Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2611/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća – sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Barbari Glavaš Štefanac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, zastupan po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2202/2022-12 od 24. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2202/2022-12 od 24. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 1. Ugovora o kreditu br. 600626 od 07. prosinca 2007. sklopljenoga između tužitelja i tuženika i ovjerenog kod javnog bilježnika Ranke Spevec, iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 39, pod poslovni broj OV-20274/2007 dana 07. 12 2007. godine, u dijelu koji glasi: “... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.“ (toč. I.) .U točki II. utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 4. istog ugovora u dijelu koji glasi: „Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“ U točki III. utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 8. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 386,25 CHF (tristotineosamdesetšest i 25/100CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize na dan dospijeća.“ U točki IV. utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. t. 2.1. u dijelu koji glasi: “promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“ U točki V. utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredba u čl. 6. t. 6.1., u dijelu koji glasi: “Jednokratno 1,30% (jedancijelatridesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“ U točki VI. nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike preplaćenih iznosa kamate iznos od 547,98 €[1] / 4.128,73 kuna sa zakonskom zateznom kamatom .U točki VII. nalaže se tuženiku da tužitelju, isplati zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli preplaćeni iznos od 4.205,03 €/ 31.682,83 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni više uplaćeni iznos a u točki VIII. nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita iznos od 180,40 €/1.359,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

U točki IX. nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.146,99 € s zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora su zahtjevi:

- za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu u CHF u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula, naknada za obradu kredita

- za isplatu iznosa od 547,98 eura iz osnove promjenjive kamatne stope , iznosa od 4.205,03 eura s osnova valutne klauzule i isplata iznosa od 180,40 eura s osnove naknade za obradu kredita, sve sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu [broj kredita] od 07.12.2007.godine sklopljenog sklopljenoga između tužitelja i tuženika i ovjerenog kod javnog bilježnika Ranke Spevec, iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 39, pod posl.br.OV-20274/2007 dana 07. 12 prema kojem je tuženika, kao kreditor, tužitelju , kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit sa valutnom klauzulom CHF u iznosu od 23.648,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, sa početnom kamatnom stopom od 5,49% godišnje promjenjivom sukladno odlukama kreditora, i sa ugovoreno jednokratnom naknadom za obradu kredita u visini od 1,30% od iznosa odobrenog kredita.

6. Nesporno je da su stranke sklopile potrošački Ugovora o kreditu [broj kredita] od 07. prosinca 2007. na iznos od 23,648,00 CHF CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je ugovor sklopljen uz valutu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća, da je ugovorom određena promjenjiva kamatna stopa, naknada za obradu kredita a za kupnju motornog vozila.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknada za obradu kredita, o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe Ugovora o kreditu, kojim je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknada za obradu kredita i ništetne jer su bile nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kredita odredio je isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta i referentne stope za koju se veže promjena što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru a ne kako to pogrešno u žalbi navodi tuženik na tužitelju kao potrošaču upirući pri tom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kredita u predmetnom Ugovoru nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su te odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima donesene bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja, ništetne.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tužiteljičine tražbine jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 19. travnja 2022, nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine. Dana 13. lipnja 2014. donesena je presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je odbijen zahtjev u odnosu na Sperbank d.d. na utvrđenje ništetnosti promjenjive kamatne stope i valute. Presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđena je u odnosu na tuženika ništetnost valutne te je utvrđena i ništetnost promjenjive kamatne stope te zastara za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu za tuženika teče od 14. lipnja 2018.

16. Što se tiče isplate naknade za obradu u konkretnom slučaju se radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. U ovom se slučaju radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

17. Među parničnim strankama nije sporno da je predmetnim ugovorom ugovorena redovna kamata od 5,49% godišnju, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te da je čl. 9. određeno da korisnik otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 386,25 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Isto tako, nije sporno da je čl. 7. određeno da korisnik kredita plaća naknadu za obradu zahtjeve i administraciju kredita jednokratno 1,30% a minimalno 500,00 kuna, sve to sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva niti da je tužitelj tuženiku dana11. prosinca 2007. platio ulaznu naknadu u visini od 1.359,23 kn. Nije sporno da je tuženik u cijelosti otplatio kredit.

18. Polazeći od navedenog, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužiteljici isplati iznos od 547,98 eura iz osnove promjenjive kamatne stope iznos od 4.205,03 eura s osnova valutne klauzule,i iznos od 180,40 eura iz osnove naknade za obradu kredita a sve sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate te naknadi parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eura sa zateznom kamatom.

19. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su navedene odredbe predmetnog ugovora između stranaka o valutnoj klauzuli u Chf i promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbama koje su bile sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika te se o njima nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica imala utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi a tim odredbama je nametnuta obveza koju tužiteljica objektivno nije mogla sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja Ugovora o kreditu. U tom se smislu u žalbi neosnovano upire na nedopuštenost ocjene tih odredbi po čl. 99. ZZP/07. Ujedno je navedenim načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje interese a svaki rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

20.1. U odnosu na žalbene navode tuženika kako u ovom sporu sud nije vezan pravomoćnim odlukama suda donesenim u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice odlučne za odgovarajuću primjenu čl. 102. st. 1 u vezi čl. 96. st. 2. i čl. 97. alineja 11 ZZP/07 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. ZOO.

20.2. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinila i tužiteljica i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. U tom se smislu otklanjaju neosnovani žalbeni navodi tuženika, koji nije dokazao suprotno (čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP).

21. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika za razliku od tužiteljice koja je potrošač, tuženik je financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze i u tom smislu pravilno je cijenio i iskaz saslušanog tužitelja koji je iskaz dao da se i u konkretnom slučaju radilo o tipskom unaprijed formuliranom ugovoru za kupnju motornog vozila te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

22. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana.

23. Žalba protiv odluke o trošku kojom tuženik samo paušalno osporava istu navodeći kako odluka o glavnoj stvari nije pravilna i zakonita radi čega nije pravilna niti zakonita niti odluka o parničnom trošku također se ukazuje neosnovanom radi čega je i pobijana odluka o trošku parničnog postupka potvrđena temeljem čl. 380. toč.2 ZPP-a.

24. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom istom ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević