REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2502/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, u pravnoj stvari tužitelja UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mariu Žaji, , odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupana p.p. AĐ i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ANIĆ & ANIĆ d.o.o. Split, Lovretska 14, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Općinskog suda u Splitu, pod brojem: Su-549/2021, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12.veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Maria Žaje, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika HĐ te po objavi 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 97273/05 od 07. prosinca 2005. god. u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa po odluci tuženika, a koja je označena u toč. 9. 1. označenog Ugovora i koja glasi: „Redovna kamata je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora.“

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 828,46 EUR zajedno sa zakonskom zateznom koja se do 31. prosinca 2007. god. obračunava u visini od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. god. pa do 31. srpnja 2015. god. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. god. namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče:

- na iznos od 5,04 EUR od 10.03.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,02 EUR od 10.04.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,68 EUR od 10.05.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 10.06.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,44 EUR od 10.07.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,71 EUR od 10.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,65 EUR od 10.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,27 EUR od 10.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,49 EUR od 10.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,13 EUR od 10.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,42 EUR od 10.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,43 EUR od 10.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,01 EUR od 10.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,30 EUR od 10.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,95 EUR od 10.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR od 10.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,77 EUR od 10.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR od 10.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,23 EUR od 10.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,05 EUR od 10.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,65 EUR od 10.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,86 EUR od 10.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,80 EUR od 10.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,79 EUR od 10.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,49 EUR od 10.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,14 EUR od 10.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,36 EUR od 10.05.2009 godine pa do isplate,

- na iznos od 13,48 EUR od 10.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,96 EUR od 10.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,94 EUR od 10.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,79 EUR od 10.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,99 EUR od 10.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,22 EUR od 10.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,98 EUR od 10.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,86 EUR od 10.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 10.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,66 EUR od 10.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,63 EUR od 10.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,63 EUR od 10.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,17 EUR od 10.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,46 EUR od 10.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,75 EUR od 10.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,79 EUR od 10.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,49 EUR od 10.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,57 EUR od 10.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,82 EUR od 10.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,49 EUR od 10.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,75 EUR od 10.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,45 EUR od 10.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,97 EUR od 10.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,37 EUR od 10.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,53 EUR od 10.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,30 EUR od 10.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,11 EUR od 10.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,00 EUR od 10.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,31 EUR od 10.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,81 EUR od 10.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,44 EUR od 10.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,97 EUR od 10.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,04 EUR od 10.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,49 EUR od 10.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,85 EUR od 10.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,59 EUR od 10.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,70 EUR od 10.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,42 EUR od 10.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,39 EUR od 10.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,23 EUR od 10.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR od 10.10.2012. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1., 10.a/1. i 10.d/1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 47067/06 od 21. srpnja 2006. god. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita, i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak a koja glasi:

„ Iznos kredita“

Korisniku kredita Kreditor stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od CHF 30.365,00 (slovima: tridesettisućatristošezdesetpetšvicarskihfranaka). Kredit će se isplatiti u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja. „Otplata kredita“

a) Otplata duga

Kredit se otplaćuje u 84 (slovima: osamdesetčetri) mjesečnih anuiteta i to: 83 (slovima: osamdesettri) jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 457,60 CHF (slovima: četristopedesetsedamšvicarskihfranakaišezdesetcentima) i jednog preostalog anuiteta u iznosu 460,10 CHF (slovima: četristošezdesetšvicarskihfranakadeset centima)

d) Tečaj na dan dospijeća zakašnjenja i prijevremene uplate. Mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća“.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.746,60 EUR zajedno sa zakonskom koja se do 31. srpnja 2015. god. obračunava u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. god. namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče:

- na iznos od 57,72 EUR od 10.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,02 EUR od 10.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 88,44 EUR od 10.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,09 EUR od 10.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,01 EUR od 10.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,53 EUR od 10.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,12 EUR od 10.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 102,29 EUR od 10.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 109,12 EUR od 10.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,48 EUR od 10.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 113,61 EUR od 10.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,51 EUR od 10.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 109,17 EUR od 10.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 109,74 EUR od 10.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,89 EUR od 10.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,19 EUR od 10.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,39 EUR od 10.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,13 EUR od 10.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,47 EUR od 10.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,51 EUR od 10.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,57 EUR od 10.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,00 EUR od 10.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,66 EUR od 10.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,62 EUR od 10.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 133,32 EUR od 10.11.2012. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak od 2.474,82 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv prednika tuženika ranije HVB SPLITSKA BANKA d.d. 12. lipnja 2019. u kojoj navodi da je sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu 07.12.2005. od 97173/05 temeljem kojega je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 30.365,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom čl. 4 istoga određena je bila kamatna stopa od 6,88% s time da je ista bila promjenjiva sukladno odluci tuženika tj Banke.

1.1 Gore označna odredba kojom je isključivo jedna ugovorna strana tj tuženik jednostrano određivao obvezu tužitelja u pogledu visine kamatne stope je ništetna, Pravni osnovu ništetnosti te odredbe odredio je Visoki trgovački sud RH u svojoj odluci Pž7129/13 u kolektivnom postupku koji je savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj, vodio protiv osma banaka između ostalih i tužene i Vrhovni sud RH i to u odluci Revt 249/14.

1.2. Radi navedenog tužitelj je u tužbi predložio sudu utvrditi ništetnom odredbu Ugovora o kreditu broj 97273/05 od 07. prosinca 2005. u dijelu u kojem je iskaza kamatna stopa po odluci tuženika a koja je označena u točki 9.t.1. Ugovora i koja glasi: " Redovna kamata je promjenjiva a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktima Kreditor".

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 04.02.2020. naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu sa prijedlogom da se isti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na plaćanje parničnog troška.

2.1. Tuženik osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog traženja, ističe prigovor zastare, ističe kako se ne radi o tipskom ugovoru ističe kako eventualna ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope ne povlači ništetnost ugovorne odredbe da je kamatna stopa promjenjiva.

2.2. Tuženik u podnesku od 11.03.2024. navodi da je između istih stranaka (tužitelja i tuženika) u tijeku parnični postupak koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod posl. brojem: P-1168/2023, radi isplate temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF po istom Ugovoru o kreditu koji je predmet i ovog parničnog postupka, a u kojem je tuženik dao odgovor na tužbu, te radi ekonomičnosti postupka predložio ovome sudu spajanje toga postupka na ovosudni time da je tuženik u tome postupku podneskom od 03.02.2020.g. dao odgovor na tužbu, kod kojeg odgovora u cijelosti ostaje.

3. Sud je raspravnim rješenjem od 24. rujna 2024. odlučio pripojiti spis br. P-1168/23 na ovaj spis tj predmet radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

4. Tuženik je u predmetu br. P-1168/23 u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnovu i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka.

4.1. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe, jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem, budući je kredit u cijelosti otplaćen 12.11.2012.g. T uženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2005.g., tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po kreditu, te da je svjesno i dobrovoljno preuzeo rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK (članak 15. st. 1. Ugovora o kreditu). Tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Slijedom navedenog, budući da je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena.

4.2. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti: nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; a koja neravnoteža mora biti značajna.

4.3. Obzirom da se tužitelj za osnovanost tužbenog zahtjeva poziva na odredbe ZZP i pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u kolektivnom sporu (Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. i Pž-6632/17 od 14.06.2018.g.) po kojoj bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivosti kamatne stope bile ništetne, pa stoga postojanje osnove tužbenog zahtjeva u ovom postupku i ne treba dokazivati, takvo shvaćanje je pravno neprihvatljivo i stoga neodrživo, a sve iz sljedećih razloga. Donošenjem ove presude nije otpala osnova stjecanja, s obzirom da je u predmetu vođenom protiv tuženika povodom tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom na zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa pojedinačnog potrošača. Ovom presudom potrošačima je pružena apstraktna zaštita, a nije za tužitelja ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo, koje bi ga oslobađalo obveze dokazivanja kako postojanja osnova tako i visine tužbenog zahtjeva. Dakle, činjenična utvrđenja iz postupka koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P-1401/12, a u kojem je VTS donio gore citirane pravomoćne presude, nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku. Ovo stoga, jer sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pri čemu nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice (čl. 221. ZPP-a). Sud je ovlašten i dužan, prema svom uvjerenju ali na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Konačno, ukoliko bi činjenična utvrđenja iz presude donesene u postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu bila relevantna za utvrđenje odlučnih činjenica i u ovom postupku, bila bi na štetu tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a u svezi s čl. 81. st. 4. ZZP (NN 96/03).

4.4. Iako tuženik prije svega smatra da tužitelju nedostaje pravna osnova, ipak opreza radi osporava i visinu tužbenog zahtjeva. U svakom slučaju tuženik osporava svaki izračun koji je napravljen po privatnom zahtjevu tužitelja, budući da radi izračuna eventualne razlike može biti mjerodavno isključivo vještačenje napravljeno po nalogu suda. Ako sud prihvati izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, iako ga tuženik smatra suvišnim s obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva, za istaknuti je slijedeće. S obzirom na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva – stjecanje bez osnova – i odredbe ZPP-a, vještak bi trebao izračunati razliku između iznosa kojeg je banka imala pravo naplatiti po početnim parametrima (početnom otplatnom planu i početnom tečaju) i iznosa kojeg je stvarno naplatila po promijenjenim parametrima (početnom otplatnom planu i primijenjenom tečaju), imajući u vidu da je preplata s osnova ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope predmet drugog postupka, a to onda znači da je vještak postupajući lege artis dužan u nalazu i mišljenju prikazati ne samo pozitivne već i negativne razlike, jer kada se radi o povratu stečenog bez osnova, a predmet stjecanja je novac, ne može se banka obvezati da na ime pretplate vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je eventualno neosnovano stekla.

5. Tužitelj tijekom postupka navodi kako sa tuženikom nije zaključio Spoprazum o konverziji a na izrađeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Blaževića nema primjedbi te po istome uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 28.01.2025. o kojem je sud odlučio u izreci ove presude. Naime, tužitelj je podneskom od 09.01.2025. pogrešno postavio tužbeni zahtjev koji je uredio gore navedenim podneskom.

6. Tuženik podneskom od 16.01.2025. se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i na podnesak tužitelja od 09.01.2025.

6.1. Tuženik nema primjedbi na matematičku točnost izračuna vještaka, sukladno kojem bi preplata po kreditu, s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, koju bi tuženik eventualno neosnovano stekao, osporavajući pritom osnovanost bilo kakve preplate, mogla predstavljati samo razlika koja se dobije između stvarno plaćenog iznosa u kunama u skladu s primijenjenim otplatnim planom i anuiteta koji bi bili plaćeni po početnom tečaju CHF i početnom otplatnom planu, a što je vještak jasno prikazao u koloni 16 (razlika anuiteta hrk) Tablice 3 i to u iznosu od 26.936,25 kn/ 3.575,05 EUR. Stoga je vještak Ante Blažević, postupajući u skladu s pravilima struke i sa svojim stručnim znanjem, u nalazu i mišljenju pravilno utvrdio razliku anuiteta u iznosu od 26.936,25 kn/ 3.575,05 EUR (od toga razliku kamate u iznosu od 6.242,02 kn/ 828,46 EUR i tečajne razlike u iznosu od 20.694,23 kn/2.746,60 EUR), koja razlika uključuje i tzv. negativne razlike, odnosno visinu i datume svakog onog anuiteta kada je tužitelj plaćao manje od onoga što bi bio dužan platiti po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju CHF.

6.2. Kada tužitelj podneskom od 09.01.2025.g. uređuje tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu ukupnog iznosa koji uključuje i pozitivne i negativne razlike, dok pojedinačno utuženi iznosi predstavljaju samo tzv. pozitivne razlike a pritom su i negativne razlike iz vještačenja prikazane i utužene kao pozitivne, tužitelj ne samo da negativne razlike ne uzima u obzir, već on tužbeni zahtjev nije uredio u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, a osim toga ovako postavljenim tužbenim zahtjevom, tužitelj premašuje predmet ovog postupka kako je on determiniran tužbom – stjecanje bez osnove (članak 1111. ZOO-a), a presuda kojom bi se prihvatio ovakav tužbeni zahtjev uz ostale povrede bila bi i neprovediva jer nije podobna za ovrhu.

6.3. Definicija stjecanja bez osnove uvijek pretpostavlja povećanje imovine na jednoj strani, a umanjenje imovine na drugoj strani dok prava i obveze stranaka proizašle iz ugovora o kreditu treba prosuđivati kao jedinstvenu cjelinu za cijelo razdoblje otplate kredita. Sukladno pravilima o opsegu vraćanja, a u slučaju kada je predmet stjecanja bez osnove određeni novčani iznos, kao što je to ovdje slučaj, tuženik bi bio u obvezi vratiti nominalno istu glavnicu, odnosno točno određeni novčani iznos kojeg je eventualno neosnovano stekao, i samo je za taj isti nominalni iznos glavnice došlo do umanjenja imovine na strani tužitelja. Pitanje obveze plaćanja zatezne kamate nije od značaja za naprijed navedeno. Dosljedno naprijed navedenome, predmet povrata može biti samo ono što je tuženik eventualno neosnovano stekao, a to jedino može biti iznos koji predstavlja razliku između iznosa kojeg je tužitelj trebao platiti po početnom otplatnom planu i početnom tečaju CHF i iznosa kojeg je stvarno platio po primijenjenom otplatnom planu, a koji iznos je vještak, jednostavnom matematičkom operacijom oduzimanja, utvrdio u iznosu od 26.936,25 kn/ 3.575,05 EUR. Ne može preplata koju tužitelj potražuje primjenom pravila o stjecanju bez osnove, biti veća od iznosa kojeg je tuženik eventualno neosnovano stekao. Tuženik glede negativnih razlika nije dužan postaviti nikakav zahtjev u smislu podnošenja protutužbe, isticanje prigovora prijeboja ili prigovora radi prebijanja, ili bilo što slično, jer se ovdje radi o pravilnom tumačenju i primjeni instituta stjecanja bez osnova, u skladu s kojim tuženik nije dužan vratiti više nego što je eventualno neosnovano stekao, a što je od značaja za pravilno utvrđenje visine tražbine tužitelja.

6.4. Slijedom naprijed navedenoga jasno je da bi zahtjev tužitelja, koji, pozivom na stjecanje bez osnove, potražuje iznos veći od onog kojeg je tuženik eventualno neosnovano stekao, svakako barem u dijelu bio neosnovan, jer je protivan osnovnim pravilima o vraćanju kod stjecanja bez osnove, a uvažavajući sve već izneseno od strane tuženika tijekom postupka, tužbeni zahtjev je u svakom slučaju potrebno u cijelosti odbiti uz osudu tužitelja na plaćanje parničnog troška.

7. Tuženik na ročištu glavne rasprave od 12. veljače 2025. nakon postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja podneskom od 28. siječnja 2025. više ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

8. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem Ugovora o kreditu br. 97273/05 od 07.12.2005. ( str 4-6.), Povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za HVB Splitska banka d.d. ( str 7-10.), Otplatni plan kredita od 01.06.2019. ( str 11-12), izlist tekućeg računa na ime tužiteljice (13-18.), financijsko računovodstveno vještačenje ( str 19. -29), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za bankarstvo, financije i računovodstvo ŽĐ od 27.10.2024. ( str 130-140.).

9. Stranke su popisale parnični trošak.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Predmet ove parnice je zahtjev:

- za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. 97273/05 od 07.12.2005. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,

- za isplatu po osnovu ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

12. Među strankama nije sporno:

- da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj 97273/05 od 07.12.2005

na temelju kojeg je odobrena isplata 30.365 CHF u kunskoj protuvrijednosti ( čl. 1.) na rok otplate od 84 mjeseci u anuitetu od 457,60 CHF ( čl. 10.)

- da je člankom 4. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 6,88 % godišnje i da je promjenjiva ( čl. 4)

- da je ugovor o kreditu isplaćen 10.12.2012.

- visina tužbenog zahtjeva tužitelja sadržanim u podnesku od 28. siječnja 2025.

13. Čitanjem ugovora o kreditu broj 97273/05 od 07.12.2005. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između HVB SPLITKA BANKA d.d. i UĐ kao korisnika kredita,

- da se korisniku kredita odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti od 30.365,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja,

- da se radi o ne namjenskom kreditu,

- da je rok otplate 84 mjeseca( čl. 10.) sa anuitetom od 457,60CHF ( čl. 10.a)1.)koji se plaćaju sa uplatom iznosa u kunskoj protuvriedjnosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan sdospijeća8 čl. 10.d) t.1.)

- da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 6,88 % godišnje, koja je kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana ( čl.9.t.1.).

14. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Blaževića od 27.10.2024. proizlazi :

a) zbog promjene kamatne stope od strane Banke za vrijeme otplate kredita, korisnik kredita je platio više kamate u iznosu od 1.181,64 CHF (razlika kamate za svaki mjesec u CHF izračunata je u stupcu broj 13 tablice broj 3.), odnosno više kamate u HRK u iznosu od 6.242,02 HRK ili 828,46 EUR (razlika kamate u HRK izračunata u stupcu broj 15 tablice broj 3., a u EUR u stupcu broj 18 tablice broj 3.);

- u razdobljima u kojima je korisnik kredita plaćao veću kamatu od ugovorene, platio je 831,93 EUR kamate više (pozitivne kamate), a u razdobljima kada je kamata iznosila niže od ugovorene, platio je 3,47 EUR kamata manje (negativne kamate) od ugovorenih ( 831,93 eura – 3,47 eura = 828,46 eura);

b) zbog primjene valutne klauzule CHF/HRK i zbog primjene promjenjive kamatne stope, korisnik kredita je platio više anuiteta, nego da je kredit otplaćivao bez primjene valutne klauzule i uz primjenu inicijalno ugovorene kamatne stope cijelo vrijeme otplate, iznos od 26.936,25 HRK ili 3.575,05 €, razlika anuiteta svaki mjesec u HRK izračunata je u stupcu br. 16 tablice br.3.;

c) Korisnik kredita platio je tečajnih razlika u iznosu od 20.694,23 HRK ili 2.746,60 EUR (ukupno razlika anuiteti 26.936,25 kn – ukupno razlika kamate 6.242,02 kn), pozitivne tečajne razlike iznosile su 3.301,83 EUR, a negativne 555,23 EUR a razlika je 2.746,60 eura.

14.1. Na mišljenje vještaka (matematički izračun) stranke nisu imale primjedbi pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom. Štoviše, stranke su u skladu s mišljenjem vještaka postavile tužbeni zahtjev, odnosno tuženik je tražio da se tkz negativne razlike uzmu u obzir prilikom dosude tužiteljeva potraživanja, koji prigovor je tužitelj uvažio i postavio takav tužbeni zahtjev uvažavajući tkz negativne razlike.

15. Dakle, gledano po anuitetima, tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude pod II i IV. u dane navedene u izreci presude.

14 .Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, za navesti je sljedeće. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće. Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.

14.1. O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž- 6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

14.2. Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018; ŽS Zagreb: Gž-2551/2022). Nadalje, za reći je da Vrhovni sud RH, vezano za primjenu čl.502.c ZPP, i u svome rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.5.2020. navodi: "Drugostupanjski sud također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor."

14.3. Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o valutnoj klauzuli pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03).

14.4. Ne stoji tvrdnja tuženika da ne postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz Ugovora o kreditu jer je ta tvrdnja tuženika u suprotnosti sa onim što je u toč.14. obrazloženja navedeno o odlukama donesenim u kolektivnom sporu. Tužitelj u ovoj parnici se pozivao na ništetnost upravo odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope (od koje odredbe je tijekom postupka odustao shvativši da je nastupila zastara dijela potraživanja) ili u sebi sadrže valutnu klauzulu. Također, tuženik nije nijednim dokazom dokazao da je tužitelj prije odabira kredita dobio sva tražena pojašnjenja i informacije u vezi spornih odredbi.

14.5. Konačno, to što se možda Direktiva 93/13 ne bi primjenjivala na ugovore sklopljene prije 1.7.2013. ne mijenja ništa na stvari jer u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora u Hrvatskoj je bio na snazi ZZP/03 koji sadrži dostatne odredbe koje omogućavaju da se nepoštene odredbe uklone iz ugovora tj. utvrde ništetnima. Isto tako, treba reći da tuženik nije, s obzirom na svoju procesnu aktivnost u pogledu predlaganja dokaza (koja je očito povezana sa spoznajom o učinku čl.502.c ZPP), dokazao niti jedan od prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Osim toga, treba reći da su pojedina pravna shvaćanja tuženika u suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine procesne i materijalno pravne odredbe propisa.

15. Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravni interes i da je nastupila prekluzija jer je kredit otplaćen, treba reći da tužitelj kao ugo vorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.328.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica. Također, nije osnovano ni pozivanje tuženika na čl.326.st.2.ZOO da je riječ o zabrani manjeg značenja. Uvjeti za primjenu te odredbe, koju treba povezati sa st.1. istog članka (i naslovom iznad članka) jer sa tim stavkom čini jednu cjelinu, su: da je uzrok ništetnosti naknadno (očito se pod tim misli na razdoblje nakon sklapanja ugovora) nestao; da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja i da je ugovor u cijelosti ispunjen. Po ocjeni ovog suda sva tri uvjeta moraju kumulativno biti ispunjeni da bi došlo do primjene čl.326.st.2.ZOO. Kako tuženik nije, po ocjeni ovog suda, ničim dokazao da je nakon sklapanja predmetnog ugovora nestao uzrok ništetnosti spornih odredbi, to nema mjesta primjeni te odredbe. Povrh toga, za reći je da je ocjena ovog suda kako postupanje jedne stranke protivno načelu savjesnosti i poštenja (što je uzrokovalo ništetnost odredbi), koje je jedno od temeljnih načela obveznih odnosa, svakako ne bi predstavljalo zabranu manjeg značenja.

16.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Budući da su, kako je ranije kazano odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja po osnovi promjenjive kamatne stope jer je tužba podnesena 12.06.2019. a u odnosu na valutnu klauzule je pripojena tužba podnesena 27.03.2023., dakle, obje su podnesene prije isteka roka od 5 godina. Pozivanje tuženika na to da zastarni rok nije mogao biti prekinut pokretanjem kolektivnog spora 4.4.2012. predstavlja pogrešno i proizvoljno tumačenje zakonskih odredbi.

16.1. Osim navedenog za kazati je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, time da je presudom donesenom u kolektivnom sporu utvrđeno da je tuženik u spornom razdoblju (u kojemu je sklopljen i predmetni ugovor) povrijedio prava potrošača što je imalo za posljedicu ništetnost odredbi te u toj odluci nije navedeno da se ista odnosi samo na ugovore u kojima kredit nije u potpunosti vraćen.

17. Stoga, imajući u vidu izneseno, ovaj sud kao prethodno pravno pitanje utvrđuje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, kako je to odlučeno u točki I i III izreke ove presude.

17.1. Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO-a), a potrošači nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu mogu tražiti i stečeno bez osnove, ne samo naknadu štete. Glede prigovora tuženika da ovo nije parnica radi naknade štete, za reći je da pojam naknade štete koji ima u vidu odredba čl.502.c ZPP ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovog prava i interesa (tako i ŽS Zagreb, Gž-1084/2022).

17.2.Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 2.746,60 EUR više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude, a u odnosu na promjenu kamatne stope 828,46 eura, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude. Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.st.1.ZOO platiti tužitelju ukupno po ove dvije osnove 3.575,06 EUR.

17.3.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO. Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

17.4. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 35/05), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22).

18. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

18.1. Tužiteljev priznati parnični trošak sastoji se od sastava tužbe od 28.03.2023. od 100 bodova i tužbe od 12.06.2019. od 75 bodova, za sastav podneska od 12.05.2023. od 100 bodova, za sastav podneska od 21.03.2024. i 07.05.2024. za svaku radnju po 75 bodova, za sastav podneska od 28.01.2025. od 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 17.05.2024. od 18,75 bodova, za zastupanje na ročištima od 14.09.2024. i 12.02.2025. za svaku radnju po 100 bodova, što je ukupno 718,75 bodova. Prema vrijednosti boda od 2,00 eura po važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi 1.437,50,00 eura koji uvećan za 25% PDV-a od 359,37 eura iznosi 1.796,87 eura koji valja uvećati za troškove vještačenja od 600 eura i pristojbu tužbe od 37,01 eura ( P- 1168/23) i pristojbu tužbe od 40,00 eura ( P-2502/21) , što ukupno iznosi 2.474,82 eura, za koji iznos valja obvezati tuženika na isplatu te odlučiti kao u točki V izreke ove presude.

18.2. Tužitelja na dosuđeni parnični trošak pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate sve temeljem odredbe članka 29.st.2. ZOO- a i čl. 151.st.3. ZPP-a.

U Splitu, 30. travnja 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun tužitelja

- pun. tuženika

- u spis