Poslovni broj: Usž-1806/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5900/2023-21 od 1. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5900/2023-21 od 1. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja istog suda poslovni broj: Us l-5900/2023-19 od 7. ožujka 2025., kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu, žalbu i rješenje u ukupnom iznosu od 185,81 eura.
2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da se osporeno rješenje ne može ispitati. Smatra da se u predmetnom slučaju, osim o socijalnim pravima, radi i o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Upućuje na članak 11. stavak 1. točku 16. Zakona o sudskim pristojbama prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanu i pravima s područja socijalne skrbi. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna Ustavu Republike Hrvatske i Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Europskoj socijalnoj povelji koju je Hrvatski sabor ratificirao 20. studenoga 2022. donijevši Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje. Posebno ističe da je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-815/2013 od 8. svibnja 2024., u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta, navedeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Ističe i da je Ustavni sud u odluci, poslovni broj: U-III- 1744/2023 od 14. studenoga 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava. Ističe da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž, a koje pravo je ostvarila i tužiteljica. Poziva se na članak 11. stavak 1. točki 17. Zakona o sudskim pristojbama prema kojem smatra da treba biti oslobođenja od plaćanja sudske pristojbe jer je pokrenula upravni spor radi zaštite ustavnih prava. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti odnosno preinačiti rješenje o prigovoru tako što će ovaj Sud usvojiti prigovor i poništiti rješenje o pristojbi i osloboditi je plaćanja sudske pristojbe. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24) ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
5. Prije svega valja istaknuti da nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da se rješenje prvostupanjskog suda ne može ispitati. Ovo iz razloga što po ocjeni ovoga Suda, iz obrazloženja osporenog rješenja, koje je u korelaciji s izrekom tog rješenja, jasno proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio i očitovao se o svim prigovorima, dajući jasne i valjane razloge te ocjenu svih prigovora i okolnosti konkretnog slučaja zbog kojih je tužiteljici određeno plaćanje sudske pristojbe, sve u skladu s odredbom članka 125 stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Us l-5900/2023-5 od 5. veljače 2025. točkom I. izreke odbačena tužba tužitelja. Točkom II. izreke određeno je da će se o troškovima spora odlučiti posebnim rješenjem. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno dana 23. veljače 2025.
7. Sukladno odredbi članka 22 stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine” broj: 118/18. i 51/23) pristojbe u upravnom sporu plaćaju se samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.
8. Imajući u vidu navedeno, tužiteljica se osnovano pozvana na plaćanje sudske pristojbe na tužbu, presudu i rješenje, jer je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 5. veljače 2025. tužba odbačena.
9. Ovaj Sud ocjenjuje da pozivanje tužiteljice na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama, sukladno kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog u obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi, nije osnovano. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je pokrenut i u kojem su predmet odlučivanja prava iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, kao ni neko pravo iz područja socijalne skrbi u smislu Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine” broj: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23). Prema odredbi članka 3. toga Zakona, socijalna skrb organizirana je djelatnost od javnog interesa čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, a obuhvaća prevenciju, pomoć i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života, te poticanje promjena.
10. U tom smislu, status roditelja odgojitelja-novčana pomoć za roditelja odgojitelja nije vezana ni za kakav socijalni (materijalni) status i predmetna novčana pomoć obračunava se i isplaćuje kao oblik drugog dohotka, što sve upućuje na to da se ne radi o socijalnoj naknadi. Okolnost da priznavanjem statusa roditelja odgojitelja korisnik stječe, između ostaloga, određena prava iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja nije dostatna za zaključak da je tužba podnesena radi ostvarenja baš tih prava, te da bi baš s te osnove tužiteljica bila oslobođena od plaćanja sudske pristojbe.
11. U smislu odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama, polazeći od ocjene da se u konkretnoj upravnoj stvari ne radi o socijalnoj skrbi kakvu na umu ima Zakon o socijalnoj skrbi, činjenica što se radi o mjeri socijalne politike Grada Zagreba nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke o obvezi plaćanja sudske pristojbe.
12. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog Suda, žalbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani niti od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, kojim je osnovano odbijen njezin prigovor na rješenje kojim je tužiteljica obvezana na plaćanje sudske pristojbe u ovom upravnom sporu.
13. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 29. stavka 4. Zakona o sudskim pristojbama, žalbu odbiti i potvrditi pobijano rješenje te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe jer to nije izdatak učinjen u tijeku ili povodom spora (točka I. i II. Izreke).
U Zagrebu, 30. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković
