Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-229/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Suzani Radaković, sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. predlagatelja osiguranja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. predlagatelja osiguranja SZ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Anti Kukoču, odvjetniku u Splitu, protiv protivnika osiguranja ĐZ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi prijedloga za osiguranje prethodnom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 3952/2024 od 27. siječnja 2025., dana 30. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba I. i II. predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3952/2024 od 27. siječnja 2025.

II Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje prethodne mjere od 7. studenog 2024., kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja žale se I. i II. predlagatelji osiguranja iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 - Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka USRH, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 88/2022,114/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 - Odluka Ustavnog suda RH, 73/2017 i 131/2020 i 114/2022 - dalje u tekstu: OZ). Predlažu da se pobijano rješenje ukine i stavljaju zahtjev za naknadom troška.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

5. Suprotno žalbeni navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izrekom rješenja. Ne postoje niti drugi nedostatci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu upiru predlagatelji.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom da je prvostupanjski sud na osnovi predloženih i dostavljenih dokaza te njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti prijedloga za određivanje prethodne mjere iz čl. 332. OZ-a.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da predmetni prijedlog za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere predlagatelji temelje na nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4476/2017 od 7. studenog 2024. kojim je protivnica osiguranja (tamo tužiteljica) obvezna naknaditi predlagateljima osiguranja (tamo tuženicima) parnični trošak u visini od 38.068,39 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, navodeći da je protivnica osiguranja zaposlena kao ing. medicinske radiologije i nema novčanih sredstava da podmiri tražbinu te da je vlasnica stana u zgradi mješovite uporabe, [adresa] s dvorištem, sve položeno na kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stana označenog kao: suvlasnički dio 732/10000 etažno vlasništvo (E-8);

- da iz činjeničnih navoda proizlazi da predlagatelji navode da ukoliko protivnik osiguranja otuđi ili optereti navedeni stan, nastat će im nenadoknadiva šteta jer će oni svoje troškove zastupanja platiti svom opunomoćeniku najmanje u iznosu određenom uvodno citiranom presudom, a od protivnice osiguranja će se u najboljem slučaju naplaćivati ovrhom na manjem dijelu njezine plaće, što će trajati godinama kao i da protivnica osiguranja, kao dužnik, ne trpi predloženom prethodnom mjerom nikakvu štetu jer joj predmetni stan ne služi za stanovanje;

- da predmetnim prijedlogom za osiguranjem predlagatelji predlažu određivanje prethodne mjere radi osiguranja tražbine u iznosu od 38.068,39 eur predbilježbom založnog prava na prethodno opisanom stanu u vlasništvu protivnice osiguranja;

- da predlagatelji ne tvrde niti dokazuju da protivnica osiguranja namjerava prodati stan;

- da predlagatelji nisu dokazali niti jednu drugu okolnost iz koje bi proizlazila opasnost da bez predložene prethodne mjere svoju tražbinu neće moći ostvariti ili da će to biti povezano s znatnim teškoćama.

8. Pošavši od navedenih utvrđenja, te imajući u vidu činjenice na kojima predlagatelji temelje prijedlog za određivanje prethodne mjere, prvostupanjski sud je utvrdio da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz čl. 332. st. 1. i 2. OZ-a te odbio prijedlog predlagatelja za određivanje prethodne mjere.

9. Takvo utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka, niti žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

10. Stoga, suprotne tvrdnje predlagatelja su bez pravnog uporišta.

11. Prvenstveno, prema odredbi čl. 332. st. 1. OZ-a propisano je da se prethodna mjera može odrediti radi osiguranja novčane tražbine na temelju:

1. odluke suda, što je slučaj u ovoj pravnoj stari ili upravnog tijela koja nije postala ovršna; 2. nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela, i 3. javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave ako tražbina u kojoj je njoj utvrđena još uvijek nije dospjela.

12. Nadalje, st. 2. navedenog članka propisano je da će sud na temelju isprava iz st. 1. ovog članka odrediti prethodnu mjeru ako je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo i znatno otežalo ostvarivanje tražbine.

13. U ovoj pravnoj stari, kako je to navedeno predlagatelji predlažu određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine time da iz činjeničnih navoda prijedloga proizlazi da ga temelje na činjenici da je protivnica osiguranja na temelju nepravomoćne presude u obvezi naknaditi predlagateljima trošak postupka i da u slučaju otuđenja ili opterećenja nekretnine koja je u vlasništvu protivnice osiguranja predlagateljima će nastati nenadoknadiva šteta.

14. Na žalbene navode predlagateljima se ukazuje da bi sud mogao odrediti prethodnu mjeru predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim i opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje njegove tražbine (stavak 2.), a ta opasnost treba biti objektivna.

Pri tome valja istaknuti da je, kada su u pitanju prethodne mjere, dovoljno učiniti vjerojatnom objektivnu opasnost za namirenje tražbine.

15. Jednako tako, osiguranje tražbine prethodnom mjerom predstavlja izvanrednu intervenciju u prava protivnika osiguranja u pogledu njegove imovine, pa je potrebno učiniti vjerojatnim da je ona zaista i nužna.

16. Ovdje valja reći i to da sama činjenica da nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja i bude prodana, ne znači da će predlagateljeva tražbina biti ugrožena ako prethodna mjera ne bude donesena već je potrebno učiniti vjerojatnim kako bi bez tog osiguranja bilo onemogućeno ili znatno otežano ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja, a što predlagatelji nisu dokazali adekvatnim dokaznim sredstvima.

17. Nadalje, ukazuje se i na to da predlagatelji osiguranja imaju mogućnost, a pod uvjetom da njihova tražbina bude pravomoćna utvrđena te kad stekne svojstvo ovršnosti, istu ostvariti u postupku izravne naplate, podredno u sudskom ovršnom postupku.

18. Na žalbene tvrdnje predlagatelja vezano za postupanje suda obzirom da nije pozvao stranke na očitovanje niti izveo predloženi dokaz a niti zakazano ročište za određivanje prethodne mjere, valja pojasniti da se sukladno odredbi 290. stavak 1. OZ na osiguranje tražbine prema tom dijelu Zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

Obzirom na istovjetnu regulativu kao u odnosu na rješenje o ovrsi potrebno je reći da se rješenje o osiguranju, jednako kao i rješenje o ovrsi, donosi bez prethodnog saslušanja ili dostave odnosnog prijedloga protivnoj stranci na očitovanje.

19. Pored navedenog, u naprijed iznesenom pravnom kontekstu, to što je protivnica osiguranja podnijela prigovor u zemljišno-knjižnom postupku zabilježbe pokretanja predmetnog postupka kao i žalbu protiv rješenja kojim joj prigovor odbijen, nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pranoj stvari.

20. U naprijed iznesenim okolnostima konkretnog slučaja žalbeni navodi da su predlagatelji učinili vjerojatnim i drugu pretpostavku odnosno opasnost da bi se bez tog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine, ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

21. Suprotno tvrdnji protivnika osiguranja, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu te okolnostima konkretnog slučaja, prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kada je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz čl. 332. OZ-a.

22. Imajući u vidu navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

23. Stoga, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način, pa su žalbeno navodi neosnovani.

24. Kako predlagatelji nisu uspjeli sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njihov teret (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a), pa zahtjev nije osnovan.

25. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao u stavku I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sudac

Suzana Radaković