Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-215/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Vetme, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Stanić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Stanić & Zrno, iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-391/2022-20 od 06. veljače 2025., u sjednici održanoj 30. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-391/2022-20 od 06. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-391/2022-20 od 06. veljače 2025., odlučeno je:
" I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu broj 528- 50-3826750 od 05. prosinca 2006. godine, koji je u obliku javnobilježničkog akta potvrđen od strane javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem OU-2468/06 dana 08. prosinca 2006. godine, sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta br. 69, Zagreb, OIB: 53056966535 kao kreditora i tužitelja HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 28,593.48 (dvadeset osam tisuća petsto devedeset tri švicarskih franaka i četrdeset osam centi) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“
II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu broj 528- 50-3826750 od 05. prosinca 2006. godine, koji je u obliku javnobilježničkog akta potvrđen od strane javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem OU-2468/06 dana 08. prosinca 2006. godine, sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta br. 69, Zagreb, OIB: 53056966535 kao kreditora i tužitelja HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koji glasi: „u iznosu CHF 17,495.86 otplaćuju se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita“ te „u iznosu CHF 11,097.62 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetomotplate kredita iz točke a), a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita“.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta br. 69, Zagreb, OIB : 53056966535 isplatiti tužitelju HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stečenog bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, iznos od 4.215,79 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a o od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koje teku:
- na iznos od 11,80 eur od 31.10.2008. pa do isplate
- na iznos od 15,35 eur od 31.12.2008. pa do isplate
- na iznos od 17,92 eur od 31.01.2009. pa do isplate
- na iznos od 19,08 eur od 28.02.2009. pa do isplate
- na iznos od 16,44 eur od 31.03.2009. pa do isplate
- na iznos od 17,07 eur od 30.04.2009. pa do isplate
- na iznos od 12,02 eur od 31.05.2009. pa do isplate
- na iznos od 8,30 eur od 30.06.2009. pa do isplate
- na iznos od 9,30 eur od 31.07.2009. pa do isplate
- na iznos od 11,26 eur od 31.08.2009. pa do isplate
- na iznos od 11,09 eur od 30.09.2009. pa do isplate
- na iznos od 9,10 eur od 31.10.2009. pa do isplate
- na iznos od 12,82 eur od 30.11.2009. pa do isplate
- na iznos od 15,80 eur od 31.12.2009. pa do isplate
- na iznos od 20,05 eur od 31.01.2010. pa do isplate
- na iznos od 19,07 eur od 28.02.2010. pa do isplate
- na iznos od 24,82 eur od 31.03.2010. pa do isplate
- na iznos od 23,73 eur od 30.04.2010. pa do isplate
- na iznos od 25,86 eur od 31.05.2010. pa do isplate
- na iznos od 44,10 eur od 30.06.2010. pa do isplate
- na iznos od 40,49 eur od 31.07.2010. pa do isplate
- na iznos od 52,05 eur od 31.08.2010. pa do isplate
- na iznos od 48,07 eur od 30.09.2010. pa do isplate
- na iznos od 41,62 eur od 31.10.2010. pa do isplate
- na iznos od 55,11 eur od 30.11.2010. pa do isplate
- na iznos od 72,23 eur od 31.12.2010. pa do isplate
- na iznos od 60,25 eur od 31.01.2011. pa do isplate
- na iznos od 64,54 eur od 28.02.2011. pa do isplate
- na iznos od 59,08 eur od 31.03.2011. pa do isplate
- na iznos od 60,06 eur od 30.04.2011. pa do isplate
- na iznos od 82,93 eur od 31.05.2011. pa do isplate
- na iznos od 85,47 eur od 30.06.2011. pa do isplate
- na iznos od 3.148,91 eur od 28.07.2011. pa do isplate
sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta br. 69, Zagreb, OIB : 53056966535 nadoknaditi tužitelju HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.706,81 EUR s pripadajućim zateznima kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 6. veljače 2025., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana".
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora o kreditu od 05. prosinca 2006., i to onih kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za Švicarske franke (CHF), te isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.
6. Među strankama nije sporno da su zaključile Ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila kojim je prednik tuženika kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 28.593,48 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.
6.1. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, te je li zahtjev tužitelja za vraćanje stečenog bez osnove zastario.
7. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužitelj, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima.
7.1. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koje je po pitanju valutne klauzule u švicarskim francima postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koja je predmetom preispitivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2221/2018.
8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) prednik tuženika u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama članka 81., 82. i 90., u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZZP), te kasnije protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09).
9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio na odredbi članka 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da zastara restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača tj. od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, jer tražbine zastarijevaju u općem zastarom petogodišnjem roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), a tužba u ovom predmetu je podnesena 09. svibnja 2022.
11. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu ukupno iznos od 4.215,79 EUR, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, a temeljem odredbe članka 1111. ZOO.
12. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 354. stavak 2. ZPP.
13. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).
14. Žalitelj pokušava dovesti u pitanje činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu, ali bez uspjeha, jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su te odredbe nepoštene, a time i ništetne, a to do tog zaključka je došao na osnovu odluka sudova donesenih u postupku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.
15. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužiteljica o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora.
15.1. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe.
15.2. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.
16. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule je počela teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (09. svibnja 2022.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225 ZOO.
17. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Stoga neosnovano žalitelj tvrdi da bi se trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.
18. S obzirom da žalitelj nije uspio sa žalbom, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.
19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 368. stavka 1. ZPP.
U Dubrovniku, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Josita Begović
