REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1206/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja JS, državljanina Ruske Federacije, rođenog **.**.2003., smještenog u Prihvatnom centru za strance, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, radi određivanja ograničenja kretanja, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite KLASA: UP/I-216-03/22-06/8303, URBROJ: 511-01-213-25-21 od 27. ožujka 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite KLASA: UP/I-216-03/22- 06/8303, URBROJ: 511-01-213-25-21 od 27. ožujka 2025. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, određeno je produljenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, J [adresa], s time da je ograničenje slobode kretanja određeno za razdoblje do tri mjeseca.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da osporava pobijano rješenje u cijelosti, a da su razlozi podnošenja tužbe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje,bitna povreda procesnih pravila i pogrešna primjena materijalnog prava. Smatra da je osporavano rješenje generično, neindividualizirano, neobrazloženo, utemeljeno na samo jednom neobrazloženom i generičkom dopisu drugog tijela koje ne sadrži nikakve konkretne razloge pa da je stoga onemogućen u raspravljanju i korištenju prava na efikasni pravni lijek. Iznosi da mu nije uopće na jasan i razumljiv način predočeno koji su konkretni razlozi zbog kojih mu je produljeno trajanje mjere ograničenja slobode kretanja i na koji rok (do 3 mjeseca) te od kada uopće teče navedeni rok. Nastavlja da se razlozi u obrazloženju osporenog rješenja svode na dopis Sigurnosno obavještajne agencije (dalje: SOA) od 24. ožujka 2025. općenitih formulacija koji ne sadrži nikakve konkretne niti nove činjenice koje bi opravdale produljenje ograničenja slobode kretanja, a oni nisu obrazloženi niti u osporavanom rješenju. Smatra da se stoga ne može uopće ispitati zakonitost mjere, izbor vrste i trajanje mjere. Nadalje, smatra da njegove individualne okolnosti nisu točno i potpuno utvrđene niti u cijelosti razmotrene u donošenju osporavanog rješenja, a da predstavljaju važne razloge za ocjenu opravdanosti, svrhovitosti, razmjernosti pa time i zakonitosti izrečene mjere odnosno miješanja u njegova temeljna ljudska prava. Navodi da dopisi SOA-e, kako su navedeni u obrazloženju osporavanog rješenja, ne daju jasne, konkretne i dostatne razloge za produljenje ograničenja kretanja, kako u pogledu zakonskog temelja mjere, tako i izbora vrste i trajanja mjere. Dodaje da su u obrazloženju rješenja navedeni različiti urudžbeni brojevi dopisa SOA-e unutar iste klase pa da se postavlja pitanje zakonitosti i pravilnosti provedene procedure i dosljednosti i konzistentnosti podataka te izvedenih zaključaka. Ističe da iz zahtjeva i zapisnika o njegovom saslušanju u postupku međunarodne zaštite ne proizlazi da bi on imao ideološka uvjerenja islamističko- radikalističke prirode niti da bi svjesno bio povezan s takvim osobama. Opisuje da je on islamske vjeroispovijesti, ali da osporava da bi bio povezan ili da podržava islamski radikalizam ili osobe koje imaju takva ekstremna ideološka rješenja. Iznosi da navedeno smatra vjerskim i/ili političkim fanatizmom, od kojeg se jasno distancira. Smatra da je u upravnom postupku netočno utvrđeno da on nije pripadnik ranjive skupine. Pojašnjava da iz spisa upravnog postupka povodom njegovog zahtjeva za međunarodnu zaštitu proizlazi da je on u zemlji podrijetla od strane čečenske policije pretrpio ozbiljno i dugotrajno mučenje koje je detaljno opisao, i koje je ostavilo posljedice vidljive tjelesne posljedice, teškoće u govoru kao i teškoćama s pamćenjem i iskazivanjem. Smatra da je on stoga kao žrtva mučenja pripadnik ranjive skupine. Navodi da je temeljno pravo i pravilo da tražitelj ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj, a da je iznimka od tog pravila ograničenje slobode kretanja. Dodaje da se već i same iznimke od prava i temeljnih sloboda smiju primjenjivati samo vrlo oprezno, pažljivo i ozbiljno, uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, samo u slučaju postojanja zakonskih i opravdanih razloga koje treba tumačiti (kao i sve iznimke) usko i restriktivno, na temelju pažljive i individualne procjene svih okolnosti konkretnog slučaja. Iznosi da produljenje mjere ograničenje slobode kretanja preko tako određenih 3 mjeseca je iznimka povrh navedenih iznimaka. Nastavlja da sam zakon naglašava posebnu iznimnost te mjere, što traži još veći stupanj opreznosti, brižljivosti i savjesnosti u utvrđivanju materijalne istine i procjeni svih individualnih okolnosti slučaja. Ističe da to znači, svake činjenice i dokaza posebno, a zatim i u njihovoj sveukupnosti. Smatra da iz obrazloženja osporavanog rješenja ne proizlaze nikakve nove činjenice, nove okolnosti koje bi opravdavale produljenje kretanja istom najtežom i najiznimnijom mjerom ograničenja slobode kretanja. Naglašava da se "saznanja i čvrste indicije" iz dopisa SOA-e ne odnose na nikakve individualne i konkretne prijetnje nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske, nego se odnose na navodno generalizirano apstraktno podržavanje vjersko- ideoloških ideja i navodnu povezanost s drugim osobama takvih uvjerenja. Mišljenja je da mu se prema tome ograničava kretanje na temelju neargumentirane procjene njegovih misli, ideja i uvjerenja ili navodne povezanosti, a ne konkretnih radnji, što je nezakonito i neopravdano. Navodi da je iz obrazloženja rješenja o ograničenju kretanja odnosno rješenja o produljenju mjere dobio samo jednu vrlo paušalnu i vrlo općenitu naznaku o razlozima ograničenja kretanja (navodno podržavanje islamskog radikalizma ili takvih osoba), a bez ikakvih specificiranih informacija (vrijeme, mjesto, imena osoba i sl.), što mu ne omogućuje da na efikasan način iznese činjenice i dokaze kojima bi takve općenite naznake uspješno osporio, da se učinkovito obrani ili opravda od takvih tvrdnji. Dodaje da s obzirom da mu nikakve konkretnije činjenice nisu predočene, on ne može uspješno niti iznijeti niti obrazložiti niti predložiti prikladne i efikasne dokaze u svoju koristi, obzirom, zbog nepredočavanja konkretnih razloga osporenog rješenja, ne može niti znati koje činjenice odnosno ne postojanje kojih, bi bilo potrebno dokazivati. Iznosi da navedeno ukazuje da mu je pravo na sudjelovanje u postupku, pravo na saslušanje, pravo na obranu, pravo na efikasan pravnih lijek, prekomjerno narušeno do te mjere da mu je onemogućeno. Smatra da navedeno ne može u cijelosti nadomjestiti samo ovlast suda da izvršiti uvid u klasificirane podatke jer sud ne može u ime i umjesto njega znati činjenice i dokaze koje on nije ni iznio, jer nije znao, zbog tajenja konkretnih razloga, što uopće treba dokazivati. Nastavlja da je potrebno razlikovati tajnost navoda o činjenicama (konkretnim razlozima) od tajnosti dokaza. Opisuje da dok se tajnost (pojedinih) dokaza može opravdati potrebom zaštite nacionalne sigurnosti, metoda rada SOA- e i dr. ne može opravdati tajnost svih i bilo kakvih konkretnih razloga (što je navodno počinio, gdje, kada, kako). Mišljenja je da je provedenim postupkom pravedna ravnoteža između javnog interesa za nacionalnom sigurnošću (koja ima prevagu kod tajnosti dokaza, ali ne i kod navođenja konkretnih navoda o činjenicama) i njegovog prava na učinkovit pravni lijek, pošteno suđenje, jednakost oružja i razumnu mogućnost raspravljanja, obzirom da nije mogao i ne može znati koje relevantne činjenice u pogledu razloga isključenja treba dokazivati ili osporavati te na koje okolnosti kao relevantne treba predlagati dokaze. Navodi da je tuženik po dopisu SOA-e postupio automatski, paušalno, bez saznanja i uvida u konkretne razloge mišljenja SOA-e. Dodaje da je iz navedenog jasno da službena osoba tuženika koja je donijela osporavano rješenje nije mogla ocijeniti postojanje zakonskih uvjeta zakonitosti, restriktivnosti, nužnosti, individualnosti, prikladnosti, svrhovitosti i razmjernosti, koji su zakonski uvjet za samu zakonitost mjere. Iznosi da ovlast tuženika na diskrecionu ocjenu ne može imati za posljedicu mehaničke i "konfekcijske" odluke bez pravog obrazloženja, kao što je osporavano rješenje. Nastavlja da u postupku ograničenja kretanja, a posebice u postupku produljenja mjere ograničenja slobodne kretanja, što treba biti iznimka, teret dokaza postojanja razloga za produljenje mjere ograničenja kretanja, vrste i trajanja mjere, je na tuženiku. Ustraje da nikakva mjera ograničenja nije zakonita niti nije potrebna, jer nije počinio ništa što bi upućivalo da bi on bio prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Ističe da sve kad bi se suprotno tome moglo smatrati da je ikakva mjera bila potrebna, ne postoje individualni razlozi koji bi opravdavali određivane najteže mjere ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, koji je iznimno stroga i zatvorskog je tipa, s obzirom da se ista svrha, sve kad bi se i smatralo da postoji potreba za njegovim ograničenjem kretanja, mogla postići i blažim mjerama koje su slične u provedbi, npr. to pologom putne isprave, zabranom kretanja izvan Prihvatilišta ili zabranom kretanja izvan određenog područja, a koje bi mu ipak ne bi ugrožavale u tolikoj mjeri pravo na osobnu slobodu. Smatra da se je osporavanom odlukom državna vlast umiješala i ograničila/umanjila/povrijedila njegova temeljna ljudska prava na slobodu, na pošteni postupak i učinkovit pravni lijek te na privatni i obiteljski život, iako u legitimnom cilju, ali u konkretnom slučaju nezakonito, prekomjerno, nerazmjerno i ne nužno u konkretnom slučaju (alternativne mjere postoje ali nisu doista razmotrene). Opisuje da on podnošenjem namjere i zahtjeva za međunarodnu zaštitu ima status tražitelja međunarodne zaštite do izvršnosti odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu te da u ovom postupku ima pravo na besplatnu pravnu pomoć, s obzirom da ne posjeduje dovoljna novčana sredstva niti stvari veće vrijednosti. Predlaže poništiti rješenje tuženika, odobriti mu besplatnu pravnu pomoć te naknaditi pružateljici pravne pomoći troškove upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba neosnovana te opisuje tijek upravnog postupka. Dodaje da se u tužbi navodi da se rješenje o produženju ograničenju kretanja temelji na dopisima SOA-e od 29. prosinca 2024. i 25. ožujka 2025. te kako navedeni dopis ne sadrži nikakve konkretne niti nove činjenice koje bi opravdale produljenje ograničenja slobode kretanja, kao i da se "saznanja i čvrste indicije" iz dopisa SOA-e ne odnose na nikakve individualne i konkretne prijetnje nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske. Vezano za navedenu primjedbu ističe da je u samoj "Strategiji nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske", između ostalog, navedeno da su ključni preduvjeti ostvarivanja javne sigurnosti preventivno djelovanje, stalna razmjena informacija, koordinacija i suradnja tijela i organizacija javne sigurnosti, gospodarskih subjekata te svakog građanina. Iznosi da se potiče uključivanje javnosti u ostvarivanje sigurnosti te razvijanje sigurnosne kulture i svijesti o važnosti brige o sebi, najbližima, društvu i radnom okruženju, ispunjavanju potrebe za fizičkom, intelektualnom i emotivnom sigurnošću i stvaranju sigurne okoline u materijalnom i duhovnom okruženju. Iznosi da SOA postupke provodi sukladno odredbama Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, gdje je člankom 23. stavkom 1. određeno da je djelovanje SOA-e na području Republike Hrvatske usmjereno na sprječavanje aktivnosti ili radnje koje se poduzimaju radi ugrožavanja Ustavom utvrđenog poretka, ugrožavanja sigurnosti državnih tijela, građana i nacionalnih interesa putem: terorizma i drugih oblika organiziranog nasilja, obavještajne djelatnosti stranih obavještajnih službi, organizacija i pojedinaca, ugrožavanja sigurnosti najviših državnih dužnosnika te štićenih objekata i prostora, organiziranog i gospodarskog kriminala, neovlaštenog ulaska u zaštićene informacijske i komunikacijske sustave državnih tijela, odavanje klasificiranih podataka od čelnika i zaposlenika državnih tijela, znanstvenih institucija i pravnih osoba s javnim ovlastima te drugih aktivnosti usmjerenih na ugrožavanju nacionalne sigurnosti. Nastavlja da članak 41. Zakona o sigurnosnim provjerama, kada je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa] i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, propisuje da nadležna SOA dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke. Smatra da je sama mjera produženja ograničenja doneseno sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Poziva se na članak 54. stavak 2. točku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kojim je propisano da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Navodi da uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca, u ovom slučaju tražitelja međunarodne zaštite, ocijenjeno je da, iako je u odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđeno da se blaža mjera ograničenja može izreći, mjera smještaja u Prihvatni centar za strance, kao i rok trajanja mjere, opravdani su s obzirom na dopis SOA-e, koja je sukladno svojim zakonskim ovlastima ocijenila da imenovani predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Ističe da je mjera zadržavanja predviđena i Direktivom 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanja standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL L 180/96, 29.6.2013. - Direktiva o prihvatu) člankom 8. stavkom 2. točkom e. u kojoj se navodi da države, članice smiju zadržati podnositelja zahtjeva, ako se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere, kada to zahtjeva zaštita nacionalne sigurnosti ili javnog reda. Naglašava da tužitelj smještajem u Prihvatni centar za strance ima adekvatnu medicinsku skrb i brigu. Ističe da je tužitelju u Republici Hrvatskoj omogućeno da u skladu s pravnom stečevinom EU, koja je dio pravnog poretka Republike Hrvatske, iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, kao i da priloži sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis, u spis tuženika, u spis ovog suda poslovni broj: Us I-5511/2024, u spis ovog suda poslovni broj: Us I-36/2025 te u klasificirane podatke SOA-e. Nadalje, održano je ročište na kojem je saslušan tužitelj.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Ruske Federacije te tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li mu tuženik pravilno i zakonito produljio ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.

8. Člankom 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (stavak 2. točka 3). Također, propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance (stavak 5. točka 5.) te da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. toga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.). Konačno, propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. toga članka, najduže do tri mjeseca, a da se iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može produžiti za najduže tri mjeseca (stavak 9.), te da ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. toga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).

9. Tuženik je osporavanim rješenjem produžio mjeru ograničenja slobode kretanja tužitelju na temelju članka 54. stavka 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer je SOA dopisom KLASA: 216-01/24-01/93, URBROJ: 539-1603/577-25-4 od 24. ožujka 2025. zatražila da se tužitelju produži mjera ograničenja kretanja zbog razloga nacionalne sigurnosti jer se je došlo do saznanja i čvrstih indicija o podržavanju i povezanosti tužitelja s islamskim radikalizmom i sigurnosno-indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja.

10. Prema mišljenju suda osporavano rješenje je zakonito i s obzirom na okolnosti slučaja, dostatno obrazloženo. Naime, javnopravno tijelo je jasno navelo iz kojih razloga, a to je iz razloga nacionalne sigurnosti, a što proizlazi iz dopisa SOA-e KLASA: 216-01/24-01/93, URBROJ: 539-1603/577-25-4 od 24. ožujka 2025., smatra potrebnim primijeniti članak 54. stavak 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, sud smatra da u konkretnom slučaju, nakon uvida u klasificirane podatke SOA-e i podatke spisa te nakon saslušanja tužitelja postoji dostatna osnova za primjenu navedene zakonske odredbe u odnosu na tužitelja. Iako tužitelj negira da bi predstavljao prijetnju za nacionalnu sigurnost (odbacuje tvrdnju da je islamski radikalist te terorist, izjavljuje da nije povezan sa nekim udruženjima muslimana u drugim državama, iskazuje da smatra da je Hamas teroristička skupina te da ne podržava nasilje u bilo kakvom obliku) sud ocjenjuje da takvi navodi ne otklanjaju uvjerljivost informacija i podataka koji su sudu bili dostupni putem uvida u klasificirane podatke SOA-e, a koji upućuju da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost zbog saznanja i čvrstih indicija o podržavanju i povezanosti tužitelja s islamskim radikalizmom i sigurnosno-indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja. Dotični podaci predstavljaju klasificirane podatke, slijedom čega ih sud ne može izravno priopćiti tužitelju, s obzirom na ograničenja koja proizlaze iz pristupa klasificiranim podacima (članak 18. do 24. Zakona o tajnosti podataka /"Narodne novine" broj: 79/07. i 86/12./). Međutim, sud je saslušao tužitelja na ročištu 30. travnja 2025. te mu je omogućio očitovanje o svim relevantnim okolnostima, tj. onim koji su u jasnoj svezi s razlozima zbog kojih je doneseno osporavano rješenje i određeno ograničenje slobode kretanja. Stoga, sud smatra da je tužitelju, promatrano u cjelini i s obzirom na sve okolnosti ovog predmeta (potreba zaštite legitimnog cilja vezanog uz nacionalu sigurnost i javni poredak) u dostatnoj mjeri pružena mogućnost očitovanja o relevantnim činjenicama, odnosno iznošenja suprotnih argumenata i podataka.

11. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik osnovano primijenio članak 54. stavak 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i produljio smještaj tužitelja u Prihvatnom centru, pri čemu se blaže mjere, s obzirom na razloge određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje istoga cilja. Također, i trajanje mjere je pravilno određeno imajući u vidu sve okolnosti slučaja odnosno da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

12. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točki I. izreke presude.

13. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema dovoljnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15.).

14. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.). Naime, odvjetnici je priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 1.) te zatraženi trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 2.), a sve uvećano za pripadajući PDV. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335

3. U spis