REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-886/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja AUTOLIMARIJA CESAR d.o.o., Stari Gradac, Maršala Tita 67, OIB: 01903711044, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A i tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 332,47 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-866/2024-8 od 14. studenoga 2024., 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-866/2024-8 od 14. studenoga 2024., u pobijanim točkama I. i III. njene izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom tuženiku je naloženo s osnove naknade za izvršeni rad na popravku štete nastale na vozilu tuženikove osiguranice (oštećenice) MK, na temelju ugovora o ustupu tražbine između nje i tužitelja, isplatiti tuženiku iznos od 332,47 EUR (čl. 80. st. 1., čl. 1046., čl. 1085. st. 1. i 4. te čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) te čl. 219. st. 1. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka u iznosu od 245,30 EUR.
2. Tuženik je protiv ove presude u pobijanom dijelu podnio žalbu osporavajući njenu osnovanost, ukazujući kako je njegova osiguranica izborom tužitelja za rad na popravku njenog vozila, postupila protivno načelu savjesnosti i poštenja te suradnje u obveznim odnosima (čl. 5. ZOO-a). Zbog izostanka suradnje između ugovornih strana u ostvarenju svoga prava, osiguranica je prekomjerno opteretila tuženika. Ova obveznim odnosima koja imaju imperativni karakter. Naime, umjesto da osiguranica kao oštećenica učini sve što je u njenoj moći da smanji visinu štete koju je pretrpjela i izabere jednog od ponuđenih joj pet limara koji bi popravili njeno vozilo po nižoj cijeni od utužene (1.907,62 EUR), ona je izabrala tužitelja i tako neosnovano dodatno opteretila tuženika (za dodatni /utuženi/ iznos od 332,47 EUR; čl. 1092. ZOO-a). Zato je tuženik predložio drugostupanjskom sudu da preinači presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu u njegovu korist, odnosno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Tuženikova žalba nije osnovana.
4. Nakon što je presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da je ona pravilna i zakonita.
5. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se ovaj sud nije upuštao u ocjenu eventualnih žalbenih navoda takve naravi.
6. Predmet spora vezan je uz tužiteljev zahtjev za isplatu dijela neplaćene naknade za njegov rad na popravku vozila tuženikovog osiguranika oštećenog u prometnoj nezgodi. Tužitelj svoju tražbinu temelji na izvršenom radu i ugovoru o ustupu tražbine sklopljenom s tuženikovim osiguranikom (čl. 80. st. 1. i čl. 82. ZOO-a).
7. Među strankama nije sporna šteta i broj sati utrošen na popravku oštećenog vozila. Među strankama je sporna tužiteljeva aktivna legitimacija, cijena sata rada, za koju tuženik tvrdi da je previsoka i je li ovaj popravak bilo moguće izvršiti po nižoj cijeni kod ovlaštenih servisera koje on preporučuje. Odatle i utužena razlika između stvarnih troškova popravka vozila u iznosu od 2.240,09 EUR i iznosa osigurnine koju je isplatio tuženik, 1.907,62 EUR, u utuženom iznosu od 332,47 EUR.
8. Prvostupanjski sud je na detaljan i pažljiv način utvrdio sve potrebne činjenice i izveo sve relevantne dokaze, odnosno uvažavajući sve okolnosti slučaja odlučio primijeniti odredbu čl. 464.a ZPP-a u ovoj pravnoj stvari. Pored toga, pravilno je primijenio materijalno pravo te je donio pobijanu presudu uz detaljno i jasno obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud.
9. Ovaj sud prihvaća kao pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda da je u ovoj pravnoj stvari riječ o novčanoj tražbini koju je bilo moguće na zakoniti način ustupiti tužitelju (čl. 80. st. 1. ZOO-a). Odatle i tužiteljeva aktivna legitimacija u ovom sporu. Tužitelj je o sklapanju ovog ugovora uredno obavijestio tuženika (čl. 82. ZOO-a).
10. I po ocjeni ovog suda i tužitelj i prvostupanjski sud su u pravu kada ocjenjuju da tuženik ne može obvezati svog osiguranika da se za popravak štete obrati točno određenim serviserima niti da može jednostrano određivati cijenu sata rada servisera. Takvo stajalište je već zauzela sudska praksa, a jednako mišljenje dala je i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u dopisu Klasa: 034-08/18-01/093 Ur. broj: 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020.
11. Točno je da je oštećenik - osiguranik iz ugovora o osiguranju, u odnosu iz tog ugovora, dužan postupati sukladno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a), suradnje (čl. 5. ZOO-a) i suzdržavati se od postupaka koji bi otežali ispunjenje obveze drugog sudionika o obveznom odnosu (čl. 10. st. 3. ZOO-a). Također je točno da postupanje prema načelu savjesnosti i poštenja, podrazumijeva postupanje s povjerenjem. Ova načela obveznog prava ne obvezuju samo osiguranika, već i osiguratelja u ovoj pravnoj stvari. Rezultati predmetnog postupka (čl. 8. ZPP-a) upućuju da u stadiju izvršavanja ugovora o osiguranju povodom štete koju je pretrpjela tuženikova osiguranica, među ugovornim stranama nije bilo povjerenja.
12. Da bi povjerenje imalo svoj stvarni i željeni učinak, u skladu sa spomenutim načelima obveznog prava, ono treba biti uzajamno. Da je u ovoj pravnoj stvari bilo povjerenja između ugovornih strana iz ugovora o osiguranju, ne bi bilo ni predmetnog ustupa tražbine tužitelju niti predmetne tužbe. Zato ovaj sud drži da se tuženik ne može pozivati na dužnost postupanja s povjerenjem prema svojoj osiguranici, ako on kod nje nije postupao s povjerenjem kojem će ona vjerovati.
13. Uvažavajući sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, uključujući i nespornu visinu tužbenog zahtjeva od 332,47 EUR, ovaj sud, u skladu s ranijim navodima iz ovog obrazloženja, u ovoj pravnoj stvari ocjenjuje se važnijim očuvati pravo osiguranika iz ugovora o osiguranju na samostalni izbor osobe koja će popraviti njegovo, ovdje njeno vozilo, od njene „dužnosti“ da izabere jednog od popravljača kojeg joj je ponudio i uvjetovao tuženik. U tom smislu ocjenjuje se da se tuženikova osiguranica, u ovom konkretnom slučaju, opisanim postupanjem, nije ogriješila o njenu dužnost postupanja na način da visina štete (osigurnine) koju joj je dužan isplatiti tuženik prema ugovoru o osiguranju, bude što manja (čl. 1092. st. 1. ZOO-a), jer je riječ o neznatnoj razlici koja ne bi smjela biti predmetom angažiranja državnog sudskog aparata.
14. Obveza postupanja u smislu smanjenja visine nastale štete obvezuje obje ugovorne strane iz ugovora o osiguranju. Da je tuženik tako postupao u ovoj pravnoj stvari, ne bi bez dogovora s osiguranicom, dopustio da ona ustupi svoju tražbinu tužitelju; da tužitelj podnese predmetnu tužbu i da se tako dio štete koja je predmetom tužbenog zahtjeva uslijed troškova vođenja parničnog postupka višestruko uveća.
15. Slijedom navedenog, tuženikova osiguranica ima pravo na puno obeštećenje iz ugovora o osiguranju, a tužitelj pravo na s njene strane ustupljenu mu tražbinu iz tužbenog zahtjeva. Zato je odlučeno kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 30. travnja 2025.
Sudac
dr. sc. Srđan Šimac
