REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-127/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja BILI d.o.o. iz Daruvara, Stjepana Radića 46, OIB: 58650241264, kojeg zastupa punomoćnica CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 30. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
I/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 109,06 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 04. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, u roku od 15 (petnaest) dana.
II/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 109,06 € preko stope dosuđene točkom
I/ izreke ove presude kao neosnovan.
III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 269,91 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja.
IV/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 37,88 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao i u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni trošak od 269,91 € preko stope dosuđene u točki III/ izreke ove presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu 16. siječnja 2023. radi isplate iznosa od 109,06 €. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 02. kolovoza 2023. nastala šteta na vozilu, marke OPEL CORSA, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika ŠM iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22; dalje u tekstu ZO) te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 10.08.2023. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 230810510512/1. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao 07.09.2023. poslao obrazloženu ponudu na kućnu adresu oštećenika, a naknadno je tuženik isplatio dio računa međutim tuženik je tim iznosom samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Oštećenik, kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će popraviti svoje vozile te je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 80/P1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 378,41 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila, a koji je odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 269,35 €. Razliku od 109,06 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 30,00 €/ sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno. Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 27. listopada 2023. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 109,06 € na primatelja tj. tužitelja o čemu je obaviješten ovdje tuženik.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov, odnosno nastanak štetnog događaja, odgovornost, visinu potraživanja tužitelja kao i tijek kamate i visinu stope kamate. Tuženik je sukladno uslužnoj procjeni obradio odštetni zahtjev.
3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je osporio navode tuženika u cijelosti i istaknuo kako Triglav osiguranje d.d., Uniqa d.d. i Allianz Hrvatska d.d. priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenih servisera u iznosu od 42,11 € uvećano za PDV.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u račun (list 8 spisa), detalji transakcije (list 9, 10 spisa), izvid štete (list 11 spisa), obrazložena ponuda (list 12 spisa), cjenik (list 13 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 14-15 spisa), notifikaciju o ustupanju (list 16 spisa), mail korespondenciju (list 17, 36-37 spisa), sudsku praksu (list 18-21, 26-35, 38-43, 76-80, 85-89 spisa), dopis od 20.02.2020. (list 22-25 spisa), račune i detaljne prikaze transakcije i naloge za isplatu (list 56-75, 81-84 spisa), izvršio je uvide u pisane iskaze svjedoka ŠM (list 97-98 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja EM (list 95-96 spisa) te je saslušao svjedoka ŠM (list 108-109 spisa).
5. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja, na okolnost visine cijene i rada tužitelj, obzirom da se navedene okolnosti mogu utvrditi iz cjenika i računa tužitelja, a koji su dostavljeni u spis. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanje visine odnosno cijene sata rada tužitelja u odnosu na smjernice AZTN-a. Prema mišljenju ovog suda navedene okolnosti se mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebno odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a posebice imajući na umu malu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu kao i obvezu sud postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova.
6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 109,06 € koju tuženik nije priznao u mirnom postupku naknade štete, a za koju tužitelj navodi da se odnosi na razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.
8. U postupku je sporan aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva odnosno cijena radnog sata popravka vozila tužitelja i tijek zatezne kamate i stopa iste.
9. Uvidom u Izvid štete tuženika broj 230810510512/1 razvidno je kako je tuženik pregledao vozilo Opel Corsa 1.2 broj šasije [broj šasije] reg. oznake [registarska oznaka] dana 10.08.2023., uz navođenje da je oštećenik ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj], a povodom nezgode od 02.08.2023. te da je utvrđeno kako je potrebno zamijeniti držač L branika ST i držač D branika ST, a da je potrebno popraviti Branik ST. Također je navedeno radno vrijeme limara 2,00 sati uz navođenje cijene od 15,93 €/h, a lakirera 4,20 sati po cijeni 15,93 €/h, a da je potrošni materijal lakirera 101,91 €, a limara 1,59 €.
10. Uvidom u utuženi račun razvidno je da je tužitelj izdao račun za popravak vozila Opel Corsa 1.2 broj šasije [broj šasije] reg. oznake [registarska oznaka] u ukupnom iznosu od 378,41 € (zajedno s PDV-om) u kojem su navedeni točno koji dijelovi su rađeni (držač brani Z, glasurit 55 ½ baza, bezbojni lak, utvrđivač za lak, razrjeđivač 2K, brusni papir fi 150) te je obračunat trošak limarskog i lakirerskog rada u ukupnom trajanju od 6,20 sata po jediničnoj cijeni 30,00 € po sat. Isti račun obuhvaća popravak dijelova navedenih u Izvidu štete tuženika broj 2308105510512/1, na koji se tužitelj i poziva.
11. Iz obrazložene ponudu od 07.09.2023. razvidno je da je tuženik obavijestio ŠM vezano za prometnu nesreću od 02.08.2023., a povodom odštetnog zahtjeva od 04.08.2023. 34/60, a kojeg tuženik vodi pod brojem 230810510512, kako postoji tuženikova odgovornost za naknadu štete po navedenoj prometnoj nesreći i da odgovornost nije sporna pa je time i njezin odštetni zahtjev pravno osnovan Nadalje, iz iste ponude je razvidno da je tuženik naveo kako je osnovanost zahtjeva utvrdio na temelju prometne dozvole prijevoznog sredstva, vozačke dozvole vozača, rekonstrukcije prometne nesreće, izjave osiguranika, prijave i zahtjeva za naknadu štete. Također je utvrđeno kako je tuženik procijenio visinu štete na iznos od 187,60 € te da ukoliko joj je to prihvatljivo da pismeno potvrdi i dostavi broj računa i naziv banke na koji će joj izvršiti doznaku naknade štete, a ukoliko nije zadovoljna da može pisati prigovor. Nadalje iz ponude je razvidno da je tuženik visina štete procijenio na temelju izvida štete od 10.08.2023.ekspretize koja je rađena na osnovu tržišne cijene ukupnog troška popravka oštećenog vozila.
12. Iz Izvida štete proizlazi da je potrošni materijal limara i lakirera procijenjen na 15,93 €, dok je uvidom u utuženi račun tužitelja razvidno kako je isti zaračunao radni sat po cijeni od 30,00 €/h.
13. Iz Detalja transakcija je razvidno kako je tužitelju plaćeno za ovdje utuženi račun iznos od 187,60 € dana 28.09.2023., a dana 16.10.2023. i iznos od 81,75 €.
14. Tužitelj u tužbi navodi kako se utuženi iznos od 109,06 € odnosi na razliku radnog sata limara i lakirera koju tuženik nije htio priznati.
15. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja razvidno je da su ga potpisali tužitelj kao primatelj i ŠM (vlasnik vozila) kao ustupitelj dana 27.10.2023. i da su u istom suglasno utvrdili kako ustupitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 109,06 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja br. 80/P1/1 u ukupnom iznosu od 378,41 € i izvida štete ovdje tuženika br. 2308105510512/1. Nadalje, da suglasno utvrđuju kako je primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio ranije navedeni račun, a da je tuženik navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police osiguranja štetnika i temeljem ranije navedenog izvida štete i da je tuženik podmirio iznos samo djelomičnu u visini od 269,35 € te da je tuženik ostao dužan podmiriti još iznos od 109,06 € pa da primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 109,06 €. Ustupitelj navedenim ugovorom ustupa primatelju odnosno tužitelju svoje potraživanje u visini od 109,06 €.
16. O istom ugovoru tužitelj i vlasnik vozila obavijestili su tuženika notifikacijom od 27.10.2023. Iz mail korespondencije od 20.12.2023. razvidno je da je tužitelj dostavio tuženiku notifikaciju o ustupanju predmetne tražbine.
17. Iz pisanog iskaza svjedoka ŠM razvidno je kako je ista vlasnik vozila Opel Corsa, reg. oznaka [registarska oznaka] koje vozilo je nakon štetnog događaja popravljeno u radionici tužitelja, čija je to primarna djelatnost, a čije usluge je koristila radi iznimne stručnosti i profesionalnosti, s time da je upoznata sa cijenama sata rada tužitelja. Vozilo je popravljeno i dovedeno u ono stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja, a sve to sukladno pravilima struke. Štetni događaj je prijavila tuženiku 04.08.2023. kao odgovornom osiguratelju te su djelatnici tuženika procijenili štetu 10.08.2023. i napravili zapisnik o izvidu štete 230810510512/1 te joj dostavili odluku kojom je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, a da je tuženik samo djelomično podmirio štetu po računu tužitelja za popravak vozila, koji iznos nije dostatan da bi se šteta u cijelosti namirila, stoga je razliku novčanog potraživanja prema odgovornom osiguratelju odnosno ovdje tuženiku, a radi naknade štete u vidu naknade troškova popravka vozila odlučila ustupiti radi ispunjenja ovdje tužitelju kod kojeg je popravila vozilo, radi čega je sklopila Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 27.10.2023. za preostalo potraživanje u visini od 109,06 €.
18. Iz usmenog iskaza svjedokinje ŠM proizlazi kako se predmeta nezgoda dogodila na parkingu trgovine u kojoj je ona radila te da je njezino vozilo bilo parkirano na parkiralištu, a da je drugo vozilo prilikom vožnje udarilo u njezino vozilo u stražnji kraj. Nakon što je završila s poslom bilo je mračno i nije primijetila da je njezino vozilo udareno već je drugi dan došla djevojka i rekla da je udarila njezino vozilo pa su taj dan napisali europsko izviješće te su otišli u EUROHERC gdje je procjenitelj izvršio procjenu štete. Ona je tamo rekla da ne želi dobiti novce za popravak vozila već je tražila da se vozilo popravi. Popravak vozila je vršila kod društva BILI d.o.o. gdje se vozilo popravljalo i s njima je sklopila ugovor o ustupanju tražbine. Napomenula je kako joj je procjenitelj pri procjeni rekao da ne može ići popravljati vozilo kod BILI d.o.o. već da mora ići u auto kuću za koju joj je on rekao da ide. Kasnije je bilo natezanja da li se auto može popravljati kod BILI d.o.o. ili ne može, no na kraju se moglo ići popravljati kod njega. Istaknula je da je htjela vozilo popravljati kod BILI d.o.o. zato što je tamo popravljala uvijek svoje vozilo i imala je povjerenja u njega. Ovo joj je bila prva prometna nesreća, a ranije je kod BILI d.o.o. popravljala vozila kad ga je sama ogrebla. Tada nije bilo nikakve prometne nesreće. BILI d.o.o. je udaljen od nje negdje 12 km. Ako se sjeća misli da je u toj prometnoj nesreći sudjelovalo vozilo PUNTO koje je bilo tamnije boje crne ili sive. Njezino vozilo OPEL CORSA je bilo oštećeno u ovoj prometnoj nesreći, a koje vozilo je lupilo PUNTO. Ugovor o ustupu tražbine je potpisala s gospodinom iz BILI d.o.o. te ga je potpisala nakon razgovora s njegovom odvjetnicom, za koju ne zna kako se zove. Ne sjeća se je li ugovor potpisan za vrijeme ili nakon popravka, a sada ne zna ni koliko je popravak trajao, no mogla bi nagađati da je trajao tjedan ili dva. Napomenuo je da je htjela popraviti auto u društvu BILI d.o.o. zato što je u njega imala povjerenja. Kada joj je procjenitelj govorio da ode popraviti vozilo kod točno određenog servisera nije bilo govora o da se radi o ovlaštenom serviseru, no ona misli da ima pravo odlučiti gdje želi popraviti vozilo.
19. Sud je u cijelosti prihvatio ovako dan iskaz obzirom da je svjedokinje izlagala životno i logično te je njezin iskaz u skladu s dokumentacijom u spisu.
20. Iz pisanog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja EM razvidno je kako je tužitelj izvršio popravak vozilo Opel Corsa reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu ŠM te da je tužitelj za to izdao ovdje utuženi račun, da je popravkom vozilo dovedeno u stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja te da tuženik 07.09.2023. dostavio obračun štete i isplatio nesporni iznos štete od 269,35 € čime nije u potpunosti isplatio račun popravka, slijedom čega je nastala razlika po računu iznosu od 109,06 €, a koji dio ne žele isplatiti jer ne priznaju cijenu sata rada tužitelja. Nadalje, isti je izjavio kako je službena cijena sata limarskih i lakirerskih radova kod tužitelja iznosi 30,00 € + PDV.
21. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja vlasnik vozila je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 109,06 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika.
22. Kako je vlasnik vozila prenio na tužitelja svoje potraživanje s osnove naknade štete tako je isti aktivno legitimiran u ovom predmet. Iz iskaza svjedoka ŠM, koja je vlasnik oštećenog vozila razvidno je da se u njezin automobil koji je bio parkiran na parkiralištu trgovine u stražnji kraj lupilo drugo vozilo, da joj je javila djevojka koja joj je rekla da je ona odgovorna jer da je lupila u njezino vozilo, da su ispunila Europsko izvješće i da su otišli kod tuženika koji je izvršio procjenu štete. Dakle iz iskaza svjedokinje proizlazi da je upravo tuženik odgovorni osiguravatelj vozila štetnika, a što potvrđuje i dokumentacija iz koje proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, njemu je dostavljen utuženi račun tužitelja za popravak predmetnog vozila te je isti povodom istog priznao svoju odgovornost i isplatio djelomično račun za popravak vozila (osim razlike u radnom satu), slijedom čega je sud ocijenio da je isti pasivnu legitimiran u ovom predmetu i da postoji njegova odgovornost.
23. Uvidom u Cjenik tužitelja razvidno je kako isti ima propisanu cijenu sata za lakirerski rad kao i za limarski rad u visini od 30,00 € (sa PDV-om).
24. Dakle, tužitelj je za popravak predmetnog vozila obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima.
25. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik prema mišljenju ovog suda nema ovlasti niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 Urbroj: 580- 09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. kao i maila HANFA-e od 03.07.2015.
26. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne cijene sata rada, odnosno prosječne cijene sata na području Zagrebačke županije.
27. Tužitelj je u spis dostavio račune društva Termolakirnica Zagi d.o.o. u kojima su zaračunati limarski radovi i lakirerski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 317,25 kn (42,11 €) bez PDV-a tijekom 2021. i 2022., a tijekom 2023. u iznosu od 42,11 € bez PDV-a, obrta [obrt] koji je tijekom 2023. obračunavao limarski radovi i lakirerski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 29,89 € bez PDV-a i društva Autoflex d.o.o. koji je tijekom 2023. obračunavao limarski radovi i lakirerski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 26,54 € bez PDV-a, a koji svi račun su plaćani od strane Triglav osiguranje d.d., Uniqa d.d. i Allianz Hrvatska d.d.
28. Dakle, iz navedenog razvidno kako su društva osiguravajuća društva priznavala i cijenu radnog sata u iznosu od 42,11 € bez PDV-a, što je veća cijena od tužitelja.
29. Iz navedene dokumentacije razvidno je kako se tijekom 2021., 2022. i 2023. priznavale cijena sata lakirera i limara u visini od 42,11 € (bez PDV-a). Cijenu od 42,11 € su priznala druga osiguravajuća društva. Predmetni radovi u ovom predmetu su obavljeni tijekom 2024. godine i tužitelj ih je obračunao po cijeni od 30,00 €, što je manje od cijene sata koje su se priznavale tijekom 2021., 2022. i 2023. od strane drugih osiguravajućih društava. Slijedom navedenog sud je cijenio kako je tužiteljeva cijena rada sata lakirera i limara tržišna cijena.
30. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 30,00 € po satu (bez PDV-a), a obzirom da je tuženik naknadio štetu u manjem iznosu (priznavši radni sat u iznosu od 15,93 €/h), tako postoji i tražbina naknade štete u preostalom utuženom iznosu od 109,06 €, a koji iznos predstavlja neplaćenu razliku po radnom satu od strane tuženika uvećanu za PDV. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.
31. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 32. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
33. U spis nije dostavljena prijava štete i zahtjeva za naknadu štete iz kojeg bi proizlazi kada je oštećenik podnio zahtjev tuženiku, no iz Obavijesti o isplati naknade po obrazloženoj ponudi i Obrazloženoj ponudi je razvidno kako je odštetni zahtjev podnesen 04.08.2023. Međutim tužitelj potražuje zatezne kamate od dana 04.10.2023. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.
34. Obzirom da je tužitelj potraživao zateznu kamatu po stopi za trgovačke odnose, a kako se ovdje radi o naknadi štete, tako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.
35. Kako tužitelj nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu, to mu sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.
36. Tužitelju je priznat trošak tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak podneska 07.03.2024. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 12.02.2025. i 24.03.2025. svaki u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife), što je ukupno 200,00 €, a što uvećano za PDV iznosi 250,00 €. Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € te na presudu u iznosu od 13,27 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 269,91 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
37. Tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 26,54 €, obzirom da sukladno Uredbi o Tarifi o sudskih pristojbama, a sukladno vrijednosti predmeta spora iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 13,27 € kao i na tužbu, no međutim uvidom u spis razvidno je da je tužitelj uplatio 50% sudske pristojbe na tužbu prilikom podnošenja tužbe putem e-komunikacije, slijedom čega mu je dodijeljen uplaćeni iznos od 6,64 € pa je valjalo tužitelja odbiti za previsoko zatraženi trošak sudskih pristojbi u iznosu od 6,63 €. Tužitelj je odbijen i za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu na trošak po stopi za trgovačke odnose, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka odlučio kao pod točkom III/ i IV/ izreke ove presude.
U Zagrebu 30. travnja 2025. godine
S u d a c:
mr. sc. Maja Josipović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu
2. Tuženiku po punomoćniku
