni zaprimila pozive korisnice usluga – putnice, te na neprimjeren način komunicirala s putnicom uvjeravajući ju u pogrešan vozni red, te da je uputila vozačicu autobusa koja je prometovala na liniji VR 8 pogrešnim putem-trasom, ovaj sud je utvrdio da tuženik, na kojemu je teret dokazivanja opravdanosti razloga za otkaz nije dokazao opravdanost navedenih razloga.

50.1. Naime, iz iskaza tužiteljice kao i iskaza vozačice – svjedokinje UNR proizlazi da tužiteljica vozačicu nije uputila na pogrešan vozni red. Naime, toga dana, prije početka radnog vremena tužiteljica je s vozačicom prošla vozni red, koji je tužiteljica i fotografirala mobitelom (što se nalazi u spisu) a iz kojeg proizlazi da je vozačica imala vozni red na kojemu je pisalo da treba stati na stanici kod Eurodoma. Nadalje, vozačica u vozilu ima konzolu (display) koji ju navodi na koje stanice treba stati i koji ju je naveo da stane na stanicu kod Eurodoma, a što vozačica nije učinila. Iz iskaza svjedoka DN i ŠN proizlazi da se vozač mora držati voznog reda i podataka s konzole, te da u slučaju da vozač ne stane na stanici isto predstavlja pogrešku vozača. Iz iskaza svjedoka UNR a koja je bila vozačica navedene linije VR8 proizlazi da joj tužiteljica nije rekla da ne staje na stanici kod Eurodoma, te da nju nitko od zaposlenika tuženika nije niti pozvao da se očituje o tom događaju. Dakle, tužiteljica nije uputila vozačicu linije VR8 na pogrešni put- trasu. U vezi s navedenim potrebno je reći da drugi vozači koji su navedene dane vozili istu liniju su stajali na stanici kod Eurodoma.

50.2. Nadalje, tuženik nije dokazao da je tužiteljica neprimjereno komunicirala s korisnicom usluga koja je nazvala tuženika i obavijestila da autobus nije stao na

2 8

stanici kod Eurodoma. Naime potrebno je reći da je tuženik da bi dokazao navedeni navod da je tužiteljica s korisnicom usluga neprimjereno komunicirala predložio svjedoka VN a koji je sačinio prijavu o tom događaju i koga je nazvala korisnica usluga (slijedeći dan od prvog prosta vozačice da stane na stanicu kod Eurodoma). Međutim, kako je tuženica osporila navedene navode tuženika, tuženik je bio dužan predložiti i druge dokaze na tu okolnost ili navesti bar ime putnice prema kojoj se tužiteljica navodno neprimjereno ponašala jer iz iskaza svjedoka VN nije bilo moguće utvrditi prema kojoj osobi se to tužiteljica neprimjereno ponašala i u čemu se sastoji neprimjereno ponašanje.

50.3. Slijedom navedenoga, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica nije počinila povredu obveze iz radnog odnosa - samovoljno i bezrazložno mijenjala linije, nesavjesno i nemarno obavljala poslove svoga radnog mjesta te neprimjereno obavljala i zapostavljala svoje dužnosti iz ugovora o radu.

51. Nadalje, tuženik na kojemu je teret dokaza opravdanosti razloga za otkaz nije dokazao da je tužiteljica dobila uputu i usmeni nalog koordinatora prometa, kao nadređenog, da joj pojasni svoje izvješće od 29. studenog 2023. vezano za žalbu putnice, te da nije postupila po zadanom nalogu, pa da je time počinila povredu obveze iz radnog odnosa- neizvršavanje naloga. Tužiteljica je tvrdila da se o svemu očitovala.

51.1. Naime, tuženik nije dokazao kada i na koji način je tužiteljica dobila navedeni usmeni nalog i u kojem roku se na isti morala očitovati i na koji način- pisano ili usmeno (navedeno ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka VN koji je tužiteljici navodno dao usmeni nalog). Ovdje se posebno ističe da je sud prihvatio iskaz tužiteljice u kojem je navela da se o svakom zahtjevu za očitovanje usmeno ili pisano očitovala.

52. Tuženik kao povredu obveze iz radnog odnosa navodi i to da je tužiteljica 29. studenog 2023. dala nalog Odjelu prometa da vozilom poslodavca odu po vozača autobusa HN koji je kasnio na posao u mjesto njegovog prebivališta te ga dovezu na radno mjesto. Tužiteljica navedeno nije osporavala nego je navodila da je to bila dotadašnja praksa i da su ju na takav rad naučile kolege. Sud je utvrdio, a na temelju iskaza svjedoka LN i ĐN da se i prije kod tuženika radilo na način da se po vozača koji je pomiješao vozne redove i može zakasniti na posao pošalje vozilo poslodavca. U konkretnom događaju vozač HN je vozio liniju – Škola a navedeni događaj je bio u subotu te je isti mislio da ne radi. Kada ga je tužiteljica nazvala isti je rekao da nema kako doći do posla. Davanjem naloga Odjelu prometa da vozilom poslodavca odu po vozača autobusa HN, a imajući na umu da je to i ranije bila praksa, te da je isto napravljeno s ciljem pravilnog i urednog odvijanja voznog reda, odnosno navedeno je učinjeno za potrebe obavljanja djelatnosti tuženika, prema ocjeni ovoga suda navedenim postupanjem tužiteljica nije počinila povredu radnog odnosa nesvrsishodnim korištenjem sredstava rada, te nesavjesnim i nemarnim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu.

53. Slijedom navedenoga, ovaj sud je utvrdio da tuženik, na kojemu je teret dokaza opravdanosti razloga za otkaz sukladno čl. 135. st. 3. ZR-a, nije dokazao opravdanost niti jednog razloga navedenog u Odluci o otkazu ugovora o radu, pa

2 9

tužiteljica nije kršila obveze iz radnog odnosa kako se to navodi u Odluci o otkazu ugovora o radu.

54. U vezi upozorenja od 25. kolovoza 2022. i 5. listopada 2023. , potrebno je reći da je tužiteljica za navedena ponašanja iz upozorenja sankcionirana dobivanjem upozorenja, pa stoga u slučaju kada tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz, navedena upozorenja ne predstavljaju samostalni razlog za otkaz, tim više jer nakon istih tužiteljica nije činila povrede obveza iz radnog odnosa.

55. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud je utvrdio da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, te je utvrđeno da je nedopuštena Odluka od 21.03.2024. kojom se odbacuje zahtjev za zaštitu prava radnice kao nepravovremen, te je odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

56. Nadalje, odredbom čl. 124. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Budući da je sud utvrdio da je Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem nedopuštena, sud je naložio tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, odnosno na poslove radnog mjesta "Dispečer 1", a ako to nije moguće da je se rasporedi na druge odgovarajuće poslove i radne zadatke. Slijedom navedenoga, odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

57. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., u nastavku: Tarifa). Tužitelju je priznata jednokratna nagrada za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. pa do isplate sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22 i 06/24., u nastavku: OZ).

Osijek, 30. travnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika