Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-227/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Vetme, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2382/2020-29 od 30. siječnja 2024., u sjednici održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice i žalba tuženika odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2382/2020-29 od 30. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2382/2020-29 od 30. siječnja 2024., suđeno je:

" I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 623,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 968,77 EUR zajedno sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 419,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka žalbu je zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) izjavila tužiteljica s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužiteljici dosude svi zatraženi troškovi.

2.1. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije zahtjev tužiteljice preko dosuđenog iznosa od 107,51 EUR, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela kao putnica u vozilu reg. ozn. [registarska oznaka] koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika.

6. Tuženik je u mirnom postupku na ime neimovinske štete isplatio tužiteljici iznos od 886,59 EUR (6.680,00 kn), a s osnova naknade imovinske štete iznos od 42,47 EUR (320,00 kn), ukupno po oba dvije osnove 929,06 EUR.

6.1. Prvotno postavljenim zahtjevom tužiteljica je uzimajući u obzir po tuženiku izvršenu isplatu potraživala zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.459,95 EUR (11.000,00 kn), te imovinske štete u iznosu od 132,72 EUR (1.000,00 kn), ukupno 1.592,67 EUR.

7. Nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 11. siječnja 2023., tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev, tako da tužbenim zahtjevom sada potražuje isplatu neimovinske štete u iznosu od 438,00 EUR i imovinske u iznosu od 93,00 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva (18. veljače 2020.) pa do isplate. Tuženik se pravovremeno protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, pa je predmet spora ostao u tužbi utuženi ukupni iznos od 1.592,67 EUR.

8. Iz spisa proizlazi:

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva,

- da je radi utvrđenja opsega i visine štete provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću, te iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje zatiljnog dijela glave s krvnim podljevom, natučenje nosa i natučenje leđa u slabinskom dijelu. U štetnom događaju pretrpjela je boli jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 4-5 dana i manjeg intenziteta u trajanju od oko 10 dana. Pretrpjela je tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja jačeg intenziteta i kratkotrajno, a tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i to jačeg intenziteta u trajanju oko 1-2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3-4 dana i manjeg intenziteta oko 14 dana te tzv. kasni strah u svezi sudjelovanja u prometu u trajanju nekoliko mjeseci nakon štetnog događaja. Tuđa pomoć i njega zbog potrebe mirovanja i privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti bila joj je potrebna u opsegu od po 2 sata dnevno kroz razdoblje od 2 tjedna.

9. Na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljici u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je vodeći računa da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku na ime pretrpljene štete isplatio iznos od 929,06 EUR, temeljem članka 1095. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/04, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO), dosudio naknadu u ukupnom iznosu od 623,90 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 968,70 EUR zajedno sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

10. Uzimajući u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, kao i dobi tužiteljice (rođ. **.**.1963.), cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO) pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada naknada od ukupno 1.460,00 EUR, a nakon umanjenja za isplaćeni iznos na ime neimovinske štete (886,59 EUR), pravilno je prvostupanjski sud dosudio preostalu naknadu neimovinske štete u iznosu od 573,41 EUR. Jednako tako i naknada za imovinsku štetu za tuđu njegu i pomoć, pravilno je utvrđena, a temeljem članka 1095. stavak 1. ZOO po nesporno utvrđenoj cijeni jednog sata usluge od 3,32 EUR, odnosno za 28 sati (ukupno 92,96 EUR), a nakon umanjenja za iznos od 42,47 EUR isplaćen u mirnom postupku, preostala razlika za isplatu iznosi 50,49 EUR, dakle sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 623,90 EUR.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu iznosa štete koji je tužiteljici dosuđen na ime povrede prava osobnosti.

13. Na nalaz i mišljenje vještaka ni tužiteljica ni tuženik nisu iznosili prigovore, nego su suglasno predložili zaključenje glavne rasprave, te sud nije ni provodio dokaz saslušanja navedenog vještaka, pa stoga ni žalbeni navodi tuženika kojim dovodi u pitanje vještakovu procjenu trajanja intenziteta bolova i straha koje je tužiteljica zadobila kao posljedicu prometne nesreće nisu osnovani.

14. I odluka o troškovima postupka je pravilno donesena temeljem članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) cijeneći uspjeh tužiteljice u sporu po osnovi i visini (57,09%) i tuženika (42,91%) u sporu, a nakon oduzimanja od postotka uspjeha tužiteljice, postotak uspjeha tuženika, tužiteljici su odmjereni troškovi od 14,18% za radnje poduzete u postupku. Neosnovano žaliteljica ističe da je u cijelosti uspjela sa zahtjevom, pa da joj treba dosuditi cjelokupni iznos zatraženih parničnih troškova. Naime, tužiteljica je podneskom smanjila zahtjev za 968,77 EUR, a smanjenje zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Tuženikov pristanak na povlačenje djela tužbe je bio potreban u smislu članka 193. stavak 2. ZPP, a kako tog pristanka nema, dio tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica povukla je i dalje egzistirao, te je o njemu meritorno odlučeno točkom II. izreke presude, tako da je zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan i u tom dijelu tužiteljica nije uspjela u sporu.

15. S obzirom da ni tužiteljica ni tuženik nisu uspjeli sa žalbom to je i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbit kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

16. Kako žalbe nisu osnovane odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

U Dubrovniku, 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović