REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2300/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LIMIT d.o.o. Kaštel Sućurac, Put Smoljevca 15, OIB: 31082954332, kojeg zastupa punomoćnica Željana Škare, odvjetnica iz Splita, protiv tuženika LOCO d.o.o. Slavonski Brod, Ulica A. Šenoe 1, OIB: 78998776513, kojeg zastupa punomoćnik Damir Hećimović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-7/2023-16 od 11. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika LOCO d.o.o. Slavonski Brod i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-7/2023-16 od 11. svibnja 2023. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke pobijane presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda poslovni broj UPP/OS-Ovrv-891/2022 od 26. rujna 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 16.218,73 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 563,99 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 26. rujna 2022. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.949,60 EUR.
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da bi tužitelj bio onemogućen naplatiti svoje potraživanje tumačenjem ako bi se čl. 3. Kooperantskog ugovora br. 2/2021/AGL od 7. siječnja 2022. (dalje: Ugovor) tumačio na način da tuženik nije dužan tužitelju isplatiti utuženu naknadu u slučaju da investitor nikada ne izvrši plaćanje tuženiku jer bi navedeno bilo u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava iz čl. 7. i čl. 9. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).
3. Protiv točki I. i III. izreke pobijane presude žalbu podnosi tuženik, zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da iz čl. 3. t. 6. Ugovora jasno proizlazi kako će tuženik provoditi plaćanje u korist žiroračuna tužitelja u roku od 5 dana od dana uplate investitora. Ističe da je uvjet za plaćanje troškova prema tužitelju u ovom predmetu bilo plaćanje potraživanja prema tuženiku po kooperantskom ugovoru br. 1/2022/AGL o izvođenju radova, koji ugovor je zaključen između OPŠIVAČ d.o.o. i LOCO d.o.o., a koje plaćanje je putem cesije trebalo biti izvršeno od strane tvrtke KAMGRAD d.o.o. Navodi da prvostupanjski sud odredbu čl. 3. kooperantskog ugovora tumači na način koji pogoduje tužitelju, premda iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja jasno proizlazi kako je tužitelj bio upoznat sa sadržajem Ugovora prije potpisivanja te kako je striktno bilo ugovoreno plaćanje od strane tuženika prema tužitelju vršiti nakon što tuženik naplati svoje potraživanje od investitora.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika je neosnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj izvršio uslugu rada rovokopača u količini navedenoj u dvama računima, pri čemu je cijenu rada rovokopača po satu tužitelj obračunao sukladno čl. 3. Ugovora. Pritom iz čl. 3. t. 6. Ugovora proizlazi kako će tuženik provoditi plaćanje u korist žiroračuna tužitelja u roku od 5 dana od dana uplate investitora, a koja je uplata nesporno izostala.
8. U predmetnom slučaju je ugovoren neizvjestan rok ispunjenja (složeni rok), kod kojeg se ne zna kada će rok nastupiti, odnosno hoće li uopće nastupiti jer se ne zna da li će tuženik uopće primiti uplatu od investitora. Odredbom čl. 14. st. 5. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 121/13, 78/15 i 71/15; dalje: ZFPPN) propisano je da je ništetna odredba ugovora među poduzetnicima kojom je ugovoren rok ispunjenja novčane obveze duži od 60 dana ako na temelju okolnosti slučaja, a posebno trgovačkih običaja i naravi predmeta obveze, proizlazi da je takvom ugovornom odredbom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu vjerovnika novčane obveze.
8.1. Stoga tuženik ne može tužitelju neograničeno uvjetovati ispunjenje svoje ugovorne obveze eventualnim (ne)ispunjenjem obveze treće osobe (investitora) prema njemu jer ta treća osoba (investitor) nije s tužiteljem ni u kakvom ugovornom odnosu. Naime, u smislu čl. 336. st. 1. ZOO-a, Ugovor stvara prava i obveze za tužitelja i tuženika kao ugovorne strane, pri čemu je tuženikova obveza bila plaćanje cijene za ugovorene radove (za koju je on odgovoran u smislu čl. 9. ZOO-a). Imajući u vidu navedeno, odredbom čl. 3. t. 6. Ugovora, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena je očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao vjerovnika novčane obveze te je takva odredba ništetna u smislu čl. 14. st. 5. ZFPPN-a, s obzirom na to da čl. 3. t. 6. Ugovora nije uopće određen točan rok ispunjenja tuženikove novčane obveze, odnosno jer rok ispunjenja ovisi o trećoj osobi koja nije ugovorna strana i koja nije ispunila obvezu u razumnom roku (slično i ovaj sud u odluci poslovni broj Pž-5163/12-6 od 18. ožujka 2015.).
8.2. Pritom se u okolnostima ovog konkretnog slučaja, neizvjesni rok koji ovisi o prethodnom ispunjenju osobe koja nije ugovorna strana, u situaciji kada tuženik svoju obvezu ne ispuni nekoliko godina nakon što je tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu, ima smatrati rokom koji je duži od 60 dana, kojim je protivno čl. 3., 4. i 9. ZOO-a prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao vjerovnika novčane obveze. Osim toga, ukoliko tuženik ne primi plaćanje od treće osobe (investitora), tuženikova ugovorna obveza isplate naknade tužitelju prema čl. 3. t. 6. Ugovora nikada ne bi dospjela, a što je protivno trgovačkim običajima (kao i čl. 3., 4. i 9. ZOO-a), naročito ako se ima u vidu da je tužitelj sukladno navedenom Ugovoru bio dužan u rokovima iz čl. 5. Ugovora izvršiti sve ugovorene poslove. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da nije bilo zakonskog temelja da se predmetni čl. 3. t. 6. Ugovora tumači na način kako ga je tumačio prvostupanjski sud, a zbog čega nije bilo potrebno ni saslušati zakonskog zastupnika tužitelja.
8.3. Neosnovani su i žalbeni navodi da utuženo potraživanje nije dospjelo, s obzirom na to da je prvostupanjski sud rok dospijeća predmetne novčane obveze pravilno računao od isteka desetog dana nakon što je tužitelj tuženiku ispostavio predmetne račune (a koji rok je u skladu s čl. 11. st. 3. i 4. ZFPPN-a). Pritom je nesporno da tuženik ni u tijeku parničnog postupka nije podmirio utuženi iznos.
9. Stoga tužitelju pripada pravo na isplatu utuženog iznosa s osnove računa br. 8/FIN/1 od 28. veljače 2022. (koji je tužitelj djelomično utužio za iznos od 3.371,16 EUR) i br. 12/FIN/1 od 31. ožujka 2022. (u iznosu od 12.847,57 EUR), s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je ispunio svoju obvezu iz predmetnog Ugovora. Tome treba dodati i zatezne kamate koje teku od isteka desetog dana nakon što je tužitelj tuženiku ispostavio predmetne račune (22. ožujka 2022. do isplate za račun broj 8/FIN/1, 1. svibnja 2022. do isplate za račun broj 12/FIN/1).
10. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti paziti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove parničnog postupka.
11. Stoga je na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke.
Zagreb, 30. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
