Poslovni broj: Usž-1469/24-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica ĆV iz [adresa], KV iz [adresa] i ŽV iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi određivanja zakonskih zateznih kamata, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2207/2023-20 od 18. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2207/2023-20 od 18. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-02/22-01/113, URBROJ: 514-04- 02-01-01/08-22-04 od 25. srpnja 2022. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-07/09-01/07, URBROJ: 218/1-13/563-22-24 od 2. veljače 2022. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba UV, pravnog prednika tužiteljica, izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev istoga za naknadu zakonskih zateznih kamata na iznos naknade određen u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužiteljice u žalbi u bitnom navode da samim tim što je rješenje o ovrsi, broj: I- 1379/94 od 10. travnja 1994. postalo pravomoćno ne znači da je isto naplaćeno. Upućuju na oduzimanje iz posjeda predmetne nekretnine rješenjem Komisije za imovinsko pravne poslove od 27. prosinca 1985. te rješenje od 12. veljače 1986. kojim je utvrđen opći interes za izgradnju ulice i određeno da se može pristupiti eksproprijaciji. Ističu da trpe štetu zbog višekratnog ponavljanja postupka te da ovaj Sud nije odrekao pravo prijašnjem vlasniku na zateznu kamatu. Predlažu uvažiti žalbu i poništiti presudu.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoji ni jedan razlog propisan odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude.
6. Prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude je proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je potvrđeno odbijanje zahtjeva pravnog prednika tužiteljica za određivanje zakonskih zateznih kamata na iznos naknade za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je oduzeta rješenjem Komisije za imovinsko-pravne poslove SO Split, broj:
08/UP/I-6123/85 od 27. prosinca 1985.
7. Navedeno prvostupanjsko rješenje od 2. veljače 2022. kojim je odbijen zahtjev pravnog prednika tužiteljica doneseno je u ponovnom postupku nakon presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-1255/19-2 od 23. listopada 2019. Tom presudom Suda je poništena presuda prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsIizv-18/17-11 od 29. listopada 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenje tuženika, KLASA: UP/II-943-04/14-01/281, URBROJ: 514-04-02-01-01-17-07 od 17. srpnja 2017. kojim je odbijena žalba navedenog pravnog prednika tužiteljica protiv prvostupanjskog rješenja, KLASA: UP/I-944-07/09-01/07, URBROJ: 2181-05-01/018- 14-9 od 29. srpnja 2014. kojim je odbijen zahtjev za određivanje zakonskih zateznih kamata na utvrđeni iznos naknade u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
8. Ovo uz obrazloženje navedene presude ovog Suda da je predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], deposedirana rješenjem Komisije za imovinsko – pravne poslove SO Split od 27. prosinca 1985. te da su u odnosu na istu nekretninu tužitelj i tadašnja Općina Split zaključili djelomični sporazum o naknadi od 25. svibnja 1990. te je ista i isplaćena, a spis je u pogledu isplate kamate od momenta ulaska u posjed pa do isplate naknade za predmetnu nekretninu, kao i u pogledu plaćanja naknade u odnosu na drugu nekretninu proslijeđen Općinskom sudu u Splitu, kao nadležnom sudu za odlučivanje, a sve u skladu s tada važećim Zakonom o eksproprijaciji („Narodne novine“, broj: 10/78., 5/80., 30/82., 46/82. -prečišćeni tekst, 28/87., 39/88. i 73/91.). Budući da je u međuvremenu donesen i stupio na snagu Zakon o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94., dalje: ZOI), kojim je u članku 46. (prijelazne i završne odredbe) propisano da se odredbe ovoga Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka i ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute, to je Općinski sud u Splitu predmet dostavio na nadležno rješavanje prvostupanjskom upravnom tijelu. Pri tome je ovaj Sud istaknuo da su se upravna tijela, kao i prvostupanjski sud, osnovano pozvali na zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca ovog Suda od 18. prosinca 1998., prema kojem u postupcima određivanja naknade primjenom odredbe članka 46. ZOI za eksproprirane (deposedirane) nekretnine prema ranijim propisima u kojima nije donijeta pravomoćna odluka o naknadi, prijašnjem vlasniku pripada pravo i na zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o naknadi. Pri tome je Sud izrazio shvaćanje, u slučaju kada je naknada za izvlaštenu (deposediranu) nekretninu određena sporazumom o naknadi pa ista nije isplaćena u roku, prijašnjem vlasniku pripada pored naknade i zakonska zatezna kamata koja teče od dana zaključenja tog sporazuma pa do isplate. Stoga, kako je tužitelj u tijeku cijelog postupka tvrdio da mu je naknada temeljem navedenog sporazuma isplaćena po proteku roka određenog tim sporazumom, o čemu u spisu predmeta nema podataka, Sud je dao uputu da u ponovnom postupku ovu pravno odlučnu činjenicu treba utvrditi jer je tim sporazumom određeno da će se naknada za predmetnu deposediranu nekretninu isplatiti u zakonskom roku najdalje do 30 dana od dana sklapanja sporazuma.
9. Nije sporno da je nakon navedene presude ovog Suda, u ponovnom postupku, utvrđeno da je pravni prednik tužiteljica, VV, **.**.1994. podnio prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Splitu da mu se dozvoli izvršenje pljenidbom sredstava Grada Splita na temelju navedenog djelomičnog sporazuma o naknadi od 25. svibnja 1990. radi namirenja izvršne tražbine od 204,43 Kn (204.431,00 HRD) na ime glavnice te pripadajućih zateznih kamata po stopi propisanoj zakonom koja na navedenu glavnicu teče od 26. lipnja 1990. do isplate te troškova sastava tog prijedloga i troškova izvršnog postupka te da je temeljem tog prijedloga Općinski sud u Splitu donio pravomoćno rješenje o izvršenju, broj: I-1379/94 od 10. listopada 1994. kojim je odredio predloženo izvršenje zabranom i prijenosom novčanog potraživanja radi naplate.
10. S obzirom na takvo činjenično stanje, koje tužiteljice svojim žalbenim navodima ni ne čine spornim, pravilno su zaključila javnopravna tijela i prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju nema mjesta određivanju zakonskih zateznih kamata na iznos naknade utvrđene navedenim djelomičnim sporazumom od 25. svibnja 1990. i isplaćene nakon proteka roka. Ovo iz razloga jer je naplata takvih kamata već određena navedenim pravomoćnim rješenjem o ovrsi redovnog suda.
11. Kraj takvog stanja stvari, prigovori tužiteljica da im predmetne zakonske zatezne kamate nisu isplaćene nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
12. Slijedom navedenog, a s obzirom da tužiteljice u žalbi ne iznose ni druge pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
