Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Pr-703/2024-18

10000 Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. ožujka 2025. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 30. travnja 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužiteljici JH iz [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 09.02.2024., iznos od neto 3.246,48 € (slovima: tritisućedvjestočetrdesetšesteuraičetrdesetosamcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 23.04.2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.075,00 €, sa zateznim kamatama tekućim od 30.04.2025., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 03.06.2024. navodi da je dana 09.02.2024. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Gradska groblja Zagreb, Aleja Hermana Bollea 27 kada se prilikom kretnja između grobova radi skupljanja otpada poskliznula i udarila desnim dijelom hemitoraksa o rub groba. Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Tužiteljica se kretala pažljivo i na uobičajeni način. Tužiteljici je predmetna ozljeda priznata ozljedom na radu. Postoji odgovornost poslodavca pa samim time i poslodavčevog osiguratelja koji se osigurao od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. Tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev 23.04.2024.,a tuženik joj nije isplatio naknadu štete. Tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer se prilikom pada na rub groba osjetila jaku bol koja nije prolazila, već se intenzivirala kod svakog pokreta, a naročito kašljanja, te je pretrpjela i intenzivan strah .Tužiteljica potražuje za pretrpljene bolove 1.200,00 €, za pretrpljeni strah 1.000,00 €, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.000,00 €, za tuđu pomoć 200,00 € odnosno ukupno 3.400,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 23.04.2024. (od dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, te trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Zvonimiru Lovriću– kirurgu, tužiteljica je podneskom od 17.12..2024. (str. 42-43 spisa), postavila konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude pod I. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je smanjila prvotno postavljeni tužbeni zahtjev. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik da osporava nastanak štetnog događaja na način opisan u tužbi, a time i odgovornost tuženika za nastanak istog. Tuženik ne spori da je Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Gradska groblja u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između procesa rada i nastanka ozljeda iz predmetnog štetnog događaja, jer se tužiteljica javila liječniku tek tri dana nakon štetnog događaja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu. Tuženik ujedno osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata. Tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Prijavu o ozljedi na radu HZZO-u za tužiteljicu (str. 5-7 spisa), u odštetni zahtjev tužiteljice i e-mail od 23.04.2024. (str. 8-9 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 10-13 spisa), u Policu osiguranja i privitak polici br. [broj police] i Uvjete za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti od 01.01.2023. (str. 18-24 spisa), saslušan je svjedok IH (str. 29-30 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Zvonimiru Lovriću (str. 37-38 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice JH kao stranke (str. 30 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Gradska groblja, dana 09.02.2024..

9. U odgovoru na tužbu tuženik je potvrdio da je u vrijeme štetnog događaja poslodavac tužiteljice Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Gradska groblja bio osiguran kod tuženika od odgovornosti prema djelatnicima po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tuženik je osporio uzročno-posljedičnu vez između procesa rada i nastanka ozljeda iz predmetnog štetnog događaja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata.

10. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom. Tužiteljica se ozlijedila tijekom svog radnog vremena. Tužiteljica se ozlijedila na radu, te u svezi s radom, te poslodavac tužiteljice – osiguran tuženika odgovara tužiteljici, kao radnici, za pretrpljenu ozljedu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno kogentnoj pravnoj normi i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u kojoj se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Sklapanjem ugovora o osiguranju poslodavac u cijelosti prenio svoju odgovornost za štetu radnicima po kauzalnom kriteriju na osiguratelja ovdje tuženika, te osiguratelj poslodavca ovdje tuženik odgovara tužiteljici (radnici) za nastalu štetu (ozljedu na radu) po kriteriju objektivne odgovornosti. Zadobivena ozljeda na radu tužiteljici je priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. Ozljeda tužiteljice ne bi bila priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu u slučaju da je do iste ozljede došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužiteljice na radnom mjestu ili pak u slučaju da je tužiteljica svojim ponašanjem na bilo koji način doprinijela nastanku štetnog događaja. Navedeno je regulirano čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23). Obrazac prijave ozljede na radu ima dokaznu snagu javne isprave (str. 5-7 spisa), te po svojoj pravnoj naravi predstavlja pravomoćni upravni akt sukladno čl. 129. st. 1. naprijed navedenog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Činjenica da je HZZO priznao ozljedu tužiteljice od 09.02.2024. kao ozljedu na radu, predstavlja nastup osiguranog slučaja iz čl. 2. st.1. i 2. Općih uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti, te je predmetnim osiguranjem pokrivena izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu koja proizađe iz njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari. Poslodavac je dužan organizirati i provodit zaštitu na radu vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, te o obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji, te sredstvima rada i radnom okolišu u kojem se odvijaju radni zadaci. Poslodavac mora organizirati i osigurati provedbu zaštite na radu na svim razinama radnog procesa i na način da se prevenira ozljeđivanje radnika prilikom obavljanja radnih zadataka. Poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, organizaciji rada i u upravljanju radnim procesima pri čemu radnicima mora osigurati najveću moguću razinu zaštite na radu te je odgovoran za organiziranje i provedbu sustava zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima (čl. 3. st. 1. toč. 22., čl. 4. st.1., čl. 10. do 13., čl. 17. st.1. i 2. i čl. 18. i 19. naprijed navedenog Zakona o zaštiti na radu). Svjedok IH iskazao je da su istog dana kada se štetni događaj zbio, radnice koje su tada radile zajedno sa tužiteljicom, a to su bile GH, DH i ČH, obavijestile svjedoka da se tužiteljica ozljedila obavljajući poslove komunalne radnice. Svjedok je iskazao da je radni zadatak komunalnih radnica bio skupljanje izgorenih lampaša, da je bila zima, teren je bio sklizak, jer su komunalne radnice prelazile i preko mramora uskim stazama i prolazima, kojom prilikom se tužiteljica poskliznula i pala. Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila iskaz svjedoka. Sud je iskaz svjedoka ocijenio vjerodostojnim jer je logičan i životan, jer u njima nema kontradiktornosti. Poslodavac ovdje tuženik ni sa čime nije dokazao da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja/štete. Poslodavac nije predložio provođenje niti jednog dokaza iz kojeg bi se moglo zaključiti da postoji doprinos/isključiva krivnja tužiteljice na nastanak štetnog događaja.

11. Odgovornost tuženika-osiguratelja temelji se na članu 964. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). Tuženik je odgovoran za naknadu štete tužiteljici koju je pretrpjela u štetnom događaju od 29.06.2023., iz razloga koji su naprijed navedeni. S obzirom na utvrđenu odgovornost valjalo je tužbeni zahtjev cijeniti i s obzirom na visinu.

12. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Treba imati na umu da je od dana donošenja orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. godine prisutna inflacija, pa je sud dosuđene iznose promatrao i u tom smislu.

14. Kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku - kirurgu dr. sc. Zvonimiru Lovriću (str. 37-38 spisa).

15. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kirurga dr. sc. Zvonimira Lovrića (str. 37- 38 spisa), vidljivo je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje prsnog koša prije 3 dana i prijelom 7. i 8. rebra desno. Ranije stanje narušenog zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja nije poznato. Liječenje tužiteljice je završeno nakon mjesec i pol dana. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede i načina liječenja jakog intenziteta je trajao 1 dan, srednjeg kroz 5 dana i manjeg još 4 dana. Pretrpjela je tzv. Kasni strah u vidu nelagode i bojazni za ishod za vrijeme liječenja oko 10 dana. Bol jakog intenziteta je trpjela 1 dan, srednjeg oko 5 dana, a manjeg još oko 30 dana. Bolovi povremenog javljanja su dio trajnih posljedica, te su tako i procijenjeni. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi ozljede je zaostalo 5% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog stanja nakon prijeloma dvaju rebara sa pomakom, te će u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu. Tuđa pomoć joj je bila potrebna od 1 sat dnevno kroz 14 dana.

16. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka stranke nisu imale primjedbi.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. sc. Zvonimira Lovrića kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. U nalazu i mišljenju vještaka nema kontradiktornosti. Nalaz i mišljenje vještaka sačinjen je u skladu s pravilima struke.

18. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužiteljice u vrijeme nastanka štetnog događaja (56 godina starosti) ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 1.200,00 eura.

19. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužiteljice, ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 1.000,00 eura.

20. Tužiteljici je zaostalo trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti u visini od 5 %. Ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.000,00 eura.

21. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć po 1 sat dnevno kroz 14 dana, odnosno sveukupno 14 sati. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 13.11.2024. (str. 30 spisa), tužiteljica je iskazala da su joj tuđu pomoć pružali članovi njezine obitelji (majka i sin). Tužiteljica ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada joj tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da tužiteljici na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripada konačno zatraženi iznos od 46,48 eura (14 sati x 3,32 eura/1h), odnosno smatra iznos od 3,32 eura po jednom satu primjerenim iznosom imajući u vidu trenutnu sudsku praksu.

22. Slijedom naprijed navedenog tužiteljici je dosuđeno na ime pretrpljenih fizičkih bolova 1.200,00 eura; na ime pretrpljenog straha 1.000,00 eura; na ime smanjenja životne aktivnosti 1.000,00 eura, te na ime tuđe pomoći 46,48 eura, što zbrojeno iznosi ukupno 3.246,48 eura, od kojeg iznosa se 3.200,00 eura odnosi na neimovinsku štetu, a ostatak na imovinsku štetu (tuđa pomoć). Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da tuženik tužiteljici s utužene osnove do dana zaključenja glavne rasprave nije isplatio naknadu neimovinske i imovinske štete.

23. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica na dosuđenu glavnicu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć) potražuje zatezne kamate od 23.04. 2024., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 23.04.2024. do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

24. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

25. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupala odvjetnica koja je do zaključenja glavne rasprave zatražila naknadu parničnog troška (str. 49 spisa).

26. Budući da je tužiteljica uspjela u ovom sporu u cijelosti, tuženik joj je obvezan nadoknaditi parnični trošak.

27. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 3.246,48 eura. Tužiteljici je priznat trošak: sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova; sastava tužbe u visini od 100 bodova; sastava obrazloženog podneska od 17.12.2024., u visini od 100 bodova; za zastupanje na ročištima od 08.10.2024., 13.11.2024., 10.03.2025., 24.03.2025. za svako po 100 bodova, za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 750 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.500,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 375,00 eura. Tužiteljici je priznat trošak medicinskog vještačenja u visini od 200,00 eura u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužiteljici priznat trošak ove parnice u iznosu od 2.075,00 eura.

28. Tužiteljica je zatražila i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužiteljice je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 30.travnja 2025., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

29. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. Marija Jukić Jurišić iz Zgb

- tuženiku CROATIA osiguranje d.d.