Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-10/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vinki Brundula Tadić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, poslovni broj P-444/2023-27 od 12. studenoga 2024., u sjednici održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ABC i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, poslovni broj P-444/2023-27 od 12. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. točka 1. Ugovora o kreditu broj 9012348919 od dana 19. ožujka 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Elizabete Škunca pod brojem: OU-23/2007 dana 23. ožujka 2007. godine, koji glasi: "sukladno odluci Banke o kreditiranju građana."

II Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. Ugovora o kreditu broj 9012348919 od dana 19. ožujka 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Elizabete Škunca pod brojem: OU-23/2007 dana 23. ožujka 2007. godine, koji glasi: “U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjenje anuitete.

III Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos na ime promjene kamatne stope, i to kako slijedi:

na iznos od 0,70 € od 16.05.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 0,70 € od 05.06.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 0,70 € od 09.07.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 41,21 € od 10.08.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 41,14 € od 07.09.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 40,51 € od 26.10.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 41,30 € od 26.11.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 63,96 € od 31.12.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 41,37 € od 25.02.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 71,42 € od 25.02.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 73,47 € od 25.03.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 71,02 € od 24.04.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 69,83 € od 21.05.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 70,70 € od 30.06.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 69,61 € od 15.07.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 69,05 € od 22.08.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 69,76 € od 19.09.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 72,05 € od 14.10.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 72,93 € od 17.11.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 70,11 € od 16.12.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 76,00 € od 14.01.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 75,74 € od 09.02.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 74,24 € od 16.03.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 74,36 € od 21.04.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 73,27 € od 27.05.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 72,21 € od 29.06.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 72,88 € od 29.07.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 72,75 € od 25.08.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 72,48 € od 25.09.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 71,70 € od 26.10.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 72,77 € od 30.11.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 72,55 € od 30.11.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 73,07 € od 11.01.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 73,44 € od 22.01.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 73,90 € od 31.01.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 74,46 € od 16.04.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 76,01 € od 17.05.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 75,43 € od 16.06.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 78,37 € od 16.07.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 77,85 € od 16.08.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 80,60 € od 31.08.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 81,23 € od 03.12.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 67,57 € od 20.12.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 67,31 € od 20.12.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 67,38 € od 25.02.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 66,39 € od 22.03.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 65,64 € od 26.03.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 66,66 € od 09.05.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,72 € od 14.05.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,94 € od 30.05.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 60,10 € od 14.07.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 48,01 € od 25.07.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 51,15 € od 14.08.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 45,47 € od 17.11.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 45,38 € od 23.11.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 45,65 € od 19.12.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 46,51 € od 20.02.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 46,26 € od 07.03.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 45,65 € od 16.03.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 46,04 € od 29.05.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 45,80 € od 04.06.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 45,93 € od 14.07.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 46,52 € od 25.07.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 46,98 € od 09.08.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 47,43 € od 03.09.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 47,09 € od 10.09.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 48,54 € od 30.10.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 49,15 € od 28.12.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 49,82 € od 10.01.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 50,36 € od 11.01.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 50,70 € od 28.03.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 51,22 € od 22.04.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 51,41 € od 06.05.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 51,06 € od 27.06.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 51,51 € od 30.07.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 52,03 € od 30.07.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 53,31 € od 30.10.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 53,85 € od 30.10.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 54,47 € od 05.11.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,46 € od 31.12.2013. pa do 30.09.2015.

s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku 15 dana.

IV Utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe članka 7. točka 2. Ugovora o kreditu broj 9012348919 od dana 19. ožujka 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Elizabete Škunca pod brojem: OU-23/2007 dana 23. ožujka 2007. godine, koji glasi: "plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja".

V Utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe članka 12. točka 9. Ugovora o kreditu broj 9012348919 od dana 19. ožujka 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Elizabete Škunca pod brojem: OU-23/2007 dana 23. ožujka 2007. godine, koji glasi:”Potpisom ovog Ugovora Korisnik Kredita i Založni dužnici izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“

VI Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, i to kako slijedi:

na iznos od 7,36 € od 14.01.2009 pa do 30.09.2015.

na iznos od 7,24 € od 09.02.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 0,78 € od 16.03.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 2,67 € od 21.04.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 3,60 € od 30.11.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 3,82 € od 30.11.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 7,91 € od 11.01.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 11,32 € od 22.01.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 15,29 € od 31.01.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 19,78 € od 16.04.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 29,66 € od 17.05.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 28,15 € od 16.06.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 45,71 € od 16.07.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 44,54 € od 16.08.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 61,29 € od 31.08.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 66,62 € od 03.12.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 85,31 € od 20.12.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 85,56 € od 20.12.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 87,99 € od 25.02.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 83,14 € od 22.03.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 79,87 € od 26.03.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 89,12 € od 09.05.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 95,37 € od 14.05.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 116,63 € od 30.05.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 137,42 € od 14.07.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 140,48 € od 25.07.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 177,00 € od 14.08.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 117,65 € od 17.11.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 119,06 € od 23.11.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 124,61 € od 19.12.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 136,58 € od 20.02.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 136,37 € od 07.03.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 132,14 € od 16.03.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 139,08 € od 29.05.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 90,72 € od 06.11.2014. pa do 30.09.2015.

na iznos od 92,53 € od 18.11.2014. pa do 30.09.2015.

na iznos od 92,92 € od 13.01.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 92,94 € od 15.01.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 159,51 € od 16.02.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 150,75 € od 16.03.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 150,75 € od 16.03.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 158,66 € od 11.05.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 155,60 € od 19.06.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 156,64 € od 03.07.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 137,37 € od 30.09.2015. pa do 30.09.2015.

s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku 15 dana.

VII Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], OIB 02535697732 da tužitelju ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.880,05 € / 51.837,75 HRK s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teče od 01. listopada 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], OIB 02535697732, da tužitelju ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.088,44 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana presuđenja, koja na taj iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbi ističe da se pretvaranjem uplaćenih iznosa u iznose kojim se nominiraju iznosi obroka po novom otplatnom planu u euro, uplaćeni iznosi po CHF otplatnom planu, a koji su veći od iznosa eura obroka, raspoređeni kao preplata. Preplata je priznata potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Neosnovano je stoga vraćanje na početnu ugovorenu kamatnu stopu iz kredita u kojem je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Donesenom presudom tužitelj ostvaruje pravo protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i to izmjenama iz 2015. osobito člancima 19.a, 19.b i 19.c. Potrošači neosnovano svojim tužbenim zahtjevima traže još povoljnije uvjete od onih koji su zakonski dopušteni odredbama navedenog Zakona, ali i povoljnije od onih po kojima kredite vraćaju potrošači koji su od samog početka imali sklopljene isključivo kredite s valutnom klauzulom u eur. Žalitelj se poziva na odluku Europskog suda poslovni broj C-260/18. Nadalje, Europski sud zaključuje kako Direktiva nije primjenjiva niti na osnovni ugovor. Radi se o novom sporazumu koji predstavlja potpuno novu pravnu osnovu, pa posljedično tužitelj niti po ranijoj pravnoj osnovi ne može potraživati bilo kakvu daljnju isplatu. Naime, budući da konverzija ima retroaktivni učinak to treba uzeti kao da je potrošač od početka imao kredit s valutnom klauzulom u eur. Tužitelj nije tražio utvrđenje ništetnim dodatka ugovoru o kreditu a nisu utvrđene ništetnim niti pojedine odredbe istog. Tužitelj je prihvatio izračun konverzije njegove preplate su iskorištene za ispunjenje budućih obveza te u imovini tuženika više nema imovine tužitelja koju bi stekao bez pravne osnove. Vezano za dio presude kojom je utvrđena ništetnost pojedinih ugovorenih odredbi osnovnog ugovora ističe se kako je tužitelj ugovor i svaku njegovu pojedinačnu odredbu u cijelosti prihvatio potpisom istog. Obzirom na činjenicu da je sklapanje ugovora o kreditu odraz stvarne volje ugovornih strana utvrđivanje ništetnosti bilo koje odredbe takvog ugovora je bespredmetno. Što se tiče valutne klauzule posebno se naglašava da je ista izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima pri čemu se ukazuje na odredbu čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. U pogledu dokaza vještačenjem ukazuje kako neosnovano sud u točki 12.2. presude navodi kako je tuženik samo općenito prigovorio nalazu i mišljenju vještaka. Naime, tuženik je u podnesku od 13. listopada 2020. iznio prigovore i matematičke prirode na koje se nije očitovao ni vještak, a niti ih je sud uzeo u obzir prilikom donošenja presude. Također žalba dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda u svezi zastare tražbine smatrajući da je u konkretnom slučaju nastupila zastara predmetnog potraživanja. Tuženik pobija i odredbu o troškovima postupka posebno upućujući na trošak podneska od 21. siječnja 2020. i od 10. lipnja 2020. Kako je donošenjem pobijane presude povrijeđen zakon, presuda je nerazumljiva i ima nedostataka slijedi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. Zakona o parničnom postupku radi čega se predlaže uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno podredno, ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da izreka nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, u obrazloženju iste navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni te nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava priloženih spisu radi čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), a na koju ukazuje žalba.

6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi koje su precizirane pod toč. I., II., IV. i V. izreke prvostupanjske presude te isplatu iznosa na ime razlike po tečajnom i valutnom riziku.

8. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 19. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 9012348919 (dalje: Ugovor o kreditu) kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit za kupnju nekretnine – stana ili obiteljske kuće u iznosu od 83.280,00 CHF u protuvrijednosti u hrvatskim kunama prema srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, na rok vraćanja od 180 mjeseci na koji se zaračunavaju kamate od 4,35% godišnje (čl. 4).

8.1. Također, među strankama nije sporno da su sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu 29. prosinca 2015. (l.s. 29-31) te da je tuženik sačinio izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. (l.s. 28).

9. Međutim, i u ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli ništetne, zatim da li je tuženik temeljem ništetnih odredbi stekao nešto što mu ne pripada, da li je početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR, da li je nastupila zastara potraživanja preplaćenih kamata i visina zahtjeva.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje i na isto primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane presude.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je da je, između ostalih, i tuženik iz ovog spora u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.; dalje ZZP/03) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.; dalje ZZP/07 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82.i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama je stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače. Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske uzeo u obzir da su takvi ugovori, iako tipizirani, pisani stručnom terminologijom, nerazumljivom i nepoznatom prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja. Ocijenio je da su jedino na taj način potrošači mogli spoznati ekonomske učinke koji će za njih u budućnosti proizlaziti iz osporenih ugovornih odredaba. Naime, ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

12. Nadalje, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno se prvostupanjski sud u pogledu valutne klauzule pozvao na presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženik u ovom postupku povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetnim i nepoštenim ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i protivno odredbama ZZP/07, te odredbama ZOO zbog čega je i naloženo tuženiku da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

12.1. U kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno su utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (tako odluka Ustavnog suda broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

12.2. Osim toga tuženiku je odgovoriti da u prilog svojih navoda nije predložio saslušanje svog zaposlenika, pa kako je sud vezan za utvrđenje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, te dalje kako iz iskaza tužitelja ne slijedi zaključak da bi se u svezi spornih odredbi Ugovora prije samog sklapanja pojedinačno pregovaralo o svakoj od spornih ugovornih odredaba odnosno da je tužitelj prije sklapanja ugovora bio upozoren s rizicima intervalutarnih promjena to se neutemeljenima nalaze suprotni žalbeni navodi odnosno neosnovanim se nalazi žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u svezi iznesene sporne činjenice.

13. Stoga, kako odredbe čl. 502.c ZPP i 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 14/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP) propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, to žalbeni navodi tuženika koji dovode u pitanje učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na konkretni slučaj ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

14. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji žalitelj upire ukazujući na odredbu čl. 22. ZOO ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane odluke, a u svezi s čime je u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2749/2022-2 na pitanje: "Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, na način kako je ista ugovorena odredbom članka 6. stavka 1. predmetnog Ugovora o kreditu, isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?" - odgovoreno: "….predlagatelj problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd 911/2022-2 od 16.ožujka 2022.)".

15. U odnosu na prigovor tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužitelj pristao pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, ukazuje se da takvo stajalište tuženika nije pravilno.

15.1. Točno je da Direktiva vijeća EU 93/13 od 5. travnja 1993. nije mjerodavno pravo u ovom slučaju jer je Ugovor na koji se odnosi tužbeni zahtjev sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske (1. srpnja 2013.) Europskoj uniji (presuda suda EU u predmetu C-567/20), međutim, navodi žalbe koji se odnose na tumačenje i primjenu te Direktive nisu od utjecaja na donošenje ove odluke budući da je sud prvog stupnja predmet spora prvenstveno raspravio primjenom nacionalnog prava.

15.2. Dakle, činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi kako je pojašnjeno u ranijem dijelu obrazloženja, već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.

15.3. U odnosu na navedeno valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…". Stoga iz tog razloga istaknuti prigovor tuženika u odnosno na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužitelja kao potrošača, nije osnovan.

15.4. U svezi žalbenih navoda tuženika kojima ukazuje na pravna shvaćanja Županijskog suda u Varaždinu ukazati je i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022. da su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveze proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba, koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud, a prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela stog od 10. rujna 2021. broj: 6. Su: 7/2021-14 potrošač ima pravo na restituciju u slučaju konverzije ugovora o kreditu.

15.5. Dakle, iako tuženik u žalbi tvrdi da je sklapanjem dodatka osnovnog ugovora dosljedno provedeno načelo konverzije kredita iz čl. 19. b ZPK/15 i da konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, gubi iz vida da je kod tužitelja utvrđena preplata, koja se u skladu s odredbom čl. 19.c st 1. toč. 5. alineja 1. navedenog ZPK/15 mogla koristiti za namirenje budućih obroka kredita sve dok se ta pretplata u cijelosti ne iskoristi, zbog čega tuženik neutemeljeno i u žalbi brani tezu da su sklapanjem dodatka ugovoru sporne odredbe osnovnog ugovora suglasnom voljom ugovornih stranaka stavljene izvan snage i da iste ne proizvode nikakve obveze, ni ugovorne, a ni izvanugovorne, s obzirom da je predmet ove parnice pravo tužitelja na restituciju sukladno pravilima o posljedicama djelomične ništetnosti iz čl. 323. st. 1. ZOO.

16. U odnosu na žalbene navode u svezi prigovora zastare navesti je da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. Su-IV-33/2022-2 zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a koje shvaćanje je obvezno po čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22. i 60/22.).

16.1. Prema tome, zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. – potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014 i Revt-2221/2018 te presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. - potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da je Ugovor o kreditu ništetan glede tečajnog rizika odnosno promjenjive kamatne stope).

16.2. Dakle, kako je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 7. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO ni u pogledu valutnog ni kamatnog rizika.

17. Iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka Mladena Pavetića proizlazi da visina preplaćenih mjesečnih anuiteta, zbog promjene kamatne stope, za razdoblje od 16. svibnja 2007. do 31. prosinca 2013. iznosi ukupno 35.372,42 kn/4.694,73 eura, a visina preplaćenih mjesečnih anuiteta, zbog promjene deviznog tečaja – valutna klauzula, za razdoblje od 16. svibnja 2007. do 30. rujna 2015. iznosi ukupno 29.216,73 kn/3.877,73 eura. Nakon uračunavanja efekata konverzije (preplata u iznosu od 24.090,51 kn/3.197,36 eura), preostala razlika (manje priznati iznos preplate) s danom 30. rujna 2015. iznosi 51.837,75 kn odnosno iskazano u protuvrijednosti valute eura primjenom fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR=7,53450 kn), iznosi 6.880,05 eura po osnovi glavnice na koju se računa zatezna kamata od dospijeća duga do uplate duga. Tako sačinjen nalaz temelji se upravo na dokumentaciji dostavljenoj od tuženika. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nalaz i mišljenje sačinjen je po pravilima struke, bez proturječnosti i nedostataka odnosno nije se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja. Prigovori koje je tuženik iznio, a kod kojih ostaje su prigovori pravne prirode koje sud prvog stupnja pravilno nije smatrao osnovanim niti se vještak trebao na iste očitovati tako da žalbeni navodi izneseni u svezi s time ne dovode u pitanje pravilnost pobijane presude.

18. Odluka o troškovima postupka kojom je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.). Naime, tuženik je dostavio odgovor na tužbu kojim je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, a tužitelj se spornim podneskom od 20. siječnja 2020. očitovao na sadržaj odgovora na tužbu odnosno na istaknute prigovore kojim nisu ponovljeni navodi iz tužbe već su istaknuti novi navodi upravo s obzirom na sadržaj odgovora na tužbu koji su relevantni za ovaj postupak, a s obzirom na obimnost sadržaja tog podneska žalbena tvrdnja kako je riječ o navodima koje je tužitelj mogao istaknuti na ročištu ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane odluke o trošku. Trošak sastava obrazloženog podneska od 10. lipnja 2020. također nije doveden u pitanje budući da je tužitelj isti dostavio sudu putem e- komunikacije i nalazi se na listu spisa 105 – 174.

19. Slijedom svega iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zadru, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica