Poslovni broj: Usž-907/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi potvrde o imovnom stanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1964/2024-6 od 15. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1964/2024-6 od 15. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-01/24-01/5, urbroj: 513-04-24-11 od 4. listopada 2024.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj u bitnom ističe da prvostupanjski sud utvrđuje da je o prigovoru trebalo odlučiti nadležno tijelo te je iz tog razloga presuda izvršena sukladno odredbi članka 122. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano da o prigovoru odlučuje čelnik tijela te stoga smatra da iz tog razloga prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ne predstavljaju izvršenje presude. Navodi da su joj predmetna rješenja uručena 31. listopada 2024. te nisu bila izvršna dana 25. listopada 2024. zbog čega smatra da presuda nije izvršena. Ističe da podnesenim prigovorom nije zahtijevala izmjenu potvrde već promjenu podatka službene evidencije koji se navodi na predmetnoj potvrdi. Ističe da poreznim rješenjem dohodak od kapitala glasi na drugog poreznog obveznika čime joj je nastala šteta. Prigovara što Sud nije obrazložio iz kojeg razloga nije odlučio o zahtjevu za naknadu štete iako je isti usvojio te je rješenjem dao uputu tuženiku na koji način onemogućiti rješavanje ove upravne stvari. Predlaže da Sud odluči o zahtjevima iz tužbe odnosno da utvrdi sporno upisani podatak temeljem rješenja drugog poreznog obveznika te da obveže tuženika i prvostupanjski sud na naknadu štete zbog kršenja ustavnih prava u jednokratnom iznosu od 170,000.00 kuna.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 21. svibnja 2024. podnijela zahtjev za izdavanje potvrde o imovnom stanju, koju potvrdu je Porezna uprava izdala istog dana sukladno članku 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21). Istog dana tužiteljica je podnijela prigovor na izdanu potvrdu u kojem navodi da navedena potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije. Porezna uprava je zahtjev za izmjenu potvrde dostavila tuženiku koji prigovor tužiteljice tretira kao žalbu te istu odbacuje kao nedopuštenu rješenjem klasa: UP/II-410-01/24-01/5, urbroj: 513-01-24-2 od 4. lipnja 2024. Prvostupanjski sud je presudom poslovni broj: Us l-958/2024-4 od 23. srpnja 2024. poništio rješenje tuženika od 4. lipnja 2024. i predmet vratio na ponovni postupak.

7. U ponovnom postupku tuženik je donio rješenje od 4. listopada 2024. kojim nalaže Poreznoj upravi da u smislu članka 159. stavka 6. Zakona o općem upravnom postupku odluči o prigovoru tužiteljice na potvrdu o imovnom stanju kao o zahtjevu za izmjenu potvrde.

8. Odredbom članka 159. stavka 6. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da ako stranka smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije, može zahtijevati izmjenu potvrde. Kad javnopravno tijelo ne izda izmijenjenu potvrdu, dužno je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ako se u propisanom roku ne izda izmijenjena potvrda ili ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva stranke, stranka može izjaviti žalbu.

9. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je naložio javnopravnom tijelu da u smislu citirane zakonske odredbe odluči o prigovoru tužiteljice obzirom da je javnopravno tijelo bilo dužno donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, ukoliko smatra da nije potrebno izdati izmijenjenu potvrdu. Dakle, trebalo je odlučiti o podnesenom prigovoru za izmjenu potvrde, a ne isti dostaviti drugostupanjskom tijelu na postupanje.

10. Prigovori tužiteljice da ranija presuda prvostupanjskog suda nije izvršena nisu osnovani jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tuženik u osporenom rješenju postupio sukladno pravnom shvaćanju iz navedene presude.

11. Žalbene navode tužiteljice koji je iznosila i tijekom upravnog spora vezan za pravo na naknadu štete nastale neizvršenjem odnosno nepravodobnim izvršenjem presude pravilno je otklonio prvostupanjski sud s obrazloženjem da upravni sud ne odlučuje o zahtjevu stranke za naknadu štete zbog eventualnog propuštanja izvršenja presude, ali tužiteljica ima pravo zasebnom tužbom pred sudom opće nadležnosti od tuženika potraživati naknadu štete po općim pravilima naknade štete.

12. Žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković