Poslovni broj: Usž-1686/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UG, državljanina Republike Burundi, smještenog u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 37/2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odsjeka za postupak međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, radi izdavanja privremene mjere, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UrI-66/2025-2 od 6. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UrI-66/2025-2 od 6. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere (točka I. Izreke), te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da prvostupanjski sud nije na pravilan način ocijenio njegove navode prema kojima bi se određivanjem privremene mjere osigurala efikasna sudska zaštita. Ovo stoga što je podnio izvanredni pravni lijek, odnosno tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske radi povrede temeljnih ustavnih i konvencijskih prava počinjenih u pravomoćno okončanom upravnom sporu, o kojoj još nije odlučeno. Navodi da pobijano rješenje ne sadrži valjano obrazloženje i razloge iz kojih je doneseno. Smatra da mu je postupanjem suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i prava zajamčena člankom 3. i 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava. Ističe da određivanje privremene mjere nije u suprotnosti s javnim interesom. Predlaže uvažiti žalbu, poništiti rješenje prvostupanjskog suda i usvojiti prijedlog za izdavanje privremene mjere, podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere. Ističe da tužitelj u zahtjevu i žalbi ne iznosi konkretne činjenice koje se odnose na opasnost pri povratku u zemlju podrijetla, niti je pribavio materijalne dokaze, kao ni osobne dokumente, iako je prema njegovim navodima u stalnom kontaktu s obitelji. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje: ZUS-a), ovaj Sud nalazi da se isto ne može ocijeniti nezakonitim.
6. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za izdavanje privremene mjere, navodeći da bi mu izvršenjem rješenja tuženika klasa: UP/I-216- 03/22-06/4964, urbroj: 511-01-212-24-12 od 5. srpnja 2024., a kojim je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu i određena obveza napuštanja Europskog gospodarskog prostora, povratkom u zemlju podrijetla bilo onemogućeno traženje daljnje sudske zaštite, čime bi mu nastala nenadoknadiva šteta.
7. Odredbom članka 42. stavka 3. ZUS-a propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 6. istog članka ZUS-a propisano je da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijedi do okončanja spora ili drukčije odluke suda.
8. Prema odredbi članka 3. stavka 1. ZUS-a predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu u upravnoj stvari protiv koje nije dopušteno izjaviti pravni lijek.
9. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem pravilnom primjenom citiranih zakonskih odredbi odbacio prijedlog tužitelja, s obrazloženjem da nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje tražene privremene mjere. Ovo stoga što je u trenutku podnošenja prijedloga upravni spor koji je tužitelj pokrenuo radi ocjene zakonitosti naprijed navedenog rješenja tuženika od 5. srpnja 2024. pravomoćno okončan donošenjem presude ovog Suda poslovni broj Usž-4012/2024-2 od 18. prosinca 2024. Navedenom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena pravilnost presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3623/2024-8 od 27. rujna 2024., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja.
10. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijanog rješenja suda, s obzirom na to da ne postoji upravni spor u okviru kojeg je moguće donijeti predloženu privremenu mjeru, jer je spor pravomoćno okončan donošenjem naprijed navedene odluke ovog Suda. Pri tome je potrebno ukazati na pravno shvaćanje Ustavnog suda, izraženo u nizu odluka, prema kojem ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban pravni institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima, koji se podnosi isključivo radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, a Ustavni sud nije tijelo sudbene vlasti.
11. S obzirom na to da tužitelj u žalbi nije iznio navode kojima bi doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja, to je primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.
12. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe nije osnovan sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stoga je primjenom članka 148. stavka 4. ZUS- a, odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
