Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-229/2024-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Iliji Boiću, odvjetniku iz Zaboka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pn-68/2023-22 od 23. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika MA, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pn-68/2023-22 od 23. veljače 2024.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pn-68/2023-22 od 23. veljače 2024. presuđeno je: " I. Nalaže se tuženiku MA isplatiti tužiteljici FA, iznos od 5.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 23. rujna 2019. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka promijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 308,91 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku MA da tužiteljici FA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.199,08 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka promijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućima od 23. veljače 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tuženika MA za naknadu troškova postupka. "

2. Protiv navedene presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže sudu predmetnu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužiteljicu naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka, a podredno pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge zbog kojih se može ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti temeljem odredbe članka 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15 u nastavku teksta ZOO) proizašlih iz štetnog događaja na način kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru broj: K-67/2018-39 od 3. prosinca 2018.

9. U prvostupanjskom postupku, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je tuženik presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: K-67/2018-39 od 3. prosinca 2018. proglašen krivim za kaznena djela protiv osobne slobode i to prijetnjom opisanom po čl. 139. st. 2., 3. i 4. KZ/11 i nametljivim ponašanjem opisanim po čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 na način da je u vremenu od 13. srpnja 2016. pa do 3. siječnja 2018. u [adresa] i [adresa], u nakani da s bivšom izvanbračnom suprugom FA, s kojom ima i malodobnu djecu, uspostavi kontakt i iznova ostvari ljubavnu vezu ne želeći prihvatiti da je ista završila upravo zbog njegovog nasilničkog ponašanja, bolesne ljubomore i prijetećih riječi koje joj je izgovarao dok su zajedno živjeli te u nakani da kod imenovane izazove dugotrajan osjećaj straha i uznemirenosti i da je dovede u težak položaj, unatoč tome što mu je imenovana dala do znanja da s njim ne želi ni kontaktirati niti ponovno biti u ljubavnoj vezi, ustrajno i gotovo svakodnevno sa svojih mobilnih telefona [broj telefona] i [broj telefona] zvao na njen mobilni telefon broja [broj telefona] i poslao gotovo tisuću SMS poruka, dolazio do kuće gdje živi na adresi [adresa], vozio se autom pored kuće i pratio što radi u kući i izvan nje, pratio kuda se kreće i presretao je po cesti, prilikom kojih kontakata joj je govorio da bez nje ne želi živjeti, da ima povratka jer da će inače umrijeti zajedno i da je na sve spreman, da ga je povrijedila, no da je još uvijek voli i da želi da budu zajedno, da neće odustati od nje, da će njena djeca ostati bez majke i da će počiniti neko zlo ukoliko ga bude ignorirala te da će postati ubojica ili nasilnik ako joj se netko drugi približi i da nitko drugi neće biti s njom te da zna kuda se kreće, s kim se susreće i druži, kao i da će je pronaći ako mu se ne javi, da više nikoga ne trpi i da bi sve poubijao, da će se njih dvoje sudariti s vlakom ili sa šleperom, da će zajedno živjeti na groblju, da je doživio slom i da mu je sada jasno kako ljudi postaju ubojice, da njegova puška radi jer ju je probao, da će jednog dana eksplodirati i da se boji najgoreg, da se neće moći zaustaviti, da se u njemu skuplja mržnja da može postati i ubojica i da bi uzeo pravdu u svoje ruke, da je on dobar, ali ako će mu okretati leđa onda će vidjeti da još nije upoznala tako lošu osobu i da joj ne bi činio zlo, ali da će ga na to natjerati, zbog kojeg je ponašanja FA doveo u težak položaj kroz dulji period u kojem je konstantno osjećala strah za vlastiti život i sigurnost, kao i tjeskobu i uznemirenost zbog čega nije u stanju normalno funkcionirati i obavljati svoje obveze te je iz straha da je ne nađe i ne ubije ili teško tjelesno povrijedi, ograničila svoje kretanje te je čak prestala voditi svoju kćer u školu, a također iz straha opisano ponašanje nije prijavila policijskim službenicima, bojeći se za svoj život, pa mu je za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz primjenu uvjetna osude u trajanju od 5 godina

- da je inkriminirano ponašanje tuženika zbog kojeg je proglašen krivim za dva kaznena djela počinjenog na štetu tužiteljice relativno dugo trajalo

- da je strah tužiteljice bio jakog intenziteta slijedom čega je prvostupanjski sud priznao tužiteljici pravo na isplatu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 5.000,00 eur temeljem čl. 1100. ZOO.

10. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP) u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 5.000,00 eura. Naime, temeljem čl. 12. st. 3. ZPP, sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za kaznenu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim, a što je u konkretnom slučaju pravomoćna presuda Općinskog suda u Zlataru, broj K-67/2018-39 od 03. prosinca 2018.

12. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iz navedene kaznene presude kako je tuženik proglašen krivim zbog kaznenog dijela prijetnje opisano po čl. 139. st. 2., 3. i 4. Kaznenog zakona, te kaznenog djela nametljivim ponašanjem, opisano po čl. 140. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a koja kaznena djela je tuženik počinio prema tužiteljici u vremenskom periodu od 13. srpnja 2016. do 03. siječnja 2018.

13. Iz sadržaja izrečenih prijetnji koje je tuženik upućivao tužiteljici u vremenskom periodu od gotovo 1,5 godine, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je objektivno da je inkriminirano ponašanje tuženika kod tužiteljice izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti. Ponašanjem tuženika, za koje je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-67/2018-39 od 03. prosinca 2018., nedvojbeno je tužiteljica stavljena u težak položaj zbog čega je kod nje nastala tjeskoba i strah za vlastitu sigurnost i sigurnost svoje djece. Notorna je činjenica da se kod osobe koja je suočena s izrečenom prijetnjom za život i sigurnost pojavljuje strah i strepnja, a čime se neupitno narušava duševni mir osobe koja je suočena sa takvom prijetnjom, a što je u ovome slučaju tužiteljica.

14. Tužiteljica je u svom iskazu pred prvostupanjskim sudom navela kako se zbog prijetećih SMS poruka osjećala jako loše i iscrpljeno, a iz sadržaja počinjenog kaznenog djela učinjenog od strane tuženika prema tužiteljici, nesporno proizlazi kako je strah bio takvog intenziteta da opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u dosuđenom iznosu, suprotno žalbenim navodima tuženika.

15. To što je tuženik podmirio trošak stomatologa za usluge koje je koristila tužiteljica, a nakon prekida veze, suprotno žalbenim navodima, ne ukazuje na činjenicu kako se tužiteljica nije bojala tuženika nakon prekida veze već može ukazivati samo na ustrajnost tuženika da ostane u vezi sa tužiteljicom čak i na način da tužiteljicu ekonomski veže uz sebe, pa da si na taj način osigura emocionalnu povezanost s njom. Činjenica ozbiljne prijetnje na usmrćenje je utvrđena donošenjem pravomoćne presude u kaznenom postupku te čini biće kaznenog djela, kao i strah, te kako je već ranije navedeno, sud je u parničnom postupku vezan uz takvu pravomoćnu presudu i ne može se izvesti zaključak da takav strah ne opravdava dosudu neimovinske štete (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-3111/2016 od 25. kolovoza 2020.).

16. Svi ostali žalbeni navodi koji se odnose na ocjenu iskaza tužiteljice od strane tuženika, odnosno na neistinitost iskaza tužiteljice, također ne mogu biti od utjecaja na utvrđenje kako kod tužiteljice nije postojao ozbiljan strah za svoju sigurnost i sigurnost njezine djece. Ponašanje tuženika koje se sastojalo od gotovo svakodnevnih, tisuću SMS poruka, dolaženja do kuće gdje živi tužiteljica, praćenja što radi tužiteljica u kući i izvan nje, presretanje tužiteljice, prijetnje tužiteljici da će počiniti zlo i postati ubojica, prijetnji da će zajedno živjeti na groblju je zasigurno dovelo do straha za vlastiti život i sigurnost, tjeskobe i uznemirenosti zbog čega tužiteljica nije bila u stanju normalno funkcionirati. Pri tome nije odlučno što tužiteljica u spis nije priložila podatke o tome da je potražila liječničku pomoć jer sve okolnosti koje su dovele do pravomoćnog osuđivanja tuženika za ranije navedena kaznena djela govore u prilog opravdanja cilja i svrhe dosuđenja pravične novčane naknade.

17. Dugotrajnost te intenzitet straha nastalog uslijed štetnog događaja je vidljiv i iz činjenice što je u konačnici tužiteljica ograničila svoje kretanje te je prestala voditi svoju kćer u školu, a zbog postojanja straha opisano ponašanje nije prijavila policijskim službenicima, bojeći se za svoj život. Sve navedeno ukazuje kako ponašanje tuženika nije društveno prihvatljivo te posljedice takvog ponašanja moraju rezultirati dosudom pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu zajedno sa zateznim kamatama temeljem čl. 1103. ZOO.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio o svim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge.

19. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa istom nije uspio (čl.166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

20. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

21. Kako iz sadržaja žalbe tuženika proizlazi da se isti žalio u odnosu na dijelove presude u kojima nije uspio, u odnosu na dijelove u kojima je tuženik uspio, ovaj drugostupanjski sud nije raspravljao.

Vukovar, 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan