Poslovni broj: Usž-1080/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja MIG DEVELOPMENT d.o.o. iz Pule, Istarska ulica 10, OIB: 47706927934, kojeg zastupa opunomoćenik Marin Barić, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, radi inspekcijskog nadzora radnih odnosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 743/2024-10 od 5. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-743/2024-10 od 5. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Naznačenom prvostupanjskom presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, klasa: UP/I-116-01/24- 02/10, urbroj: 443-02-02-10-24-1 od 3. svibnja 2024. te radi nadoknade troškova ovog upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 3. svibnja 2024. naloženo je tužitelju u svojstvu poslodavca da za šestoricu radnika (čiji su osobni podaci navedeni u izreci rješenja), ukrajinskih državljana, podnese Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od 24. travnja 2024. te je naloženo tužitelju da u korist Državnog proračuna za svakog neprijavljenog radnika uplati iznos od 2.650,00 eura uz ostale prateće odluke. Rješenje je doneseno slijedom inspekcijskog nadzora provedenog 24. travnja 2024. i nastavljeno 26. travnja 2024.

3. Tužitelj podnosi žalbu te pobija presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i radi pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud prije svega počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora jer je zanemario navode i dokaze predložene od strane tužitelja te je u konačnici potpuno pogrešno primijenio materijalno pravo. Prije svega ističe kako je odredbom članka 53. Zakona o upravnim sporovima utvrđena sloboda ocjene dokaza, međutim, u konkretnom slučaju opće nije jasno koje je to dokazne prijedlog sud odbio, jednako kao što nije jasno koje je to dokaze sud izveo, budući je ostalo u cijelosti nepoznato koju je to dokumentaciju sud čitao. Nadalje, navodi kako prvostupanjski sud u cijelosti pogrešno zaključuje da je za rješavanje ove vrste predmeta ključan odgovor na pitanje je li radnik na obvezno mirovinsko osiguranje prijavljen prije početka rada budući da nije ispunjen preduvjet da bi se uopće ispitivala predmetna činjenica. Ključan razlog za predaju tužbe nisu bila utvrđenja iz zapisnika već činjenica da je predmetni zapisnik sastavljen na nezakonit način. Ističe kako je postupak Državnog inspektorata, odnosno više inspektorice rada, bio apsolutno nezakonit i vođen suprotno načelima i odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj ističe kako činjenica da je netko prijavljen pri nadležnim tijelima određenog dana ne mora značiti da tog dana i radi, budući se početak osiguranja za osobe u radnom odnosu i s radnim odnosom izjednačenim osnovom osiguranja, može prijaviti najranije osam dana prije samog početka rada. Činjenica da je netko prijavljen pri nadležnim tijelima dokazuje samo činjenicu da postoji prijava. Dodano, smatra kako je prvostupanjski sud kontradiktoran sam sebi, ako zaključuje da radni odnos proizlazi i iz činjenice prijave na mirovinsko osiguranje, tada bi prema istoj pravnoj logici neprijava trebala značiti da radnici nisu radili. Ako se svjedoci u postupku nisu mogli izjasniti na svojem jeziku, nije se moglo niti utvrditi jesu li ili nisu bili na radu. Arbitrarnost tijela se u predmetnom slučaju uvijek mora podvrgnuti kontrolnim dokazima, a koji su u ovom slučaju iskazi svjedoka uzeti na nezakonit način. Ukoliko sud tumači zakon na način da je dovoljno da se postupak provodi putem prevoditelja, a koji ne mora imati svojstvo ovlaštenog sudskog tumača, bitna je stvar da se utvrdi da osoba, koja je navodno prevodila sa ukrajinskog na hrvatski, uopće poznaje jezik. To se u nedostatku potvrde škole odnosno fakulteta ili svojstva ovlaštenog tumača moglo otkloniti i provođenjem dokaznog prijedloga saslušanja navodnog prevoditelja, a kako je to predloženo u samoj tužbi. Tužitelj navodi da sud, suprotno Zakonu o upravnim sporovima, ničime nije ispitao suspektne navode iz tužbe niti otklonio predmetnu nezakonitost, već ju je neuspješno podveo pod zakonski okvir koji neadekvatno pokriva navedeno, a sve umjesto da pravilno provede dokaze u postupku, prije svega da sasluša predmetne svjedoke. Suhoparno nabrajanje zakonskih odredbi bez provođenja dužnog postupka i bez provođenja konkretnih činjeničnih utvrđenja, ispunjava u potpunosti uvjete za nastup bitne povrede postupka iz članka 126. Zakona o upravnim sporovima te čini apsolutno bitnu povredu upravnog postupka i Ustavom, pravnom stečevinom Europske unije i zakonom zajamčenih prava stranaka. Slijedom navedenog, predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da prihvati upravnu tužbu te poništi osporeno rješenje tuženika, podredno da poništi pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i naloži tužitelju naknaditi troškove upravnog spora i ove žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nisu točni navodi tužitelja da je postupanje više inspektorice rada Državnog inspektorata apsolutno nezakonito, a u svezi saslušanja zatečenih radnika i to šest ukrajinskih državljana. Ističe da navedeni radnici saslušani na zapisniku u svojstvu svjedoka, uz upozorenje iz članka 63. i 64. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP) koji zakon ne propisuje obvezu saslušanja svjedoka koji ne razumije hrvatski jezik putem ovlaštenog prevoditelja ili sudskog tumača, već dozvoljava saslušanje uz prisustvo prevoditelja pa su slijedom navedenog zatečeni radnici saslušani u svojstvu svjedoka putem osobe koja je na zapisnik iskazala da dobro poznaje jezik stranca i hrvatski jezik. Posebno se ističe da sve da radnici i nisu davali izjave u svojstvu svjedoka, ne bi bilo od utjecaja, jer su radnici zatečeni na radu 24. travnja 2024. u 09,20 sati na privremenom gradilištu stambeno-poslovne građevine u [adresa], [katastarska čestica] [katastarska općina], neposrednim opažanjem inspektorice rada u obavljanju poslova žbukanja i gletanja unutarnjih zidova i u obavljanju poslova postavljanja tlakavaca, a da navedeni poslovi, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, te radnici iste nisu mogli zakonito obavljati bez prethodno izvršene prijave na obvezno mirovinsko osiguranje. Naglašava kako tužitelj navedene radnike, državljane Ukrajine, nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njihova rada kao niti do zatjecanja na radu od strane inspektorice rada odnosno najkasnije do 24. travnja 2024. do 09,20 sati. Nastavno, ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja te posebno naglašava da je rad bez prijava na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje jedan od pojavnih oblika neprijavljenog rada čije su posljedice dalekosežne, jer se istim krši pravo na dostojanstven i plaćen rad, negativno utječe na zaposlenost, dovodi do smanjenja mirovinskih prava i ograničenja pristupa zdravstvenoj skrbi radniku te predstavlja nepošteno tržišno natjecanje prema poslodavcima koji ne pribjegavaju radu "na crno". Na temelju iznesenog, kao i na temelju razloga iznesenih u obrazloženju utuženog rješenja, tuženik predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu Upravnog suda u Rijeci.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi kako je viša inspektorica rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa dana 24. travnja 2024. obavila inspekcijski nadzor zakonitosti rada radnika na privremenom gradilištu stambeno-poslovne građevine u [adresa], [katastarska čestica] [katastarska općina], kojom prilikom su zatečeni radnici na poslovima žbukanja i gletanja unutarnjih zidova te u obavljanju poslova postavljanja tlakavaca i to šest ukrajinskih državljana, poimence navedenih u izreci osporenog rješenja, kojom prilikom je utvrđeno da su radili za tužitelja dana 24. travnja 2024. u radnom vremenu od 08,00 sati sve do dolaska inspektorice rada. Zatečeni radnici saslušani su u svojstvu svjedoka u skladu s odredbom članka 64. stavka 3. ZUP-a u prisutnosti prevoditelja i to osobe koja dobro poznaje jezik stranca i hrvatski jezik, odnosno putem prisutnog ABC, državljanina [adresa], radnika u radnom odnosu kod poslodavca Lemon Company d.o.o., Pula. Nadalje, iz spisa predmeta nespornim proizlazi da u trenutku zatjecanja na radu od strane inspektorice rada niti jedan od zatečenih šest ukrajinskih državljana nije bio prijavljen na mirovinsko osiguranje, odnosno nastavno je utvrđeno da je jedan od radnika bio prijavljen na mirovinsko osiguranje istog dana poslije 12,00 sati, dok je za petoricu ukrajinskih radnika prijava bila podnesena nakon sastavljanja zapisnika, odnosno nakon 14,30 sati sa datumom stjecanja svojstva osiguranika 24. travnja 2024.

7. Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom predmetu radnici nisu bili prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada i s prvim danom početka rada te se sukladno odredbi članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“ 151/22.) radi o neprijavljenom radu u užem smislu.

8. Nastavno, nije počinjena niti jedna povreda odredbi Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24.) na koje ukazuje tužitelj, jer nije bilo neophodno potrebno saslušati predložene svjedoke i to zatečene radnike na gradilištu, ukrajinske državljane, obzirom je činjenično stanje neprijeporno utvrđeno osobnim opažanjem inspektorice rada. Naime, radnici su zatečeni u obavljanju poslova žbukanja i gletanja unutarnjih zidova i u obavljanju poslova postavljanja tlakavaca, a koji poslovi, obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. Pored navedenog, tužitelju je, u upravnom postupku kao i u upravnom sporu, bilo omogućeno sudjelovanje te iz spisa predmeta proizlazi da je predmetni zapisnik bio pravilno sastavljen u smislu članka 76. stavka 5. u svezi članka 60. stavka 3. ZUP-a. Tim više, što na isti nije bilo primjedbi.

9. Sukladno svemu navedenom, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković