REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1845/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Pelicariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-346/2024-2 od 17. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2280/2019-38 od 27. veljače 2024., u sjednici održanoj 30. travnja 2025.
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-346/2024-2 od 17. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2280/2019-38 od 27. veljače 2024., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu, temeljem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju preplaćene iznose s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila više pravnih pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a ona glase:
„1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati? 2. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
4. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?
5. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03.) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?
6. Može li se tužitelj ekonomske struke, smatrati prosječnim potrošačem u odnosu na kojeg Zakon o zaštiti potrošača pruža zaštitu?".
3. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava osnovanost prijedloga te predlaže isti odbiti.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Prvo i drugo pitanje nisu važni jer polaze od pogrešne pretpostavke da se radilo o pravnoj praznini u predmetnom ugovoru o kreditu, odnosno da je sud ukinuo ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu i da je sud bio dužan utvrditi, na koji se način kamata trebala mijenjati, nego je, u svezi navedene problematike u cijelosti postupio u skladu s čvrstom i jedinstvenom sudskom praksom, pri čemu je drugostupanjski sud valjano i dostatno obrazložio. O tim pitanjima ovaj sud je već izrazio pravno shvaćanje kao npr. u odluci broj Rev-308/22- 2 od 19. travnja 2022., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu
6. I peto pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da sudovi nisu utvrđivali stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao, ali i poštenje tuženice koja tužitelje nije u potpunosti informirala o kamatnoj stopi i valutnoj obvezi, a drugostupanjski sud je o tome dao dostatno obrazloženje.
7. Glede savjesnosti tuženice, drugostupanjski sud je, a vezano za četvrto i treće pitanje, dostatno pojasnio svoje shvaćanje, koje, prema utvrđenjima ovoga suda, ne odstupa od ustaljene i čvrste prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
8. Vezano za šesto pitanje, izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odluci broj Rev- 583/2023-2 od 13. rujna 2023., koja se može primijeniti i na konkretni slučaj, a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
9. Slijedom izloženog, a budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. riješiti kao u izreci.
Zagreb, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić