Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-871/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Budimir & Meter, iz Zagreba, Trg Nikole Šubića Zrinskog 1, protiv tuženice ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, Savska cesta 32, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 995/2019-46 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 995/2019-46 od 25. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, s tim da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koju je tuženik ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] predložio protiv tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. a koja je određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr-5418/16 od 29. studenog 2016. godine, kojim je određena ovrha na temelju ovršne isprave, Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama br. 080409265412 ST, koji je dana 21.4.2008. godine solemniziran po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba, Trg J.F.Kennedyija 6b, pod poslovnim brojem OV-98/08, ovršne od dana 27.05.2014. te Izvoda iz poslovnih knjiga tuženika sa stanjem duga na dan 22.3.2016., a radi naplate novčane tražbine tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 103.252,26 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate od čega iznos od 81.833,39 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate otpada na glavnicu, 5.464,06 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan isplate na dospjelu redovnu kamatu te 15.955,18 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate na dospjelu zateznu kamatu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos dospjele glavnice od 81.833,39 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a od dana 23.3.2016. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se Rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr- 5418/16 od od 29. studenog 2016. godine, kojim je određena ovrha na temelju ovršne isprave, Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama br. 080409265412 ST, koji je dana 21.4.2008. godine solemniziran po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba, Trg J.F.Kennedyija 6b, pod poslovnim brojem OV-98/08, ovršne od dana 27.05.2014. te Izvoda iz poslovnih knjiga tuženika sa stanjem duga na dan 22.3.2016., a radi naplate novčane tražbine tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 103.252,26 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate od čega iznos od 81.833,39 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB- a na dan isplate otpada na glavnicu, 5.464,06 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate na dospjelu redovnu kamatu te 15.955,18 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate na dospjelu zateznu kamatu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos dospjele glavnice od 81.833,39 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a od dana 23.3.2016. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provesti upis brisanja zabilježbe ovrhe OVr-5418/16 na nekretninama u vlasništvu tužitelja i to na:

- na 1074/10000 dijela nekretnine na zk.br. 1642/24, u naravi stambena zgrada br. 93B, [adresa] (površine 216 m2) i dvorište (površine 508 m2), ukupne površine 724 m2, upisano u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], neodvojivo povezanog sa posebnim dijelom nekretnine i to:

6. ETAŽA: 1074/10000 u naravi trosobni stan oznake S6 u potkrovlju ukupne površine 63,78 m2 sve u nacrtu označeno plavom bojom - kosom linijom pod 45, ukupne neto korisne površine 63,78 m2

- na 116/1000 dijela nekretnine za zk.br. 1642/24, u naravi stambena zgrada br. 93B, [adresa] (površine 216 m2) i dvorište (površine 508 m2), ukupne površine 724 m2, upisano u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], neodvojivo povezanog s posebnim dijelom nekretnine i to:

19. ETAŽA: 116/10000 u naravi parkirno mjesto 8 u prizemlju ukupne površine 6,90 m, sve u nacrtu označeno crvenom bojom, ukupne neto korisne površine 6,90 m2

- na 116/10000 dijela nekretnine na zk.br. 1642/24, u naravi stambena zgrada br. 93B, [adresa] (površine 216 m2) i dvorište (površine 508 m2), ukupne površine 724 m2, upisano u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u [broj poduloška] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], neodvojivo povezanog sa posebnim dijelom nekretnine i to:

20. ETAŽA: 116/1000 u naravi parkirno mjesto 9 u prizemlju ukupne površine 6,90 m, sve u nacrtu označeno crvenom bojom, ukupne neto korisne površine 6,90 m2.

IV. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju DU, iz [adresa], naknaditi tuženiku ABC [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 13.291,47 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku te da nije vodio računa o odredbi čl. 338. st. 4. istog Zakona. Sud da je trebao prihvatiti tužbeni zahtjev budući je tužitelj dokazao da ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika te da nikakva tražbina tuženika u trenutku otkaza ugovora i pribavljanja bianco potvrde ovršnosti nije postojala te da na dan otkaza kredita banka, ovdje tuženik nije imao niti zakonske niti ugovorene uvjete za otkazivanje budući je u tom trenutku tužitelj bio u preplati i to u iznosu većem od 4.000,00 eura što je u postupku utvrđeno sa oba vještačka nalaza. Banka je općepoznato, protupravnom i jednostranom promjenom kamatnih stopa prema tužitelju prijevarno postupala te ga protupravno dovela u poziciju da postane ovršenik iako je u trenutku otkaza ugovora banka bila dužna tužitelju, a ne obratno. Dakle, kako je tužitelj u trenutku otkaza ugovora o kreditu bio u pretplati, a ne dužan banci, to je očito tuženik protupravno ishodio i potvrdu ovršnosti na ugovoru o kreditu, neistinito prikazujući javnom bilježniku da bi tužitelj bio dužan banci, čime je protupravno stvorio uvjete za pokretanje ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr-5418/2016 stavljajući u dospijeće cjelokupni kredit, iako za to nije bilo niti ugovorenih niti zakonskih uvjeta. Eventualna neurednost ispunjenja ugovornih obveza ne može biti opravdani razlog za raskid ugovora niti za donošenje pobijane odluke budući da je ista uzrokovana upravo nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojima je tuženik tužitelju obračunavao kamatu u dvostrukom iznosu od početno ugovorenog, te je upravo zbog toga rata kredita porasla do razine da tužitelj nije mogao redovito otplaćivati kredit sa svojim primanjima. Ističe da su pogrešni i ni na čemu utemeljeni zaključci prvostupanjskog suda da bi tuženik pravilno obračunavao kamate na iznos dospjele glavnice. Nadalje, protivno nalazu i mišljenju vještaka koji iznosi zaključak da je tužitelj u pretplati i da bi se uvjeti za otkaz eventualno stekli tek 15. ožujka 2015., a ne 26. svibnja 2014., sud suprotno ovom nalazu i mišljenju, iako navodi da ga prihvaća, u ovom dijelu neutemeljeno utvrđuje da su se uvjeti za otkaz, odnosno raskid Ugovora stekli upravo onog dana kada je to tuženik učinio 26. svibnja 2014., kojim utvrđenjem je sud protivno odredbi čl. 250. Zakona o parničnom postupku preuzeo ulogu vještaka za što nema stručna znanja te suprotno ispravama koje prilaže spisu, svoju odluku utemeljio na arbitrarnom zaključku o nastupanju uvjeta za otkaz. Ističe se da je tijekom postupka saslušani tužitelj iz čijeg iskaza jasno proizlazi kako mu nitko od djelatnika banke nije govorio o visini promjenjive kamatne stope niti mu je rastumačio na koji način bi se ista mijenjala i upozorio ga na posljedice ugovaranja promjene kamatne stope, a bez ikakvog utjecaja tužitelja. Osim toga, poziva se i na zaključke sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu, broj: Su-IV-87/2022. Konačno, u cijelosti pobija i odluku o troškovima postupka, tim više što tužitelj u tužbi, a niti kasnije, nije naznačio vrijednost predmeta spora, dok se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu pa smatra da je vrijednost predmeta spora u visini od 6.630,00 eura sukladno čl. 40. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a što je utjecalo i na priznanje troškova postupka po poduzetoj radnji u visini od po 1.000,00 eura.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) na koju utemeljeno žalba ukazuje, jer sud prvog stupnja, u smislu čl. 8. ZPP, nije valjano ocijenio dokaze, tako da presuda ima nedostatke i proturiječnosti zbog kojih se ne može ispitati, o čemu će dalje biti riječi.

6. Predmet ovog spora je proglašenje nedopuštenosti ovrhe broj Ovr-5418/16 od 29. studenog 2016. godine na nekretnini u vlasništvu ovršenika, ovdje tužitelja, upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zbog razloga iz čl. 50. stavak 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ), jer da ovršna isprava nije podobna za ovrhu, tražbina koja je predmet postupka ne postoji te da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave.

7. Na žalbeni navod tužitelja kako je tuženik protupravno ishodio i potvrdu ovršnosti na predmetnom Ugovoru o kreditu, kazati je da opravdano isti smatra da je javnobilježnička isprava ovršna kada je dospjela obveza koja je u njoj utvrđena, međutim pritom valja još istaknuti da pitanje je li isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ovršna isprava, odnosno je li isprava stekla svojstvo ovršnosti pitanje je o kojem se može raspravljati u ovršnom, a ne u parničnom postupku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1564/2018-2 od 9. listopada 2019.), s tim da iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a niti u žalbi izvan roka temeljem koje je upućen u ovu parnicu, nije kao žalbeni razlog istakao nedostatak klauzule ovršnosti na ovršnoj ispravi (žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 2. OZ), pa da stoga takav razlog, obzirom na kojeg nije upućen u parnicu, ne može isticati u ovom postupku (čl. 51. st. 3. OZ), a niti na njega u ovom postupku sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 46. st. 5. OZ.

8. Nije sporno da je Ugovor o kreditu raskinut 26. svibnja 2014. godine te da je tuženik ishodio Potvrdu ovršnosti 5. studenog 2014. godine i da je javni bilježnik Jozo Rotim, iz Zagreba potvrdio da je Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama od 08. travnja 2008. - privatna isprava ovršna s danom 27. svibnja 2014. (list 42 spisa) te je ovrhovoditelj, ovdje tuženik ABC [adresa] podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave protiv ovdje tužitelja kao ovršenika radi naplate novčane tražbine tuženika u visini iznosa od 103.252,62 eura u kunskoj protuvrijednosti od čega se iznos od 81.833,39 eura odnosi na glavnicu, a iznos od 5.464,06 eura na dospjelu redovnu kamatu, te iznos u visini od 15.955,18 eura na dospjelu zateznu kamatu na iznos dospjele glavnice od 81.833,39 eura u kunskoj protuvrijednosti, uz prijedlog da se provede ovrhe na nekretnini u vlasništvu ovršenika na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Sud je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-5418/2016 dana 29. studenog 2016. godine (list 7-10 spisa) te je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Z- 56127/16 Ovr-5418/16 od 9. prosinca 2016. dopuštena zabilježba ovrhe na nekretninama u vlasništvu tužitelja (list 11-12 spisa).

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik sukladno čl. 9. Ugovora o kreditu raskinuo Ugovor o kreditu jer tužitelj nije ispunjavao svoje obveze otplate mjesečnih anuiteta kako je ugovoreno, slijedom čega je tuženik imao valjanu zakonsku osnovu za raskid tog Ugovora i za pribavljanje potvrde ovršnosti od javnog bilježnika, tako da je tuženik mogao tražiti ovrhu na temelju te ovršne isprave.

9.1. Nadalje sud zaključuje da je ovrhovoditelj mogao tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave (čl. 50. stavak 1. točka 7. OZ) budući je javni bilježnik izdao Potvrdu ovršnosti 5. studenog 2014. te je navedeno da je Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama od 8. travnja 2008. ovršan dana 27. svibnja 2014. (list 47 spisa) te da tužitelj neosnovano ističe da nije naznačen opseg tražbine tužitelja koji je dospio dana 27. svibnja 2014. godine jer takve podatke javni bilježnici u potvrdi o ovršnosti nisu u obvezi navesti, niti su stranke zasebno ugovorile da će se navesti iznos tražbine tuženika kao ovrhovoditelja prilikom potvrde ovršnosti.

9.2. Pored toga, da su neosnovani navodi tužitelja da je tuženik nepošteno i nepravilno obračunavao kamate, bez obzira što je člankom 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje, te unatoč činjenici što je tužitelj bio u preplati ako bi se primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa, da te okolnosti ne utječu na valjanost raskida spornog Ugovora o kreditu.

9.3. Isto tako, prvostupanjski sud navodi da uvažava stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet u rješenju poslovni broj Rev 3357/2018-4 od 26. listopada 2021., ali ocjenjuje kao neosnovane navode tužitelja da je na dan raskida Ugovora o kreditu ovaj bio u preplati i da tražbina tuženika na dan podnošenja prijedloga za ovrhu ne postoji te da nisu bili ispunjeni uvjeti za raskid ugovora.

9.4. Konačno, sud zaključuje kako nije sporno da je Ugovor o kreditu potrošački ugovor te da iz iskaza tužitelja proizlazi da mu nitko nije tumačio sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i da nije niti sporno da je u slučaju da se primjenjivala kamatna stopa koja je početno ugovorena na dan isplate kredita, tj. ukoliko u izračunu duga tužitelja primjenjujemo anuitete koristeći kamatnu stopu od 5,49% za cijelo vrijeme trajanja kredita (tablica 2.3. Nalaza) tužitelj je prije 26. svibnja 2014. ipak bio u preplati za 4.049,65 eura.

10. Dakle, sud istovremeno zaključuje da je tužitelj zbog promjene ugovorene kamatne stope bio, odnosno da nije bio u pretplati na dan raskida spornog ugovora o kreditu, zbog čega je pobijana odluka nejasna i nerazumljiva.

11. Valja reći, a budući je u konkretnom slučaju riječ o Ugovoru u kreditu u valuti EUR, a ne u valuti CHF, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci poslovnog broja Rev 935/2020 od 11. siječnja 2023. otklonio izravnu mogućnost primjene utvrđenja iz odluke broj Revt 249/14-2 i broj Pž-3129/13 - donesene povodom tužbe Udruge Franak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, predmet kojeg spora je bila zaštita kolektivnih interesa potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta, uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva - na predmete u kojima je tužitelj s tuženicom zaključio ugovor o kreditu s valutom u kunama. To, jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutom u kunama.

11.1. U bitnom podudarno pravno shvaćanje je izraženo i u drugim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa tako i Rev 4441/19 od 23. siječnja 2024. i Rev 1089/2020-2 od 25. travnja 2023., od kojih se neke odnose na pitanje primjene utvrđenja iz kolektivnih sporova na kredite sa valutnom klauzulom u eurima, a neke na kunske kredite.

11.2. Sva se ta prava shvaćanja svode na bitno - da se presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj P-1401/12, koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 ne primjenjuje na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) (tako izričito u Rev 248/2021-3 od 1. veljače 2024., koja se tiče kredita s valutnom klauzulom u eurima).

11.3. Bitno je naglasiti da sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva ne smije jedino (isključivo) vezati uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, iako je ta odluka spomenuta u prvostupanjskoj presudi, već se osnovanost tužbenog zahtjeva ima raspravili neovisno o toj odluci, i to kroz primjenu mjerodavnih odredaba ZOO i Zakona o zaštiti potrošača te primjenom tih propisa utvrditi pravno odlučne činjenice, i to da je pobijana odredba Ugovora o kreditu nepoštena, neodređena, neodrediva, nerazumljiva, neobjašnjena i nedefiniranih parametara promjenjivosti kamatne stope, protivna načelu savjesnosti i poštenja i da je kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka

12. Sud se opravdano poziva na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka Građanskog odjela poslovni broj Su IV-87/2022 od 11. ožujka 2022. godine u kojem se navodi da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akt ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništene) ugovorne odredbe.

12.1. Stoga, iako tužitelj nije upućen u ovoj konkretnoj pravnoj stvari radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, da prema navedenom Zaključku Vrhovnog suda takav zahtjev se može postaviti u ovršnom postupku tj. da ovršni sud ispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Sud je po službenoj dužnosti u ovoj pravnoj stvari imao u vidu da je nepoštena ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu. Međutim, unatoč navedenom utvrđenju, sud pogrešno smatra da iako bi bila ništetna navedena ugovorna odredba da to nije od utjecaja na predmet ovog spora, jer da je tuženik otkazao Ugovor o kreditu zbog neurednog ispunjavanja obveza (čl. 9. Ugovora o kreditu).

12.2. Po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud gubi iz vida činjenicu, da tuženik od tužitelja može tražiti isplatu samo onog iznosa koji nije obuhvaćen eventualnom ništetnošću odredbi ugovora iz koje potječe potraživanje vjerovnika.

12.3. Upravo o tome ovisi dopuštenost, odnosno nedopuštenost ovrhe, pa makar i djelomična, jer će se u protivnom ovrha dovršiti temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi.

12.4. U ponovljenom suđenju, a radi utvrđenja visine potraživanja vjerovnika prema tužitelju, prvostupanjski sud će utvrditi koliko iznosi potraživanje vjerovnika prema tužitelju, a time i potraživanja tuženika prema tužitelju, obzirom da bi se ništetnost određenih odredbi ugovora o kreditu mogla odraziti i na visinu potraživanja vjerovnika,

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 369. st.1. ZPP.

14. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

U Zadru 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica