REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: Pn-14/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Krajačić, odvjetnica u Zaboku, K. Š. Đalskog 4, protiv tuženika IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade imovinske štete, nakon dana 25. veljače 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu te tuženika osobno, dana 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IĐ platiti tužitelju CĐ iznos od 1.865,42 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se do 30. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku IĐ da tužitelju CĐ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.421,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja CĐ za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je vlasnik nekretnine i to dijela čkbr. [katastarska čestica], šume od 468 m2, upisane u posjedovni list br. 514 k. o. [katastarska općina] te da je vlasništvo iste stekao nasljeđivanjem iza pokojne majke LĐ, umrle 2009., od kada se nalazi u nesmetanom posjedu nekretnine.

1. 2. Tužitelj je naveo da je u jesen 2022. tuženik u predmetnoj šumi tužitelja, bez njegovog znanja i dozvole, posjekao jedno stablo hrasta kitnjaka, čime mu je prouzročio imovinsku štetu u iznosu od 1.850,62 EUR.

1. 3. Tužitelj se pozvao na odredbu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Također se pozvao na odredbu čl. 1085. st. 3. ZOO-a, kojom je propisan način reparacije imovinske štete, navodeći da kad nije moguća uspostava prijašnjeg stanja, da je odgovorna osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Kako je tuženik tužitelju namjerno prouzrokovao štetu umanjenjem njegove imovine, tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da mu se naloži isplata iznosa od 1.850,62 EUR.

1. 4. Nakon provedenog šumarskog vještačenja, tužitelj je zatražio naknadu štete od tuženika u iznosu od 1.865,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je predložio da tužitelj pokrene parnicu protiv njegove majke HĐ, koja smatra da je ona u posjedu šume u kojoj je porušeno stablo te da ona preuzima odgovornost za to, kao dokaz čega je dostavio njezinu izjavu. Tuženik je predložio da se postupak protiv njega obustavi.

3. Podneskom od 27. ožujka 2023. tužitelj je proširio tužbu na HĐ, nakon čega je sud pozvao tuženika i HĐ da se očituju pristaju li na proširenje tužbe, nakon čega je tuženik ponovno predložio da se postupak u odnosu na njega obustavi jer tužitelj i tuženikova majka HĐ polažu pravo na posjed šume u kojoj je posječeno stablo. HĐ nije se izjasnila pristaje li na proširenje tužbe ili ne. Kako se HĐ nije izričito izjasnila da pristaje na proširenje tužbe na nju kao 2.-tuženicu, u smislu odredbe čl. 196. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), sud nije dopustio subjektivnu preinaku tužbe proširenjem iste na HĐ kao 2. - tuženicu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju iza pok. LĐ i u neslužbenu kopiju posjedovnog lista na stranicama br. 10-13 spisa, u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka – društva Geotopo d.o.o. Velika Ves uz skicu očevida na str. 63-86 spisa, u nalaz i mišljenje šumarskog vještaka dipl. ing. Davora Cesarca na str. 94-97 spisa, proveo je očevid na mjestu spora, saslušao je svjedoka BĐ te je saslušao stranke u svrhu dokazivanja.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je bilo nesporno da je tuženik posjekao predmetno stablo hrasta bez da se prije toga konzultirao s tužiteljem. Sporna je bila činjenica jeli se predmetno stablo hrasta nalazilo na nekretnini tužitelja ili na nekretnini tuženikove majke, sporna je bila odgovornost tuženika za štetu te visina štete.

7. Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Đurđice Pozaić iz Zlatara, poslovni broj O-101/09, UPP/OS-28/09 od 8. travnja 2009. utvrđeno je da je istim utvrđena ostavinska imovina iza pok. LĐ, umrle **.**.2009., koja se, između ostalog, sastoji i od dijela čkbr. [katastarska čestica], šume od 468 m2, upisane u posjedovni list br. 514 k. o. [katastarska općina], a nasljednikom ostaviteljice proglašen je njezin sinBožidar LĐ, u cijelosti.

8. Uvidom u izvod iz posjedovnog lista br. 514 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tužitelj CĐ upisan u istome kao vlasnik dijela čkbr. [katastarska čestica], šume od 468 m2.

9. Svjedok BĐ iskazao je da je vlasnik nekretnine koja je susjedna nekretnini tužitelja. Naveo je da je njegova nekretnina u naravi vinograd i šuma. Hrast u vezi kojeg se vodi ovaj postupak rastao je na nekretnini tužitelja, što je svjedoku poznato po tome jer posjeduje susjednu nekretninu i poznato mu je koje su linije međe između nekretnina. Za rušenje hrasta je doznao slučajno kad mu je jednom prilikom otac rekao da je u njegovoj šumi netko posjekao akaciju, on se raspitao o tome i doznao je da je to učinio tuženik. Otišao je do tuženika i dao mu je do znanja da je akaciju posjekao u njegovoj šumi, ali mu je rekao da od njega neće tražiti nikakvu naknadu, ali da to više ne čini. Za predmetni hrast je naveo da je bio promjera oko 80 cm na donjem dijelu, a zna da se isti nalazio na tužiteljevoj nekretnini jer su jednom prilikom tužitelj i on razgovarali o sječi stabala akacije u svjedokovoj šumi, otišli su zajedno u šumu kako bi utvrdili liniju međe između njihovih nekretnina te su utvrdili da se hrast nalazi na tužiteljevoj nekretnini. Za tuženika je naveo da ima svoju nekretninu s druge strane tužiteljeve nekretnine, odnosno svjedokova nekretnina je prva, zatim se proteže tužiteljeva nekretnina, a pokraj nje tuženikova nekretnina. Za hrast je naveo da se nalazio otprilike na srediti tužiteljeve nekretnine.

10. Tužitelj je iskazao da se njegova nekretnina nalazi između nekretnine tuženika i nekretnina svjedoka BĐ, odnosno da je njegova nekretnina u sredini, s lijeve strane je nekretnina svjedoka BĐ, a s desne strane je nekretnina tuženika, a sve to gledajući iz smjera tužiteljeve klijeti prema dolje. Naveo je da je on najstariji vlasnik nekretnine jer je vlasništvo iste stekao prije stjecanja vlasništva susjednih nekretnina od strane tuženika i svjedoka BĐ. Sjeća se još od djetinjstva gdje su međe između njegove nekretnine i susjednih nekretnina, a to se vidi i prema liniji vinograda koji se nalaze iznad šume. Naveo je da je predmetni hrast rastao na njegovoj nekretnini i to oko 1 m od međe prema nekretnini svjedoka BĐ, a mjesto gdje je rastao hrast vidljivo je prema položaju panja od srušenog stabla. Njemu bi drvo od predmetnog hrasta trebalo za obnovu krovišta jer se radilo o drvu takve vrste i kvalitete da se isto moglo koristiti za izradu dasaka, parketa i furnira, a ne samo za ogrjev.

11. Tuženik IĐ iskazao je da smatra da je predmetni hrast rastao negdje na liniji međe između njegove nekretnine i nekretnine tužitelja. On je taj hrast posjekao bez da se prije toga konzultirao s tužiteljem, a drvo je dao svom šogoru za ogrjev. On je sam procijenio da se hrast nalazi na liniji međe njegove i tužiteljeve šume, navodeći da između tih dviju nekretnina nema nikakvih međašnih oznaka.

12. 1. Prilikom očevida je po pokazivanju tužitelja utvrđeno da se njegova nekretnina u naravi sastoji od drvene klijeti, u nastavku koje se nizbrdo pruža zapušteni vinograd koji se sastoji od četiri reda vinove loze, koja raste uz betonske stupove između kojih je provučena žica. Prema tvrdnji tužitelja, duljina redova vinove loze od prvog do posljednjeg betonskog stupa iznosi 66 metara. U nastavku dalje nizbrdo nalazi se šuma te je tužitelj pokazao da su granice vlasništva šume između linija koje se nastavljaju u ravnini prvog i posljednjeg reda vinove loze u njegovom vinogradu. Utvrđeno je da je tužiteljeva nekretnina položena nizbrdo od asfaltirane ceste u smjeru istoka. Tužitelj je pokazao panj u šumi koji je obrastao mahovinom navodeći da je to panj od predmetnog stabla hrasta kojeg je posjekao tuženik. Tužitelj je pokazao da se, gledajući u smjeru istoka, lijevo od njegove nekretnine nalazi nekretnina u vlasništvu BĐ, a desno od njegove nekretnine da se nalazi nekretnina tuženika odnosno tuženikove majke. Prema pokazivanju tužitelja, tuženikova nekretnina je u naravi klijet, u nastavku koje se nizbrdo pruža vinograd od pet redova vinove loze, a u nastavku vinograda dalje nizbrdo se pruža njegova šuma. Tužitelj je naveo da se posječeno stablo hrasta nalazilo na njegovoj nekretnini bliže međi s nekretninom BĐ, a ne u blizini međe između tužiteljeve nekretnine i nekretnine tuženika.

12. 2. Na očevidu je dan zadatak geodetskom vještaku da prema pokazivanju tužitelja definira granice pružanja tužiteljeve nekretnine u odnosu na susjedne nekretnine s lijeve i desne strane te da označi položaj panja kojeg je tužitelj pokazao i za kojeg tvrdi da je na tom mjestu raslo predmetno drvo hrasta. Također mu je naloženo da navedenu skicu uklopi u katastarski plan te da opiše posjedovno i z. k. stanje predmetne nekretnine.

12. 3. Šumarskom vještaku je naloženo da pregleda i izmjeri panj na kojem je prema pokazivanju tužitelja raslo predmetno drvo hrasta te da procijeni tržišnu vrijednost istoga prema cijenama iz jeseni 2022., kada je prema navodima tužbe predmetni hrast posječen.

13. 1. Geodetski vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je obilaskom mjesta spora s tužiteljem identificirao katastarsku česticu te da se radi o čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u naravi šuma i u kojoj se nalazi sporni panj. Na skici očevida označio je poziciju panja, koja se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to prema pokazivanju tužitelja na njegovoj nekretnini, koju nekretninu je vještak na skici očevida označio slovima A-B- C-D i crvenom bojom. Vještak je naveo da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema katastarskim podacima ukupne površine 8524 m2 te da je upisana u posjedovne listove br. 288, 15, 2272, 155, 2251, 631, 504, 505, 507, 511, 517, 1072, 1296, 2312 i 514 k. o. [katastarska općina].

13. 2. Iz priloženih posjedovnih listova utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 468 m2 (u p.l. 514 k. o. [katastarska općina]), a da tuženik, niti njegova majka HĐ nisu upisani kao posjednici ili vlasnici navedene nekretnine u katastru.

13. 3. Prema potvrdi Zemljišnoknjižnog odjela Zlatar, zemljišna knjiga za predmetnu nekretninu je izgorjela i do sada nije obnovljena, a u zbirci sudbeno položenih isprava u POL-132/85 k. o. [katastarska općina] upisani su kao suvlasnici treće osobe i to samo za dio predmetne nekretnine od 130 čhv. Ostalih upisa stvarnihprava nema u zbirci položenih isprava.

13. 4. Na skici geodetskog vještaka prikazana je tužiteljeva nekretnina prema njegovom pokazivanju, a vidljivo je da se ista proteže između dijelova nekretnine svjedoka BĐ i tuženika IĐ i to ravnom linijom, koja prati liniju redova vinove loze u tužiteljevom vinogradu.

13. 5. Takvo tužiteljevo pokazivanje nekretnine na terenu u skladu je s njegovim iskazom na glavnoj raspravi i s iskazom svjedoka BĐ, a životno je logično da se šuma proteže u nastavku vinograda ravnom linijom, koja se nastavlja na liniju prvog i posljednjeg reda vinove loze u nesporno tužiteljevom vinogradu. Iz svega navedenog proizlazi da čkbr. [katastarska čestica], koja prema katastarskom stanju ima ukupno 8524 m2, formalno nije podijeljena (parcelirana) između vlasnika pojedinih dijelova iste, a kako nesporno više osoba posjeduje svoj dio navedene čestice dulji niz godina (računajući i posjed pravnih prednika sada upisanih posjednika, odnosno vlasnika u katastru), može se zaključiti da je između prijašnjih suvlasnika te čestice nekad ranije provedena izvansudska dioba čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], što nije evidentirano u katastru, a niti je vidljivo u zemljišnoj knjizi jer je ista izgorjela tijekom Drugog svjetskog rata i do danas nije obnovljena. Na tako pokazanom i određenom položaju tužiteljeve nekretnine utvrđeno je da se panj od predmetnog stabla hrasta nalazi upravo na njegovoj nekretnini i to bliže međi s nekretninom svjedoka BĐ, nego međi s nekretninom tuženika, odnosno njegove majke, kako je to opisao tužitelj te svjedok BĐ. Tvrdnje i iskaze tužitelja te svjedoka BĐ tuženik nije doveo u sumnju jer nije pristupio očevidu iako je bio uredno pozvan, a kako bi na terenu pokazao granice pružanja nekretnina prema svom saznanju i mišljenju. Na nalaz i mišljenje geodetskog vještaka tuženik nije iznio nikakve primjedbe, niti je predložio dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi drugačije vlasničko stanje predmetne šume. Sud je stoga prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka BĐ, dok iskaz tuženika u dijelu da se predmetni hrast nalazio na međi između njegove i tužiteljeve nekretnine nije prihvatio, jer je drugačije od toga utvrđeno očevidom i geodetskim vještačenjem na mjestu spora.

13. 6. Temeljem navedenoga, sud je kao prethodno pitanje utvrdio da je tužitelj predmnijevani vlasnik dijela šume u kojoj je tuženik posjekao stablo spornog hrasta.

14. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15. Tuženik nije dokazao da bi šteta uzrokovana tužitelju sječom predmetnog stabla hrasta u tužiteljevoj šumi nastala bez njegove krivnje, da bi stablo posjekao po nalogu, u ime i za račun svoje majke HĐ, a na takve okolnosti nije niti predložio nikakve dokaze.

16. Prema odredbi čl. 1085. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

17. Kako je tuženik posjekao predmetno stablo hrasta i prema iskazu, dao ga je svom šogoru za ogrjev, uspostava stanja prije rušenja hrasta nije moguća. Osnovan je stoga tužiteljev zahtjev da mu se dosudi naknada štete u novcu.

18. 1. Visina štete utvrđena je šumarskim vještačenjem. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za šumarstvo dipl. ing. Davora Cesarca utvrđeno je da se na predmetnoj nekretnini nalazi mješovita šuma bagrema i drugih vrsta, to su mješovite sastojine na staništu hrasta s primjesom drugih vrsta na blagoj padini, istočno-jugoistočne ekspozicije, dobrog boniteta i osrednje kvalitete. Starost sastojina je utvrđena iznad 2/3 ophodnje. Vještak je iznos naknade šumske štete koja je nanesena šumi, šumskom zemljištu, odnosno šumskih proizvodima utvrdio na način da je prodajnu cijenu pojedinog šumskog proizvoda iz prodajnog cjenika Hrvatskih šuma d.o.o. pomnožio faktorom utvrđenim Cjenikom. Faktor sadrži obeštećenje za šume i šumska zemljišta (gubitak kvalitativnog i kvantitativnog prirasta, izmjena omjera vrsta drveća u šumi i druge oblike umanjenja vrijednosti šuma i šumskog zemljišta), šumskih proizvoda i šumske infrastrukture, obeštećenje za umanjenje općekorisnih funkcija šuma i obeštećenje za pogoršane uvjete uzgoja, zaštite, iskorištavanja i uređivanja šuma. Iznos naknade šumske štete za drvne proizvode utvrđen je na način da se prodajna cijena po jedinici mjere pojedinog proizvoda iz prodajnog cjenika trgovačkog društva pomnoži s faktorom. Za drvne proizvode jednodobnih šuma starijih od 2/3 ophodnje do početka obnove, prirodno podignutih s faktorom 2,5. Učešće pojedinih drvnih sortimenata posječenog stabla utvrđeno je procjenom na odgovarajućem stojećem stablu u istoj sastojini. Prema Cjeniku iz 2022. vještak je utvrdio visinu štete s iznosom od 1.865,42 EUR.

18. 2. Nalaz i mišljenje šumarskog vještaka detaljno su objašnjeni i utemeljeni su na neposrednim opažanjima i mjerenjem panja u predmetnoj šumi. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, pa je slijedom svega navedenog sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje šumarskog vještaka, iz kojeg proizlazi da šteta nastala sječom predmetnog stabla hrasta u tužiteljevoj šumi iznosi 1.865,42 EUR, u kojem je iznosu tužitelj zatražio naknadu imovinske štete posljednjim istaknutim tužbenim zahtjevom.

19. Sud je stoga u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 1.865,42 EUR.

20. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Osnovan je stoga i zahtjev tužitelja za plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđen iznos imovinske štete od dana podnošenja tužbe, odnosno od 24. veljače 2023. jer je do toga dana obveza naknade štete bila dospjela.

21. 1. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tuženiku koji je izgubio parnicu naloženo da tužitelju u cijelosti naknadi troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

21. 2. Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi:

- za sastav tužbe po tbr. 7./1. Tarife u visini od 100 bodova,

- za sastav podnesaka od 27. ožujka 2023. i 6. prosinca 2024. po tbr. 8./1. u visini od po 100 bodova za svaki podnesak,

- za sastav podneska od 10. prosinca 2024. po tbr. 8./4. u visini od 25 bodova,

- za zastupanje na ročištu 19. listopada 2023. po tbr. 9./5. u visini od 25 bodova,

- za zastupanje na ročištima 29. veljače 2024. i 14. svibnja 2024. po tbr. 9./1. u visini od 100 bodova,

- što ukupni iznosi 550 bodova ili 1.100,00 EUR s obzirom da vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

21. 3. Iznosu od 1.100,00 EUR dodan je PDV po stopi od 25% ili 275,00 EUR, pa troškovi zastupanja ukupno iznose 1.375,00 EUR.

21. 4. Napominje se da tužitelju nije dosuđen trošak za sastav podneska od 10. prosinca 2024. po tbr. 8./1., već po tbr. 8./4. Tarife, jer se radi o podnesku kojim je tužitelj samo istaknuo tužbeni zahtjev prema rezultatima vještačenja, a obrazloženi podnesak kojim se tužitelj očitovao o provedenim vještačenjima, bio je podnesak od 6. prosinca 2024., za koji je tužitelju dosuđena nagrada po tbr. 8./1. Tarife.

21. 5. Troškovima zastupanja tužitelja dodani su troškovi s osnova uplaćenog predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 4,44 EUR i s osnova uplaćenog predujma za geodetsko i šumarsko vještačenje u iznosu od 42,00 EUR, pa tužiteljevi troškovi ukupno iznose 1.421,44 EUR.

21. 6. Preko dosuđenog iznosa, sud je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

22. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zaboku 30. travnja 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa odluke.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Kristina Krajačić, Zabok, K. Š. Đalskog 4, uz rješenje o pristojbi na tužbu i presudu (10% od propisanog iznosa pristojbi)

2. IĐ, [adresa]